Tužilački savjet je konstatovao da je Vrhovnoj državnoj tužiteljki (VDT) Ranki Čarapić 10. aprila istekao mandat. Objavljeno je da će joj funkcija prestati kada Skupština donese takvu odluku, a ukoliko je u roku od 30 dana ne donese, „funkcija prestaje istekom tog roka”.
Savjet je, prema Zakonu o državnom tužilaštvu, o razlozima za prestanak funkcije VDT-u morao službeno obavijesti ministar pravde Duško Marković, a on je to uradio doslovno u posljednjem trenutku. Tako je izvršna vlast u Tužilaštvu tempirala i uvela jednu vrstu „stečaja”.
Predsjednik Savjeta – tijela koje po Ustavu obezbjeđuje samostalnost državnih tužilaštava i državnih tužilaca – ujedno i zamjenik VDT-a Veselin Vučković biće vršilac dužnosti. Ništa nije saopšteno na temu pravnog osnova kojim je v.d. uveden, niti koliko može potrajati.
Vučković je i dalje predsjednik Savjeta, iako je sada de facto i šef Tužilaštva. To je povreda Zakona o izmjenama i dopunama zakona o državnom tužilaštvu koji propisuje da VDT po položaju može biti samo član Savjeta – ne i njegov predsjednik.
Više izvora je potvrdilo da će Tužilački savjet konkurs za izbor novog VDT-a raspisati kada parlament (ne) donese odluku da je Čarapićevoj istekao mandat.
Konkurs je otvorenog tipa; mogu se prijaviti svi pravnici koji, pored opštih uslova za rad u državnim organima, imaju i petnaestogodišnje iskustvo u profesiji. Ipak, izbor zavisi od partijske podrške u parlamentu.
Po sadašnjoj proceduri – dakle, ukoliko ustavni amandmani sa predviđenom kvotom podrške od dvije trećine poslanika ne budu usvojeni – novog VDT-a će izglasati koalicija DPS-SDP, plus satelitske partije manjina.
Što se SDP-a tiče, nije lansirana niti jedna primjedba na rad VDT-a. U jednoj polemici između Uprave policije i Tužilaštva iz 2011. Ranko Krivokapić je kazao da je „u ovoj fazi Tužilaštvo iskoračilo i vuče jače”. Krivokapić i Ranka Čarapić su se prošle godine saglasili da je „Tužilaštvo nerijetko na meti političkih harangi i nerealnih očekivanja”.
Ni DPS nema razloga da bude nezadovoljna. Dosadašnja VDT je ignorisala najmanje 238 krivičnih prijava MANS-a protiv istaknutih pripadnika establišmenta i povezanih lica – podnosioca nije udostojila ni odgovorima o epilogu izviđaja.
Sve to ukazuje kako naizgled nema nikakvih prepreka da joj izglasaju još jedan mandat, tim prije jer je nedavno i Čarapićeva najavila moguću kandidaturu – pod uslovom da je biraju stari partijski poslodavci.
Ipak, veća medijska pažnja se poklanja eventualnoj kandidaturi Veselina Vučkovića, za koga Vijesti tvrde da je „uživao veliko povjerenje policije i javnosti; u njegovoj karijeri nema političkih, ličnih a ni profesionalnih mrlja”.
Nijesu poznati neki Vučkovićevi bitniji doprinosi u procesuiranju važnijih slučajeva. Naprotiv, kontingent nezavršenih istraga, odbačenih ili cinično redukovanih prijava iz posljednje decenije je nemoguće pomenuti upravo bez predmeta u kojima je on postupao.
Poput jednog broja ostalih u sadašnjem Tužilaštvu, Veselin Vučković je takođe kadrovski izbor Vesne Medenice (2003-2007. bila VDT). Zakletvu za funkciju osnovnog državnog tužioca u Podgorici je položio 27. novembra 2003.
Vučković je uzeo u rad tvrdnje Ane Vuković, tadašnje sutkinje Osnovnog suda, koja je vodila istragu navodnog trafikinga Moldavke – u koji su, pretpostavljalo se, makar kao korisnici usluga u lancu prostitucije bili umiješani pripadnici establišmenta. Tvrdila je Vukovićeva da je bila „pod intenzivnom policijskom prismotrom” i da je tadašnji šef tajne policije, aktuelni ministar pravde Duško Marković, „otišao i korak dalje, najavljujući da će, ako ne budem u stanju da dokažem tvrdnje, protiv mene podnijeti tužbu”.
Vučković je 23. februara 2004. saopštio da „nema osnovane sumnje da je određeno lice izvršilo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti” i uputio Anu Vuković da „može podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužiocu protiv određenog lica zbog određenog krivičnog djela”. Ona se „zahvalila” Tužilaštvu „što je potcjenjuju kao sutkinju”.
Naredni slučaj koji je izazvao pažnju javnosti, bila je krivična prijava zbog zakidanja oko 100.000 penzionera za osam penzija, ili, tvrdilo se, ukupno 130 miliona eura. Vlade Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića nijesu usklađivale penzije, čime je počinjeno krivično djelo zloupotrebe službenog položaja iz čl. 216 st. 1 KZ-a. Vučkoviću je 2004. dostavljena prijava, no on je godinama slučaj zataškavao.
Vujanovića, Đukanovića, te njihove nadležne ministre, Vučković nije procesuirao ni nakon što je Komisija sudskih vještaka Osnovnog suda u Podgorici kasnije utvrdila – a predstavnici državnih organa prihvatili njihov nalaz – da su penzioneri nezakonito bili zakinuti.
Takođe kao osnovni državni tužilac, Veselin Vučković je sredinom 2006. podnio zahtjev za sprovođenje istrage protiv direktora Montenegro Airlinesa Zorana Đurišića i njegovog saradnika Vladimira Đelevića. Teretio ih je da su od 2002. do 2006. na više nezakonitih načina oštetili kompaniju u državnom vlasništvu. Prvobitna procjena da su pronevjerili 44 miliona, vremenom se topila i spala na svega 450.000 dolara.
Sedinom 2010. slučaj je zaključen na način da je Tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjena Đurišića i Đelevića, jer „nema dokaza da su imenovani izvršili krivična djela zbog kojih je vođen postupak”.
Slično je i sa Vučkovićevom optužnicom s kraja 2006. u aferi Jugoimportmont, kada je generalnog i komercijalnog direktora te i direktora iz ortačke firme – obje u državnom vlasništvu – teretio zbog zloupotrebe službenog položaja u sticaju sa falsifikovanjem isprava u poslu izvoza 14 tona naoružanja. Tužba je takođe odbačena. Na koji način i pod kakvim uslovima?
Vrijedi se podsjetiti. Upravo je Tužilaštvo, naprečac, krajem 2009. odustalo od gonjenja, navodno „u nedostatku dokaza”, iako je, za razliku od afere sa Đurišićem i Đelevićem, došlo do suđenja – nepravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici direktor Jugoimportmonta je 2008. bio osuđen na 16 mjeseci zatvora, takođe su osuđeni i drugi inkriminisani. Prvooptuženi je, nota bene, u svojoj odbrani naglasio da je „sve radio sa dozvolom predsjednika države i ministra finansija, Filipa Vujanovića i Igora Lukšića” i izgleda najavio u nastavku sudskog postupka, do kojeg nije došlo, detaljnije informacije o svemu tome.
I afera Pošta je bila bombastična prilika za promociju Vučkovića, ali kao i prethodne – nakon par godina – ugasila se u tišini. Vučković je početkom 2006. i 2007. „intenzivno” postupao u predmetu o navodnim zloupotrebama direktora Pošte koji je, prema policijskoj prijavi, oštetio preduzeće za 10,5 milona eura.
Interesantno je da je prijavu, ispred Tužilaštva, odbačila maja 2008. lično Ranka Čarapić. Iz policije su bili nezadovoljni. Podsjetili su javnim saopštenjem na ulogu Vučkovića:
„Imajući u vidu stav osnovnog državnog tužioca, posebno u dijelu da u radnjama izvršnog direktora Pošte postoje elementi krivičnog djela, Područna jedinica Podgorica je, 14. novembra 2006. godine, protiv njega tom tužiocu podnijela krivičnu prijavu, a početkom decembra iste godine i poseban izvještaj kao dopunu krivične prijave”.
To nije konačan popis propalih Vučkovićevih tužbi. Novembra 2010. je Tužilaštvo odustalo i od krivičnog gonjenja po zahtjevu za sprovođenje istrage koji je Vučković 2005. podnio Osnovnom sudu u Podgorici protiv odgovornih lica u Telekomu zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja…
Vučković nije imao nikakav javni komentar povodom tog, niti drugih opisanih postupaka, čak ni onih u kojima je Tužilaštvo odustajanjem zaključivalo predmete koje je on otvorio i koji su mu dali prostor da se izjavama u javnosti reklamira.
U međuvremenu, Vučković je izabran za jednog od zamjenika VDT-a. Svega par mjeseci po preuzimanju dužnosti VDT-a, Ranka Čarapić ga je jula 2008. progurala u Tužilački savjet, sada tamo sjedi u drugom mandatu.
Svi dostupni podaci govore da joj je bio desna ruka. Uz njenu je saglasnost kasnije izabran za predsjednika Udruženja tužilaca, a od nedavno je i portparol Tužilaštva.
Vladimir JOVANOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice