Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zločin vlasti u nastavcima

Objavljeno prije

na

Ponovljeni proces za ratni zločin deportacija, koji je od 6. septembra vođen pred Specijalnim vijećem Višeg suda u Podgorici, okončan je davanjem završnih riječi zastupnika tužbe i odbrane.

Devetoricu bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore terete da su izvršili ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.142 st. 1 KZ-a Savezne Republike Jugoslavije – po naredbi tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića, tvrdi se, nezakonito su u maju 1992. deportovali građane Bosne i Hercegovine koji su imali status izbjeglica.

Bivši šef SDB-a, pomoćnik ministra za unutrašnje poslove Boško Bojović, nije se ni pojavljivao u sudnici. Pomoćnik ministra za Službu javne bezbjednosti Milisav Marković, načelnik CB-a Herceg Novi Milorad Ivanović i načelnik sektora SDB-a Herceg Novi Radoje Radunović su tokom prvostepenog postupka bili u bjekstvu.

Oni su, skupa sa Bojovićem, uhapšeni krajem oktobra 2010. u Beogradu i nekoliko mjeseci bili u ekstradicionom pritvoru iz kojeg su pušteni po izricanju presude. U bjekstvu je bio i inspektor SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač, ali nije hapšen. Marković, Ivanović, Radunović i Bakrač, za razliku od Bojovića, su se pojavili na ponovljenom suđenju.

Četvorica optuženih – načelnik CB- Bar Branko Bujić, komandir Odjeljenja bezbjednosti Ulcinj Sreten Glendža, načelnik odjeljenja SDB-a Ulcinj Božidar Stojović i komandir Stanice milicije CB-a Herceg Novi Milorad Šljivančanin – proveli su 792 dana u istražnom zatvoru.

Svi optuženi su 29. marta 2011. na prvom suđenju oslobođeni optužbi. Prema obrazloženju sutkinje Milenke Žižić, predsjednice vijeća i u prethodnom i u sadašnjem postupku, optuženi nijesu mogli da počine ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer „sukob u BiH nije bio međunarodnog karaktera”.

Iako je utvrdila da su građani BiH nezakonito predati vlastima Republike Srpske (RS), Žižićeva je saopštila da Crna Gora navodno nije bila umiješana u oružani sukob na teritoriji BiH, niti su pripadnici MUP-a bili dio oružanih snaga SRJ. Snagu nekih od sudskih dokaza i iskaza svjedoka s tim u vezi pobijala je tvrdnjom da su u „u kontradiktornosti sa Ustavom SRJ”! U presudi je krivicu svalila na pokojnika – Pavla Bulatovića.

Apelacioni sud je 9. marta o.g. donio ukidajuće rješenje. Prema njihovom mišljenju, prvostepeni sud najprije utvrđuje da sukob u BiH maja 1992. nije imao međunarodni karakter da bi, u razlozima za oslobađajuću presudu, zaključio da su oružane snage RS i poslije povlačenja JNA iz BiH djelovale pod opštom kontrolom i za račun SRJ, koja je bila u sukobu sa Vladom BiH.

Tok ponovljenog postupka je potvrdio naše procjene da će Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) – Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina nastaviti sa zataškavanjem i revizijom nepobitnih činjenica, čime priprema teren za nove neutemeljene presude.

Postupajuća tužiteljka Lidija Vukčević je u završnoj riječi 24. oktobra ostala pri kvalifikaciji da „rat u BiH nije imao karakter međunarodnog sukoba”. Posredno tvrdi da devetorica optuženih policajaca nijesu bili pripadnici oružanih snaga. Kazala je da konkretni ratni zločin – nezakonito preseljenje izbjeglica – može počiniti i građanin ukoliko između radnje koje je preduzeo i oružanog sukoba postoji veza što je, tvrdi, dokazano za optužene.

Ako su se na prvom suđenju iste kvalifikacije koje je u završnoj riječi izrekla tužiteljka Vukčević mogle pripisati nekompetenciji, njihovo ponavljanje (nakon više javnih upozorenja da su tačne činjenice javno dostupne i provjerljive) su svjesne laži aminovane od hijerarhijski joj nadređenih: specijalne tužiteljke Đurđine Ivanović i šefice VDT-a Ranke Čarapić.

Najprije, da li je rat u BiH imao karakter međunarodnog sukoba? Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) je 15. maja 1992. svojom Rezolucijom 752 od susjeda BiH, SRJ i Hrvatske, zatražio da poštuju njen teritorijalni integritet, te da se snage JNA – čiji je Generalštab bio u Beogradu – i Hrvatske vojske na teritoriji BiH stave pod kontrolu Vlade BiH.

Zbog nepoštovanja citiranih zahtjeva SB UN je Rezolucijom 757 od 30. maja 1992. uveo sankcije za Srbiju i Crnu Goru – godinama smo ispaštali zbog toga. Rezolucije SB UN su dio međunarodnog prava – koje je sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka (čl. 9 Ustava Crne Gore).

Dio međunarodnog prava su i pravosnažne presude Tribunala u Hagu. Tribunal je potvrdio da je i poslije 19. maja 1992, dok deportacije u Crnoj Gori kulminiraju, u BiH bio „međunarodni oružani sukob” (pravosnažne presude u predmetima: Tadić, Delalić, Blaškić, Kordić…).

Osim crnogorskog pravosudnog sistema, niko relevantan ne poriče – niti je to moguće – da je maja 1992. u BiH po svim parametrima pravne teorije i prakse na sceni bio klasičan međunarodni oružani sukob.

Vlada Srbije – pravna sukcesorka međunarodnih obaveza SRJ – je sredinom 2010. u slučaju Ejupa Ganića, čije je izručenje tražila od Velike Britanije, poslala Sudu u Londonu službeni dopis u kojem navodi: „Vlada Srbije izjavljuje da je u periodu prije 19. maja 1992. postojao međunarodni oružani sukob između dve države – Srbije i BiH”. Najkasnije u noći između 16. i 17. maja 1992. počinju prva hapšenja izbjeglica (sudski dokaz: Izvod iz dnevnika događaja Ispostave milicije Ulcinj).

Da li su maja 1992. pripadnici MUP-a Crne Gore, uključujući i devetoricu optuženih, bili formacijski dio oružanih snaga SRJ, ili su ratni zločin deportacija izvršili u svojstvu „građana”, kako tvrdi tužiteljka Lidija Vukčević?

U najkraćem: da, pripadnici MUP-a Crne Gore su, na bazi važećeg Zakona o opštenarodnoj odbrani Crne Gore (čl. 109) bili dio oružanih snaga tadašnje SRJ.

MUP Crne Gore je maja 1992. imao zakonski definisane zadatke priprema planova odbrane, ratnih propisa, mobilizacije svih izvora, obuke kadrova za rad u ratnim uslovima, svoju ratnu organizaciju i brojno stanje milicije (rezervni sastav), opremu i obučeni ratni sastav i milicije i SDB-a.

Nije li na osnovu čl. 124 st. 2 Zakona o opštenarodnoj odbrani Crne Gore Momir Bulatović 1. oktobra 1991. izdao Naređenje o mobilizaciji jedinice milicije MUP-a Crne Gore „sa zadatkom izvršenja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske”?

Zapovjednik te jedinice bio je sada optuženi u slučaju deportacija – Milisav Marković.

Tužiteljka Lidija Vukčević je ignorisala i činjenicu da je u vrijeme početka deportacija u Crnoj Gori na snazi stanje neposredne ratne opasnosti – proglašeno 1. oktobra 1991. na 143. sjednici Predsjedništva SFRJ (Vrhovne komande).

O umiješanosti službene Crne Gore u rat u BiH tokom deportacija govore i druge činjenice; neke od njih su od strane svjedoka Momira Bulatovića predočene kao dokumenti – pismeni sudski dokazi.

Novembra 2010. je na Višem sudu ispričao da je uoči proglašenja nezavisnosti BiH „izvršena mobilizacija dvije jedinice građana Crne Gore koji su upućeni na ratište u Hercegovinu” (Akt Predsjedništva RCG br.01-1 od 3. aprila 1992. godine upućen Komandi 4. armijske oblasti JNA i RšTO Crne Gore, Titograd).

Dok su deportacije bile u toku, jedinice Teritorijalne odbrane (TO) Crne Gore – koju je mobilisala, opremala i plaćala Vlada Mila Đukanovića – angažovane su u ratnim sukobima na istočno-hercegovačkom ratištu.

Bulatović je na suđenju svjedočio kako ga je 26. maja 1992. ministar odbrane Đukanovićeve vlade, pukovnik Božidar Babić informisao da će „800 pripadnika JNA i TO iz Crne Gore biti povučeni sa hercegovačkog ratišta 27. maja 1992. do 15 sati” (sudski dokaz: Informacija o mobilizaciji nekih ratnih jedinica). Pripadnici TO Crne Gore su na teritoriji BiH bili i do sredine juna te godine – tamo su ginuli ili su ih zarobljavali (neki od njih su i žrtve zloglasne Lore iz nikšićko-šavničke grupe).

VDT je tek oktobra 2005. pokrenulo postupak u pokušaju da prekine parnične procese po tužbama porodica deportovanih do okončanja krivičnih postupaka. U tim parnicama VDT, na čijem je čelu bila Vesna Medenica – sadašnja predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta – je zastupalo državu.

Tužbene zahtjeve porodica VDT je osporavalo zbog „zastarjelosti” i navodnog nepostojanja uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica i njihovih ubistava. VDT je, dakle, tvrdilo da ratnog zločina deportacija – nije ni bilo.

Kasnije podignuta optužnica nije obuhvatila de iure i de facto nadređenog cjelokupnom Ministarstvu unutrašnjih poslova – Mila Đukanovića. Bivši premijer je na saslušanju u istrazi – iskaz je dao 21. juna 2008. bez prisustva osumnjičenih i-ili njihovih advokata – logično i tačno izjednačio saglasnost za deportacije tada nadležnog ministra Pavla Bulatovića i njegove Vlade. Kazao je da „pojedinci iz MUP-a, ukoliko su mislili da eventualno imaju saglasnost ministra, znači i saglasnost Vlade – to je njihov problem”.

„Saglasnost” ministra i Vlade je utvrđena van svake sumnje. Đukanovićeva vlada, njen ministar unutrašnjih poslova, izdao je naredbu (depešu, telegram) ili više njih da se postupi po zahtjevima MUP-a RS-a i da se lica, koja su se sa teritorije BiH sklonila u Crnu Goru, liše slobode i deportuju u BiH.

O toj naredbi je, prije više od deceniju, prvi javno govorio hrabri Slobodan Pejović – zbog toga je i prošao golgotu najsramnijih režimskih laži.

Da je naredba iz Vlade postojala, tokom postupaka su kasnije svjedočili i drugi bivši policajci: optuženi Milisav Marković, Branko Bujić i Milorad Šljivančanin, kao i njihove kolege, svjedoci Milan Paunović, Veselin Badnjar, Milan Dostinić, Vlastimir Stanišić…

Prema ocjeni branilaca optuženih, tužiteljka Lidija Vukčevićeva se bavila „parapsihološkim tumačenjima”. Postupke optuženih policajaca, koji su po zakonski utvrđenoj subordinaciji izvršavali pismene naredbe Đukanovićeve vlade – ministra unutrašnjih poslova, tumačila je njihovim „umišljajem” da „Muslimane šalju u Bosnu da bi bili razmijenjeni” a Srbe iz BiH zbog „vojne obaveze”.

Iako se poimenično za 86 deportovanih, na bazi provjerljivih iskaza i dokaza, zna da su pobijeni – tužiteljka Vukčević je u optužnici samoinicijativno umanjila broj „oštećenih”: najprije je tvrdila da ih je bilo 83, zatim 79, broj je svela na sadašnjih 34…

Izricanje presude je zakazano za 22. novembar.

Kakva god bila, neće biti zasnovana na pravdi i pravičnosti – optužnica sadrži lažne podatke i štiti najodgovornije za zločin.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

OBILJEŽENO 19 GODINA OD UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: I dalje bez kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraga u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića sve se više prepliće sa istragom o ubistvu Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista Dan. U oba slučaja, nakon više decenija, još uvijek nemamo kažnjene sve izvršitelje i nalogodavce zločina

 

 

Porodica i prijatelji policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića zapalili su 30. avgusta u 00.50 sati svijeće ispred njegove kuće u podgoričkom naselju Tološi, gdje je prije 19 godina ubijen.

Četrdesetšestogodišnji Šćekić ubijen je 2005. godine ispred svog porodičnog doma u trenutku kada je iz vozila krenuo prema ulazu u kuću, a ubica je iz neposredne blizine, sa oko 25 metara daljine, ispucao dva rafala iz automatskog oružja. U tom trenutku bio je načelnik kriminalističke policije i istraživao je podmetnute eksplozije na gradilištu hotela Splendid, radio je i na istragama najvećih ubistava u Crnoj Gori kako njegovih kolega, tako i Duška Jovanovića glavnog urednika lista Dan.

Ni poslije skoro dvije decenije, ne zna se ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a nema ni pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin.

Obilježavanju godišnjice ubistva Šćekića prisustvovali su i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Oni su poručili da je dužnost svih da se što skorije utvrdi ko je nalogodavac Šćekićevog ubistva.

,,Tadašnja bezbjednosna služba bila je sve osim bezbjednosna za poštene službenike policije. Nadam se da će neko nekad snositi odgovornost za propuste u istrazi, koji su uskratili mogućnost da optužnicom budu obuhvaćeni nalogodavac i dvojica službenika ANB-a koji su bili logistika ubicama mog brata”, kazala je sestra ubijenog policijskog inspektora Slavica Šćekić.

Ona je na mjestu ubistva svog brata još jednom podsjetila nadležne da pravda još nije zadovoljena, poručivši da od borbe neće odustati. Najavila je da će se slučaj ponovo naći pred Apelacionim sudom 30. septembra, a od oktobra će pred sudijama biti svake srijede.

Maratonski postupak za ubistvo Šćekića pratile su brojne kontroverze, od pomenutih ukinutih presuda zbog grešaka u pisanju do misterioznih nestanaka predmeta iz spisa predmeta.

Optuženi u ovom slučaju Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović prvo su osuđeni na po 30 godina zatvora, međutim, drugostepena vijeća su ove presude ukinula. Razlog za to bile su bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što je često dovodilo do povrede prava na odbranu i pravično suđenje. I pored prvih oslobađajućih presuda iz 2009. godine, koje je donio sudija Lazar Aković, slučaj je bio prepun tehničkih grešaka. Aković je nakon toga prešao u advokaturu, a proces se nastavio s nizom odlaganja i novih suđenja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

FEMICID: Sistem je opet zakazao, ili sistema nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo

 

Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka  Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.

Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome  obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.

Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.

Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.

Da porodično nasilje poprima zabrinjavajuće razmjere, ne samo u Crnoj Gori, već svugdje u svijetu u razgovoru za Monitor ocjenjuje i predsjednik Internacionalne policijske organizacije Ivan Pekić. “Ovo što smo mogli da vidimo u Crnoj Gori je apsolutno do pravne legistative i zbog svih onih pravnih prepreka koje bi trebalo da rešavaju ovakve krucijalne probleme porodičnog nasilja koji su sve učestaliji i ponavljaju se. Žrtve nasilja, posebno porodičnog, nemaju u državi apsolutno podršku. I to ne samo pravnu pomoć već i ekonomsku pomoć“, kaže Pekić.

Ono što u Crnoj Gori dodatno komplikuje situaciju jeste tradicija, ocjenjuje Pekić, posebno u ruralnim djelovima zemlje. „Tu  je otac, odnosno muž, nosilac svih poslova u kući, a žena je tu – po onim tradicionalnim uvjerenjima Crnogoraca, pogotovo u tim ruralnim područjima – da sluša.  I to je nešto što je danas ne samo opterućujuće, nego bi u 21.vijeku trebalo da se mijenja. Žene su pretežno zbog finansijske nezavisnosti neodlučne da napuste takvu porodicu i spremne su da trpe sva ta maltretiranja, od batina do ne znam čega da bi ostala u takvoj familiji. Ne odlučuju se žene lako za taj korak. Posebno ako  niste zaposleni a imate dvoje ili troje djece… Onda  je to zaista jedan  mukotrpan i težak posao“, smatra Pekić.

Naš sagovornik dodaje da se među faktorima koji se primjećuju u slučajevima porodičnog nasilja, osim ekonomske (ne)zavisnosti i tradicije, mogu uočiti i oni koji se tiču čitavog društva pa i države, jer su vezani za pravna (ne)djelovanja. „Crnogorski zakoni su veoma loši jer propisuju prvo prekršajne, pa potom novčane kazne, dok su i same zatvorske kazne koje su zaprijećene veoma niske za djela koje učine ti nasilnici. Žene zbog ekonomske nemogućnosti ostaju u takvim brakovima i onda dolazi do eskalacije i tragičnih slučajeva gdje se muškarac odluči da liši života svoju suprugu, u nekim slučajevima i sebe, i nekad na takav način ostavi djecu da budu siročad“, kaže Pekić.

Ističe da upravo zbog svega toga ne može reći da je Crna Gora i njen pravni sistem u potpunosti prilagođen kako bi se zaštitile žrtava nasilja. „Ima puno nedostataka ali svakako je dobro i pozdravljamo najavu otvaranja sigurnih ženskih kuća, kako na sjeveru tako i u centralnom djelu i na primoriju i to je nešto dobro. Da žrtve porodičnog nasilja mogu pronaći zaštitu u tim domovima. Ono što je loše u tome je što takav vid zaštite žrtava porodičnog nasilja ne može trajati bezgranično niti to traje u jednom dužem vremenskom intervalu već i nakon nekog kraćeg vremenskog perioda  žrtve moraju izaći sa djecom iz tih sigurnih kuća i  tog momenta one opet postaju mete partnera-nasilnika“, objašnjava Pekić.

Upravo zato je mišljenja da sve službe i institucije koje trebaju da se bave zaštitom žrtava nasilja, treba da na jedan sveobuhvatan način sagledaju ove okolnosti jer na taj način, samo zajedničkim sudjelovanjem službi, udruživanjem i  pravljenjem možda zajedničih budžeta na nivou države, može se pomoći žrtvama porodičnog nasilja. „ Apsolutno je nemoguće da jedna majka sa dvoje ili troje djece, a pritom je i nezaposlena može odgajati djecu i plaćati stan u Crnoj Gori. Smatram da posebno socijalne službe treba da se posebno pozabave ovim problemom ali i službe bezbjednosti kojima je zadatak da brinu o bezbjednosti žrtava“, dodaje Pekić.

Na kraju još jedna brojka – od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE SLUŽBE ZA SUZBIJANJE PREVARA: Crna Gora u vrhu zemalja iz koje stižu zaplijenjene cigarete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona)

 

 

Evropska služba za suzbijanje prevara (OLAF) saopštila je u izvještaju  o svom radu za 2023. da je Crna Gora u vrhu zemalja iz koje su došle cigarete zaplijenjene na granicama EU.

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona).

Iz Kine je navedeni iznos oduzet u sedam zaplijena, a iz drugih država u po jednoj akciji, navodi se u dokumentu. Prema OLAF-u, van granica EU, u Srbiji i Izraelu, zaplijenjeno je 144,3 miliona cigareta, a unutar granica Unije 140,6 miliona. Navodi se da su operacije OLAF-a dovele do zaplene preko 616 miliona ilegalnih cigareta širom svijeta, uključujući 333 miliona cigareta zaplijenjenih na spoljnim granicama EU.

“OLAF je takođe pomogao da se zaplijeni 140 tona sirovog duvana i šest tona duvana za lulu, sprečavajući gubitke od preko 151 miliona eura za budžete EU i nacionalne budžete. Pored toga, dojave iz OLAF-a dovele su do konfiskcije 144,34 miliona cigareta i 40 tona sirovog duvana izvan EU”, navedeno je u izvještaju. U dokumentu se ocjenjuje da je “krijumčarenje cigareta ponovo globalno pitanje jer su neke od zemalja uključenih u ilegalnu trgovinu bile udaljene poput Turske, Indonezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Crne Gore”.

„Šverc cigareta je državni projekat koji je režirao bivši režim, i on je vremenom privatizovan u korist odabranih i privilegovanih pojedinaca koji su finansirali izborne kampanje, kao i druge ilegalne i netransparentne aktivnosti partija i funkcionera bivše vlasti“, za portal RTCG kazao je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica. Komentarišući izvještaj, Koprivica je ocijenio da je osnovni preduslov šverca cigareta korupcija u policiji i na carini, na različitim nivoima.

Kazao je da je sa Balkana poticalo oko 30 milijardi cigareta koje su dominantno činile štetu tržištu i budžetu Velike Britanije i pojedinih članica EU i da je opravdana međunarodna zabrinutost i aktivnosti institucija zaduženih za vladavinu prava međunarodnih partnera.

Koprivica naglašava da je osnovni vid krijumčarenja cigareta vršen zloupotrebom Slobodne carinske zone u Luci Bar. “Cigarete koje su stizale u Luku Bar su, zahvaljujući korupciji i sistemskom djelovanju zarobljenih struktura u policiji i carinskoj upravi, išle izvan Crne Gore preko njene kopnene teritorije, tako što bi nakon ilegalnog izlaska iz skladišta u Slobodnoj carinskoj zoni, kreirani lažni carinski dokumenti koji su osnov njihovog fiktivnog izvoza brodovima iz Luke Bar. Riječ je bilo o veoma razrađenoj i strukturiranoj šemi krijumčarenja i eliminisanja tragova, gdje su nezaobilaznu ulogu imali korumpirani policijski i carinski službenici, zatim špediterska preduzeća, pa do visokih policijskih funkcinera i sa njima povezanih lica i članova porodica, kao lica na crnoj listi SAD, kao što je Daka Davidović“, ističe Koprivica i dodaje da “OKG imaju i ilegalne magacine i skladišta, iz kojih su se otpremale cigarete, nakon sačinjavanja friziranih papira o tranzitu, ka navodnim krajnjim destinacijama”.

Koprivica je ocijenio da je u borbi protiv ovog fenomena bilo više marketinga, a malo sistemskih rješenja.  “Bilo je i govora da će sa izborom 44. Vlade stati borba protiv šverca cigareta, ali te tvrdnje upravo činjenice demantuju. Naime, Uprava prihoda i carina (UPC) zaplijenila je 22.12.2023. godine u Slobodnoj zoni Luke Bar 1.188 paketa cigareta, odnosno oko 594.000 paklica. Sve cigarete su bile bez akciznih markica, a one su kontejnerom dopremljene iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata, a naši carinski službenici iz Sektora za carinsku kontrolu i bezbjednost su spriječili da budu prokrijumčarene preko Luke Bar”, kazao je.

Posljednje hapšenje u Crnoj Gori zbog krijumčarenja cigareta policija je obavila početkom juna kada je uhapšen bivši šef kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović. On je uhapšen dva dana nakon što je Libertas press objavio da je Europol dostavio tužilaštvu informacije o umiješanosti Vasovića u kriminal.  SKY prepiska otkrila je da Vasović i Aleksandar Mrkić dogovoraju, navodno, šverc cigareta preko Luke Bar.  U prepiskama se govori i da je kontroverzni biznismen Miodrag – Daka Davidović (67), navodno ključni čovjek za kriminalne aktivnosti u poslu sa krijumčarenjem cigareta nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u avgustu 2020. godine. Davidović do danas nije ni u Specijalnom državnom tužilaštvu, niti u Specijalnom policijskom odjeljenju, saslušavan ni kao građanin, ni kao svjedok, ni kao osumnjičeni.

Na osnovu transkripata razgovora koji su dostavljeni crnogorskoj policiji i tužilaštvu u junu prošle godine podignuta je  optužnica protiv bivšeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića, te podgoričana Aleksandra Mrkića, koji je u bjekstvu, njegovog brata Nikole te Muja Nikočevića. Tom optužnicom, koja je potvrđena od strane podgoričkog Višeg suda obuhvaćeno je još 11 optuženih i na jesen se očekuje početak suđenja.

Treba se prisjetiti i slučaja protiv bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića. Ni do danas nema odgovora dokle se stiglo sa istragom pokrenutom nakon što je Milošević u decembru 2022.godine uhapšen.  Početkom oktobra 2022.godine Milošević se prvi put na nekoliko sati našao pred policijskim inspektorima, a nakon što je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo akciju usmjeru na identifikovanje osoba koje pripadaju organizovanom lancu koji je švercovao dio cigareta koje je država zaplijenila u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar, a koje su trebalo da budu i uništene. Poslije šestosatnog informativnog razgovora pušten je usljed nedostatka dokaza. Akcija državnog šverca cigareta policijski je razotkrivena tek kada je dokazano da je od dva šlepera cigareta – koji su navodno spaljivani 29. septembra 2022. u maloj peći nikšićke fabrike ,,M konstrakšn“ – volšebno nestao kamion sa robom vrijednom milion eura. Specijalno policijsko odjeljenje akciju je započelo nakon što su dobili precizne podatke i informacije od Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je nadgledanje koordinirala sa britanskim kolegama, uz evidentiranje krijumčarene robe i lociranje ,,sklonjenog“ kamiona ,,Brnović transa“. Osumnjičeni Milošević tvrdi  da je to dio namještaljke. Vlada je 7. oktobra 2022.godine, dva dana pošto je Milošević privođen na informativni razgovor, na prijedlog premijera Dritana Abazovića smijenila tadašnjeg v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru. Nekoliko dana kasnije Milošević je podnio ostavku, a zatim u javnim nastupima tvrdio da nije kriv i da je sve radio po zakonu.

Jedno je sigurno – Specijalno tužilaštvo ima još nedovršenog posla.

 

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo