Nešto više od godinu mandata je trebalo ministarki odbrane Milici Pejanović-Đurišić da se nakani i javno izjasni o stanju u Vojsci Crne Gore (VCG). Ona je 29. aprila, govoreći pred neimenovanom „akademskom zajednicom i nevladinim sektorom”, zvanično, između redova, ni manje ni više – ali sasvim opravdano – priznala krah reforme oružanih snaga. Strategijski pregled odbrane Crne Gore (SPO), rekla je, moraće da se mijenja.
Sa zakašnjenjem od tri-četiri godine, SPO je usvojen 1. jula 2010. na sjednici Vlade Mila Đukanovića. Navodno definisan prema obrascu NATO-a, trebalo je da bude centralni dokument za utvrđivanje političkog okvira, pretpostavki odbrambenog planiranja, zatim procjenu strukture i opreme VCG i njenih sposobnosti, kao i troškova odbrambenog budžeta sa rokom na 10 godina.
Međutim, ministarka je sada objavila da je napisan nacrt novog SPO-a jer je „potrebna reorganizacija, kroz plansko smanjivanje jedinica, komandi, nepotrebnih infrastrukturnih lokacija i dopunu novoformiranih jedinica sa kadrom koji nedostaje”.
Kada je važeći SPO stupio na snagu, prethodni ministar Boro Vučinić se svečano zakleo da „omogućava racionalno korišćenje odbrambenih resursa i transparentnost odlučivanja u oblasti odbrane”.
Ta demagoška priča – a poreske je obveznike koštala papreno – nije sankcionisana. Trojica eksponiranih dioničara izrade SPO-a iz 2010. zbog tog i drugih promašaja ne snose posljedice.
Vučinića je, nakon ministarskog mandata, za direktora tajne službe preporučio Igor Lukšić tvrdnjom da se „radom dokazao kao najbolje rješenje”. Kojim radom? Za ministra odbrane je kao referencu imao da je bio predsjednik amaterskog Streljačkog saveza, pa ne čudi da je tri puta mijenjao zakone o vojsci i odbrani i stigao da za VCG propiše prvo tri brigade i dvije baze, pa dvije brigade i tri baze, pa jednu brigadu i četiri centra. Pejanović-Đurišićeva će u novom SPO-u propisati – nakrupnija formacija biće bataljon.
Vučinićev ortak i koautor SPO-a, viceadmiral Dragan Samardžić je de facto preko šest godina načelnik Generalštaba (GŠ) VCG. Upropastio je sve čega se dotakao, a umio je to da naplati. Iako je raspolagao stanom u Beogradu, od Đukanovićeve vlade je 2009. i mimo uobičajenih konkursa, dobio 200.000 eura da kupi stan u Tivtu od 102 kvadrata.
Kapetan bojnog broda Branislav Keković – sa pedigreom komandanta 108. ORBr, jedinice mornaričke artiljerije koja je 1991. tukla dubrovačko područje – kao načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane je koordinarao izradu propalog SPO-a; nagradili su ga imenovanjem za vojno-diplomatskog predstavnika u Sloveniji sa platom od više hiljada eura.
Tek sredinom prošle godine, kada je Vučinić već bio u ANB-u, Ministarstvo odbrane je poslalo pismo namjera u NATO u kojem izražava želju da učestvuje u inicijativi Building Integrity, koja je, kroz jačanje transparentnosti, utemeljena u cilju smanjivanja rizika od korupcije u sektoru bezbjednosti.
Izgleda da „kašnjenje” nije slučajno. Učinak Vučinića i Samardžića u mogućoj korupciji i mutnim transakcijama na stranicama Monitora je godinama detaljno opisivan, te djelimično registrovan i u izvještaju Državne revizorske institucije.
Dok SPO nije bio usvojen, niti postojala materijalna formacija jedinica, dakle bez utvrđenih sistemskih parametara, proizvoljno su deklasifikovali i prodavali „vojne viškove” a tako pribavljen novac deponovali na nezakonit način: nijesu ga evidentirali u Glavnoj knjizi Trezora.
Samardžić je demonstrirao školski primjer koruptivnog sukoba interesa: jedno vrijeme je kao načelnik GŠ VCG proizvoljno otpisivao „vojne viškove” a kao član državnog UO Montenegro Defence Industry za novčanu naknadu ih prodavao.
U Vučinićevom mandatu – kako smo više puta dokazivali – VCG je pretrpjela teške gubitke u ratnom materijalu i opremi: približno kao da smo učestvovali u oružanom sukobu jačeg intenziteta a da, liše izvjesne količine pušaka Heckler & Koch 416, nije nabavljen niti jedan novi borbeni sistem.
Uništena je ili za male pare rasprodata artiljerija, ukupno oko 1.000 cijevi. I to haubice 105 mm M-56 (i dio iz klase 122 mm D-30); zatim, protivoklopni topovi 100 mm T-12 i 82 mm M-60 BsT; minobacači 82 mm M-69A i sistemi lake protivvazdušne artiljerije 20-57 mm. Isto je zadesilo lansere i rakete 107-128 mm, te najmanje 290 ručnih bacača M-57. Prodato je budzašto sedam samohodnih obalskih sistema Rubež-E i četrdesetak raketa P-20 i P-21 sa dometom 80 km. Detonirano je najmanje oko 1.500 protivavionskih raketa 72 mm Strijela-2M, itd.
Tenkovski bataljon, ukupno 60 srednjih pancera od po 40 tona, izrezan je i istopljen. Šest jurišnih aviona G-4 (N-62), čiji upotrebni rok ističe tek poslije 2020. godine, sa kompletnom opremom, 2010. su poklonjeni Srbiji. Time su Vučinić i Samardžić – na bazi odluke Đukanovićeve vlade – Crnu Goru lišili ratne avijacije.
Hrvatskoj su za smiješne sume prodati transportni helikopteri Mi-8 a Srbiji su poklonjeni i 346.000 eura knjigovodstveno vrijedni rezervni djelovi za njih. Tokom zimske oluje početkom 2012, usred proglašenog vanrednog stanja, VCG je za evakuacije i dotur pomoći bila beskorisna: na račun poreskih obveznika je unajmljeno pet helikoptera „NATO partnera”.
K tome, udarne pomorske snage su kanibalizirane, poklonjene, ili neodržavanjem trule; rasprodate su, na primjer, raketna fregata od stotinjak metara dužine i tri velike podmornice iz nekadašnje 88. flotile za svega milion eura. Lani -tri plovna sredstva za 71.000 eura. Preostala mornarička postrojenja, zbog privatizacije, iseljena su iz bokokotorskog areala u Bar, no tamo nije izgrađena infrastruktura.
Odbrana mora, obale i vazdušnog prostora, kao i ukupne državne teritorije, nije mrtvo slovo samo na papiru SPO-a, već i u Ustavu. VCG nema efektive da, zlu ne trebalo, sprovodi prioritetnu ustavnu obavezu iz čl. 129. st. 1 koja glasi: „Vojska brani nezavisnost, suverenost i državnu teritoriju Crne Gore”.
Uzmimo primjer Mornarice VCG. Sedam godina od obnove nezavisnosti nije ustrojen integrisani nadzor mora. Najveće pojedinačne investicije su za neborbene namjene. Obavljen je skupi remont Titove jahte Jadranke – sa doćerivanjem luksuznih salona, apartmanima za noćenje, unikatnim posuđem od srebra i najboljeg porcelana, enterijerom od slonovače i mahagonije, skupocjenim slikama – koju DPS funkcioneri, pod egidom „državnog protokola”, koriste za tulume.
Nijesmo čuli da se Milica Pejanović-Đurišić – članica GO DPS-a – protivi takvoj praksi. Naprotiv, za njenog je mandata, tokom 2012, dokovanje i remont za vojne svrhe potpuno neupotrebljivog jedrenjaka Jadran koštaće 1.729.707 eura. Usporedbe radi, za remontovanje preostalih haubica 122 mm, drugorangirane stavke za tu svrhu u budžetu za prošlu godinu, utrošeno je samo 27.359 eura!
Dok se finansira potrošnja koja je van Ustavom definisane svrhe VCG, iz godine u godinu opadaju investicije u održavanje i modernizaciju bazičnih vojnih objekta. Dok je načelnik GŠ VCG bio od Samardžića neprocjenjivo kvalifikovaniji general-potpukovnik Jovan Lakčević – a to ga je izgleda i koštalo funkcije – ulaganje u vojnu infrastukturu iz tekućeg budžeta 2007. je bilo 5,7 odsto; već od 2008. je uslijedio strmoglavi pad, zaključno sa mizernih 0,15 odsto prošle godine.
I drugi dostupni službeni podaci otkrivaju da je nakon Lakčevića nastupio zabrinjavajući debalans vojnog budeta. Sa 54 odsto učešća izdvajanja za plate i naknade iz vojnog budžeta 2008, prošle godine u personalnim izdacima došlo se do čak 74 odsto od projektovanog vojnog budžeta.
Treći godišnji nacionalni program Crne Gore, dokument koji je jesenas Vlada dostavila NATO-u, ovaj negativan trend pravda „dijelom i zbog novih troškova koji se odnose na naknade vojnicima koji učestvuju u operacijama podrške i očuvanja mira u svijetu”.
Na račun crnogorskih mirovnih misija za 2012. utrošeno je 4.084.223 eura, od čega 3.918.933 za obavljanje najobičnije stražarske službe u Avganistanu (ISAF). Od toga je 525.646 eura plaćeno Oružanim snagama Mađarske za „logističku podršku” koja se, između ostalog, sastoji u tome što naš vod ISAF-a koristi njihove kalašnjikove, mada smo njih barem imali dovoljno: samo u 2006. smo Iraku prodali 17.650 komada!
ISAF je značajno opteretio vojni budžet, koji je prošle godine, nakon rebalansa i sa primicima po drugim osnovama, iznosio 36,9 miliona. Ali, ni taj budžet, kao i prethodni „pojedeni” za plate i naknade, ne rješava temeljne socijalne probleme u VCG. Od ukupno 1.835 aktivnih profesionalnih vojnih lica, čak 1.039 je bez stana, dok 173 nemaju odgovarajući stan.
Oko 4.000 tona ili trećina viškova ratnog materijala još nije uništena, premda taj proces traje osam godina. Iako su Ministarstvu odbrane i VCG-u za funkcionisanje potrebne svega 22 lokacije, nije riješeno što sa preostalih 202 lokacija, itd.
Koliko nas je haotična situacija u oružanim snagama koštala? Crna Gora je od 2004. preuzela samostalno finansiranje oružanih snaga na svojoj teritoriji; od tog perioda DPS-SDP partneri „reformišu” odbranu.
Do 2007, kada je ustrojeno Ministarstvo odbrane Crne Gore, deklarisana izdavajanja za vojni budžet kretala su se nešto iznad 36 miliona eura godišnje. Prema službenim podacima, koji od izvještaja do izvještaja neznatno variraju, od 2007. budžet za odbranu je za tu godinu bio 40,1 miliona, 2008. 48,7 miliona, 2009. 40,6 miliona, 2010. 42,7 miliona, 2011. 37,4 miliona, 2012. 36,9, dok je u 2013. odobren budžet od 40,5 miliona – ukupno oko 400 miliona eura.
No, to nije stvarni prikaz izdataka 2004-2013. Pored deklarisanog, postoji i paralelni vojni budžet koji se knjigovodstveno vodi na druga ministarstva. U 2009. je za tu stavku izdvojeno 12,4 miliona, 2010. 12,6 miliona, 2011. 19,9 miliona, 2012. 16,8 miliona a ove godine 15,4 miliona eura.
To nije sav novac isplaćen po tom osnovu, jer se vodi nekoliko hiljada sporova po tužbama vojnih penzionera. Ministarstvo finansija je zbog gubitka parnica samo u 2011. vojnim penzionerima isplatilo 1,92 miliona, dok se procjenjuje da će u međuvremenu stići za naplatu dodatnih oko pet miliona eura.
Saberemo li sume, epilog je zapanjujući: sa preko pola milijarde smo u proteklih devet godina finansirali, sada, i sa zvaničnog mjesta, priznatu neuspješnu reformu oružanih snaga.
Vladimir JOVANOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice