Milijana Vuković poginula je prije nekoliko dana u eksploziji bombe u njenoj kući kod Bijelog Polja. U eksploziji je povrijeđena njena kćerka. Policija je uhapsila Gorana Kuča (28), koji je aktivirao bombu u kući Vukovića. Nezvanično – motiv te tragedije je ljubomora Gorana Kuča prema kćerki stradale Milijane.
Igor Raičević (33), iz Podgorice, osuđen je prošle nedjelje na 40 godina zatvora, jer je krajem novembra ubio suprugu Mariju Raičević i sugrađanina Ivana Dulovića. On je iz pištolja ispalio metak u suprugu, a u Dulovića šest metaka, piše u optužnici.
To su samo tri od dvadesetak ubistava u Crnoj Gori koja su se desila tokom ove godine.
U prvoj polovini ove godine dogodilo se deset ubistava, od toga četiri u maju. Motivi ubistava su različiti – ljubomora, osveta, novčani dugovi, svađe… Mete napadača često su bliske osobe.
Nasilje je postalo stil života u Crnoj Gori. Iz policije upozoravaju da je starosna granica delinkvenata sve niža, a krivična djela sve surovija.
Od početka devedesetih do danas, u odnosu na prethodnu deceniju, broj ubistava duplo je porastao. Osamdesetih je prosjek bio oko 10 ubistava godišnje, a od početka devedesetih oko 25.
Ljetos se u Mojkovcu desio svirepi zločin. Mojkovčani Milan Radulović (19), Dario Bjelić (18) i njegov brat maloljetni D. B. (17), na monstruozan način ubili su sugrađanina invalida Zorana Kneževića (46).
,,Kod Kneževića smo krenuli samo da bismo ga opljačkali. Znali smo da je prodao neku stoku. Sve se desilo spontano. Imao sam nož na preklapanje. Radulović je držao metalnu, a brat drvenu šipku. Brat je Kneževića udario kocem po glavi. Potom su njih dvojica izudarali Kneževića. Prišao sam i udarao ga nožem”, opisao je taj zločin svjedočeći na sudu Dario Bjelić, koga je otac, kad je saznao šta su mu sinovi uradili, istukao i predao policiji.
Posljednjeg dana aprila Slavko Milović iz Andrijevice upao je u kuću svoje tazbine Otović u Rijeci Marsenića i poslije svađe pištoljem ubio tasta Slobodana, taštu Danicu i šuru Zorana. Drugog šuru Željka je ranio sa pet hitaca. U kući Otovića je u tom trenutku bilo i šestoro djece. Milović se, bježeći poslije ubistva od policije, naočigled policajaca ubio aktiviranjem ručne bombe.
Policija sumnja da je Milović ubistvo počinio u teškom psihičkom rastrojstvu.
Željko Otović, koji je preživio tu dramu, kazao je ranije za naš list da je Slavko njegovim roditeljima otvoreno prijetio da će ih ubiti. To je poručio i u pismu tastu. Iako je policija u Andrijevici bila blagovremeno upoznata sa sadržajem pisma, ništa nije preduzela.
Nadležni nijesu objasnili ni to kako je bivši policajac Milović posjedovao dva pištolja i više komada ručnih bombi i eksplozivnih naprava.
Tragedija u Marsenića Rijeci samo je jedna u nizu koje se godinama ponavljaju u Crnoj Gori zahvaljujući nemarnom odnosu institucija sistema i opštoj neodgovornosti, uključujući i neodgovarajući tretman psihički poremećenih osoba. U publikaciji Ljudska prava u Crnoj Gori 2010-2011, koju je izdala Akcija za ljudska prava, navodi se da su psihijatrijska vještačenja izvršena 2009. godine pokazala da su od 40 slučajeva pet ubistava izvršili registrovani duševni bolesnici.
,,Doktori specijalisti kažu da je rizik od agresivnog ponašanja i nasilnog ponašanja psihijatrijskih bolesnika moguće prilično objektivno predvidjeti i pratiti, ali i da u Crnoj Gori ne postoji timski rad porodice, primarne zdravstvene ustanove (doma zdravlja), centara za socijalni rad i policije, odnosno ljudi različitih struka koji bi bili edukovani za rad sa mentalno oboljelima u zajednici”, piše u publikaciji.
Danilovgrađanin Goran Babić (21) je u maju u podgoričkom naselju Stari aerodrom ispred kuće sačekao i ubio svoju bivšu petnaestogodišnju djevojku N.S. Samo nekoliko dana ranije službenici Ispostave policije Danilovgrad od Babića su oduzeli poluautomatsku pušku, lišili ga slobode i uz krivičnu prijavu predali nadležnom državnom tužiocu u Podgorici. Babić je potom pušten.
Mjesec prije toga Marija Milić (19), bivša rukometašica iz Pljevalja, optužena je za ubistvo sugrađanina Radmila Mitrovića (47) s kojim je bila u emotivnoj vezi. Potpredsjednik pljevaljskog FK Rudar Radmilo Mitrović ubijen je u iznajmljenom stanu u Podgorici.
Kod „običnih” ljudi čest motiv je svađa. Obračun pripadnika kriminalnih krugova posebna je priča kao i ubistva poznatih osoba, koja su mahom nerasvijetljena. U Crnoj Gori ima oko 40 ubistava čiji su počinioci nepoznati policiji.
Navršilo se osam godina od ubistva urednika i vlasnika lista Dan Duška Jovanovića, a ubica ili ubice su nepoznati. Nerasvijetljeno je ubistvo vlasnika hotela Avala Dragana Bećirovića.
Više od deceniju traga se za ubicama Gorana Žugića, nekadašnjeg savjetnika za bezbjednost crnogorskog predsjednika, funkcionera državne bezbjednosti Darka Belog Raspopovića, te vlasnika više lokala i kockarnica u Podgorici Blagote Baje Sekulića. Policija još ne zna ko je odgovoran za smrt brata i sestre Darija i Marije Šurine, koji su 2003. stradali od eksplozije u porodičnoj kući u Budvi…
Još se traga i za ubicom Nikšićanina Vidaka M. Vorotovića (34), koji je ubijen 15. decembra u gradu pod Trebjesom. Nepoznati muškarac pucao mu je u glavu dok je na parkingu ispred autobuske stanice sjedio u kolima. Vorotović je dovođen u vezu sa više krivičnih djela. Za njim je zbog sumnje da je bio član višečlane zločinačke grupe, koja je pripremala likvidaciju Baranina Veselina Bujića, u novembru 2008. godine raspisana međunarodna potjernica po kojoj je uhapšen u Srbiji prije tri godine. Brat ubijenog Vorotovića Marko (32) pripadnik je klana odbjeglog narko bosa Darka Šarića (42).
Marko Vorotović nije jedini koji je životom platio iz kruga povezanih sa tim klanom.
Oružje – zabraniti ili ne
Nedavna tragedija u školi u američkoj državi Konektikat, ponovo je aktuelizovala temu da li bi ograničavanje prodaje oružja smanjilo broj ubistava.
Velika Britanija je takav eksperiment uradila 1997. Donijela je najrestriktivniji zakon o oružuju u Evropi. Civilima je potpuno zabranjeno posjedovanje kratkog vatrenog oružja, te gotovo svih drugih vrsta oružja. Rezultat? U posljednjoj deceniji, kako piše zagrebački Globus, broj zločina počinjenih vatrenim oružjem porastao je 89 odsto! Razlog – nisu nestali razlozi i uzroci zloupotrebe oružja. Kriminalci su postali kuražniji znajući da njihove žrtve po zakonu ne smiju imati oružje.
I Luksemburg je zabranio oružje civilima. Danska i Njemačka imaju stroge zakone o oružju. Švajcarska je potpuno liberalizovala zakon o oružju. Svaki odrasli vojno sposobni muškarac posjeduje lično vojno naoružanje koje čuva u svojoj kući. I to jurišnu pušku s mogućnošću rafalne paljbe.
U Izraelu država ,,za samodobranu” posuđuje milione komada oružja građanima. I šta kažu statistike? Broj ubistava na 100.000 stanovnika u Izraelu i Švajcarskoj daleko je manji nego u strogo kontrolisanom Luksemburgu, Njemačkoj i Danskoj, navodi Globus.
Prema Zakonu o oružju građani u Crnoj Gori mogu posjedovati oružje, nakon procedure registrovanja, ali ga ne mogu nositi niti upotrebljavati na javnim mjestima.
Od 450.000 odraslih građana Crne Gore, 103.700 ima dozvolu za posjedovanje oružja. U zemlji postoji 170.000 legalnih komada vatrenog oružja, ali Ministarstvo unutrašnjih poslova procjenjuje da toliko ima i nezakonitog vatrenog oružja, objavio je ljetos beogradski portal Setimes.com.
Srbija je lider u regionu po legalnom i nelegalnom posjedovanju oružja, ali ni druge zemlje ne zaostaju mnogo za njom. Prema istom izvoru, Crna Gora ima 14,36 komada oružja na 100 ljudi, a slijede je Hrvatska (8,36), Bosna i Hercegovina (7,97), Makedonija (7,63)…
Opet se sve svodi na onu poznatu: „Oružje ne ubija ljude, ljudi ubijaju ljude.”
Veseljko KOPRIVICA