Povežite se sa nama

FOKUS

Bojkot ili saučesništvo

Objavljeno prije

na

Operacijom u Nikšiću Demokratska partija socijalista još jednom gazi jedan od prvih članova Ustava: Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Ako se volja građana ne sviđa DPS-u, utoliko gore po volju građana. I po Ustav.

Sirova demonstracija sile vladajuće koalicije u Nikšiću, opoziciji je donijela još jednu šansu da pokaže da zna šta hoće i da nešto može. Njihovo prethodno zaplitanje u pregovorima lako je moglo učiniti da se udave sami. Ovako, mogu da puste da ih udavi DPS ili da napuste igre koje se igraju po pravilima vlasti i osmisle svoj put.

Odbjegli odbornik Pozitivne Crne Gore Drago Đurović trenutno raspolaže voljom preko 20.000 građana Nikšića. Tu poziciju formalno omogućio mu je zakon koji propisuje da su odbornici i poslanici, a ne partije koje su ih kandidovale, vlasnici mandata. Taj je propis, naravno, sasvim u skladu sa demokratskim standardima. U demokratskim društvima. Ovdje, riječ je o najjednostavnijem načinu da se otmu izbori.

Samo da ne bude kakve zabune -nema demokratskog pravila koje ova vlast nije spremna i sposobna da izvrne u njihovu suprotnost. Ozbiljan naučni rad može se napisati o tome kako se kampanja od vrata do vrata, obična stvar u demokratskim zemljama, ovdje pretvorila u monstruma. Onog koji zna koliko je u vašoj kući nezaposlenih, ko prima socijalnu pomoć, koliko ko duguje struje, ko je i za koliko spreman da proda ličnu kartu. I dušu.

Posebno poglavlje vrijedjelo bi posvetiti transparentnosti koja obilježava čitav proces – uoči izbora DPS je objelodanio da ima vlastiti biro za zapošljavanje partijskih masa i za socijalnu pomoć. Osim ruganja zakonima, koliko je samo tu sadističkog iživljavanja nad nemoćnima i paničnog straha od gubitka moći. To obilježava naše dane i godine, pretvarajući Crnu Goru u zemlju poreknutih ljudi.

Smjena vlasti u demokratskim zemljama donosi personalne promjene, na vrhu. Đukanović je demonstrirao pristup toj stvari, u uslovima nesmjenjive vlasti. Izvođači koje postavljaju nesmjenjivi šefovi ispotpisivali su ostavke. Do Monitora je stigla dojava kako su neoprezni šefovi centara za socijalni rad napisali kako blanko ostavku podnose „na zahtjev ministra”. Papir im je vraćen kao neispravan. Mora da piše „na lični zahtjev”. Ne zna se za primjer da je neko rekao: ne želim da podnosim ostavku, već da se o mom radu razgovara. Nema druge poslušnosti u nedemokratskim zemljama do bespogovorne.

U takvim uslovima opozicija je riješila da se pouzda u zakon i rad tužilaštva i kroz institucije sistema dokaže kako je u Nikšiću formiranje vlasti onemogućeno zbog političke korupcije.

Obavještavajući javnost da je protiv Draga Đurovića Pozitivna podnijela krivičnu prijavu, potpredsjednica te partije Azra Jasavić kazala je: „Očekujemo da postupe po zakonu, tačnije, da preduzmu radnje i mjere previđene Zakonikom o krivičnom postupku, na osnovu kojih mogu jednostavno doći do validnih dokaza u konkretnom slučaju”.

Novoizabrani potpredsjednik Skupštine Branko Radulović ocijenio je da je opozicija u Nikšiću postigla cilj i dokazala da se radi o korupciji na najvišem nivou, te da će ,,vrhovni državni tužilac reagovati već ove sedmice” i da će u parlamentu hitno biti formiran antikorupcijski odbor kojem će Nikšić biti prva tačka dnevnog reda.

Kako da ne. I premijer Đukanović je pružio punu podršku ispitivanju ,,na pravnom planu”. A onda porukom Pozitivnoj neopozivo presudio o čemu se tu radi. ,,Dvoje vaših odbornika je promijenilo dres”. A otkad je to promjena dresa nezakonita pojava?

U međuvremenu je nikšićki tužilac saslušao Đurovića. Dabome, negirao je optužbe. Ne treba puno vidovitosti da se ugleda slika kako se proces gubi u katakombama sistema. Akcija tužilaštva u nikšićkom procesu treba da posluži za anesteziranje opozicije. Jednako će ostati bez zuba, ali će manje da boli.

Opozicija je prihvatila gubitničku igru. Povodom događaja u Nikšiću, funkcioner Pozitivne Dritan Abazović bio je veoma precizan. „To obesmišljava samu demokratiju. Čemu održavati nove izbore ako svaki put DPS može da kupi ono što joj nedostaje”. Slično su u parlamentu govorili i ostali. ,,U Nikšiću je udareno na Crnu Goru. Znamo ko je to učinio. Ako nismo demokratska država, koja je uloga izbora, ustava, institucija. Ako ne riješimo ovo pitanje da odbornik vrati mandat partiji, dovodimo u pitanje demokratski legitimitet svih institucija”, kazao je poslanik Demokratskog fronta Nebojša Medojević. Nije zaostajao ni Goran Danilović.

Nevolja je što im je svaka bila – na pogrešnom mjestu. Đukanoviću i satelitima u vlasti trebalo je da se opozicija nakon što je opljačkana a njeni birači poniženi, pojavi u parlamentu i tako im da demokratski legitimitet. Sve ostalo ide u rok službe. Čudno, poslaničke uši, tako osjetljive oko stihova himne, spremno su odslušale poj Mila Đukanovića. Ni da je Enriko Karuzo.

,,Dobro mu reče”, tap po ramenu – dometi su takve opozicione strategije. Marks bi, otprilike rekao – opozicija je dosad na različite načine DPS tumačila, radilo bi se o tome da se isti zaustavi.

Još se nije čuo plan opozicije – šta će da rade ako bude kao da ništa nije bilo. A biće. Nikšiću je potrebna hitna ruka podrške čitave Crne Gore. Ovo je malo veće nedjelo od poskupljenja računa za struju koji su izazvali proljeće građanske proteste.

Ne može se više pričati kako nije lijepo da DPSDP koalicija vlada Nikšićem i Podgoricom, a da to nije u skladu sa voljom birača. Šta to opozicija u parlamentu može da kaže, a da već nije rekla?

Inspirativan je slovenački slučaj. U Sloveniji se ne živi gore, već bolje nego u Crnoj Gori. U novembru je godišnja inflacija iznosila 2,3, mjesečna je bila negativna. U oktobru, u Crnoj Gori bila je 1,1, godišnja 5,2 odsto. Prosječna plata ovdje je 480, tamo 972 eura. U Sloveniji nema ni pomisli da bi vlast ovako popljačkala izbore. Svejedno, građani Slovenije su svojom pobunom uspjeli da pošalju poruku o onome što ih tišti i koju je čuo čitav svijet.

Treba se sjetiti – dva mjeseca prije izbora, crnogorska vlast je gazeći Ustav, upotrebljavajući sve državne resurse radi očuvanja vlasti DPSSDP koalicije, suštinski već pokrala izbore. Oko 75 hiljada partijskih parapolicajaca kružili su okolo sa ponudama koje se ne odbijaju. U glasanje su upregnuli mrtve duše. Svejedno, crnogorski građani su ostavili DPSDPLP koaliciju na izborima u manjini. Đukanovićevi su zato morali da kradu i poslije izbora. Taj rezultat obavezuje.

Biti za demokratsku smjenu vlasti ne znači pridržavati joj svijeću dok ona permanentno vrši državni udar. Odavno se to vidi – da bi se smijenila ovakva ultramonopolska i nasilnička vlast, osim izbornog rezultata, neophodna je spremnost opozicije i građana, ali i civilnog sektora i medija da brane slobodnu volju. Bojkot državnog parlamenta, parlamenata u svim opštinama i koordinirani građanski protesti solidarnosti nijesu nikakav hir. To su građanske mjere nužne odbrane. Red je Đukanoviću ostaviti za ukras u parlamentu Ranka Krivokapića i društvo. Opozicija je pred izborom: bojkot ili saučesništvo.


Marko Orlandić, bivši crnogorski političar

Otporom protiv otimanja i samovolje

– Naša stvarnost je veoma specifična. Nije lako naći sličnog primjera. Imamo pogoršanje, rekao bih, propadanje privrede i s tim u vezi zabrinjavajuće siromašenje velikog dijela stanovništva. Tu je i tendencija gotovo galopirajućeg zaduživanja čije posljedice tek predstoje. Država je ogrezla u kriminalu, korupciji, a nerijetko i otvorenoj pljački. Institucije države nečinjenjem šire prostor takvim pojavama i takvom stanju. Ko to neće da vidi, ili se pravi da ne vidi, nije patriota već akter koji iz ličnih ili jasnih političkih razloga direktno radi na slabljenju njenog ugleda, uticaja i njene stabilnosti.

No, ne vidim ozbiljnu aktivnost usmjerenu protiv onih koji su odgovorni za stanje u kojem se zemlja nalazi. A to su aktuelni režim, koji neprekidno traje bezmalo 24 godine i njegove vođe. Opozicija nema jasnu viziju borbe protiv režima, a time i za cjelovitu, dubinsku promjenu stanja. Stiče se utisak da se njihova aktivnost svodi na očuvanje stečenih pozicija i privilegija. Kao da se zadovoljavaju verbalnim prepucavanjima sa režimskim predstavnicima. Sve se uglavnom svodi na analize stanja prije svega u privredi, koje su u dobrom dijelu tačne, ali bez programa konkretnih akcija. Njih faktički nije bilo osim onih u prvom dijelu ove godine u organizaciji Unije sindikata, MANS-a i drugih koji su takođe bili kratkog dometa. Opšta situacija u državi zahtijeva radikalnije mjere poput bojkota institucija i svakako parlamenta.

Ipak, bez obzira na sve slabosti opozicije haos u SO Nikšić nije bruka samo opozicije već još veća sramota onih kojima je takva atmosfera dobro došla da se posluže isprobanim metodama otimanja, potkupljivanja i falsifikovanjima. Ako se ne bi istrajalo u otporu, svako trezven morao bi da postavi pitanje gdje su granice otimanja, falsifikovanja i samovolje. Bar u ovom konkretnom slučaju manipulatori moraju odgovarati.

Na ovim izborima je konačno došla do izražaja dugo očekivana i priželjkivana tendencija slabljenja ovog i ovakvog režima. Pojedini ambasadori i visoko rangirani predstavnici međunarodne zajednice u izjavama nakon izbora nijesu vodili računa o tim tendencijama i jadnom ekonomsko-socijalnom i ukupnom stanju u našoj državi. Ti pojedinci to dobro znaju, pa ipak koriste metode divljenja, laskanja i ushićenja pojedincima iz vlasti. Takve izjave po pravilu mogu se iskazivati u kolonijama i državama koje se nalaze pod zavedenim međunarodnim protektoratom. Ostaje nam da vjerujemo da će i oni konačno shvatiti koliko štete nanose njihove sebične i nedovoljno kontrolisane izjave. A ko zna – možda se naša država, formalno ili neformalno, nalazi u stanju nekog oblika protektorata za koji važe pravila: „Ako uradiš to i tako, mi ćemo prema tebi postupiti ovako”. U to ne želim da vjerujem. Ali, ako je to makar i djelimično istina, boljitka, prije svega na demokratskom i pravnom planu, uskoro neće biti. U to sam uvjeren.

 

Vasilije Miličković, biznismen
Bojkot

– Jedino rješenje za Nikšić, Podgoricu i Andrijevicu je bojkot svih

institucija i napuštanje lokalnih skupština i republičkog parlamenta. Crna Gora je zarobljena država od strane Mila Đukanovića i njegovih DPS vojnika. Nije realno očekivati da zarobljena partijska državna tužiteljka nepristrasno istraži i procesuira političku korupciju i kriminal u Nikšiću, Andrijevici ili Podgorici u kojoj Miomir Mugoša i DPS vladaju skoro će dvije godine mojim opozicionim glasom i glasom svih opozicionih odbornika u Gradskoj skupštini. Taj kriminal i brutalna pljačka slobodne volje građana se vidi sa planete Mars, ali neće da je vidi Ranka Čarapić ili mlađi oficir DPS-a direktor Uprave policije Božo Vuksanović. Njegov partijski šef Đukanović javno kaže da je Policija političko dobro DPS-a osvojeno na posljednjim izborima.

Ne manji problem je što lideri opozicije izvanredno dobro znaju da su svi dosadašnji izbori neslobodni i nedemokratski i da je jedino rješenje prelazna vlada, a oni ne preduzimaju ništa u tom pravcu. Izgleda da im je ugodno u opozicionim klupama, što izaziva

veliko nezadovoljstvo velikog broja nezaposlenih i gladnih građana, pa se iskreno plašim uličnog scenarija za rješenje svih naših problema. Taj strah mi se čini opravdanim, jer je Đukanović riješio da ubrza bankrot Cren Gore najavljujući dalje spasavanje KAP-a, a to znači ubrzani scenarij – svi u jamu.

 

Milika Pavlović, književnik

Režimu uzvratiti zajedničkim ciljem – smjenom Režimska koalicija se cinično i zlurado kezi na izigranu izbornu pobjedu građana i opozicije u Nikšiću. Takav rug joj je, izgleda, omogućio neki bivši policajac, odbornik pravedničke partije. Na režimski kez opozicija bi trebala uzvratiti jedinstveno i ubjedljivo – redizajniranjem svojih dosadašnjih političkih i ideoloških profila, što bi joj otvorilo i izgledniju budućnost. Neki bi trebalo da se odreknu ideologije Pavla Đurišića, neki Krsta Popovića, a svi opozicioni prvaci – da se ostave tvrdoglavosti, isprazne retorike, samoljublja i slogana sa nacionalističkim bunikama. Opozicija treba da sačini zajedničku, studioznu, temeljnu ekonomsku platformu za ostvarenje zajedničkog cilja – smjenu vlasti. Bez toga će i dalje ostati epizodist vladajuće tragikomedije.

 

Duško Kovačević, kolumnista
Ko je opozicija

– Kada se uzme u obzir ova postizborna ,,opoziciona” burleska u Nikšiću, u svoj svojoj tragikomičnoj ukupnosti, ispada da je Đurović iz Pozitivne potpuno bio u pravu kada je podržao DPSDP.

Nije dovoljno apriori biti protiv kriminala i korupcije, pa predstavljati valjanu alternativu. Potrebno je imati kapaciteta, širine i pragme za kompromis uz minimum odgovornosti i ozbiljnosti prema hrabrom i prkosnom puku nikšićkom. Ali opozicione lidere baš briga za to. Pitanje je ko je prodao svoju poziciju: nesrećni Đurović ili njegovi nadređeni (tu mislim i na DF ). Sad je kudikamo jasnije zašto su propali predizborni pregovori između DF-a i SNP-a. Dakle, Đurović je dao glas onima koji umiju i mogu da se dogovore. Koliko god je ironična ova konstatacija toliko je i realna, kao što i politika mora biti prije svega realna.

I šta sada poslije ovakvog debakla i dilentatizma da radi opozicija na ponovljenim izborima kada će kompletan državni i paradržavni aparat revanšistički biti fokusiran na mali Nikšić? Neka unaprijed umjesto trobojke i krstaša podignu bijelu zastavu. Štaviše, bojati se da će se ova mučna atmosfera pogubno reflektirati i na predsjedničke izbore i ugled Miodraga Lekića.

Da li smo pred vratima još jedne nečuvene prevare kada je opozicija dobijene izbore vratila režimu u ruke kao 2001, odnosno, ko je naša opozicija? I za čije interese ona radi?

 

Mihailo Jovović, glavni urednik Vijesti
Vratiti ukradeni mandat

– Treba da urade sve, unutar i van institucija, da se demokratskim sredstvima izbore da im se vrati ukradeni mandat. Ako to ne uspiju i dođe do novih izbora, treba da nastupe u koaliciji sa unaprijed dogovorenom platformom, kadrovskim rješenjima, i, što je najvažnije, preciznim planom za vađenje Nikšića iz ambisa. Jedino tako mogu imati šansu da im Nikšićani daju još jednu priliku.

Esad KOČAN
Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE DUŠKA GOLUBOVIĆA: Tajne tajnog agenta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge afere u kojima se pominje ime Duška Golubovića ostale su van dometa pravosuđa, ili nijesu rezultirale punim razotkrivanjem. Ostale su tek  fragmenti  vremena u kom je bilo nemoguće razaznati granicu između nadzemlja i podzemlja.  U ovom procesu, pravosuđe bi moralo makar utvrditi  kako je bivši tajni agent Golubović postao bivši policajac, koji vozi Lamborđini po Podgorici . Koje su mu političke veze i poslovi to omogućili

 

 

Duško Golubović,  kontroverzni  bivši dugogodišnji tajni operativac  čije ime je  vezano za brojne  afere tokom Đukanovićevog režima, u novije doba poznat i kao bivši policajac, koji vozi Lamborđini po Podgorici, uhapšen je u petak, 9. maja, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT).

Tužilaštvo ga  tereti za pranje novca stečenog kriminalnim aktivnostima, odnosno švercom cigareta. Istražni sudija Goran Šćepanović  odredio mu je  pritvor od 30 dana zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke, a na predlog specijalne tužiteljke Tanje Čolan Deretić.

Golubović je  negirao krivicu, kao i bilo kakvu povezanost sa kriminalnim aktivnostima. Izjavio je da ukoliko mu nađu “samo jedan događaj, jednu radnju, jedan datum, jedan poziv ili jednu poruku”, neće biti potrebno da mu Crna Gora sudi, jer će se sam osuditi.

Njegov advokat Velibor Marković problematizovao je to što se, kako tvrdi, u spisima  policije i tužilaštva proizvoljno navodi da se radi o kriminalnoj aktivnosti krijumčarenja cigareta, bez bitnih obilježja tog djela. “Stavlja mu se na teret krivično djelo pranje novca od kriminalne aktivnosti putem krijumčarenja cigareta, ali je potpuno nepoznato kada se ta kriminalna aktivnost dešavala…Krivično djelo pranje novca je predikatno krivično djelo, njemu mora da prethodi neko drugo krivično djelo iz kog potiče pribavljena protivpravna imovinska korist. Toga nema”, naveo je Marković.

Na kojim se sve dokazima bazira optužba tužilaštva protiv Golubovića, te hoće li optužnica biti potvrđena pred sudom i rezultirati presudama, pokazaće vrijeme. Odavno je  i golim okom vidljivo nešto drugo. Duško  Golubović spada u onu  ne malu kategoriju policijskih funkcionera čija je imovina vrtoglavo porasla tokom proteklih decenija,  uz skromnu policijsku platu.

Kako je bivši agent ANB i službenik Uprave policije, sa nekoliko stotina eura mjesečnih prihoda postao sinonim za bogatstvo, koje je sticao naočigled institucija decenijama, pitanje je koje i dalje čeka institucionalni odgovor. Nakon njegovog hapšenja, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pozvala je tužilaštvo da istraži sve Golubovićeve sumnjive transakcije.

„Posebno ističemo potrebu da  istraga obuhvati sve finansijske transakcije koje su dovele do naglog i značajnog uvećanja Golubovićeve imovine, uključujući i one koje su se odvijale preko članova njegove porodice i koje mogu da upućuju na sumnju u veze sa državnim funkcionerima”, naveli su iz MANS-a.

Ta organizacija je ranije objavila istraživanje o tome kako je porodica  Duška Golubovića došla  do imovine vrijedne najmanje milion eura, uključujući  luksuzne stanove i skupocjena vozila, iako ne postoje javno dostupni podaci koji bi objasnili porijeklo tih sredstava. Iz MANS- a  su tada dostavili tužilaštvu tu dokumentaciju.

SDT je, objavljeno je, otvorio i finansijsku istragu protiv Golubovića. Prema podacima Uprave za nekretnine, u koju je Monitor imao uvid,  na svu imovinu Golubovića u Podgorici  na dan njegovog hapšenja upisana  je mjera zabrane raspolaganja, po nalogu SDT.

Golubović, prema katastru, u Podgorici, u Donjoj Gorici,  posjeduje duplex od 234 kvadrata, za koji je kao osnov sticanja upisano –  nasljeđe. Na istom listu nepokretnosi upisane su i pomoćna zgrada (179 kvadrata) , nestambeni prostor (151kvadrat),  garaža (26 kvadrata) i pomoćni objekat (15). Kao osnov njihovog sticanja navodi se građenje, a objekti su pod teretom i zbog toga što nemaju dozvolu.

U Donjoj Gorici, Golubović posjeduje i vinograde i pašnjake, na koje je takođe stavljena zabrana raspolaganja od strane tužilaštva.

U centru grada, u naselju Kruševac, bivši tajni agent posjeduje poslovne zgrade u privredi od  906 kvadrata koje je upisao u novembru 2020. godine. Od ranije na istoj lokaciji  posjeduje i garažno mjesto, na koje je upisana mjera zabrane rasopolaganja.

Zabrana je stavljena je i na imovinu njegovog sina Luke Golubovića  u Podgorici, u naselju Kruševac,  gdje, prema listu nepokretnosti, posjeduje prizemnu zgradu sa dvije etaže podruma.

Osim Podgorice, Golubović zvanično posjeduje i imovinu na Žabljaku. Na Čarkovom polju ima hiljade kvadrata šume. Takođe, ima  vikendicu od 66 kvadrata, stambeni prostor od 59 kvadrata, i nestambeni prostor od 57 kvadrata. Na toj imovini kao teret upisan je kredit u Hipotekarnoj banci od 250 hiljada eura, koji su uzeli Golubovićev sin Luka i kćerka Sara kod Hipotekarne banke. O tom kreditu MANS je, između ostalog, dostavio dokumentaciju SDT.

Na Žabljaku, u  Kovačkoj dolini, prema podacima katastra, Golubović ima još jednu vikendicu od 127 kvadrata i stambenu zgradu površine 63 kvadrata, na oko hiljadu kvadrata zemljišta. Zanimljivo je da je Goluboviću od strane SDT zabranjeno da raspolaže tom  imovinom još u maju prošle godine,  ali u okviru procesa koji se vodi protiv bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, odnosno njegovog sina Petra.

Prema podacima Uprave za nekretnine, u koju je Monitor imao uvid, na tu imovinu stavljena je zabrana raspolaganja, jer je, kako smatra SDT, zemljište od 903 kvadrata na kojem se nalazi porodična kuća od 63 kvadrata u „faktičkom vlasništvu Petra Lazovića“.  Koja uz to nema dozvolu. Na istom potezu izgrađena je i stambena zgrada spratnosti P+PN 76 kvadrata, koja je,  kako tvrdi tužilaštvo, u „faktičkom vlasništvu“ Marka Lazovića, drugog sina Zorana Lazovića.

Imena Zorana Lazovića, bivšeg visokog funkcionera u bezbjednosnom sektoru kome se sudi zbog organizovanog kriminala, i Duška Golubovića ne pominju se skupa samo u katastru. Golubović je bio je najbliži saradnik Lazovića, a obojica su  napustili  ANB početkom 2015. godine, da bi  opet , nakon četiri godine mirovine, nastavili karijeru u Upravi policije.

Lazović i Golubović napustili su službu jer je tokom 2015. reforma bezjednosnog sektora bila ključni uslov NATO-a za prijem Crne Gore u taj savez. Do tada, njihova su se imena često skupa pominjala i u brojnim aferama.

Monitor je mnogo puta pisao o dva interesno kriminalno bezbjednosna klana bivšeg režima. Golubović i Lazović su navodno pripadali  klanu Grand,  koji su kako se nezvanično moglo čuti, navodno predvodili bivši ministri inostranih poslova Milan Roćen i Igor Lukšić. Moć Granda vezivala se za unosne  poslove građevinske kompanije Bemaks, čiji se vlasnici danas pred pravosuđem dovode u vezu sa švercom cigareta.  Nasuprot se nalazio interesni klan Mojkovac, takođe povezivan sa poslovima cigaretama, a koji su navodno predvodili nekadašnji premijer i bivši šef ANB-a Duško Marković i Veselin Veljović, bivši šef policije kome se takođe sudi .  Svi oni su više puta demantovali postojanje klanova i njihovo učešće u njima.

Golubović je, o čemu je Monitor pisao, između januara i juna 2007. bio pod mjerama nadzora Uprave policije. U istom periodu  bio je  u kabinetu Milana Roćena savjetnik za bezbjednost i rukovodilac Službe za informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva vanjskih poslova. “ Golubović je, nakon što je Vladan Joković u ljeto 2010. postao direktor ANB-a, sklonjen iz sektora za borbu protiv organizovanog kriminala na drugu, manje značajnu dužnost, navodno jer su se o njemu u negativnom kontekstu raspitivali iz izvjesnih međunarodnih krugova”, pisao je naš nedjeljnik.

Golubovićevo ime pominjalo se  i u aferi Listing , nakon što je u decembru 2011.,   objavljena navodna telefonska komunikacija Darka Šarića sa Lukšićem i Roćenom. Listing Golubovića bio je predmet rasprave članova Odbora za bezbjednost, kada je Veljović pokazao taj dokument u Skupštini. Kazao je da je policija sačinila listing Golubovića, koji je u to vrijeme bio službenika ANB-a, na zahtjev jedne strane policijske organizacije. Rezultat istrage bio je da se radi o falsifikatima, ali javnost nikada nije obaviještena  ko je bio  falsifikator i  za čiji interes.

Da su postojali sukobi i trvenja na relaciji dva interesna tabora u vrijeme Đukanovićevog režima, svjedočili su u narednim godinama i drugi događaji, u kojima se pominjao Golubović.

Dva napada na Golubovićevu imovinu, u Kosmajskoj ulici, i na lokal Makijato u Siti kvartu, koji je u jednom periodu bio u vlasništvu njegove supruge Danijele Golubović, nikada nijesu rasvijetljeni od strane policije kojom je rukovodio Veljović.  Tu je i napad na lokal Grand, koji je važio za mjesto okupljanja pripadnika navodnog Roćenovog klana, po kom je i dobio ime.

Golubovićevo ime pominjalo se i u vezi sa listingom telefonskih poziva narkobosa Nasera Keljmendija, kome se sudi na Kosovu.  Da Golubović jeste bio u kontaktu sa Keljmendijem, potvrdili su i  Veljović i  Joković  na jednoj od sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu. Joković je kazao da je veza sa licima kalibra Keljmendija sastavni dio Golubovićevog posla.

Njegovo ime pominjalo se i u aferi oko navodne paraobavještajne službe koja je imala zadatak da prati i kompromituje opozicionare, diplomate, sudije, kritičare režima. Nebojša Medojević, tada član skupštinskog Odbora za bezbijednost tvrdio je da tu službu kontroliše Roćen i da je Golubović, pored Zorana Lazovića, važan njen dio.  Prema Medojevićevim tvrdnjama, oni su bili  veza sa grupom oficira, specijalizovanih za špijunažu, koji su godinama navodno radili „u paralelnoj tajnoj službi za potrebe Roćena i Mila Đukanovića”.

Golubović je nedavno saslušan i u okviru istrage o ubistvu Duška Jovanovića.

Osim u starim aferama, Golubovićevo ime pominje se i u novim skaj prepiskama. Golubović kontroliše sve kamione koje iz barske luke izlaze sa ilegalnim cigaretama, tvrdio je jedan od učesnika tog nezakonitog posla, strahujući da nekadašnji tajni agent ne pokvari kombinacije kriminalne ekipe za koju je radio”, objavile su Vijesti.

“Članovi te grupe o tome pišu na nekada zaštićenoj telefonskoj Skaj aplikaciji, pa konstatuju da Golubović cigarete Marble iz skladišta u barskoj luci vadi za Šiptara, navodi list.

Golubović je pred istražnim sudijom ustvrdio da nikada nije koristio skaj aplikaciju. Takođe, njegov advokat tvrdi da Golubović ima svu neophodnu dokumentaciju koja se tiče njegove imovine.

Duško Golubović je u penziju otišao u ljeto 2023. godine. Zahtjev za odlazak podnio je  nakon što je u aprilu te godine odlukom tadašnjeg koordinatora SBPOK i načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića formalno prestao da postoji taj Odsjek u organizacionoj šemi UP, u kom je Golubović bio raspoređen.

Njegov dugogodišnji kolega Zoran Lazović uhapšen je u aprilu 2024.  Dio opozicije još je tada počeo da problematizuje to što je Golubović i dalje na slobodi, tvrdeći da mu u tome pomažu i veze i sa novom vlašću.

Da Golubović utiče na PES i kadrira u vlasti skupa sa Sretenom Kankarešem, navodnim ujakom premijera Milojka Spajića, tvrdili su u kontinuitetu bivši premijer Dritan Abazović i lider PzP-a Nebojša Medojević. Iz PES-a su to demantovali.

Nakon Golubovićevog hapšenja, na mreži Iks oglasio se  poslanik PES-a Miodrag Laković, sa romantiziranom storijom o razvoju tri policijske karijere od kojih je jedna Golubovićeva, a druga njegova. Nakon kritika iz civilnog sektora,  objasnio je da sa Golubovićem bio kolega davne 1992. godine, ali da su im se nakon toga razišli putevi i da nisu imali bilo kakav kontakt. Kazao je i da nema informacije da je bilo ko od članova PES-a bio blizak sa njim, ali je potvrdio poznanstvo Golubovića i Kankaraša. “Ono što se imputira jednoj rođačkoj vezi premijera Spajića mislim da je poznanstvo koje je ne mogu reći kojeg intenziteta, ali da je potpuno jedan benigni odnos u nekom građanskom smislu”, saopštio je.

Mnoge afere u kojima se pominje ime Duška Golubovića, ostale su van dometa pravosuđa, ili nijesu rezultirale punim razotkrivanjem.  Ostale su fragmenti  jednog vremena u kom je teško bilo razaznati granicu između bezbjednosnog sektora i organizovanog kriminala. Taj sistem nijesu kreirali ni Golubović, ni Lazović, iako su bili njegov važan dio.  Za punu istinu o tom sistemu, potrebno je stići do samog vrha bivšeg režima.

U ovom procesu, pravosuđe bi moralo  rasvijetliti makar jednu crnogorsku javnu tajnu – kako je tajni agent Golubović postao poznat kao bivši policajac, koji vozi Lamborđini po Podgorici .  Koje su mu političke veze i poslovi to omogućili.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji SPC i njima bliska srpska državna bezbjednost je prošle subote doživio zenit. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je za heroja i mučenika proglasio Pavla Đurišića. Godinama se na prostoru i MCP i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke  održavaju javni parastosi uz veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Niko od visokih zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića

 

 

„Obmana se nikada ne iznosi u svom golom, izvitoperenom obliku, jer bi tada, tako ogoljena, odmah bila prepoznata“ napisao je Irinej Lionski, episkop i svetititelj rane hrišćanske crkve s kraja drugog vijeka. „Umjesto toga, ona se lukavo prikriva privlačnim ruhom, kako bi svojim spoljašnjim izgledom neiskusnima djelovala istinitije od same istine” zaključuje Irinej. Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji Srpske crkve (SPC) i njima bliska srpska državna bezbjednost (BIA), je prošle subote doživio zenit, prikriven zlatnim episkopskim ruhom i krstom. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je služio liturgiju u novoj crkvi na Lijevča Polju, u selu Razboj na sjeveru Bosne. 

Tamo je, kako ga SPC naziva, „sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac) služio svoju posljednju lirurgiju prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini  prije 80 godina“.  Uz Joanikija su sasluživali i pakračko – slavonski episkop Jovan Ćulibrk i episkop marčanski Sava (ujedno i vikarni episkop banjalučki). Episkop Jovan je poznat po tome što mu je Sinod SPC-a zabranio da dovodi u pitanje (i naučno ispita) četničko-komunističku brojku o navodnih 700 hiljada stradalih Srba u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Episkop Sava je ranije bio šef kabineta patrijarha Porfirija Perića koji je na vaskršnji utorak izvršio podaničko poklonjenje u Kremlju  Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz bogoboračkog KGB-a (ujedno i ruskom patrijarhu) Kirilu Gunđajevu.

U besjedi nakon liturgije, Joanikije je poručio da se obilježava 80 godina od stradanja njegovog prethodnika Joanikija Lipovca i hiljada ljudi koji su „bježali ispred komunističkog noža i ispred zločinaca“ koji su „napunili jame po Crnoj Gori“. Po Joanikiju oni su „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom“ koja je „opstala jedan dan“. Tu tvorevinu su srušili „oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvoga“. Dodao je ime i vojvode Petra Baćovića i njegovu „ujediniteljsku ulogu 1918.,“ kada je Crna Gora u krvi i plamenu nestala. Joanikije je podsjetio na riječi svog prethodnika, prijatelja nacista Joanikija Lipovca koji je 1943. prorekao da „ako komunisti pobijede…ubiće dušu našem narodu, crkve će zatvoriti…“.

Joanikije Mićović namjerno ne pominje je da je u stvaranju „nacističke tvorevine“ Crne Gore učestvovao mitropolit Joanikije Lipovac. Tadašnjem crnogorskom mitropolitu je sa desne strane na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. organizovanom od strane italijanskih fašista, sjedio „zloglasni Sekula Drljević“ kako ga je sadašnji Joanikije nazvao u subotnjoj besjedi. SPC je dugo negirala da je Lipovac učestvovao u Petrovdanskom saboru tvrdeći da je on to odbio. Nakon što su prije desetak godina objavljene fotografije sa Sabora iz arhive italijanskog Ministarstva inostranih poslova u Rimu, vrh SPC-a je samo utihnuo na tu temu bez riječi kajanja i izvinjenja.   

Mitropolit Joanikije je posebno uzdignuo Đurišića, „čije se junaštvo (na Lijevča Polju) može porediti sa junaštvom Pavla Orovića“. Pomenuo je „težak položaj u kojem se našao veliki junak Pavle Đurišić, koji u tom trenutku ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike…čije živote štiti“. „Sva muka narodna je pala na njegova pleća“ pa je morao pregovarati sa Drljevićem  koji ga je „izdao“ reče mitropolit.  Sekula Drljević je „takvog junaka prelastio“ kazao je Joanikije  i  dodao da je Đurišić „mislio da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli“. „Kako je (Pavle) završio ne zna se, niti će se znati“ zaključio je Joanikije.

Da će se doći do ove ana-kajafovske tačke svijesti, moglo se pretpostaviti na vaskršnji utorak, kada  je Porfirije u Kremlju davao izjave lojalnosti ruskom državnom i crkvenom rukovodstvu. Crnogorski mitropolit je tog utorka u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „osveštao jasenovački krst” koji je Jovan Ćulibrk poklonio. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju i desetine hiljada nevino postradalih u tom sistemu logora, da u prisustvu Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora (bivšeg direktora BIA-a) Nebojše Rodića, veliča Pavla Đurišića. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako”,  kazao je. I  nastavio:  “Onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio je nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini“ koji je takođe likvidiran u Jasenovcu.  

O „velikom junaštvu Pavla Đurišića“ najbolje govore njegovi izvještaji svom komandantu Draži Mihailoviću u kojima  se februara 1943. godine hvali da su njegove jedinice pobile 8000 muslimanskih žena, djeca i staraca u Sandžaku u kampanji uništenja muslimanskog življa  bez obzira na pol i uzrast. O tim i drugim zločinima širom Jugoslavije je puno pisano uprkos pokušajima revizionista da dovedu u pitanje četnička dokumenta koja nije ni Draža Mihailović negirao na svom suđenju. Četnički izvještaji iz zime i proljeća 1945. kada se Đurišić povlačio prema Sloveniji kroz sjevernu Bosnu, dovode u pitanje istinitost maltene svake riječi koju je Joanikije izgovorio u Razboju.

Đurišić je rane 1945., otkazao poslušnost i Draži Mihailoviću i  kralju Petru II Karađorđeviću i sklopio  sporazum sa Drljevićem koji je bio u prijateljskim odnosima s ustaškim režimom u Zagrebu. Po sporazumu njegovi četnici su trebali postati Crnogorska narodna vojska i priznati Drljevićevo Crnogorsko državno vijeće  u Zagrebu, dok je Đurišić trebao ostati operativni komandant. Međutim, Đurišić je izigrao dogovor i krenuo u probijanje sjeverozapadnom Bosnom radi spajanja sa četnicima i nacistima u Sloveniji. Pri tome njegovi su poklali oko 500 katolika i muslimana u selima Junuzovci i Donja Dolina prije nego su razbijeni i zarobljeni od strane vojnih snaga NDH na Lijevča Polju. Prije toga ustaški izvori navode da je Đurišića napustilo preko 5000 prisilno mobiliziranih Crnogoraca. Đurišićevu rulju je i Draža Mihailović nazvao „vašarom bez borbene vrednosti“. Za Joanikija su oni bili „prekaljeni borci i vitezovi“. Iz izvještaja drugih četničkih komandanata lojalnih Draži, navodilo se da su Đurišićeve jedinice vršile nasilja i pljačke nad lokalnim bosanskim Srbima i prijetile im pokoljem ako ne slušaju njihove naredbe. Draža Mihailović tada piše:  „Obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika”.

Dražu su preduhitrile ustaše i presudile Đurišiću i grupi od oko 150-tak najtvrdokornijih koljača na svoj način u Jasenovcu po iskazu ustaše Ljube Miloša nakon rata. Ostali  narod, pretežno Crnogorci, propušteni su kroz Slavoniju i Zagreb bez problema.

Joanikijeva hagiografija nacističkih kolaboracionista i zločinaca je ciljano pripremana godinama uz pomoć zvanične Srbije koja je abolirala kolaboracionistički pokret. Godinama se na prostoru i crnogorske Mitropolije i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke (otkinute od Mitropolije u maju 2001. – pokriva 52 odsto teritorije Crne Gore) održavaju javni parastosi uz sve slobodnije veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i podsticanje podjela u društvu. Tome doprinosi i glasno ćutanje i tužilaštva i crnogorskih svjetovnih vlasti.

Nakon subotnje liturgije na Lijevča Polju niko od zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića koji se krio iza blještave mitropolitske odore i krsta. Predsjednik Jakov Milatović do sada nije izustio ni riječ. Premijer Milojko Spajić se nevoljno glasnuo  kada je direktno upitan o Mićovićevoj besjedi. „Sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavam i mislim da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, rekao je.  Vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji nije želio odgovoriti medijima. Demokrate CG su Vijestima odgovorile da „ne komentarišu stavove vjerskih zajednica“, i da to nijesu radili ni ranije „duboko poštuju princip odvojenosti vjerskih i državnih struktura“. Kao da vjerska odora štiti od odgovornosti za svako nepočinstvo. Predsjednica Asocijacije žena PES-a Jovana Dragović je izjavila za TV Vijesti da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. DPS i URA su osudili izjave Joanikija kao i predstavnici bošnjačkog naroda.

Dan poslije Spajićeve izjave je osvanuo tekst na portalu IN4S sveštenika Eparhije budimljansko nikšićke Ognjena Femića. Femić je od ranije poznat po govoru mržnje prema vlastitoj zemlji i crnogorskom narodu. U tekstu naslovljenom Svi smo mi Pavle Đurišić,  on je nastavio elegiju koljačima i iznio niz neistina. Uz komentar: „Stiče se utisak da ova država postoji samo zato što se i dalje sudi četnicima… Jer inače ne bi imala svoj smisao postojanja“,  Femić zaključuje da će samo u preobraženoj Crnoj Gori „i ovaj Pavle iz Drugog rata biti slavljen kao veliki borac, narodni heroj i mučenik i tada mu se više neće suditi“.

Nema naznaka da će se pravosuđe pozabaviti kampanjom vrha SPC-a i srbijanske UDBA-e na podsticanju razdora i mržnje u Crnoj Gori. Ćutanje crnogorske vlasti  samo će ohrabriti podjele u ionako unakaženom crnogorskom društvu i državi.  

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava

 

 

Prošli Prvi maj  proslavili smo  uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.

Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.

,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000  aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000  ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu  ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih –  oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.

Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.

,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak  da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.

Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.

,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.

I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od  2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.

Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.

Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.

Konstanta je i diskriminacija.

,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja  klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.

Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG)  pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.

Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje  ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“,  ističe ona.

Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.

Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.

U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.

U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona:  Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.

,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.

Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.

 

I dalje neophodno braniti tri osmice

Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da  vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.

,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.

Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede

 

U medijima zarade ispod državnog nivoa

,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.

Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.

,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo