Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Iz sjenke na vidjelo

Objavljeno prije

na

BALŠA BRKOVIĆ, KNJIŽEVNIK:

Farsa na kvadrat

Ne znači ništa dobro za Crnu Goru, nema sumnje. Imate onu staru floskulu da se istorija, kada se ponovi, ukazuje kao farsa, ali niko nije probao da objasni što se dešava kada imate farsu na kvadrat? A ovo jeste – farsa na kvadrat.

Crna Gora ne može očekivati ništa dobro od njegovog povratka, ali, pretpostavljam da imate jednu grupaciju koja mnogo toga očekuje od njegovog povratka. A to je ključni problem Crne Gore – što se njeno dobro mjeri isključivo dobrom jedne male, mračne i kriminogene grupacije. A sve se to dešava uz golemu podršku dijela intelektualaca. To će, vjerujem, biti zanimljiv prostor za analize, jednom…

Zašto se vraća? Mora da ga je neka nužda natjerala. Sada liči na čovjeka koji više nikome ne vjeruje sasvim. Tako je izgledalo i u kampanji. Diktatori, po pravilu, u sutonskoj fazi svoje vladavine tonu u neku vrstu samoće… Možda će se vratiti i na druge funkcije – pa da bude istovremeno i predsjednik i premijer i prvi čovjek košarkaškog saveza. Možda i predsjednik CANU, i poglavar CPC?

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE U KANADI
Putinizacija Crne Gore

Milo Đukanović se formalno vratio na političku funkciju zato što je to mogao. Nije bilo nikoga da ga u tome spriječi, bez obzira na to što su opozicioni prvaci glasno, često i multimedijalno najavljivali odlučne akcije međunarodne zajednice ukoliko se Primus vrati u politiku. Nadam se da će Đukanovićev neometen povratak na vlast poslužiti kao motivacija da se ozbiljno preispita dosadašnje neutemeljeno opoziciono ,,deponovanje” političkog povjerenja na međunarodne adrese. Možda ovo bude i prilika da se analitički odmjeri stvarni nivo interesa i interesovanja koje međunarodni faktori imaju za Crnu Goru. Mislim da bi taj reality check bio koristan za sve one koji se zalažu za promjene u Crnoj Gori.

Đukanović je demonstrirao nesporni talenat za političko preživljavanje. Istovremeno, njegova politička dugovječnost je proizvod i potpune kontrole institucija i resursa države u cilju ostvarivanja i očuvanja vlasti. Đukanovićev ,,povratak” je ogledalo u kojem se jasno odslikava teško stanje crnogorskog društva i problematični karakter crnogorskog političkog prostora. Tokom svojih proteklih mandata Đukanović je uspješno okončao sve tri faze uništavanja demokratskog pokušaja u Crnoj Gori. Građani su prvo prepadnuti ratovima, fizičkom eliminacijom, i gubitkom postojećeg državnog okvira. Potom su osiromašeni i svedeni na poslušne najamnike crnogorskih tranzicijskih plutokrata. Istovremeno, kroz seriju izbornih pobjeda, Đukanović i njegov DPS su gotovo sasvim ugasili nadu građana da se bilo šta može promijeniti, a sebe predstavili kod kuće i u inostranstvu kao jedinu sigurnu ruku koja može da vodi Crnu Goru.

To je svojevrsna putinizacija Crne Gore. Za razliku od svog idola, Vladimira Vladimiroviča, koji se razgolićen do pojasa fotografiše u ruskoj divljini, i kroz kojega šapuće politički i ideološki Orijent, crnogorski Baš Čelik svoju snagu projektuje tako što uz osmijeh i s lakoćom podiže masivnu bocu francuskog šampanjca. To je projekcija crnogorske političke prevrtljivosti zalivene sladunjavim evropskim vinom. Dublju analizu političke upotrebljivosti Đukanovićeve harizme i fizičkog izgleda, kao i političke dominantnosti, prepuštam antropolozima. Imajući u vidu njegovu prilagodljivost, kao i spremnost mnogih segmenata crnogorskog društva da hitro uhvate korak sa moćnim političkim povratnikom, nijesam siguran da će sedma vlada Mila Đukanovića biti na velikim iskušenjima. Mislim da će on brzo naći zajednički jezik sa onim međunarodnim partnerima koji pridaju značaj NATO integracijama. Ne treba zaboraviti da je Zapad oduvijek tetošio diktatore.

 

SVETOZAR JOVIĆEVIĆ, PROFESOR
Odstupnica

Motivi Đukanovićevog povratka su lični i kolektivni.

Kao kolektivni motiv vidim zahtjev njegovog neposrednog okruženja, političkog a možda i nekog drugog, u situaciji koja teži dramatičnoj. Takozvana stara garda, čiji su politički i materijalni interesi ugroženi, u Milu Đukanoviću vide spas. Obraćaju mu se kao mesiji s nadom da će okrenuti ,,novi list”.

Lični motivi su da zaštiti sopstvenu odstupnicu. Ne vjerujem da mu je bila želja da se po ko zna koji put nađe na vjetrometin, ali iz sjenke se to više nije moglo.

Kao glavni krivci, a to se jasno čuje i iz vlasti, navode se momci ili kako su ih prozvali kursadžije iz Donje Gorice. Problem nije u samim momcima već u tome što su prihvatili ulogu piona, da se njima vlada iz sjenke. Tako da su i zaslužili takvu političku sudbinu.

Ništa naročito dobro se ne može očekivati od Đukanovićevog povratka. Da bi se negativni trendovi zaustavili moraju se povući krupni potezi koji bi ekonomsku i političku scenu relaksirali od velikog broja afera, kriminala, pogrešnih poteza… Okretanje lista bez toga nije moguće jer bi taj novi list već bio zaprljan prethodnim. To vlast na čelu sa Đukanovićem ne može i neće da uradi.

Očekujem prizivanje novih investicija. Bojim se da će to biti ogromne, grandomanske investicije. Postoji opasnost da se tako preuzmu obaveze koje bi dodatno opteretile buduće generacije. Ono što je ostalo neprodato da se da na doboš – Buljarica, Jaz…, po rđavim uslovima i upitnim investitorima, što je i do sada bio slučaj. Vjerovatno će to biti osnova ekonomske politike. Ne očekujem ništa bolje. Biće vjerovatno manje zaduživanja zbog toga što se sa zaduživanjem odavno prešla crta.

 

MILAN POPOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU CRNE GORE
Povratnik iz nužde

Višestruki povratnik. To već ima grotesknu dimenziju da, s druge strane, nije zabrinjavajuće za celokupno društvo. Unutar tog tragikomičnog i farsičnog žanra, moj utisak je da Đukanovića na povratak ovoga puta primorajavu okolnosti, većim delom nepoznate široj javnosti koje su za samog Đukanovića mnogo teže nego što to i mi, najžešći njegovi kritičari, znamo.

Imam utisak da je Đukanović bio iskren kada je prilikom poslednjeg povlačenja rekao da se povlači zbog zasićenosti. Sada ga je opet nešto teško nateralo na povratak. I izborna kampanja je bila kampanja jednog čoveka, u njegovoj partiji nije bilo nikoga ko ga je pratio. Ako se sve to poveže sa brojnim optužbama i krivičnim prijavama, nije teško sklopiti sliku. Na povratak ga teraju činjenice i detalji koje ćemo tek saznati. Sve to je optimističkija varijanta. Čovek, kao i svaka druga zver, kada je ugrožen, tada je najslabiji ali i najopasniji.

 

MIRJANA KULJAK, PROFESORICA NA EKONOMSKOM FAKULTETU
Opozicija najzaslužnija za povratak

Đukanović se vraća zbog toga što je to njegov lični interes, volja građana, a najviše volja aktuelne opozicije Crne Gore, koja je svojim učestvovanjem na izborima (umjesto da ih je bojktovala), dala legitimitet tom procesu.

Njegov povratak znači da u Crnoj Gori nema političke volje da se preispita porijeklo imovine onih osoba koje su vršile najviše državne funkcije od 1990-ih do sada, kao i njihova odgovornost za ratne zločine. Kao posljedica toga, problemi velike korupcije i organizovanog kriminala neće biti rješavani potrebnom dinamikom i u korijenu, a ostaje i neetička poruka mlađim generacijama da je lopov samo onaj ko krade na sitno, a da je onaj ko krade na veliko uspješan ,,poslovan čovjek”.

S druge strane, spoljnopolitičko pozicioniranje Crne Gore određivaće oni koji u šaci drže crnogorsko rukovodstvo po pitanju kriminala, ratnog i posljeratnog, što će Crnu Goru još dogledno vrijeme držati u nedefinisanom međuprostoru Zapad-Istok.



LJUPKA KOVAČEVIĆ, PSIHOLOŠKINJA
Nekoliko koraka unazad

Sigurna sam da razlozi Đukanovića da se vrati na mjesto premijera nisu altruistički jer ima mnogo načina da bogat čovjek pokaže svoj altruizam u Crnoj Gori.

Mislim da se on vraća iz ,,realnih razloga”. Kao svih ovih godina ,,maestro realne politike” vodi uspješnu politiku osiromašivanja, nacionalizma i straha prema raji, a bogaćenja i nekažnjivosti prema članovima i partnerima DPS- a. I ,,mirna Bosna”!

Za Crnu Goru, u psihološkom smislu, Đukanovićev povratak znači nekoliko koraka unazad. To je poruka nesposobnosti i autoritarnosti, gdje se nikada nadobro nije završilo ,,ponavljanje razreda” ili ,,vraćanje na mjesto zločina” .

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo