Da dolazi do dramatičnih promjena klime i u ovom regionu, mogli smo se uvjeriti tokom novembra kada su na Jadranu zabilježena dva snažna ciklona, Ladislav i Hasan. Oni su donijeli porast temperature vazduha i obilnu kišu, ali prije svega olujno i orkansko jugo. Najteže je u Crnoj Gori bio pogođen Kotor, dok su udari vjetra na dalmatinskim otocima prelazili 130 kilometara na sat.
Pažljiviji posmatrači kažu da se u posljednjoj deceniji takve pojave često dešavaju, a projekcije za budućnost nijesu nimalo optimistične. Priobalni gradovi sve će se češće susretati s tim fenomenima, a prognoze o tome koliko će do kraja stoljeća porasti nivo mora variraju. ,,Više modela pokazuje da se može očekivati porast Jadrana za oko 34 do 100 centimetara do 2100. godine”, upozorava profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Splitu Damir Viličić.
Poplave se, prema riječima tog stručnjaka za ekologiju mora i fitoplanktone, najprije mogu očekivati u plitkim zalivima, i to ponajprije zbog dodatnih hidrodinamičnih efekata. Poplave se mogu očekivati i na priobalnim površinama koje su pod poljoprivrednim kulturama, i to zbog narušavanja ravnoteže između dotoka slatke i morske vode u obalnom području, te mogućeg prodora mora u tlo.
Profesor zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Mirko Orlić, koji godinama istražuje porast nivoa Jadrana, kaže da može meritorno potvrditi da more raste. ,,Mjerenja i prognoze pokazuju da more raste i da se ne radi o zanemarljivim veličinama te da razina ne raste linearno, već eksponencijalno, što je posljedica otopljavanja i viših temperatura vode. I u jednom i u drugom slučaju visina porasta nije zanemarljiva, pogotovo kada se tome doda visina plime i uticaj vjetra”, navodi on.
Posljedice rasta nivoa vode na Jadranu najprije će se odraziti kroz poplavljivanje – i to ponajprije na onim područjima koja su i dosada često bila pod vodom – zatim pojačanom erozijom i urušavanjem obale te pojačanom nestabilnošću i rušenjem starih građevina (riva, lukobrana, kuća uz more). To, dakle, znači da bi na ušću rijeke Bojane, odnosno u cijelom zaleđu ulcinjske Velike plaže, Buljarice i na Jazu, moglo doći do zaslanjenja poljoprivrednog zemljišta. Upravo na onim područjima koja su identifikovana kao potencijalno najinteresantnija za strane investitore i gradnju velikih hotelskih kapaciteta na Crnogorskom primorju. S ovakvim trendovima, teško je, međutim, tako nešto očekivati. Jer, ko ima tako puno para da ogromne svote novca ulaže u područja koja bi se za nekoliko desetina godina mogla naći pod vodom. Stručnjaci za problematiku mora prilikom donošenja prostornih planova redovno upozoravaju urbaniste da se javni objekti ne smiju graditi u niskim depresijama i da velike razlike u visini mora treba uzeti u obzir prilikom planiranja gradnje uz more. Profesor Orlić napominje da urbanisti u ozbiljnim zemljama, a najdalje je u tome otišla Velika Britanija, i te kako u planiranju graditeljskih područja i normiranju načina gradnje računaju na dugoročne proračune geofizičara.
U crnogorskoj Vladi ističu da ni na nivou EU nema propisa koji bi obavezivao države članice da propisima urede pitanja prostornog planiranja u vezi s uticajima nivoa mora kao posljedice klimatskih promjena. No, slučaj ulcinjske Ade je eklatantan, iako je ključni krivac za nestajanje stotinak metara prekrasne pješčane plaže na tom rajskom ostrvu, prije svega, ljudski faktor. Gradnja četiri hidroelektrane u Albaniji, na rijeci Drim, koja je glavna pritoka Bojane, te masovna eksploatacija pijeska i šljunka, drastično je smanjila nanose rijeke, pa more sada više odnosi nego što Bojana donosi. Rezultat je poražavajući, što se posebno vidi kada naraste plima i duva jaki jugo. Tada se, obično u jesen i početkom zime, praktično cijela Ada nađe pod vodom! O tome gotovo niko ne brine, a morao bi, posebno zbog toga što je ovaj proces već zahvatio Veliku plažu, dugu 12 kilometara, od kojih je trećina proglašena spomenikom prirode još 1968. godine. Možda je za utjehu što je ovaj fenomen još izraženiji na sjevernom Jadranu. Venecija i okolni gradovi, kao i istarska središta, u novije vrijeme više su puta bili poplavljeni.
„Jakih je plima oduvijek bilo, ali je aktuelni trend porasta nivoa mora samo dodatno ojačao njihov učinak i snagu. Stanovnici ugroženih područja moraće se naučiti živjeti s ovom prirodnom opasnošću, jer će ona u godinama koje dolaze biti sve izraženija”, kaže za Monitor čelnik ulcinjske ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić.
I zaista: švajcarski i američki naučnici su u časopisu Nature Geoscience objavili da su u razdoblju od 1961-1990. mediteranske zemlje u prosjeku iskusile jedan talas vrućine svake tri godine, a u sljedećim decenijama do 2100. imaće tri takva talasa svakoga ljeta! Oni su, takođe, naveli da su u prvom navedenom razdoblju zemlje Sredozemlja imale u prosjeku 1,6 dana na godinu s temperaturom višom od 40,6 stepeni Celzijusovih, što je u SAD prag za objavu opasnosti po javno zdravlje, dok će krajem stoljeća broj takvih dana porasti na 16 godišnje.
Mustafa CANKA
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice