Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dva voda vojske na dva fronta

Objavljeno prije

na

Građanin Risto Radović (75) je ostvarivši pravo na penziju u tom dijelu regulisao proljetos svoj odnos sa državom, no kao Amfilohije, mitropolit crnogorsko-primorski, suočava se sa nastavkom osporavanja pravnog i imovinskog statusa Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori.

Posljednjih godina su blokirana nastojanja Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) i drugih srpskih eparhija za, kako tvrde, „pravednu restituciju” dodatnih „više hiljada hektara oduzete imovine i stotina zgrada crkvenih opština i manastira”. SPC je, takođe, nedavno izgubila zbog imovinskog pitanja pokrenut spor protiv države na Sudu za ljudska prava u Strazburu.

Na Kongresu DPS-a maja 2011. Milo Đukanović je poručio da će program partije biti „podsticanje i objedinjavanje pravoslavnih vjernika u jednu Crkvu” i da „Pravoslavna crkva mora biti samostalna u Crnoj Gori”.

Na funkciju svog savjetnika on je imenovao dr Živka Andrijaševića, autora knjige Crnogorska crkva 1852-1918. (Nikšić, 2008), koja pruža najsistematizovaniji pregled istorijskih dokaza autokefalnosti Crkve u Crnoj Gori – što je sukus svih sporenja oko statusa SPC-a.

No, Amfilohije tvrdi da autokefalnost nije potrebna. Predsjedava nakon obnove crnogorske nezavisnosti ustrojenim Episkopskim savjetom Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koji okuplja čelnike srpskih eparhija Budimljansko-nikšićke, Zahumsko-hercegovačke i Mileševske.

Dvije neđelje nakon sastanka Episkopskog savjeta, održanog 25. februara prošle godine, Amfilohije je uputio pismo tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću „u vezi sa Vašom nedavnom izjavom o potrebi ‘registrovanja’ Mitropollije crnogorsko-primorske i druge tri eparhije SPC u Crnoj Gori, kako bi se prestalo sa progonom naših sveštenika, monaha i vjerskih službenika stranih državljana”.

Za oko 30 do 60 pripadnika SPC-a su pokrenute ili najavljene procedure ukidanja radnih dozvola. Iz MUP-a je ranije saopšteno da oko 230 drugih srpskih sveštenika, monaha i monahinja imaju uredno prijavljene dokumente.

Iz dvije dostupne nam presude Upravnog suda – a koje ilustruju i druge slične sporove – doznaje se da su 2011. filijale za upravne poslove MUP-a u Pljevljima svešteniku i u Kotoru monahinji odbile zahtjeve za odobrenje privremenog boravka. Obrazloženja su neispunjenje uslova iz čl. 36 st. 1 tačka 5 Zakona o strancima, jer podnosioci nijesu priložili dokaz o opravdanosti zahtjeva za privremeni boravak.

Dokaz bi, prema odbijajućim rješenjima MUP-a, bila potvrda o prijavi osnivanja vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije, kako je predviđeno čl. 2 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica – koju podnosioci zahtjeva nijesu priložili.

Međutim, Upravni sud je ukinuo osporena rješenja MUP-a. U presudama je navedeno da odredba Zakona o strancima na kojoj MUP temelji odbijanje zahtjeva svešteniku i monahinji SPC-a ne upućuje na odredbu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica.

Prema tvrdnjama iz MCP-a, svi drugi sporovi pred Upravnim sudom su riješeni u korist pripadnika SPC-a, no MUP i dalje primjenjuje identičan pravni osnov i odbija produženja radnih dozvola.

„Radi prevazilaženja nastalih nesporazuma, nesumnjivo štetnih ne samo za Crkvu, nego i po Crnu Goru i njen međunarodni ugled”, Amfilohije je 7. marta 2012. ministru unutrašnjih poslova dostavio „zvaničnu izjavu” kojom „potvrđujemo i prijavljujemo kontinuirano postojanje Pravoslavne crkve u današnjoj Crnoj Gori od 4. vijeka prvo pod imenom Episkopije Dioklijske, Risanske, Skadarske i Rascijske, u vremenima jedinstvene Crkve Istoka i Zapada”.

No, gostujući 14. februara o.g. u emisiji Načisto TV Vijesti, Amfilohije saopštava da „zahtjev za registraciju MCP-a još nije riješen”. MUP se potom oglasio da, shodno Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, MCP nije podnijela zahtjev za registraciju.

I zaista, upisivanje u Registar vjerskih zajednica, koji vodi MUP, ne predviđa da se šalje pismo ministru, već u čl. 2 obavezu da se vjerska zajednica prijavi kod nadležnog organa lokalne uprave na čijoj je teritoriji sjedište vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije.

Obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) je postupila 2000. po zakonu, pa je godinama difamirana da je „osnovana u policijskoj stanici”. Još 16 drugih vjerskih zajednica, uključujući rimokatoličku Nadbiskupiju i Biskupiju u Baru i Kotoru, zatim Islamsku zajednicu, takođe su registovane u MUP-u.

Pomenuti zakon je na snazi od 1977. i svih ovih godina je od srpskih eparhija bio ignorisan bez posljedica. Kada Amfilohije tvrdi da MCP nije bila obavezna da se registruje, jer „ako je zakon zahtijevao, zašto do 2010. to pitanje nije postavljeno”, teško mu se može prigovoriti.

Naime, MCP i drugi entiteti SPC-a su mimo zakona de facto dobili status pravnih lica. Na njih je u krajnje sumnjivoj proceduri tokom 1990-ih, kada su DPS i SPC u političkim i ratnim poduhvatima bili „ljubezna braća”, uknjiženo preko 12 miliona kvadrata crnogorskih sakralnih i drugih objekata i zemljišta.

MCP se kao pravno lice, bez zakonite registracije, pominje u raznim vladinim aktima: dopisu republičkog Sekretarijata za zakonodavstvo br. 03-388 od 02. oktobra 1998, dopisu Vlade Skupštini br. 02-6431 od 31. oktobra 2003, zatim je 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije izričito napisano da je i SPC registrovana, itd.

Na drugoj strani, Amfilohije (na grčkom Αμφιλόχιος, u prijevodu „dva voda vojske”) je ušao u oštre polemike sa novim vlastima u Srbiji, koje „popravljaju odnose sa Crnom Gorom”. Ljetos je osporio njihovu odluku da se tamošnje Ministarstva vera degradira u Kancelariju za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama, strahujući da će se za SPC u Crnoj Gori zbog toga pogoršati finansijska situacija.

Nedavno je Amfilohije bio akter „sve jačih sukoba vlasti Srbije i SPC-a”, kako je pisao Blic, „po pitanju kosovske politike” sa procjenom da će sukob „sve više da jača”. Navodno je insistirao da Sinod izda oštrije saopštenje povodom rezultata pregovora sa vlastima u Prištini.

Amfilohijev portparol, dr Velibor Džomić (vidi okvir), napisao je 24. januara u srpskoj štampi tekst optužujući predsjednika Tomislava Nikolića da je tokom posjete Podgorici navodno „legitimisao” CPC, te zbog „jednostranih stavova” u tzv. kosovskoj politici.

U međuvremenu, 5. februara je uhapšen Srbislav Žikić, blagajnik Patrijaršije i Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, pod optužbama da je pronevjerio velike svote crkvenog novca „a najviše dok je patrijarh Pavle ležao na samrtničkoj postelji”. Kako je do milionske krađe došlo – navodno, utvrdiće istraga.

Niko nije pomenuo da je Amfilohije, upravo dok je Pavle umirao, bio hijerarhijski najodgovorniji za crkvene finansije, ne samo kao faktički šef Sinoda, već i formalni zamjenik patrijarha i administrator Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.

 

SDP asistira Amfilohiju

Jedan od markantnijih primjera manipulacija DPS-SDP i SPC-a je spor ili „spor” oko vjerskog objekta na vrhu Rumije.

Iako Amfilohija vlasti i na tom primjeru optužuju za „divlju gradnju”, za javnost se skriva da je juna 2005. asistenciju za prijenos limene crkve kroz Bar, do mjesta gdje je zakačena za vojni helikopter, davala crnogorska policija.

Da stvar bude licemjernija, policijom su u to vrijeme šefovali kadrovi SDP-a: ministar Jusuf Kalamperović, načelnik Službe javne bezbjednosti i Mićo Orlandić, obojica iz Bara.

 

Dr Džomić

Jednu od vodećih uloga oko raspleta sa statusom SPC-a u Crnoj Gori ima Velibor Džomić (44), protojerej – paroh podgorički, crkveno-sudski tužilac, koordinator Pravnog savjeta MCP-a…

Iako je Džomić bez formalnog teološkog obrazovanja – nema svršenu bogosloviju ili teološki fakultet – Amfilohije ga je lansirao u najpoznatijeg paroha srpske vaseljene.

Od đakona je za desetak godina napredovao do stavrofora, što je titula namijenjena sveštenicima za specijalne zasluge sa pravom da preko mantije nosi natprsni krst i crveni pojas; takođe je starješina Hrama Hristovog Vaskrsenja, najvećeg sakralnog objekta u državi.

Proljetos je Džomić postavljen za sekretara Komisije Sv. arhijerejskog sabora za reviziju Ustava SPC. Ipak, njegove pravničke reference za mnoge ostaju sporne, nezavisno od stavova koje zastupa.

Diplomirao je sa relativnim zakašnjenjem tek 2002. na nereprezentativnom Pravnom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici a magistrirao 2006. na još manje uglednoj adresi: izvjesnoj Privrednoj akademiji u Novom Sadu.

Onda je – uz prisustvo Amfilohija i još nekoliko srpskih arhijereja – 27. decembra 2012. doktorirao na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, ustanovi poznatoj po aferi Indeks (masovna kupovina diploma). Da stvar bude gora, tezu je odbranio pred prof. dr Nenadom Đorđevićem koji je jedan od nekoliko optuženih u Indeksu.

Srpskim medijima Džomić je kazao kako prema univerzitetskim propisima nije mogao uticati na izbor članova komisije za odbranu. Međutim, Đorđević mu je bio mentor i 2006. kada je postao magistar. Član komisije je bio i profesor podgoričkog pravnog fakulteta dr Slavko Lukić, poznat po aferama na podgoričkom Pravnom fakultetu.

Naziv Džomićeve odbranjene teze je Pravni položaj tradicionalnih crkava i verskih zajednica u R. Srbiji i R. Crnoj Gori. No, 2009. je najavljivao daleko interesantniji doktorski rad, naslovljen Pravni položaj MPC-a od 1851. do 1929. godine. Zbog čega je odustao?

U svojim ranijim istupima je negirao ili banalizovao kanonsku i istorijsku činjenicu o autokefalnosti Mitropolije – Crnogorske crkve. Do promjene u izboru teme možda je došlo i zbog činjenice da je Amfilohije, makar uz kreativno tumačenje, nakon decenija poricanja 2010. „priznao” da je Crkva do 1918. bila autokefalna.

Kao svojevrsnog i pravničkog uzora, Džomić je deklarisao dr Vojislava Šešelja. Naime, Džomić je autor članka Svjedok nepokleka koji je objavljen u zborniku Duška Sekulića Luča vojvode Šešelja (Srpska radikalna stranka, Zemun 2009), gdje je, između ostalog, napisao:

„Pravnom naukom se bavim preko 20 godina, od kako sam u Kraljevu 1986. zakoračio u Srednju pravnu školu, do dana današnjega. Sve do procesa dr Vojislavu Šešelju nisam mogao da sanjam, a kamoli da povjerujem da nadobudnim evropskim pravnicima, današnjim haškim kadijama i sudijama, mogu da padnu na pamet takve stvari, nedopustive u pravu, kakve su nam pokazali već od početka montiranog sudskog procesa”.

U zaključku veli da je „bez obzira na presudu”, Šešelj sebe „prinio na žrtvu” i da je ostao „svjedok nepokleka” (str. 52-54).

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TRAGIČNE POSLJEDICE POPLAVA: Razorna snaga stihije i ljudske neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poplave u BiH, Crnoj Gori, srednjoj Evropi i širom svijeta upozoravaju da klimatske promjene u kombinaciji sa ljudskom pohlepom i zatvaranjem očiju pred nastupajućim problemima,  predstavljaju prijetnju svijetu.  Crna Gora i Balkan spadaju u najranjivije evropske regione,  na  posljedice klimatskih promjena

 

Više rijeka je izliveno, pojedini putevi oštećeni, a neki poplavljeni usljed obilnih padavina koje su zadesile Crnu Goru u noći između 3. i 4. oktobra. Najdramatičnije je bilo u Šavniku, na teritoriji Parka prirode Komarnica, u kome je došlo do izlivanja dvije rijeke. Poplavljeni su drumovi, a bujica je odnijela dva mosta pa su sela oko Šavnika bila odsječena.

U Komarnici, jednom od sela, četrdesetak mještana i turista čekalo je pomoć. Tek nakon vikenda, 7. oktobra, poplavljeno područje je posjetio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i predstavnici Vojske.

Mještani, koji su u subotu bili bez vode i struje nijesu čekali Vladu i institucije, pa su se samoorganizovali i napravili improvizovani nasip preko kojeg su prenosili vodu i hranu u odsječene djelove sela. U pomoć su im pritekli i radnici jednog privatnog preduzeća. Zahvaljujući nasipu turisti su evakuisani.

Šavničke vlasti  su u petak obavijestilie Vladu i poslali fotografije na kojima su se vidjele užasne posljedice vodene stihije, uključujući snimke vikendica koje nosi rijeka. ,,Ključno je da se reaguje na vrijeme, u našem slučaju to je trebalo da bude u petak ujutru kada smo obavijestili Direktorat za vanredne situacije”, izjavio je predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić.

Na vlasti u Šavniku je Demokratska partija socijalista (DPS), koja je opozicija na državnom nivou posljednje četiri godine. To je, smatraju u DPS-u ali i u ostatku opozicije, razlog što Vlada nije na vrijeme reagovala.

U isto vrijeme Bosnu i Hercegovinu pogodile su katastrofalne poplave koje su odnijele najmanje 20 života, a za nestalima i dalje traga. Najviše žrtava i najveća razaranja pogodila su Donju Jablanicu, koja je imala 440 stanovnika. Bosanski i regionalni mediji su puni naslova koji govore o tome da katastrofu nije izazvala samo prirodna stihija nego i ilegalni kamenolom koji se nalazio iznad ovog sela.

Da postoji mogućnost da je kamenolom uzrok jablaničke tragedije prvi je pomenuo predsjednik Vlade Federacije BiH Nermin Nikšić. On je rekao da šteta u Donjoj Jablanici ne bi bila tako velika, niti bi bilo toliko žrtava da se nije obrušio kamenolom. Istakao je i da nikada nije izdata nikakva dokumentacija o koncesiji o odobrenju za eksploataciju. Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet o ovom slučaju.

,,Kriva je država koja ga je pustila da kopa 25 godina. I inspekcija, i opština i kanton. I policija koja je tolerisala njegove neregistrovane mašine i kamione”, ocijenio je mještanin Donje Jablanice Dženan Imamović za Radio Slobodna Evropa. Tragedija u Jablanici je pokrenula pitanje i ostalih nelegalnih kamenoloma u ovoj državi.

Stručnjaci upozoravaju da  sječenje šuma, betoniranje i asfaltiranje u slučaju budućih poplava može ugroziti i brojne druge urbane cjeline. Među kojima i glavni grad BiH Sarajevo ,,Pogledajte okolna brda i padine, urbanizirane padine u Sarajevu. Tu šume gotovo da više i nema. Šuma je posječena, asfalitiralo se, betoniralo, gradile kuće“, rekao  je  profesor Vedran Zubić.

Stanovnici Donje Jablanice ispričali su potresne priče o preživljavanju. Jedan mještanin je svoju porodicu spasio zadržavši ih na kupoli džamije u Jablanici koja je bila pod vodom i kamenjem. Kada je suprug nju,   ćerku,  svoju majku i oca prebacio na kupolu, njega je bujica odnijela, ispričala je mještanka.

Regionali mediji su prenijeli   dramatičnu priču o Lejli Zalihić majci heroni. Lejla je skočila sa trećeg sprata svoje kuće, plivala tri kilometra bujicom i spasila svoju 13-godišnju kćerku.

Pomoć u nastradalo područje poslale su države iz okruženja. Iz Crne Gore se u ponedjeljak prema Jablanici uputio spasilački tim koji broji 32 člana.

O tragediji u BiH raspravljalo se i u Evropskom parlamentu. I tamo se čula  kritika na račun lokalnih vlasti u kontekstu kamenoloma u Donjoj Jablanici koji nije imao potrebne dozvole.

,,U svakoj tragediji desi se i nešto dobro. Ponovo smo svjedočili solidarnosti među ljudima kako bi pomogli jedni drugima i kako se brišu granice u pomoći. Tražimo od EU da odmah prenamijeni dio sredstava iz pretpistupnih fondova za BiH”, kazao je hrvatski EU parlamentarac Gordan Bosanac iz Zelenih.

Poplave u BiH  uslijedile su  nakon poplava u Srednjoj Evropi. Sredinom septembra, nevrijeme je uzrokovao ciklon Boris koji je izazvao najveće poplave u posljednjih 20 godina u centralnoj i dijelu istočne  Evrope. Poginulo je preko 20 osoba, a poplave su načinile i materijalnu štetu od više milijardi dolara na području Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Austrije i Rumunije, ostavljajući za sobom mulj i krhotine, rušeći mostove i potapajući kuće i automobile.

Tokom jula i avgusta, u nekoliko sedmica poplava, u Nigeriji je poginulo najmanje 179 ljudi, a desetine hiljada je raseljeno. Broj žrtava je veći u odnosu na prošlu godinu, kada je bilo 45 smrtnih slučajeva povezanih sa poplavama. Nigerija je 2022. godine bila pogođena najgorom poplavom za više od decenije, u kojoj je poginulo više od 600 ljudi, raseljeno oko 1,4 miliona i uništeno 440.000 hektara poljoprivrednog zemljišta.

Na drugom kraju svijeta, u SAD  u Floridi, ove sedmice se očekuje udar uragana Milton, koji je ocijenjen kao jedna od najjačih tropskih oluja u posljednjih stotinu godina. Evakusiani su milioni ljudi a Nacionalna garda Floride se priprema  za najveću operaciju spašavanja u istoriji. Stanovnici Floride su upozoreni na mogućnost vjetra koji će dostići brzinu od 270 kilometara na sat, kao i rekordno podizanje nivoa mora do pet metara. Predsjednik SAD Džo Bajden je upozorio stanovnile Floride: ,,Evakuacija je pitanje života i smrti”.

Klimatolozi ističu da decenijama upozoravaju na pogubne posljedice klimatskih promjena ali nema ko da ih čuje.

U martu ove godine Evropska agencija za okolinu (EEA) je upozorila da klimatske promjene prijete masovnom smrću i ogromnim troškovima u Evropi. Opasnosti klimatskih promjena rastu, a Evropska unija nije se spremna nositi sa ekstremnim vrućinama, šumskim požarima i još gorim poplavama, navela je u svom izvještaju ova agencija. Opasnosti klimatskih prijetnji ,,rastu brže od naše društvene spremnosti”, rekla je direktorica EEA Lena Mononen.

Procenjuje se da su ljudske aktivnosti prouzrokovale globalno zagrijavanje za oko jedan stepen Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba. Naučne projekcije govore o dva scenarija – optimističkom i pesimističkom. Ukoliko bi se prosječna globalna temperatura do 2100. povećala oko 1,5 fo 2 celzijusa, uticaj na klimu bi bio značajan ali ljudi i društva bi se postepeno mogli prilagoditi tim promjenama. U pesimističkom scenariju, povećanja temperature od 3,5 do 4,5 celzijusa, ili još crnjem od 5 do 7 celzijusa, civilizaciju očekuju dramatične promjene. Značajno povećanje  nivoa mora, ekstremne poplave, topljenje polarnog leda, nestašice hrane i vode, porast oboljenja. Mogući ratovi usljed klimatskih migracija.

Evropska unija ima ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv klimatskih promjena, s ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Ova strategija se bazira na smanjenju emisija stakleničkih gasova, poboljšanju energetske efikasnosti, prelasku na obnovljive izvore energije i podsticanju održivih praksi u svim sektorima.

Crna Gora i Balkan spadaju u najranjivije evropske regione  na  posljedice klimatskih promjena. Ranije cvjetanje mnogih  biljnih vrsta, vrelija i sušnija ljeta, neke su od promjena koje su evidente. Ekolozi upozoravaju da je zima 2023-2024. prva zima u kojoj medvjedi nijesu hibernirali jer je bila toliko blaga, skoro pa nepostojeća.

Poljorivreda i turizam su grane koje će najviše biti pogođene klimatskim promjenama. Iako se ističe neophodnost strategija za smanjenje štete na ekosisteme, infrastrukturu, ekonomiju i zdravlje ljudi, Crna Gora još  nije usvojila Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene, čija izrada traje duže od četiri godine.

U nacrtu ovog plana navodi se: „Promjene koje su uočene u temperaturama, padavinama, učestalosti i trajanju klimatskih opasnosti (posebno suša i poplava) već utiču na proizvodnju hrane, njenu bezbjednost, sigurnost i kvalitet, a što će se prema klimatskim projekcijama dešavati sve češće u budućnosti”.

I ovih dana smo osjetili rušilačku snagu prirode. No i mi ljudi se svojski i slijepo trudimo da doprinesemo ubrzanom uništavanju prirode. Samo  2017. godine izgorjelo je više šume nego u periodu  od 1955-1985. godine. Ljudski  faktor je u najvećem broju slučajeva izazivač požara. Nemilosrdna je sječa šuma, krade se šljunak, pale gume, cvjetaju divlje deponije…

Vlasti u ekološkoj državi još nijesu sposobne ni da uobliče strategiju, a kamoli da se ozbiljnije pozabave problemom koji je već tu. I koji,  zapušten, postaje nerješiv.

 

Globalni rizik od poplava

Rizik od poplava u svijetu tokom vremena je povećan zbog rasta nivoa mora, globalnih klimatskih promjena i drugih problema, uključujući povećani rizik od opasnog vremena.

Na sajtu worldpopulationreview, navodi se da je skoro 400.000 Kineza u zoni rizika od poplava. To je 27,5 odsto populacije koja živi u područjima koja su pod visokim rizikom od poplava. Zbog gustine naseljenosti Kina je prva na listi brojnosti ugrožene populacije.

Međutim po procentu stanovništva koje živi u rizičnim područjima Kina nije ni blizu vrha ove tabele. Čak 58,7 odsto Holanđana živi u rizičnim  područjima i 57.5 odsto stanovnika Bangladeša.

Od naših susjeda najvisočije na listi, koju pravi worldpopulationreview, nalazi se Albanija. Ona je devetnaesta zemlja sa najvećim procentom stanovništva (27.6) ugroženog poplavama. Četiri mjesta iza nje je Hrvatska sa 26.9 odsto. Bosna i Hercegovina se nalazi na dalekom 58 mjestu sa 19,1 odsto ugroženog stanovništva. Crna Gora je četiri mjesta iza nje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

APELACIONI SUD TREĆI PUT UVAŽIO ŽALBU BRANIOCA MILOŠA MEDENICE I VRATIO VIŠEM SUDU U PODGORICI NA ODLUČIVANJE PREDLOG ZA UKIDANJE PRITVORA: Ping pong između Apelacionog i Višeg suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. Medenica je uhapšen 25. maja 2022. godine. I pored toga što je optužnica podignuta prije dvije godine, sudski postupak nije odmakao dalje od početka. Medenica je od tada u pritvoru

 

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. To piše u zvaničnom saopštenju Apelacionog suda Crne Gore.

U obrazloženju odluke, sudije Apelacionog suda navode da je odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, utvrđeno da je prvostepeno rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba krivičnog postupka.

“Nedostaju potpuni, jasni i dovoljni razlozi o odlučnim činjenicama, što pobijano rešenje i zaključak suda čine nejasnim, a prvostepeni sud nije u potpunosti postupio ni po razlozima iz prethodnog ukidnog rešenja Apelacionog suda Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je naloženo prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, nakon čega će biti u mogućnosti da donese novu na zakonu zasnovanu odluku.

Ova odluka Apelacionog suda uslijedila je nakon što se odbrana Miloša Medenice žalila na rješenje sutkinje podgoričkog Višeg suda Nade Rabrenović, koju je donijela još sredinom jula ,kada je odlučila da i pored toga što je Apelacioni sud ukinuo njenu odluku opet odbije da pusti iz pritvora sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medence.

Branilac Medenice, advokat Stefan Jovanović ocijenio je da ovakvo ponašanje pokazuje da sudija Višeg suda jednostavno ne želi da usvoji jemstvo. On ukazuje da  Apelacioni sud u odlukama ukazuje šta su greške i mane rješenja sutkinje  Rabrenović, međutim, kako kaže, „ona uporno odbija da te mane odnosno greške ispravi“.

Advokat Jovanović podsjeća da je inicijalni prijedlog za jemstvo predat u februaru i, ukazuje, da već punih osam mjeseci nije pravosnažno okončan taj postupak, odnosno nije donijeta pravosnažna odluka kojom se jemstvo odbija ili usvaja.

„Tri puta je sutkinja Višeg suda Nada Rabrenović odbijala jemstvo, odnosno tri puta je odbila prijedlog odbrane za određivanje jemstva i tri puta je Apelacioni sud uvažavao žalbu odbrane u odnosu na ta rješenja i ukazivao šta su propusti. Sutkinja apsolutno niti jednom nije uvažila ukidne razloge odnosno navode odluke Apelacionog suda tačnije niti jednom nije nakon sto je žalba usvojena i narednoj odluci nije primijenila to na šta joj je ukazivao Apelacioni sud što pokazuje samo jedno a to je da sudija jednostavno ne želi da usvoji jemstvo i da ta negacija jednostavno nema osnova i temelja u zakonu“, kazao je Jovanović.

Branilac Medenice smatra da se radi o ličnoj odluci koja je, kako kaže, bazirana na motivima koji su utemeljeni u zakonu.

„Utemeljenje za takvo utvrđenje odbrana ima upravo u odlukama Apelacionog suda koji konstantno u tri odluke ukazuje šta su greške i šta su mane rješenja sudije Nade Rabrenović, ali ona uporno odbija da ih usvoji . Sumnjam da se radi o neznanju, ipak je u pitanju sudija Višeg suda u Podgorici. Očigledno je nedostatak hrabrosti uslijed pritiska javnosti i trenutne društvene klime koja vlada. Upravo zato će odbrana razmotriti i neke druge korake u odnosu na druge državne organe jer očigledno je da koliko god puta Apelacioni sud usvajao žalbu da sutkinja Nada Rabrenović jednostavno neće usvajati jemstvo već će isto odbijati iz istih onih razloga za koje je već par puta stavljeno do znanja da ne mogu biti zakonom propisani razlozi za odbijanje jemstva“, ističe advokat.

Jovanović ističe je i da je Ustavni sud Crne Gore više puta u odlukama ukazivao da pritvor, kada se radi o Medenici, nije neophodan već je dovoljno djelovati alternativnom mjerom, kao što je jemstvo.

„Takođe ne shvatam ni Apelacioni sud Crne Gore koji umjesto da preinači jednu takvu odluku uporno uvažava žalbu i vraća postupajućoj sutkinji  iako vidi da ona  jednostavno ne želi bez ikakvog zakonskog utemeljenja da udovolji predlogu odbrane odnosno da omogući usvajanje jemstva“, kaže on.

Prema njegovim riječima, ovakvo ponašanje Višeg i Apelacionog suda je „mrcvarenje“ pritvorenika. „Ovakvo stanje, ovakvo ponašanje, ova ping-pong partija između Višeg i Apelacionog suda je jedno klasično mrcvarenje pritvorenog lica i potvrda teze odbrane da se Miloš Medenica nalazi u pritvoru samo zato što je sin Vesne Medenice“, zaključuje  Jovanović.

Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Miloša i njegove majke Vesne Medenice, Darka Lalovića, Vasilija Petrovića, Bojana i Marka Popovića, Milice Vlahović Milosavljević, Marka Vučinića, Milorada Medenice, Luke Bakoča, Petra Milutinovića, Ivane Kovačević, Radomira Raičevića, Marjana Bevenje, Steva Karanikića, Gorana Jovanovića i firme “Kopad Company” iz Nikšića…

Terete ih za krivična djela: stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, davanje mita, primanje mita, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja.

Medenica je uhapšen 25. maja 2022. godine, na podgoričkom aerodromu, nakon što je u Crnu Goru ušao iz Srbije i od tada se nalazi u pritvoru.

I pored toga što je optužnica podignuta prije dvije godine, sudski postupak nije odmakao dalje od početka, jer pred sudom još nijesu svi optuženi iznijeli svoje odbrane.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO: Dobar, loš, pogrešan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča

 


Crnogorski san.
Tako je premijer Milojko Spajić javnosti predstavio projekat novog grada u gradu na Veljem brdu, u kome treba da živi preko 40 hiljada ljudi. „Ovdje će živjeti privilegovani građani, a to su državljani Crne Gore. Imati crnogorski pasoš, biti državljanin ove zemlje – to će biti privilegija”, kazao je premijer.

Da pritvrdi kako priča o gradu na Veljem brdu nije šala, iako stiže iznebuha, pokraj premijera našao se ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović. “Ako Bog da i sreća junačka, ovaj projekat bi trebalo da bude usvojen do Nove godine…“, kazao je Radunović predstavljajući vladin Plan za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima. Na kome su u Vladi radili puna dva mjeseca.

Prezenteri projekta zaključili su da slike/animacije govore više od  riječi, pa su škrtarili sa konkretnim i provjerljivim podacima. Ipak, i to što su prezentovali bilo je dovoljno da njihovu ozbiljnost i dobre namjere stavi pod veliki znak pitanja. Ponuđene računice bili su netačne a slike budućeg naselja našle su se na pogrešnom mjestu.

Stanovi će se kupovati po cijeni od „oko hiljadu eura“ za kvadrat, predočio je premijer navodeći kako će kupovina biti moguća na kredit, bez učešća, i uz izvedenu kamatu od 1,2 odsto godišnje. Rata za stan od 100 kvadrata, na kredit od 30 godina, biće  390 eura mjesečno. Za manji, od 60 kvadrata, rata na isti rok otplate iznosiće 290 eura.

Sjutradan  je Miloš Vuković, osnivač i vlasnik Fidelity consultinga, argumnetovano osporio tu računicu. “Kada u bilo koji kreditni kalkulator unesete iznos glavnice od 100.000 eura (navodna cijena stana od 100 kvadrata, primjedba Monitora), rok otplate 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto, dobijate da je mjesečna rata oko 330 a ne 390 eura. Razlika je cijelih 60 eura mjesečno. Još je gora situacija kada ukucate iznos za stan od 60 kvadrata (60.000 eura), rok otplate od 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto. U tom slučaju mjesečna rata iznosi 199 eura ili 90 eura manje od predočenih 290 eura”, naveo je Vuković upozoravajući da ta razlika, iako nekome ne izgleda prevelika, pravi razliku od 21 do skoro 33 hiljade eura po stanu. A navodno ih je planirano 10.000.  To nas onda uvodi u priču o 200-300 miliona eura. „Ili je priča o cijeni sastavljena ofrlje i na brzinu, ili iza nje stoji planirana pljačka“, upozorava Vuković navodeći još jednu zanimljivost iz prezentacije premijera i resornog ministra: prema brojkama koje su prezentovali Spajić i Radunović, eventualni kupac plaća više novca na ime kamate ako kupi manji stan, odnosno, ako pozajmi manji iznos (60 umjesto 100 hiljada). Kako, ako je kamata ista? Taj odgovor dobićemo kad priča o gradu na Veljem brdu bude nstavljena. Ako nastavka bude.

Teško je, ali ipak moguće zamisliti da je tim predvođen premijerom,  nekadašnjim ministrom finansija i, još ranije, berzanskim trgovcem, napravio tako golemu računsku grešku. Ali, u prezentovanom projektu postoji jedna još ozbiljnija: pogrešna lokacija.

Na to je, preko svog fejsbuk profila, upozori biolog i ekološki aktivista Darko Saveljić. Stvari sa Veljim brdom, navodi on, stoje ovako:  “Dio Veljeg brda je zaštićeno područje Parka prirode Dolina rijeke Zete. Nalazi se iznad vodoizvorišta Mareza, kojim se napaja Glavni grad. U najzabitijim selima Crne Gore seljaci su branili da se gradi iznad izvora, zbog uticaja na sam izvor. Vladu Crne Gore briga što se ovaj prostor decenijama čuvao upravo zbog Mareze. Ista ta Vlada, imajući u vidu veliki potencijal za solarnu energiju i na ‘stvorene prostorno-planske preduslove’ planira tender za davanje u zakup zemljišta na Veljem brdu u državnoj svojini za izgradnju solarne elektrane instalisane snage od najmanje 50 MW. Ako neko misli da na Veljem brdu može biti zaštićeno područje, novi grad i solarna elektrana, a da je to sve u skladu sa zdravim razumom, zakonima, direktivama EU i Marezom, onda izvinite“, pobrojao je  Saveljić. Uz zaključak: „Đe ti puno obećaju, tu malu korpu ponesi, stara je narodna izreka”.

Vukovićeve primjedbe potvrđuje digitron, a Saveljićeve mape i propisi. Karta obuhvata Parka prirode na Veljem brdu dijelom se preklapa sa planom  naselja koji su predstavili zvaničnici Vlade. Gradnja u Parku prirode je  krivično djelo. Krivični zakonik propisuje: „Ko kršeći propise korišćenjem prirodnih bogatstava, izgradnjom objekata, izvođenjem kakvih radova ili na drugi način izazove oštećenje životne sredine u većoj mjeri ili na širem prostoru, kazniće se zatvorom do tri godine”.

Iz Vlade još nijesu ponudili objašnjenje za navedene finansijske i urbanističke manjkavosti plana. Osim što je ministar Radunović, na prezentaciji, „otkrio“ da  crnogorski san na Veljem brdu još nije uklopljen u važeće i buduće (pripremljene) urbanističke projekcije Crne Gore i Podgorice. „Javna rasprava o prostornom planu Podgorice, koja će biti dopunjena ovim projektom, trajaće 15 dana”, najavio je. To bi, valjda, trebalo biti to. O projektu pripremanom dva mjeseca, na površini od skoro 1.000 hektara i približne vrijednosti makar 800 miliona eura.

Ako računamo da će se graditi10.000 stanova (a može biti da ih je više) da je odnos malih i velikih (60 i 100 kvadrata) pola/pola i da su troškovi izgradnje neophodnih pratećih objekata (vrtići, škole, dom zdravlja, apoteke, trgovine…) uračunati u predočenu cijenu. Baš kao i neophodna infrastruktura (saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona mreža, trafostanice, distributivna elektro mreža, tekomunikacioni optički kabl… uz neizbježno proširenje postojećih kapaciteta). A, sve sluti da nijesu.

„Ovo nismo imali prilike da gledamo kod nas“, naveo je Radunović. Sa tom se konstatacijom nije teško složiti. Prvi su  čuđenje prezentovanim projektom, ukoliko on zaista postoji (ko ga je radio, koliko je plaćen, kako je izabran autor…), iskazali predstavnici Udruženja podstanara. Uz prilično neodobravanje, iako bi oni trebali biti adresa sa koje se podrška nekom sličnom projektu podrazumijeva. Ako je  dobro osmišljen i predstavljen.

Iz Udruženja podstanara navode da je projekat: previše fokusiran na Podgoricu uz zapostavljanje ostatka države, posebno sjevera; donosi dodatno opterećenje već problematične i nedovoljne infrastrukture; Da bi njegova realizacija, ali i sama najava, mogla destabilizovati postojeće tržište nekretnina i investitore i građevinske kompanije gurnuti u zonu gubitaka; ideja da se stanovi na Veljem brdu mogu prodavati samo državi, po unaprijed fiksiranim cijenama je netržišna, ali i potencijalno rizična za javne finansije; Trgovina stanova bez učešća mogla bi biti mamac za kupce koji, realno, nijesu u stanju da finansijski podnesu rizik koji taj posao nosi (ko je zaboravio, sličan posao i kriza hipotekarnog tržišta u SAD bile su uvod u svjetsku ekonomsku krizu 2008. godine)…

Konačno, iz Udruženja podstanara ukazuju kako realizacija ovakvog plana može dovesti do nepotrebne i društveno nepoželjne koncentracije ranjivih grupa. „Iako je cilj pomoći ranjivim grupama (mladi bračni parovi, samohrani roditelji, starije osobe i osobe sa invaliditetom), koncentracija ovih grupa u jednom stambenom naselju može dovesti do socijalne segregacije. U stvarnosti, često se dešava da ovakvi projekti, iako zamišljeni kao inkluzivni, rezultiraju stvaranjem „getoa“ ili izolovanih zajednica”, navedeno je u njihovom saopštenju.

Niz primjedbi mogao bi se nastaviti. Opet pod uslovom da cijelu priču shvatamo ozbiljno. Ko će kreditirati taj posao, ako ne može da računa da će rizike nevraćenih kredita pokriti pretpostavljenim rastom vrijednosti nekretnina? Ima li Crna Gora kompanije i radnike iz građevinskog sektora koji mogu, istovremeno, graditi naselje Velje brdo, dvije zaobilaznice oko Podgorice (zapadnu i istočnu), dionicu autoputa Mateševo-Andrijevica…? Ili će taj novac odnijeti stranci, ostavljajući nas bez jednog od najznačajnihi benefita (sticanje iskustva i jačanje sposobnosti) realizacije tih poslova. Šta ako ponuđeni stanovi ne nađu kupca (u Podgorici već ima 10.000 stanova više nego što je domaćinstava registrovanih prošlogodišnjim popisom)? A šta ako zakaže (zakasni) najavljena gradnja prateće infrastrukture?

“Projekat Velje brdo može privući pažnju građana zbog povoljnih stambenih uslova, ali nosi značajne rizike za malu Crnu Goru. Pitanje je koliko će ovaj projekat zaista pomoći u razvoju zemlje, a koliko će produbiti regionalne neravnoteže i destabilizovati tržište nekretnina. Dok država i ranjive grupe mogu imati koristi na kratki rok, dugoročno bi privatni investitori, građevinska industrija i građani sa manjim prihodima mogli biti na gubitku”, zaključuju u Udruženju podstanara.

Premijer i njegovi partijski i koalicioni saradnici ne mare za te primjedbe. Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča. Inače bi se Podgorica i Podgoričani mogli naći u ozbiljnim problemima.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo