Povežite se sa nama

OKO NAS

Prorijedile i svadbe i bebe

Objavljeno prije

na

Albanska sela Kir, Boge, Borje… teško možete naći na geografskoj karti. I crnogorska sela Šljeme, Crni Kuk, Potok… ucrtana su uglavnom na topografskim mapama. Stanovnici tih malih zabačenih naselja do prije koju godinu vjerovatno nisu ni čuli jedni za druge. Sve dok Albanke nisu počele da postaju crnogorske snahe.

Preciznih podataka o tome koliko je proteklih godina sklopljeno crnogorsko-albanskih brakova nema. Prema podacima Monstata za 2008. godinu sklopljena su 23. Najviše u Podgorici – pet. Albanke se najčešće udaju za momke iz sela u opštinama Bijelo Polje, Andrijevica, Rožaje, Nikšić… Nevjeste iz susjedne države stižu uglavnom uz posredovanje specijalizovanih agencija ili provodadžija.

Etnolozi i istoričari svjedoče da u staroj Crnoj Gori ovakvi brakovi nijesu bili rjetkost.

Marko Miljanov, u knjizi Život i običaji Arbanasa, pisao je o suživotu i njihovom prijateljstvu sa Crnogorcima. Etnolog Jovan Erdeljanović, autor knjige Stara Crna Gora, navodi da su ,,zbraćivanja crnogorskih i albanskih plemena obično počinjala međusobnim ženidbama”. Kumstva, krštenja i brakovi bili su najčešći oblici učvršćivanja prijateljstva ova dva naroda.

Danas se istorija dopunjuje iz drugih motiva – u crnogorskim selima sve je više mladića koji ne mogu da se ožene zato što u njihovim selima nema djevojaka ili ako ih i ima one čekaju prvu priliku da pobjegnu u grad. ,,Bježe sa sela, jer neće ni svekrvu ni kravu”, kako je novinarima nedavno slikovito objasnio mještanin banjskog sela Vraćenovići.

Pouzdanih statističkih podataka o broju neženja u Crnoj Gori nema. Često se može čuti da je u selima ostao samo onaj ko mora i ko se nije snašao u gradu. U Vraneškoj dolini ima oko 1.500 neženja. Polovina je starija od 40 godina. Samo na području koje pokriva mjesna zajednica Pavino Polje živi oko 400 neženja. U beranskom selu Dapsići ima ih oko dvjesta. Tamo se posljednji put svadbovalo prije dvadeset godina.

Na seoskom području mojkovačke opštine i u prigradskim naseljima Tutiće, Ravni, Juškovića Potok, Rudnica i Ambarine ima preko 250 neženja starih do trideset godina.

U selima ispod Ostroga ima oko sedamdeset neženja.

Slična situacija je i na seoskom području u nikšićkoj opštini. U selima Golije i Banjana živi više od 400 momaka neženja. I na ovom području djeca se rijetko rađaju, broj učenika u seoskim školama stalno se smanjuje, ko god može seli u grad… Za posljednjih deset godina iz Banjana se odselilo tridesetak domaćinstava.

Do sada su u Banjanima četvorica momaka oženili Albanke. U limskoj dolini trenutno ima tridesetak udatih Albanki. Mnogo je više onih koje su se udale po raznim mjestima Crne Gore i potom sa svojim muževima odselile u inostranstvo.

Nevjeste iz Albanije najčešće su porijeklom iz okoline Skadra. Udaju se ne samo u Crnoj Gori, nego i u Srbiji i Makedoniji. Jedna zanimljivost: albansko selo Tamara trenutno nema nijednu djevojku. Sve su se udale van Albanije.

Sve rjeđe sklapanje brakova na selu samo je jedan od uzroka što se Crna Gora ozbiljno suočava sa naglim padom nataliteta. Sada daleke 1954. godine u Crnoj Gori rođeno je 14. 428 beba, dok je u 2011. taj broj bio gotovo duplo manji – 7.215. Postajemo sve starija nacija i sa prosjekom od 37, 2 godine pripadamo grupi koja se određuje kao ,,demografska starost”.

Prirodni priraštaj u Crnoj Gori bio je u prošloj godini najniži u posljednjih pedeset godina. Prema podacima Monstata u prošloj godini rođeno je 6.713 beba, dok je preminuo 5.871 stanovnik.

Pozitivan prirodni priraštaj od 842 je najniži od 1950. godine. Negativan prirodni priraštaj zabilježen je u čak 13 opština dok je samo osam imalo pozitivnu razliku u korist novorođenčadi.

Najdrastičniji primjer kada je riječ o podacima u korist mortaliteta u odnosu na natalitet su Pljevlja, gdje je negativan prirodni priraštaj čak minus 227. U sjevernoj regiji jedino je u Rožajama i Bijelom Polju zabilježen pozitivan prirodni priraštaj. U Podgorici je prošle godine rođeno 2.370 beba, dok je umrlo 1.406 osoba.

Plužine su najstariji grad po prosječnom broju godina stanovništva (43, 7). Najmlađi su stanovnici Rožaja čiji je prosjek 31,7 godina. Prosječna starost Podgoričana je 35,7 godina.

Iz godine u godinu sklapa se sve manje brakova. Tokom prošle godine u Crnoj Gori je sklopljeno oko tri i po hiljade brakova, razvedeno ih je preko četiri stotine. Najveći broj porodica ima jedno ili dva djeteta, rijetke su familije sa većim brojem djece. Bijela kuga je već tu, kažu demografi.

Demografi upozoravaju da u Crnoj Gori sve više žena počinju da rađaju poslije 35 godina.

Loša ekonomska situacija, velika nezaposlenost, teško zapošljavanje mladih ljudi, nesigurna budućnost, razlozi su otežanog zasnivanja porodice.

Crna Gora jedina u regionu naplaćuje PDV-a na hranu i opremu za bebe. Cijene proizvoda za novorođenčad su velike. Od mlijeka do odjeće i obuće sve je skupo.

Jedan američki institut je na osnovu podataka iz 1995. godine uradio istraživanje čiji rezultati govore da bi sa ovom stopom nataliteta Crnoj Gori trebalo 410 godina da udvostruči broj stanovnika, dok je Albaniji za to potrebno 25 godina. Da bi udvostručila stanovništvo Srbiji treba 450, a Sloveniji 640 godina.

Zapadnoevropske zemlje preduzimaju niz preventivnih mjera da bi riješile ovakve i slične probleme – uvode poreske olakšice, povećavaju dječije dodatke, omogućavaju lakše rješavanje stambenog pitanja parovima s djecom…

Svejedno, više samaca nego ikada sada živi u Britaniji, a 2021. čak trećina domaćinstava biće samačka. Većina samaca su muškarci, a muška populacija između 25 i 44 godine života čini 15 odsto samaca, nasuprot samo osam odsto žena u toj dobi. Najveći broj neženja većinom se nalazi u ruralnim područjima i niskog su imovinskog statusa.

Da bi ublažile pad nataliteta, ali i popunile svoje budžete, neke zemlje uvele su porez na samce ili neoženjene. Nedavno je to uradila i Bugarska.

Makedonska stranka Trajno makedonsko radikalno objedinjenje zatražila je krajem prošle godine uvođenje momačkog poreza za neženje kao mjeru za povećanje nataliteta. „Momački porez” plaćali bi momci koji se do 35. godine nisu oženili i djevojke koje se nisu udale do 30. godine.

Zoran Kasalović, poslanik Socijalističke partije Srbije, predložio je početkom ove godine uvođenje poreza za neženje i neudate u Srbiji, ali i bračne parove bez djece.

U Crnoj Gori se, srećom, ne razmišlja o uvođenju takvih vrsta poreza. Jasno je da je uvođenje poreza za neženje diskriminatorska ideja i antihumanizacijski čin, kojim se kršenje prava čovjeka na izbor načina na koji će živjeti.

Problem mnogih opustjelih krajeva Crne Gore ne rješava se kaznama, već ravnomjernim razvojem i brigom društva.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

PROSTORNO PLANIRANJE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Magacin usred gradskog parka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo mišljenje glavne kolašinske arhitektice može osujetiti namjeru vlasnike hotela Bjanka, da u  gradskom parku postave hangar visine preko 13 metara. To im omogućava važeći program privremenih objekata i urbanističko tehnički uslovi, izdati od nadležnog Sekreterijata

 

 

Kompanija Beppler & Jacobsen Montenegro, vlasnik kolašinskog hotela Bjanka još nije dobila saglasnost od glavne gradske arhitektice Kristine Bulatović Pejić da u jedinom gradskom parku izgradi magacin, čija je visina preko  13 metara, a površina oko 600 m². Bulatović Pejić je u nezavidnom položaju, jer je takav montažno-demontažni objakat na lokaciji parka, usred borove šume, predviđen Programom privremenih objekata, koji je važio od 2019. do kraja minule godine. Dokumentom je precizirano da se na katastarskoj parceli 278, koja je na rubu parka, postavi montažno-demontažni ili nepokretni privremeni objekat, čija je maksimalna površina 610 kvadrata. Novi Program je u pripremi i ne zna se kad će biti okončan rad na tom dokumentu, a u međuvremnu lokalni Sekreterijat izdao je kompaniji urbanističko tehničke uslove (UTU) za hangar.

Glavna arhitektica je, prema onome što je Monitoru nezvanično rečeno u lokalnoj upravi, zatražila mišljenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Bilo je potrebno tumačenje oko toga da li “stari” Program još važi, s obzirom da je bio “oročen” do 2023.  Potvrdan odgovor Ministarstva otežeo je odluku, jer je činjenica da Beppler & Jacobsen Montenegro formalno ništa ne sprječava da nekoliko desetina metara od gradskog jezgra postave gigantski magacin. No, s druge strane, na osnovu idejnog rješenje (ID), Bulatović Pejić je kompaniju ovih dana obavijestila “da objekat nije u skladu sa ambijentalnim vrijednostima”.  Procedura je takva da će, nakon njenog obavještenje, kompanija imati prostor za izjašnjenje, pa će tek onda biti moguće donijeti i konačno rješenje.

Na sajtu Opštine nije dostupno idejno rješenje (ID) magacina. S obzirom da je njegovo postavljanje planirano na rubu parka, na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena, ukoliko kompanija dobije potrebne saglasnosti, do objekata bi bilo neophodno izgraditi i prilazni put. Uz to, vjerovatno, posjeći i nekoliko stabala, jer trenutno ne postoji saobraćajnica koja vodi do te lokacije. Propisima je precizirano da se privremeni objekti mogu postavljati pod uslovom da ne narušavaju osnovne i prateće komunalne funkcije, javne površine, ne degradiraju prostor i ne ugrožavaju životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA 2024.: Ulcinj hit destinacija za turiste iz Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima loaklne Turističke organizacije, nešto više od 20 odsto gostiju koji su ovog ljeta boravili na ulcinjskoj rivijeri bili su iz Srbije. I mediji iz te zemlje tvrde da je ove godine Ulcinj bio veoma omiljena destinacija za goste iz te zemlje

 

 

Ovo je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana. Pored tradicionalnih ljetovališta, kao što su Budvanska rivijera i Boka Kotorska, sve više građana Srbije odlučilo je da godišnje odmore provede na najdužoj plaži na Jadranu. Ulcinj je ovog ljeta bio hit destinacija koja je u velikom broju privukla goste iz Srbije. Mjesto je veoma lijepo i pogodno za sve uzraste, piše beogradska štampa.

Kako navode, morska voda u ulcinjskom akvatorijumu je kristalna i nezagađena, cijene adekvatne za ono što se nudi, a ljudi posebno ljubazni. “Možda su u odnosu na neki raniji period, ovog ljeta osjetno skočile cijene svih usluga, od smještaja do hrane i pića, ali ako se uporedi sa cijenama sa drugim destinacijama u zemlji i cijelom regionu, Ulcinjani su i dalje najpovoljniji , tako da slobodno se može reći da je Ulcinj destinacija koja se prilagođava svima i svako u skladu sa svojim mogućnostima može uživati u onome što mu najviše prija”, pisao je “Blic”.

Nakon nekoliko decenija primjetno je da se dešava veliki povratak gostiju iz ove države na ulcinjsku rivijeru. Do početka ratova na području bivše Jugoslavije, građani Srbije imali su nekoliko hiljada kuća i vikendica u Ulcinju, uglavnom u Štoju, Kručama i u Limanu, koje su kasnije uglavnom prodali. U Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, je, na primjer, postojalo Prvo, Drugo i Treće beogradsko naselje.

Tradicionalno, gosti iz Srbije najviše borave na Adi Bojani. Tome su, uz magičnu ljepotu tog rajskog ostrva, svakako doprinjeli film i serija Biser Bojane, u režiji Milana-Mime Karadžića, koja se dugo prikazivala na TV kanalima u toj državi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJA OD TROVANJA BERANACA IZ GRADSKOG VODOVODA: Lakoća zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru

 

 

Više od deset godina od masovnog trovanje građana Berana, kada samo srećom, slučajem i izuzetnim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnih ishoda, slučaj prekriva veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim. Da li je bilo i kakvih dugoročnih posljedica, pitanje je koje više medicinskoj struci niko ne postavlja.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv Bemaksa i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama. Kompaniji Bemaks i njenom tadašnjem direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana“ iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.

U prvostepenoj presudi, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu beranskog Osnovnog suda ukinuo. Kasnije je taj sud u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio. Isto je bilo i sa Javnim preduzećem Vodovod.

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru.

U prilog činjenici da je uzročnik epidemije bila voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom sa gradskog vodovoda. Tih dana to je na konferenciji za štampu u Beranama potvrdio i tadašnji direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo