OKO NAS
Znakovi kojih više nema
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor onlineNajpoznatiji privredni brend koji je u procesu tranzicije uništen u Beranama bila je Polimka. Industrija kože i kožne galanterije izgrađena je pedesetih godina prošlog vijeka i zadugo bila najjača fabrika ne samo u ovom gradu već i na čitavom sjeveru. Na platama, koje su primali zaposleni u ovoj kompaniji, svi su zavidjeli. Običan radnik imao je u zlatno doba veću platu od ljekara. Bila je to potpuno rentabilna kompanija, za razliku od mnogih drugih socijalističkih giganata, što je i sama bila sa skoro osamsto zaposlenih.
Radnici se prisjećaju kako nije bilo svjetskog sajma na kojem nije osvojila koju nagradu i priznanje. Polimka je nesebično pomagala svima. Opremala je bolnice, škole, davala nepovratne pozajmice drugim preduzećima kojima je to bilo potrebno. I sve je tako bilo do devedesetih i raspada bivše Jugoslavije, kada je izgubljeno glavno tržište za nabavku sirovine i plasman gotovih proizvoda. Za njeno poslovanje bio je fatalan prekid platnog prometa između Crne Gore i Srbije. Fabrika je nekako preživljavala do 2002. godine. Tada je proizvodnja prekinuta. Pred kraj 2003. radnici su stupili u štrajk glađu pokušavajući pritiscima da izdejstvuju aktiviranje mašina, kao najvažniji od svih zahtjeva.
Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS. Danas nema šrafa koji ne možete pronaći u beranskoj „fabrici kože”. Bivši radnici ne mogu da shvate kako je takva kompanija, jedina u oblasti kožne industrije u Crnoj Gori, pretvorena u stovarište i prodavnicu. Danas se čak ne zna ni gdje su završile vrijedne kožarske mašine, koje su, prema riječima radnika, bile remontovane, konzervirane i spremne da ponovo prorade. Njihova vrijednost se procjenjivala na makar dva miliona eura.
Bivša Fabrika celuloze i papira u Beranama, takođe jedina u Crnoj Gori, otišla je svojevremeno u otpad po odluci rukovodstva AB revolucije, iako je samo u magacinima tog socijalističkog giganta bilo opreme i rezervnih djelova u vrijednosti koja bi se danas mogla izraziti u barem deset miliona eura. Zvuči nevjerovatno, ali u otpad su, prema riječima nekadašnjih radnika, otišli čitavi pogoni koji su sa sigurnošću mogli nastaviti rad nezavisno od ugašenog giganta.
Tako je, recimo, kao otpad završila i kompletna fabrika za proizvodnju kreča koja je radila za potrebe ove kompanije, ali je sigurno mogla raditi i samostalno. Pod velom tajne i mraka nestao i pogon za održavanje koji je takođe mogao nastaviti da pruža usluge i radi nezavisno od fabrike celuloze. Ova fabrika je bila praktično nezadužena u odnosu na druge slične kompanije u Crnoj Gori koje su opstale do danas. Beranska Fabrika celuloze i papira, koja je svojevremeno zapošljavala više od dvije hiljade radnika, pravljena je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, a zatvorena je kao nerentabilna 1989. godine. Po preporuci komisije, na čijem je čelu bio pokojni Risto Vukčević, odluku o zatvaranju „sa suzom u oku”, prisjećaju se novinari koji su tome prisustvovali, saopštio je mladi antibirokrata Momir Bulatović. Neznaveni radnici s pjesmom su otišli na biro rada s kojeg se nikada nijesu vratili u fabričke hale.
Da apsurd bude veći, neposredno prije zatvaranja urađen je skupi remont, a kanadski stručnjaci su ocijenili da bi ona mogla da radi uz optimalan broj zaposlenih koji ne bi prelazio 800 radnika. Zatvorena je i nakon takozvane doinvesticije, ili, kako bi danas kazali, dokapitalizacije, u vrijednosti od preko pet miliona dolara. U trenutku kada je sve dovedeno do automatizacije.
Krajem devedesetih papirni blok ponovo je pokrenut formiranjem Fabrike papira Beranka, koju je na ruševinama nekadašnjeg giganta otvorio u jeku jedne od predizbornih kampanja Milo Đukanović, pobjednički, s osmijehom na licu, nedugo nakon razlaza s Bulatovićem. I bivši i sadašnji premijer danas okreće glavu i ne interesuje ga privatizacija te kompanije iz 2004. godine, koja je, kao uostalom i skoro sve privatizacije u Beranama, završila neslavno.
Rudnik mrkog uglja koji je privatizovala Restis grupa, takođe je umrtvljen, a MANS je protiv vinovnika ove privatizacije podnio krivične prijave. Novi vlasnik srušio je ciglanu, opet jedinu u državi, a od obećanja o izgradnji nove nije ostalo ništa. Sve u svemu, od nekadašnjih desetak hiljada zaposlenih u privredi Berana, danas radi svega dvije stotine.
I u Bijelom Polju nekada je radilo više od deset hiljada ljudi u privredi, a danas tek nekoliko stotina. Umro je čuveni Vunarski kombinat Vunko, koji je zapošljavao više od dvije hiljade ljudi. Sve do prije dvije godine, fabrika koja pod krovom ima površinu od preko četiri hektara, nemilice je čerupana, a završni udarac zadaće joj neki od tajkuna koji će kompletnu imovinu kupiti za oko tri miliona eura, na koliko će se, po dobro obaviještenim izvorima, svesti cijena u procesu stečaja, od početnih deset miliona.
U ovom gradu, pored Vunka, propale su i sve druge privatizovane firme – dvije fabrike obuće – Lenka i Mladost, industrija IMAKO, Prva petoljetka, Bjelasica. Fabrika mineralne vode Rada na aparatima je.
Nestao je i drvni kombinat, baš kao i firma iste djelatnosti Vukman Kruščić u Mojkovcu, gdje je radilo hiljadu i po ljudi. U Mojkovcu ne radi rudnik olova i cinka Brskovo, kao ni veliko trgovinsko preduzeće Bojna njiva.
U Rožajama ne radi nijedno privatizovano preduzeće. Dobar dio njih je kupio odbjegli narko bos Safet Kalić, država ih potom oduzela, a radnici polako odlaze na biro za zapošljavanje. Ova opština je po svim pokazateljima najsiromašnija na sjeveru Crne Gore. U Rožajama radi svega 16 odsto radno sposobnih ljudi. Zatvoreni su drvno industrijski gigant Gornji Ibar, trgovinsko i zemljoradničko preduzeće Bisernica, fabrika dekorativnog papira Dekor, fabrika mašinskih elemenata Famod, autoprevozno preduzeće Transervis, fabrika Kristal koja je poslovala u okviru velikog zaječarskog sistema staklene industrije. U Rožajama je uništeno i nekoliko tekstilnih fabrika.
U Andrijevici je zatvorena Fabrika izolacionih materijala Termovent, Fabrika konditorskih proizvoda Soko štark, fabrika Mermer, Štamparija i fabrika tapeta, pogon Polimkine kožne galanterije.
Niz katastrofalnih privatizacija zabilježen je i u Plavu. Ne rade fabrike Titeksa u Murini i Gusinju. Plav je ostao bez čuvenog hotela Plavsko jezero, sa 250 kreveta, čiji je gazda od jedne banke uzeo 2,5 miliona eura kredita, navodno zbog rekonstrukcije zdanja u Plavu, a pare utrošio u svoju firmu u Podgorici. Za radnike ne haju ni on ni sudovi.
Titeks je uništen i u Kolašinu. U tom gradu su, između ostalog, zatvoreni i nadaleko poznata Impregnacija drveta, zatim Eksport drvo, Transportno i najveća trgovačka mreža na sjeveru Veletrgovina.
Vlast uskoro kreće u kampanju za predsjedničke izbore. Obećavaće brda i doline. Mogu li obećati da će nam vratiti sve opljačkane fabrike i uništene brendove? Mogu li nam obećati da ćemo živjeti bolje nego kada su nas zadesili oni? Mladi i lijepi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
POČETAK TURISTIČKE ZIME NA SJEVERU: Snijega, optimizma i optužbi ne fali
Objavljeno prije
5 danana
3 Januara, 2025Snijeg u Kolašinu i Žabljaku razlog je za optimizam svih koji su iz prošle zime izašli s ogromnim gubicima. Ova sezona bi mogla nadoknaditi dio gubitaka. Ipak, poslovanje državnog preduzeća Skijalište Crne Gore, u čijem je sastavu i kolašinsko skijalište, ni ove zime nijesu zaobišli sukobi na relaciji Odbor direktora- izvršni direktor
Na samom početku zimske sezone na Bjelasici je dovoljno snijega, ali ne fali ni problema. Prije svega, još je neizvjesno kada će profunkcionisati žičara K7, koja spaja skijaške staze državnog i privatnog skijališta i koja, kao jedinstvena insfrastruktura i uz jedinstvenu ski kartu, nudi više od 40 km staza državnog i privatnog skijališta na Bjelasici. Temelji jednog od stubova tog šestosjeda pomjereni su još tokom proljeća, građevinskim radovima na susjednim privatanim parcelama.
Urbanističko -građevinska inspekcija potom je investitoru naložila da sanira ono što je pokvario. Međutim, kako krajem novembra ,zaključio je sudski vještak građevinske struke angažovan od Skijališta Crne Gore (SCG), saniranje nije uspjelo, pa stub nije bezbjedan za upotrebu. Samim tim je upitna i bezbjednost ostatka konstrukcije žičare.
Samo nekoliko dana pred katolčiki Božić, na državno skijalište su stigli monteri iz austrijske firme Doppelmayr, izvođači radova na žičari, koja je građane koštala oko devet miliona eura. Monteri treba da poprave ono što se može, a potom komisija da utvrdi je li šestosjed bezbjedan za upotrebu. Iz SCG još nijesu dali zvaničnu izjavu o stanju žičare, a na tu temu nijesu govorili detaljnije ni iz Ministarstva turizma.Ostala infrastruktura Ski centra Kolašin 1600, kako za Monitor kaže rukovodilac tog skijališta Bojan Medenica, potpuno je spremna za prve goste. Ski centar ove zime goste dočekuje obogaćenom ponudom.
„Posjetiocima su na raspolaganju dva nova ski lifta, tipa Tanjir – dužine 400 metara i tipa Sidro – dužine 800 metara. To će doprinijeti većem komforu i boljoj organizaciji na stazama.Trudili smo se, iako na skijalištu nije bilo struje skoro mjesec, pred sam početka sezone, da pripreme obavimo na najbolji mogući način. Za kraj sezone osmislili smo sadržaje, koji su namijenjeni edukaciji mladih. U saradnji sa Turističkom organizacijom (TO) i ski školama biće organizovani programi za djecu ruralnih područja i osnovnih škola, kako bi savladali svoje prve skijaške korake”, najavljuje Medenica.
Cijena dnevnog ski pasa na kolašinskom skijalištu je 25 eura za odrasle i 16,5 eura za djecu. Dnevna karta za pokretnu traku za skijaše početnike je 10 eura. U ponudi je i trodnevna karta koja košta 56,5 eura za odrasle, a 37,5 za mlađe od 14 godina. Petodnevni i sedmodnevni ski pasovi su 84, odnosno 105, dok su za djecu 56, odnosno, 75,5 eura.Prema novom cjenovniku, cijena turističke vožnje žičarom Troglava biće osam eura za odrasle i pet za djecu. Korišćenje tjubing staze (tri vožnje) je 2,5 eura, dok 10 vožnji košta šest eura.Popusti su predviđeni i za porodične pakete, za koje važe popusti, u zavisnosti od brojnosti porodice, od 10 do 30 odsto. Cijene usluga u restoranu skijališta, kaže Medenica, ostale su na istom nivu kao i tokom prošle sezone.
I dok sa skijališta poručuju da su optimisti i da ulažu napore da posjetiocima omoguće „najbolji mogući ugođaj u prirodi“, nimalo ugodna prepiska vodi se između izvršnog direktora SCG Đura Miloševića i Odbora direktora na čijem je čelu Miličko Bulatović. U dopisima koje je poslao na adresu Ministarstva turizma, Milošević je obavijesto ministarku Simonidu Kordić, između ostalog, da je Odbor direktora tražio da se pokrene postupak protiv izvođača radova na K7 i da se zahtijeva od Uprave za kapitalne projekte (UKP) “da pokrene proces ispitivanja svih radnji izgradnje” tog objekta. Direktor tvrdi i da su iz Uprave odgovorili da je taj zahtjev “vrlo neozbiljan”. Optužio je neke od članova Odbora za nepotizam, problematične izmjene Statuta, donošenje odluka bez zakazivanja sjednica, opstrukciju projekta vještačkog osnježavanja, te pokušaji da zaštite vlasnika privatnog ski centra, a na šetu SCG…
S druge strane, Odbor Miloševića smatra odgovornim za tešku finansijsku situaciju u SCG, kašnjenje u preduzimanju aktivnosti oko sanacije žičare, a problematizovali su i trošenje 1,5 miliona eura namjenskih sredstava dobijenih od Vlade, nepoštovanje odluka inspekcija i državnih organa, narušene međuljudske odnose u kompaniji…Podsjećaju da je dodatnu kontrolu stanja šestosjeda tražilo Ministarstvo. Obje strane tvrde da imaju dokaze za optužbe, te da će, možda, biti prinuđeni da ih učine javno dostupnim. Prema dosadašnjem iskustvu, s obzirom da Milošević nije imao idilične odnose ni sa prethodnim sastavom odbora direktora, optužbe neće ići dalje od Ministarstva, a sve probleme će u državnom preduzeću, kao i do sada će „rješavati“ konsezusom – odlukom da o njima ne pričaju sa novinarima.
Iz kolašinske TO poručuju da ove zime posjetiocima neće biti dosadno ni na planini ni u gradu. Mnogo se, kaže za Monitor direktorica Zorica Milašinović vodilo računa o vanpansionskom dijelu ponude. Božićni bazar već je počeo, a na štandovima je, tvrdi direktorica TO, izuzetno zanimljiva i autentična ponuda.
Ona za januar najavljuje i Winter Art festival, koji je na kvalitetan način minulih godina upotpunio vanpansionsku ponudu Kolašina tokom zimske sezone. Ta manifestacija trajaće od 10. do 19. februara, a biće otvorena koncertom Verice Čuljković. Organizovaće ga, kao i obično, NVO za promociju mladih talenata, TO, Opština i Centar za kulturu.
„U okviru tog festivala, nastup Marka Prentića planiran je za 13. januar, a dva dana kasnije, publici će se predstaviti i mladi muzički talenti. Winter Art festival, koji će biti zatvoren koncertom Amire Medunjanin. Tokom ove zime, dio sadržaja vanpansionske ponude biće namijenjen poklonicima aktivnog odmora. To će organizovati pješačke i ture hodanja na krpljama. Kao i do sada TO i Opština, pružiće podršku u organizaciji Sinjavinskog i Bjelasičkog zimskog maratona“, kaže direktorica TO.
Na Žabljaku je dovoljno snijega za skijanje još od polovine sedmice, a kako kaže direktor TO Stojan Abazović, svi koji se odluče za zimovanje na Durmitoru imaće odlične uslove. I Žabljačani su radili na obogaćivanju ponude, a od 27. decembra, kada je zvanično otvranje sezone, sve staze skijališta Savin kuk biće u funkciji, najavljuje Abazović za Monitor.
„Sve je već spremno, staze su utabane. Na dan otvaranja sezone biće besplatan ski pass za sve posjetioce, a zatim naše goste čeka bogat dvodnevni program. Na dan otvaranja imaćemo i manifestaciju na kojoj ćemo promovisati durmitorske proizvode, kao i DJ ŽURKU. U subotu, u 20 sati, je koncert grupe Valentino. Nadam se da će predstojeći vikend značiti i početak jedne vrlo uspješne sezone“, kazao je direktor TO za Monitor.
Na Žabljaku i ove zime biće instalirano klizalište, koje će ubuduće biti u vlasništvu Opštine. To će obzbijediti, kaže Abazović, da klizalište postane stalni dio žabljačke zimske, ali i ljetnje turističke sezone, jer će se tokom ljeta koristiti kao rolarište. Još jedna od noviteta je i turno kamp, koji će biti u katunu Lovice, a turistima će, prvi put, nuditi organizovane ture turno skijanja.
Prošla zimska turistička sezona bez i jednog dana skijanja, pričinila je višemilonske gubitke turističkoj privredi sjevera Crne Gore. Sezona koja je u toku, ukoliko snijeg ne „izda“ očekivanja, mogla bi na neki način nadomjestiti dio izgubljenog. No, činjenica da državno preduzeće SCG, tokom cijelog ljeta nije uspjelo da „ustabili“ jedan stub žičare, pokazuje da su u državnoj kompaniji jedino stabilne loše navike i sukobi. Ali i sklonost da se svi zajedno brižljivo odnose prema interesima komšijskog privatnog skijališta.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
OKO NAS
SLUČAJ „POTKORNJAK U NP PROKLETIJE“: Bajka sa ružnim krajem
Objavljeno prije
5 danana
3 Januara, 2025Pogled na Prokletije iz Plava sada je idiličan. Snijeg je, a potkornjak miruje na niskim temperaturama, sakriven od očiju. Ekocid u NP Prokletije je toga obima da će sasvim sigurno doći dan kada nadležne državne institucije neće moći nikoga da zaštite. Proći će zimska idila,a neke bajke imaju i ružan kraj
Snijeg na Prokletijama prikriva štetu koju je napravila invazija štetočine potkornjaka koji uništava šume u ovom nacionalnom parku, a lagano se širi i na šume koje su pod zaštitom države. Snijeg još neko vrijeme može sakriti ekocid izavan ljudskim faktorom, odnosno neblagovremenim činjenjem nadležnih državnih institucija.
Poslednje procjene iskusnih šumarskih inženjera govore da se u Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka u ovom trenutku proširila u odnosu na period kada je utvrđeno da je stradalo oko trista hiljada kubika četinara, što je najmanje sto hiljada stabala.
„Ovo je katastrofa. Mogu oni sakrivati stanje koliko god hoće, ali to će na proljeće biti vidljivo i golim okom. Znam i ko je kriv za takvo stanje. I to je vidljivo golim okom, koliko god ih državne instucije štitile od odgovornosti. Stvar je jednostavna – moglo je da se blagovremeno spriječi širenje, ali oni koji su trebali i morali to da rade nisu prstom mrdnuli“ – kazao je jedan od inženjera koji nije želio da mu se pominje ime.
U nevladinoj asocijaciji Udruženje drvoprerađivača Plav pozvalli su tužilaštvo da reaguje i ubrza postupak procjene štete. „Za ovo neko mora da odgovara“, kažu u tom udruženju.
Njihova računica materijalne štete je jasna. Trista hiljada kubika osušenih stabala bi moglo u ovakvom stanju da se iskoristi samo za proizvodnju peleta, i to je naminimalnije dvadeset eura po kubiku – to znači šest miliona eura. Da je sječa oboljelih stabala izvršena ranije, kada je mogla iz njih da se izvuče oblovina i daska, šteta se penje na preko pedeset miliona eura.
„Na proljeće, kada nastupi lijepo vrijeme i temperature pređu petnaest stepeni, potkornjak prelazi iz larve u letećeg štetočinu, a u stanju je da preleti i do četirili ili pet kilometara. Tada će se na udaru naći državne šume prema Čakoru, kao i šume prema području beranskog šumskog prostranstva Šekular ili šuma na teritoriji Andrijevice“ – tvrde drvoprerađivači.
Prema njihovim riječima nadležne institucije su trebale da naprave akcioni plan koji bi podrazumijevao premjeravanje površine i količine šume koja je zaražena, ali to nisu učinili, osim što su postavljali takozvane feromonske klopke.
„I sada neki tamo aktivisti koji su lovci na grantove, a koji nisu iz Plava, pokušavaju nas iz Plava da predstave kao šumsku mafiju koja preuveličava problem da bi se domogla drvne mase. Mi im poručujemo – spriječite širenje bolesti, a sa posječenim drvetom radite šta hoćete, ne možete vi više da se brinete za Plav i da volite ovaj grad, nego mi koji ovdje živimo“ – poručuju u Udruženju drvoprerađivača Plav.
Pošto su sve institucije u Crnoj Gori do sada ostale nijeme na ovaj problem, NVO Udruženje drvoprerađivača Plava obratilo se javno predsjedniku države i svim nadležnim državnim instucijama.
Oni su ovu situaciju uporedili sa „ubijanjem Plava bez ijednog ispaljenog metka“, jer ovo, kako kažu, „ni jedan okupator ne bi mogao ovako da uradi šta je neko nečinjenjem uradio“.
Priča o bolesti potkornjaka u šumama Nacionalnog parka Prokletije prvu put je pokrenuta u ljeto 2022. godine.
Zatim je dobila na težini u nobembru mjesecu prošle godine, kada je šumarski inspektor iz Plava Hakija Jasavić podnio Osnovnom državnom tužilaštvu u Plavu krivičnu prijavu protiv menadžmenta Nacionalnih parkova Crne Gore, koji nisu postupili po nalogu iz aprila te godine da izvrše sanitarnu sječu.
Bolest potkornjaka je zbog tog nemara ekpanzivno napredovala i napravila milionske štete državi Crnoj Gori. Jasavić je tada objasnio da je rješenje o potrebi sanitarne sječe, dostavio još u aprilu 2022. godine u skladu sa Zakonom o šumama član 45.
Kada je u aprilu izvršio kontrolu, ustanovio je da je oboljelo oko pet do šest hiljada kubika čamove šume. U avgustu, u novoj kontroli, ustanovio je da ne samo da nije obavljena sanitarna sječa i izvršena zakonska obaveza, već se bolest raširila i zahvatila 10 do 15 hiljada kubika šume u NP Prokletije.
Zbog nemara i nerada već u oktobru i novembru prošle godine oboljelo je od 50 do 60 hiljada kubika šume u NP Prokletije, da bi u poslednjoj kontroli prije ljeta ustanovio da je bolest zahvatila 100 hiljada kubika šume u Nacionalnom parku.
U poslednjoj provjeri u kasnu jesen, prije snjegova, svaka nada za spas šuma je izgubljena. Oboljelo je, kažu inženjeri 151 hiljada stabala smrče i zakonom zaštićene molike, što je možda i preko 300 hiljada kubika najkvalitetnijeg drveta.
Osnovno državno tužilaštvo je krivičnu prijavu ovog inspektora proslijedilo Specijalnom državnom tužilaštvu, ali je SDT vratio na postupanje ODT Plav.
Prema saznanjima Monitora tužilaštvo je zatražilo da se procijeni šteta koja je pričinjena, ali to ide presporo.
Umjesto da nešto preduzimaju, bivši menadžment Nacionalnih parkova Crne Gore tražio je od inspektora da Hakija Jasavića isključi iz nadležnosti kada se radi o NP Prokletije. Udovoljeno im je. Ovaj inspektor kaže da stoji iza svega što je rekao i iza krivične prijave koju je podnio, ali mu je zabranjeno da istupa u medijima.
„Neko će zbog ovoga kad-tad morati da odgovara“ – kažu u plavskom Udruženju drvoprerađivača.
Oni su dodali da ove podatke koje iznose u javnost još niko nije pobio, i zatražili da to neko slobodno pokuša da učini.
„Evo, mi u našem udruženju kažemo da je ekonomska šteta dvocifreno milionska. Neka neko napravi drugu računicu i neka nas demantuje, a mi ćemo nastaviti da javnosti ako treba i svakodnevno putem medija i društevenih mreža šaljemo fotografije i video snimke koji govore više od bilo čega“ – kazali su u udruženju.
Pogled na Prokletije iz Plava sada je idiličan. Snijeg je, a potkornjak miruje na niskim temperaturama, sakriven od očiju. Ekocid u NP Prokletije je toga obima da će sasvim sigurno doći dan kada nadležne državne institucije neće moći nikoga da zaštite. Proći će zimska idila,a neke bajke imaju i ružan kraj.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
PRIMORCI SLOŽNO TRAŽE DECENTRALIZACIJU: Nadležnost, briga o resursima i novac da ostanu opštinama
Objavljeno prije
5 danana
3 Januara, 2025Nekada su samo Ulcinjani morsko dobro nazivali “morsko zlo”. Sada su predstavnici svih opština na Primorju saglasni da lokalne samouprave moraju da upravljaju svojim navrjednijim resursom
Iako su gotovo svi iz različitih političkih partija i grupacija čelnici opština na Crnogorskom primorju su jedinstveni u stavu: država treba da se decentralizuje. U tom smjeru, oni insistriraju na izmjenama i dopunama ključnih zakona kojima se reguliše upravljanje prostorom i finansijama na njihovim teritorijama. Više od pet mjeseci stručnjaci iz tih lokalnih samouprava, uz podršku Zajednice opština Crne Gore, zajednički su radili kako bi se centralnim vlastima uputila Inicijativa kojom se traže izmjene i dopune zakona o morskom dobru, planiranju prostora i izgradnji objekata, te o lukama.
„Pitanje je kompleksno i zadire u same ingerencije lokalnih samouprava, i ispravljanje velike nepravde prema stanovnicima Primorja, koja traje preko tri decenije. Ovim rješenjima se vraćaju ingerencije opštinama u dijelu u kojem te ingerencije i suštinski sežu u ono što jeste lokalna samouprava. Bez toga nema decentralizacije i mnogo efikasnijeg i boljeg upravljanja obalom primorja“, kaže predsjednik Tivta Željko Komnenović.
I predsjednik Bara Dušan Raičević navodi da je ključni zahtjev inicijative da se, shodno Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, upravljanje najvrjednjim resursima vrati u ruke lokalnih samouprava sa ciljem da se mnogo kvalitetnije i odgovornije upravlja morskim dobrom.
„Za ovu inicijativu nijesu opredjeljujući kriterijum samo finansijska sredstva već želja da se obalne zone na kvalitetniji način regulišu i sa njima upravlja i da pokušamo da sačuvamo i zaštitimo nešto što je prirodno dobro Crne Gore. Smatramo da je Morsko dobro do sada najmanje uradilo kako bi se plaže sačuvale i dodatno prihranjivale i kako bi se ta zona širila i zadovoljile sve pretpostavke koje su neophodne za dalji razvoj turizma“, ističe Raičević.
Prema riječima potpredsjednika Budve Nikole Jovanovića, ta opština učestvuje sa preko 50 odsto u ukupnom turističkom prihodu u budžetu države, a njeni su građani nezadovoljni jer ne dobijaju satisfakciju za ono što je rezultat rada turističkih poslenika i privrede.
„Preko 500 miliona na godišnjem nivou se ubere od turističkog prihoda na teritoriji Budve, a povrat kapitalnih investicija je praktično na nuli decenijama unazad i ta se loša praksa nastavlja. Morsko dobro u ukupnoj teritoriji Crne Gore iznosi oko 300 kilometara, što pokazuje koliko je to važan i značajan resurs koji nije povjeren opštinama, koji je od 1992. godine oduzet opštinama i da praktično opštine nemaju nikakvo upravljanje i prihod na toj teritoriji“, kaže on. Jovanović napominje da je potpisivanjem inicijative izražena volja svih primorskih opština da se prihod koji ostvaruje Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom (JPMD) vrati građanima opština koji trebaju da imaju prihod, ali i da savjesno upravljaju tim prostorom.
Kako su procijenili predsjednici opština, svega jedna trećina prikupljenih prihoda se vraća kroz infrastrukturu i ulaganja JPMD. U Ulcinju tvrde da je ta cifra bar još dva puta manja. Stoga su iz ove opštine u aprilu uputili inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o morskom dobru, i još čekaju na odluku Ustavnog suda.
JPMD je formirano 1993. godine da bi se, na legalan način, od Ulcinja, tada jedine opozicione opštine na Primorju, u državnu kasu preusmjeravali prihodi i upravljalo njenom najvrjednijom imovinom. Stoga je i razumljivo što je čak 57 odsto teritorije kojom gazduje Morsko dobro, odnosno čitavih 33 miliona metara kvadratnih, nalazi u toj opštini. U kojoj su i obale rijeke Bojane morsko dobro!? A to nije Solana!?
Predsjednik Herceg Novog Stevan Katić smatra da će inicijativa dobiti podršku u državnom parlamentu i to prije početka sljedeće turističke sezone. Nju su, kako naglašava, pokrenuli predstavnici političkih partija u Skupštini Crne Gore.
„Predložene izmjene zakona nijesu usmjerene protiv bilo koga, posebno protiv sadašnjeg menadžmenta kada je u pitanju JPMD, već sistemsko rješenje, nezavisno od upravljačke garniture. Riječ je o potrebi da se to pitanje sistemski riješi, da opštine konačno upravljaju svojom obalom, a ostavljen je i upravni nadzor kada je u pitanju morsko dobro kojim bi se ovo preduzeće transformisalo u jednu regulatornu agenciju koja bi vršila kontrolni nadzor pojasa morskog dobra“, naveo je Katić.
Ni Vlada ni Skupština Crne Gore nijesu u proteklim godinama i decenijama iskazivale razumijevanje i sluh za zahtjeve i apele iz primorskih opština. Čini se da se i u tom pogledu stvari, ipak, mijenjaju. Ministar javne uprave Maraš Dukaj pozdravio je dogovor predstavnika svih primorskih opština da iniciraju izmjene i dopune Zakona o morskom dobru.
Istakao je da posebnu težinu inicijativi daje činjenica da je zajedno podnose predstavnici po mnogim pitanjima različitih političkih vizija, ali očigledno podudarne razvojne perspektive.
“Saradnja opština na konkretnim pitanjima i decentralizacija predstavljaju put kojim Crna Gora treba i mora da ide. Ova inicijativa zahtijeva konstruktivni i otvoreni dijalog lokalnih i centralnih vlasti, koji ću kao ministar podržati, a u cilju kreiranja rješenja u interesu građana, lokalnih samouprava i države”, rekao je Dukaj.
Dok se čeka izjašnjenje centralnih vlasti na ovu inicijativu, na Crnogorskom primorju se čeka i raspisivanje tendera za davanje u zakup kupališta i privremenih objekata u zoni morskog dobra. U pripremi tendera izrađen je novi atlas crnogorskih kupališta, sa 57 novih.
To znači dodatne prihode za JPMD. Čuveni njemački kancelar Oto fon Bizmark je govorio da je “90 odsto politike finansijska politika, a da ni onih 10 odsto nije džabe”.
Mustafa CANKA
Komentari
Kolumne
-
DUHANKESA / prije 5 dana
“Preča posla”
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Mafija ruls, dva
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Eto nama nas, blagoš
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 4 sedmice
O “evropskom kršćanstvu“ i “neevropskom islamu“
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Ugled
Milena Perović
Novi broj
KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ 2024. GODINE: Istrajnost umjetnika i pored upliva dnevne politike
POČETAK TURISTIČKE ZIME NA SJEVERU: Snijega, optimizma i optužbi ne fali
SLUČAJ „POTKORNJAK U NP PROKLETIJE“: Bajka sa ružnim krajem
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmice
PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Hvala Sari
-
DRUŠTVO4 sedmice
PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana
-
INTERVJU4 sedmice
STEFAN TODOROVIĆ, LIKOVNI UMJETNIK: Sentimentalnost i sujevjerje stvaraju mitove
-
INTERVJU4 sedmice
DAVOR ĐENERO, POLITIČKI ANALITIČAR IZ HRVATSKE: Zoran Milanović bi lako mogao osvojiti novi predsjednički mandat
-
DUHANKESA4 sedmice
O “evropskom kršćanstvu“ i “neevropskom islamu“
-
FOKUS4 sedmice
SVJEDOČENJE O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: Čas o hrabrosti
-
HORIZONTI4 sedmice
HOĆE LI VUČIĆ USPJETI BLOKIRATI CRNU GORU KA EU PREKO DF-A: Upitno zatvaranje četiri poglavlja
-
Izdvojeno4 sedmice
PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?