Povodom brojnih peticija koje građani Budve, Bečića i Petrovca upućuju lokalnoj upravi sa zahtjevom za obaranje važećih detaljnih urbanističkih planova i donošenje novih sa drugačijim modelom urbanog razvoja, oglašavaju se predstavnici građevinskog lobija zabrinuti za sudbinu planiranih objekata duž jedne od najatraktivnijih rivijera u regionu.
Nakon reagovanja iz Atlas grupe i osporavanja prava građana Budve da odlučuju o načinu planiranja razvoja grada u kome žive, oglasilo se i resorno Ministarstvo održivog razvoja i turizma.
U dnevnom listu Vijesti u tekstu pod nazivom Javne rasprave za lične interese, pomoćnica ministra za sektor upravljanja prostorom Sanja Lješković-Mitrović ocijenila je da su građani imali prilike da na javnim raspravama koje su organizovane za svaki planski dokument, daju primjedbe na primijenjeni koncept razvoja, ali da su njih vodili lični interesi, odnosno ucrtavanje što veće izgrađenosti na sopstvenim parcelama.
Prema navodima Lješkovićeve, institut javne rasprave nije pravilno iskorišten.
Ona je pojasnila da se u slučaju izrade lokalnih planskih dokumenata u Budvi planer opredijelio za određeni koncept.
Riječ je o modelu grada kula i solitera po uzoru na gradove Vankuver i Long Palm Bič, kako je u svojoj viziji planer vidio obale Budve, Bečića i Petrovca…
Zato je „Opština u skladu sa zakonskim obavezama formirala revizionu komisiju koja je bila još jedan filter, a odluka o donošenju dokumenata usvojena je na SO Budva. Jasno je da su i struka i organ nadležan za donošenje dokumenta opredijelili i stali iza koncepta koji je očigledno zadovoljavajuće rješenje. No, vjerujem da kvalitet planskog dokumenta ne može biti optimalan ukoliko javnost ne da svoj puni doprinos”, kazala je ona.
Za sve su izgleda krivi pohlepni i neznaveni građani koji ne znaju šta zapravo hoće.
Iznijet je zvaničan stav Ministarstva da je obrađivač planova, Arhitektonski fakultet u Beogradu i profesor Miodrag Ralević kao odgovorni planer, svoj koncept uređenja najvažnije turističke regije maltene nametnuo Opštini kao naručiocu.
Kao da drastična urbanizacija budvanske rivijere nije bila volja političke i biznis elite u Crnoj Gori koja je očekivala milione eura od ruskog investicionog buma i obećavala Monako, Monte Karlo i Dubai usred Budve. Planovi kojima je uništen vrijedan prostor napravljeni su za potrebe građevinskog kapitala i novca sumnjivog porijekla, o čemu se govori i u posljednjem izvještaju EUROPOL-a.
Nije tajna da koaliciona vlast u Budvi urbanističke planove koristi i za dobijanje sigurnih glasova na izborima.
DUP Budva-centar oko kojeg se podiglo najviše prašine u javnosti predstavlja jasan primjer plana koji nije urbanistički, nego vlasnički plan, prilagođen vlasnicima zemljišnih parcela, moćnicima iz redova politike, državne uprave i biznisa.
Naručioci i planeri bili su opsjednuti stambeno-poslovnom izgradnjom kvadrata za tržište. To je takozvani investitorski urbanizam koji sa uređenjem prostora u skladu sa javnim interesom građana i potrebama turizma, nema dodirnih tačaka.
Što se tiče javnih rasprava na kojima pomoćnica ministra insistira, one su služile uglavnom za obmanjivanje javnosti i svojevrsnu ucjenu građana Budve.
Javne rasprave organizovane su tako da se na planskom dokumentu što manje vidi i da se izloženo teško razumije. Na jednom, najviše dva crteža, okačenim na zidu opštinske sale, građani su mogli da razaberu jedino brojke o upisanoj spratnosti, dok Ralevićeve tabele, koeficijente i parametre narod nije razumijevao.
Planovi nisu izlagani na uvid mještanima mjesnih zajednica Pržno i Sveti Stefan, kako je, bio običaj, tako da su mnogi stariji građani ostali uskraćeni.
Na javnoj je raspravi izlagana jedna verzija plana, dok su se tokom procedure usvajanja i dobijanja saglasnosti u Ministarstvu, odvijale mahinacije koje imaju karakter teških kriminalnih radnji.
U Budvi su radili timovi posrednika koji su nakon javne rasprave, daleko od očiju javnosti, obezbjeđivali ucrtavanje objekata ili povećanje spratnosti i gabarita.
Zanimljiv je bio postupak u kome vlasniku parcele u nacrtu plana izloženog na javni uvid, ne bi bio ucrtan objekat, već ostavljena zelena površina. Nakon postignutog „dogovora” o plaćanju ili zajedničkoj gradnji, na zelenoj travi obrela bi se neka desetospratnica. O kojoj susjedi do početka gradnje ne bi imali pojma.
Ova prevara, kao i mnoge druge, prolazila je sve filtere Ministarstva.
Može li Sanja Lješković-Mitrović pojasniti građanima Budve zašto se verzija plana DUP Budva-centar sa javne rasprave drastično razlikuje od one koja je uz saglasnost Ministarstva usvojena u lokalnoj skupštini.
Niz stambenih objekata u planu koji je stavljen građanima na uvid imao je primjera radi, spratnost P+1, P+2 ili P+3, dok je u konačnoj verziji ona dostizala 5, 6 ili više spratova. Čime je grubo prekršen Zakon o uređenju prostora i gradnji objekata (čl.43), koji u takvim slučajevima predviđa ponavljanje javne rasprave.
Ministarstvo je svojim (ne)činjenjem u proceduri donošenja plana saučesnik u falsifikovanju urbanističkih planova na štetu velikog broja građana Budve.
Zakon takođe predviđa da javna rasprava traje od 15 do 30 dana. Za važna planska dokumenta koji trajno degradiraju vrijedan prostor turističke metropole Crne Gore izabrana je kraća varijanta.
Izostale su i obavezujuće javne debate i okrugli stolovi u medijima, javnim servisima Radio i TV, kako bi se građani bolje upoznali sa svim prednostima i manama planova koji se donose. Sami nisu mogli da se snađu i razumiju svu bestijalnost i mahinacije na koje su bili spremni planeri, lokalni bosovi i državni organi.
Radi lakšeg manipulisanja, novim Zakonom o uređenju prostora koji je donijet u vrijeme tadašnjeg i sadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, reviziona komisija je ukinuta. Ionako se njeno obavezujuće mišljenje u planovima najčešće nije ispoštovalo.
Glasa struke u donošenju planova više nema. Stručnost je protjerana sa ključnih pozicija na kojima se o prostoru odlučuje, kako u Opštini Budva tako i u Vladi.
Na čelu Ministarstva održivog razvoja treći mandat troši elektroinženjer Branimir Gvozdenović, specijalizovan kako za prostorni tako i za izborni inženjering. Čelnica sektora za uređenje prostora Sanja Lješković-Mitrović posjeduje diplomu pejzažnog arhitekte.
Zahvaljujući ovakvom planiranju Budva je postala primorski grad-fenomen u kome više nema porodičnih kuća sa baštama i mediteranskim zelenilom. Sve postojeće kao i one planirane, postale su zgrade za kolektivno stanovanje.
Zakon o uređenju prostora u članu 9 precizira pojam porodične stambene zgrade namijenjene za stanovanje površine do 500 kvadrata, sa najviše četiri zasebne stambene jedinice. U DUP-u centra Budve takvih zgrada nema, sve su višestruko uvećane.
Zakon takođe propisuje da minimalna površina urbanističke parcele za gradnju mora biti 300 kvadrata. Ralević je u Budvi postavio rekord, ucrtavanjem višespratnica na parcelama veličine oko 50, 100 ili 150 kvadrata.
Grubo je kršen i član 58 pomenutog zakona kojim se navodi da se na urbanističkoj parceli mora obezbijediti pristup sa gradske saobraćajnice ili javnog puta.
Veliki broj planom predviđenih stambenih zgrada koje imaju i do 7-8 spratova osim kozje, pješačke staze, nemaju drugi pristup. Možda gospođa Lješković ima odgovor na pitanje da li je moguće u drugim gradskim sredinama postaviti zgradu sa dvadesetak stanova u sedam etaža kojoj se ne može kolima prići. Na javnom uvidu jedna od takvih zgrada imala je znak P+3!
Pravo je pitanje čemu uopšte javne rasprave služe.
Čudo u Budvi
Ministarstvo održivog razvoja podržava otvoreni konflikt interesa koji svojim dvostrukim angažmanom u Budvi ostvaruje planer Miodrag Ralević. Ono izdaje građevinske dozvole za objekte čiji je glavni projekat kao i DUP po kome se postupa, uradio isti autor. Dakle, Ralević ucrtava, Ralević projektuje, Ministarstvo aminuje.
Pažnju javnosti privlači i neobična, uska a visoka građevina postavljena uz glavni, magistralni put za Kotor, za koju je građevinska dozvola izdata u lokalnoj upravi. Ovaj „biser” budvanske arhitekture autorsko je djelo profesora Ralevića. Na parceli od svega 50-ak kvadrata kontroverzni planer ucrtao je stambenu zgradu sa ukupno osam spratova, stiješnjenu između dva javna puta. Njegov biro DHEA Home iz Podgorice izradio je i glavni projekat. Svaki sprat jedan mali stan. Toranj na magistrali prošao je sve filtere, sva sita i rešeta „eksperata” Ministarstva održivog razvoja, čija su saopštenja prepuna umovanja o principima planiranja, razvojnim konceptima i greškama građana.
Branka PLAMENAC