Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tajna podvodnog kabla

Objavljeno prije

na

Pošto je bivši trostruki premijer Italije Silvio Berluskoni osuđen na četiri godine zatvora zbog pronevjere, sada je i njegov bliski saradnik Klaudio Skajola, bivši ministar ekonomskog razvoja, obuhvaćen istragom o korupciji u odbrambenom konglomeratu Finmekanika.

Finmekaniku od 2010. potresaju korupcionaške afere, zbog kojih je 1. decembra 2011. ostavku dao njen predsjednik Pjer Frančesko Gvargvaljini, koji je na njenom čelu bio devet godina. Skajola je pak podnio ostavku još krajem 2010. zbog navoda da je sumnjivi biznismen platio većinu njegovog stana u Rimu sa pogledom na Koloseum. Skajola je negirao optužbe, ali je rekao: ,,Ne mogu da nastavim da budem ministar”.

Tužioci u nekoliko italijanskih gradova vode istragu protiv Finmekanike protekle tri godine zbog sumnji za korupciju kako bi kompanija sklopila ugovore u Latinskoj Americi, Aziji i kod kuće. Te optužbe su iz Finmekanike u više navrata poricali. Prošle nedjelje je, međutim, tužilac iz Napulja Frančesko Groso saopštio da je Paolo Pozesere – bivši potpredsjednik marketinga Finmekanika i trenutno savjetnik kompanije – uhapšen zbog sumnje da je navodno podmitio državne organe u centralnoameričkoj državi Panami kako bi obezbijedio ugovore za helikopterski odsjek Finmekanike.

Kasnije je u televizijskom intervjuu u Rimu, Skajola izjavio da se nalazi pod istragom zbog navodne međunarodne korupcije. Skajola je negirao optužbe. „Od suštinske je važnosti za ministra za razvoj da promoviše izvoz (Italije)… To ne znači da se nužno dešava nešto ilegalno”, izjavio je Skajola.

Milanski dnevnik Korijere dela Sera navodi da se u skandalu Finmekanika radi o ,,poslovima koji su zaključeni ili još u toku, zahvaljujući dobrim odnosima sa predstavnicima inostranih vlada koje su gajili bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni i njegovi veoma bliski saradnici, poput parlamentarca Masima Nikolućija ili bivšeg ministra ekonomije i koordinatora Berluskonijeve partije, Klaudija Skajole”.

Mediji pišu i da Tužilaštvo u Napulju optužuje Skajolu, Nikolućija i niz njihovih saradnika da su uzimali procente na poslove koje su sklapali u inostranstvu u ime italijanske vlade i Finmekanike. Dio ovih provizija korišten je za isplaćivanje mita predstavnicima vlade u državama u razvoju (Brazil, Indonezija, Panama, Rusija…), dok su ostatak zvaničnici italijanske vlade dijelili međusobno kao lični profit. Tvrdi se da su visoki zvaničnici italijanske vlade optuženi da su uzimali procenat od 11 odsto na poslove sklopljene u inostranstvu, te da su dio tog novca isplaćivali kao mito zvaničnicima stranih vlada.

Istraga napuljskog tužilaštva ukazuje da su predstavnici italijanske vlade koristili sličnu praksu i po pitanju drugih investicija u inostranstvu, mahom u državama u razvoju u kojima slab državni aparat ostavlja prostora za neometanu korupciju.

Skajola je 16. juna 2009. u prisustvu ondašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, sa ministrom ekonomije Brankom Vujovićem potpisao u Podgorici Memorandum o saradnji u razvoju energetskog sektora, sa posebnim naglaskom na razvoj prenosnih kapaciteta električne energije izgradnjom podmorskog kabla između Crne Gore i Italije. Ukupna vrijednost svih predviđenih projekata iznosi od četiri do pet milijardi eura.

Skajola je taj događaj ocijenio veoma pozitivnim, poslije produktivnog susreta koji je već imao premijer Berluskoni 16. marta u Podgorici sa crnogorskim čelnicima. „I nakon samo dva mjeseca već idemo u sprovođenje dogovora naših premijera. Crna Gora će na taj način doći do energije koja je neophodna za njen razvoj, a Italija će moći da iskoristi višak energije koji će se ovdje proizvoditi”, kazao je Skajola.

Potom je Skajola 6. februara 2010. u Rimu potpisao sporazum sa predstavnicima crnogorske vlade o postavljanju podvodnog kabla. To je urađeno pošto su bivši crnogorski i italijanski premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji između dvije države. Posao gradnje energetskog kabla dobila je italijanska Terna, koja je bez tendera dobila vlasnički udio u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), kao i upravljanje crnogorskom energetskom kompanijom.

Pompezno najavljen projekat gradnje podvodnog energetskog kabla koji će povezati Crnu Goru i Italiju, još uvijek prate mnoge nejasnoće. Tako javnosti još uvijek nije poznata tačna lokacija na kojoj će kabl izaći na crnogorsku obalu, a nije poznato ni da postoji ozbiljna dokumentacija o uticaju na životnu sredinu.

Italijani su u međuvremenu preuzeli gazdovanje nad crnogorskom Elektroprivredom. Iako je opozicija predlagala da se izjašnjavanje o Sporazumu Crne Gore i Italije o izgradnji podvodnog energetskog kabla odloži zbog nedovoljnih informacija, parlament je Zakonom potvrdio Sporazum, uprkos činjenici da čak ni tačna lokacija postavljanja kabla na crnogorsku obalu nije poznata. No, da je neophodno projekat pažljivo pripremiti govori i informacija da su se polovinom juna stanovnici desetak gradića italijanske regije Abruco usprotivili Sporazumu postavljanju podvodnog elektrokabla, kojim bi struja sa Balkana stizala na Apenine jer smatraju da je štetan po njihovo okruženje.

Među glavnim optuženima u aferi Finmekanika je i Masimo Nikolući, predsjednik asocijacije Crna Gora-Italija, osnovane uoči privatizacije Elektroprivrede u januaru 2009. Nikolući je, takođe, imao važnu ulogu u pomovisanju i pregovorima o italijanskim ulaganjima u Crnoj Gori. Italijanski list Republika podsjetio je da je Nikolući bio jedan od ključnih Berluskonijevih igrača i kada su bila u pitanju ulaganja u energetski sektor u Crnoj Gori.

Nikolući je 22. februara 2010. predvodio i delegaciju italijanskih privrednika koji su se interesovali, osim za energetiku, i za ulaganja u Luku Bar, kao i u crnogorsku željeznicu. Ovaj susret svojevremeno je okarakterisan kao ,,nastavak dijaloga koji je počeo u Rimu, kada su tadašnji premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji”.

Sumnje

Čelnici Pokreta za promjene su u februaru 2010. podnijeli krivičnu prijavu zbog privatizacije Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). U njoj su, kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, sa najviših pozicija političke, državne i izvršne vlasti, naveli Đukanovića, Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića. Ukupno je krivična prijava podnijeta protiv devet lica zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES).

PzP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna iz Italije i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.

Sporni sporazumi uglavnom se odnose na planove o izgradnji podvodnog strujnog kabla između Crne Gore i Italije, projekta Terna čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore.

Lorenco Valoreja, član opozicione partije FLI Đanfranka Finija, rekao je početkom godine da su ovi energetski sporazumi veoma čudni. On je kazao: ,,Kako mi vidimo, ovaj projekat (podvodni strujni kabl) beskoristan je kako za nas (Italiju) tako i za vas (Crnu Goru). Energetski sporazumi će doneti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”.

Valoreja, takođe predvodi pokret ,,Nessuno tocchi il nostro futuro”, osnovan za borbu protiv ,,kabla”. On je izjavio za internet stranicu Balkan insajt kako se nada da će crnogorska strana biti u stanju da pronađe nešto u vezi ovog ,,čudnog sporazuma iza kojeg se kriju drugi ciljevi”, i da će im stoga pomoći da ,,zaustave ovaj beskorisni projekat”.

La Republica, istaknuti italijanski dnevni list, pisao je u novembru 2010. da je kancelarija javnog

tužioca iz Peskare otvorila istragu u vezi korupcije u vezi podvodnog strujnog kabla. Terna, kompanija sa kojom je ugovoreno postavljanje kabla, požalila se Republici zbog izvještaja, ali što je značajno, nije izričito pomenula (ili porekla) postojanje ove istrage, primijetio je Balkan insajt.

Pored toga, rezolucijom Evropskog parlamenta (EP) o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma zvaničnih Podgorice i Rima. ,,Zatraženo je da vlasti Crne Gore javno objave sve anekse i dokumente u vezi pomenutog sporazuma” te pozvano se da budu objavljene sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu sredinu.

 

Druženja u Milanu

Sa Berluskonijem je drugovao i potpredsjednik DPS Svetozar Marović.

Kao svojevremeni predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore sa drugim čelnicima zemalja Jadransko-jonske inicijative je 2003, prisustvovao utakmici polufinala Lige šampiona Inter -Milan, na poziv Berluskonija, koji je prvi čovjek rosonera.

Marović je navijao za Milan, a nakon utakmice Berluskoni je pozvao predsjednika SCG na veliko slavlje zbog ulaska Milana u finale najjačeg evropskog klupskog takmičenja u fudbalu. ,,Berluskoni je Marovića upoznao sa fudbalerima Milana, gdje ga je predstavio kao velikog prijatelja Dejana Savićevića, koji je nekada branio boje tog kluba. Samo pominjanje Savićevićevog imena naišlo je na divljenje fudbalera Milana”, rekao je tada sagovornik beogradskog dnevnika Blic.

Nakon slavlja Berluskoni je sa Marovićem razgovarao na svom imanju u blizini Milana, gdje je priređena svečana večera. Predsjednik SCG je, prema sagovorniku Blica, tu i prenoćio.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

OBILJEŽENO 19 GODINA OD UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: I dalje bez kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraga u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića sve se više prepliće sa istragom o ubistvu Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista Dan. U oba slučaja, nakon više decenija, još uvijek nemamo kažnjene sve izvršitelje i nalogodavce zločina

 

 

Porodica i prijatelji policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića zapalili su 30. avgusta u 00.50 sati svijeće ispred njegove kuće u podgoričkom naselju Tološi, gdje je prije 19 godina ubijen.

Četrdesetšestogodišnji Šćekić ubijen je 2005. godine ispred svog porodičnog doma u trenutku kada je iz vozila krenuo prema ulazu u kuću, a ubica je iz neposredne blizine, sa oko 25 metara daljine, ispucao dva rafala iz automatskog oružja. U tom trenutku bio je načelnik kriminalističke policije i istraživao je podmetnute eksplozije na gradilištu hotela Splendid, radio je i na istragama najvećih ubistava u Crnoj Gori kako njegovih kolega, tako i Duška Jovanovića glavnog urednika lista Dan.

Ni poslije skoro dvije decenije, ne zna se ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a nema ni pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin.

Obilježavanju godišnjice ubistva Šćekića prisustvovali su i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Oni su poručili da je dužnost svih da se što skorije utvrdi ko je nalogodavac Šćekićevog ubistva.

,,Tadašnja bezbjednosna služba bila je sve osim bezbjednosna za poštene službenike policije. Nadam se da će neko nekad snositi odgovornost za propuste u istrazi, koji su uskratili mogućnost da optužnicom budu obuhvaćeni nalogodavac i dvojica službenika ANB-a koji su bili logistika ubicama mog brata”, kazala je sestra ubijenog policijskog inspektora Slavica Šćekić.

Ona je na mjestu ubistva svog brata još jednom podsjetila nadležne da pravda još nije zadovoljena, poručivši da od borbe neće odustati. Najavila je da će se slučaj ponovo naći pred Apelacionim sudom 30. septembra, a od oktobra će pred sudijama biti svake srijede.

Maratonski postupak za ubistvo Šćekića pratile su brojne kontroverze, od pomenutih ukinutih presuda zbog grešaka u pisanju do misterioznih nestanaka predmeta iz spisa predmeta.

Optuženi u ovom slučaju Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović prvo su osuđeni na po 30 godina zatvora, međutim, drugostepena vijeća su ove presude ukinula. Razlog za to bile su bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što je često dovodilo do povrede prava na odbranu i pravično suđenje. I pored prvih oslobađajućih presuda iz 2009. godine, koje je donio sudija Lazar Aković, slučaj je bio prepun tehničkih grešaka. Aković je nakon toga prešao u advokaturu, a proces se nastavio s nizom odlaganja i novih suđenja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

FEMICID: Sistem je opet zakazao, ili sistema nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo

 

Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka  Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.

Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome  obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.

Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.

Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.

Da porodično nasilje poprima zabrinjavajuće razmjere, ne samo u Crnoj Gori, već svugdje u svijetu u razgovoru za Monitor ocjenjuje i predsjednik Internacionalne policijske organizacije Ivan Pekić. “Ovo što smo mogli da vidimo u Crnoj Gori je apsolutno do pravne legistative i zbog svih onih pravnih prepreka koje bi trebalo da rešavaju ovakve krucijalne probleme porodičnog nasilja koji su sve učestaliji i ponavljaju se. Žrtve nasilja, posebno porodičnog, nemaju u državi apsolutno podršku. I to ne samo pravnu pomoć već i ekonomsku pomoć“, kaže Pekić.

Ono što u Crnoj Gori dodatno komplikuje situaciju jeste tradicija, ocjenjuje Pekić, posebno u ruralnim djelovima zemlje. „Tu  je otac, odnosno muž, nosilac svih poslova u kući, a žena je tu – po onim tradicionalnim uvjerenjima Crnogoraca, pogotovo u tim ruralnim područjima – da sluša.  I to je nešto što je danas ne samo opterućujuće, nego bi u 21.vijeku trebalo da se mijenja. Žene su pretežno zbog finansijske nezavisnosti neodlučne da napuste takvu porodicu i spremne su da trpe sva ta maltretiranja, od batina do ne znam čega da bi ostala u takvoj familiji. Ne odlučuju se žene lako za taj korak. Posebno ako  niste zaposleni a imate dvoje ili troje djece… Onda  je to zaista jedan  mukotrpan i težak posao“, smatra Pekić.

Naš sagovornik dodaje da se među faktorima koji se primjećuju u slučajevima porodičnog nasilja, osim ekonomske (ne)zavisnosti i tradicije, mogu uočiti i oni koji se tiču čitavog društva pa i države, jer su vezani za pravna (ne)djelovanja. „Crnogorski zakoni su veoma loši jer propisuju prvo prekršajne, pa potom novčane kazne, dok su i same zatvorske kazne koje su zaprijećene veoma niske za djela koje učine ti nasilnici. Žene zbog ekonomske nemogućnosti ostaju u takvim brakovima i onda dolazi do eskalacije i tragičnih slučajeva gdje se muškarac odluči da liši života svoju suprugu, u nekim slučajevima i sebe, i nekad na takav način ostavi djecu da budu siročad“, kaže Pekić.

Ističe da upravo zbog svega toga ne može reći da je Crna Gora i njen pravni sistem u potpunosti prilagođen kako bi se zaštitile žrtava nasilja. „Ima puno nedostataka ali svakako je dobro i pozdravljamo najavu otvaranja sigurnih ženskih kuća, kako na sjeveru tako i u centralnom djelu i na primoriju i to je nešto dobro. Da žrtve porodičnog nasilja mogu pronaći zaštitu u tim domovima. Ono što je loše u tome je što takav vid zaštite žrtava porodičnog nasilja ne može trajati bezgranično niti to traje u jednom dužem vremenskom intervalu već i nakon nekog kraćeg vremenskog perioda  žrtve moraju izaći sa djecom iz tih sigurnih kuća i  tog momenta one opet postaju mete partnera-nasilnika“, objašnjava Pekić.

Upravo zato je mišljenja da sve službe i institucije koje trebaju da se bave zaštitom žrtava nasilja, treba da na jedan sveobuhvatan način sagledaju ove okolnosti jer na taj način, samo zajedničkim sudjelovanjem službi, udruživanjem i  pravljenjem možda zajedničih budžeta na nivou države, može se pomoći žrtvama porodičnog nasilja. „ Apsolutno je nemoguće da jedna majka sa dvoje ili troje djece, a pritom je i nezaposlena može odgajati djecu i plaćati stan u Crnoj Gori. Smatram da posebno socijalne službe treba da se posebno pozabave ovim problemom ali i službe bezbjednosti kojima je zadatak da brinu o bezbjednosti žrtava“, dodaje Pekić.

Na kraju još jedna brojka – od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE SLUŽBE ZA SUZBIJANJE PREVARA: Crna Gora u vrhu zemalja iz koje stižu zaplijenjene cigarete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona)

 

 

Evropska služba za suzbijanje prevara (OLAF) saopštila je u izvještaju  o svom radu za 2023. da je Crna Gora u vrhu zemalja iz koje su došle cigarete zaplijenjene na granicama EU.

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona).

Iz Kine je navedeni iznos oduzet u sedam zaplijena, a iz drugih država u po jednoj akciji, navodi se u dokumentu. Prema OLAF-u, van granica EU, u Srbiji i Izraelu, zaplijenjeno je 144,3 miliona cigareta, a unutar granica Unije 140,6 miliona. Navodi se da su operacije OLAF-a dovele do zaplene preko 616 miliona ilegalnih cigareta širom svijeta, uključujući 333 miliona cigareta zaplijenjenih na spoljnim granicama EU.

“OLAF je takođe pomogao da se zaplijeni 140 tona sirovog duvana i šest tona duvana za lulu, sprečavajući gubitke od preko 151 miliona eura za budžete EU i nacionalne budžete. Pored toga, dojave iz OLAF-a dovele su do konfiskcije 144,34 miliona cigareta i 40 tona sirovog duvana izvan EU”, navedeno je u izvještaju. U dokumentu se ocjenjuje da je “krijumčarenje cigareta ponovo globalno pitanje jer su neke od zemalja uključenih u ilegalnu trgovinu bile udaljene poput Turske, Indonezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Crne Gore”.

„Šverc cigareta je državni projekat koji je režirao bivši režim, i on je vremenom privatizovan u korist odabranih i privilegovanih pojedinaca koji su finansirali izborne kampanje, kao i druge ilegalne i netransparentne aktivnosti partija i funkcionera bivše vlasti“, za portal RTCG kazao je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica. Komentarišući izvještaj, Koprivica je ocijenio da je osnovni preduslov šverca cigareta korupcija u policiji i na carini, na različitim nivoima.

Kazao je da je sa Balkana poticalo oko 30 milijardi cigareta koje su dominantno činile štetu tržištu i budžetu Velike Britanije i pojedinih članica EU i da je opravdana međunarodna zabrinutost i aktivnosti institucija zaduženih za vladavinu prava međunarodnih partnera.

Koprivica naglašava da je osnovni vid krijumčarenja cigareta vršen zloupotrebom Slobodne carinske zone u Luci Bar. “Cigarete koje su stizale u Luku Bar su, zahvaljujući korupciji i sistemskom djelovanju zarobljenih struktura u policiji i carinskoj upravi, išle izvan Crne Gore preko njene kopnene teritorije, tako što bi nakon ilegalnog izlaska iz skladišta u Slobodnoj carinskoj zoni, kreirani lažni carinski dokumenti koji su osnov njihovog fiktivnog izvoza brodovima iz Luke Bar. Riječ je bilo o veoma razrađenoj i strukturiranoj šemi krijumčarenja i eliminisanja tragova, gdje su nezaobilaznu ulogu imali korumpirani policijski i carinski službenici, zatim špediterska preduzeća, pa do visokih policijskih funkcinera i sa njima povezanih lica i članova porodica, kao lica na crnoj listi SAD, kao što je Daka Davidović“, ističe Koprivica i dodaje da “OKG imaju i ilegalne magacine i skladišta, iz kojih su se otpremale cigarete, nakon sačinjavanja friziranih papira o tranzitu, ka navodnim krajnjim destinacijama”.

Koprivica je ocijenio da je u borbi protiv ovog fenomena bilo više marketinga, a malo sistemskih rješenja.  “Bilo je i govora da će sa izborom 44. Vlade stati borba protiv šverca cigareta, ali te tvrdnje upravo činjenice demantuju. Naime, Uprava prihoda i carina (UPC) zaplijenila je 22.12.2023. godine u Slobodnoj zoni Luke Bar 1.188 paketa cigareta, odnosno oko 594.000 paklica. Sve cigarete su bile bez akciznih markica, a one su kontejnerom dopremljene iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata, a naši carinski službenici iz Sektora za carinsku kontrolu i bezbjednost su spriječili da budu prokrijumčarene preko Luke Bar”, kazao je.

Posljednje hapšenje u Crnoj Gori zbog krijumčarenja cigareta policija je obavila početkom juna kada je uhapšen bivši šef kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović. On je uhapšen dva dana nakon što je Libertas press objavio da je Europol dostavio tužilaštvu informacije o umiješanosti Vasovića u kriminal.  SKY prepiska otkrila je da Vasović i Aleksandar Mrkić dogovoraju, navodno, šverc cigareta preko Luke Bar.  U prepiskama se govori i da je kontroverzni biznismen Miodrag – Daka Davidović (67), navodno ključni čovjek za kriminalne aktivnosti u poslu sa krijumčarenjem cigareta nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u avgustu 2020. godine. Davidović do danas nije ni u Specijalnom državnom tužilaštvu, niti u Specijalnom policijskom odjeljenju, saslušavan ni kao građanin, ni kao svjedok, ni kao osumnjičeni.

Na osnovu transkripata razgovora koji su dostavljeni crnogorskoj policiji i tužilaštvu u junu prošle godine podignuta je  optužnica protiv bivšeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića, te podgoričana Aleksandra Mrkića, koji je u bjekstvu, njegovog brata Nikole te Muja Nikočevića. Tom optužnicom, koja je potvrđena od strane podgoričkog Višeg suda obuhvaćeno je još 11 optuženih i na jesen se očekuje početak suđenja.

Treba se prisjetiti i slučaja protiv bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića. Ni do danas nema odgovora dokle se stiglo sa istragom pokrenutom nakon što je Milošević u decembru 2022.godine uhapšen.  Početkom oktobra 2022.godine Milošević se prvi put na nekoliko sati našao pred policijskim inspektorima, a nakon što je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo akciju usmjeru na identifikovanje osoba koje pripadaju organizovanom lancu koji je švercovao dio cigareta koje je država zaplijenila u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar, a koje su trebalo da budu i uništene. Poslije šestosatnog informativnog razgovora pušten je usljed nedostatka dokaza. Akcija državnog šverca cigareta policijski je razotkrivena tek kada je dokazano da je od dva šlepera cigareta – koji su navodno spaljivani 29. septembra 2022. u maloj peći nikšićke fabrike ,,M konstrakšn“ – volšebno nestao kamion sa robom vrijednom milion eura. Specijalno policijsko odjeljenje akciju je započelo nakon što su dobili precizne podatke i informacije od Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je nadgledanje koordinirala sa britanskim kolegama, uz evidentiranje krijumčarene robe i lociranje ,,sklonjenog“ kamiona ,,Brnović transa“. Osumnjičeni Milošević tvrdi  da je to dio namještaljke. Vlada je 7. oktobra 2022.godine, dva dana pošto je Milošević privođen na informativni razgovor, na prijedlog premijera Dritana Abazovića smijenila tadašnjeg v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru. Nekoliko dana kasnije Milošević je podnio ostavku, a zatim u javnim nastupima tvrdio da nije kriv i da je sve radio po zakonu.

Jedno je sigurno – Specijalno tužilaštvo ima još nedovršenog posla.

 

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo