Počela je školska godina, ali i pored obećanja sa najvišeg nivoa, nema promjena u nastavi jezika i književnosti. Očekivalo se da će učenici ove godine učiti maternji jezik iz novih udžbenika.
Prošle godine u ovo vrijeme umalo da se zbog maternjeg odgodila školska godina i zaustavio evropski put Crne Gore. Nakon višenedjeljnih mukotrpnih pregovora, premijer Igor Lukšić i lideri opozicije Srđan Milić, Nebojša Medojević i Andrija Mandić, potpisali su 8. septembra dogovor po kome se nastavni predmet u školama zove crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost. Pošto je uslišen zahtjev opozicije o uvrštavanju srpskog jezika u crnogorski obrazovni sistem, opozicije je pristala da u Skupštini verifikuje izborni zakon.
Ministarstvo prosvjete i sporta krajem oktobra prošle godine oformilo je Komisiju za izradu predmetnog programa za nastavni predmet Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost. Komisija podužeg naziva, trebalo je ekspresno do 31. decembra da završi posao. A nakon toga, po najavi ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića, da se štampaju novi udžbenici.
Do danas ništa od toga, pa će đaci i ove školske godine učiti iz starih udžbenika. Ko šta izabere – jedni iz udžbenika za crnogorski, a drugi za maternji jezik.
Član Komisije Dragan Koprivica smatra da je suština problema što premijer Lukšić nije vodio računa da se ispoštuje dogovor koji je upravo on postigao sa liderima opozicije. ,,Kada smo shvatili da je rad Komisije zapao u ćorsokak više puta smo pozivali premijera da se opet sastane sa liderima opozicije i riješe taj problem”, kaže Koprivica za Monitor.
Članovi Komisije koji zastupaju crnogorski, odnosno srpski jezik zauzeli su busije. Od predstavnika Komisije za bosanski i hrvatski očekivano je da se svrstaju na jednu od strana. Rad Komisije je ubrzo stopiran, da bi se nastavio nakon što su se u aprilu ove godine članovi Komisije sastali sa ministrom prosvjete Slavoljubom Stijepovićem, potpredsjednikom Nove Goranom Danilovićem i poslanikom SNP-a Milan Kneževićem. Ništa bez političara.
Koprivica kaže da je zapelo oko toga što se dio Komisije koji brani srpski jezik drži principa koji je ugovorio premijer i lideri opozicije, a to je da se novi program radi na osnovu postojećeg stanja, koje podrazumijeva azbuku od 30 slova, a kojoj se na kraju dopisuju dva nova.
,,Međutim, dio Komisije koji se zalaže za crnogorski jezik insistirao je da se nova slova inkorporiraju u azbuku, poslije Z – Z, a poslije S – S, a ne da se naknadno dodaju. Dio Komisije koja se zalaže za crnogorski po svaku cijenu nema želju za kompromisom”, kaže Koprivica.
Članovi komisije koji protežiraju crnogorski jezik nijesu htjeli da daju izjave, jer se drže dogovora da se javnosti obraćaju isključivo predsjednik i potpredsjednik Komisije. Ipak, saznali smo da njima smeta što predstavnici srpske jezičke zajednice pokušavaju nametnuti model po kojem bi u okviru istog predmeta pripadnici različitih jezičkih zajednica učili samo ,,svoj jezik”. To bi, kako kažu, vodilo ,,mostarskom” modelu promovisanja koncepta selektivnog učenja i legitimizovanja segregacije.
Pobornici crnogorskog i ostalih jezičkih zajednica u Komisiji zalagali su se da se u okviru jedinstvenog predmeta uče sva četiri jezika bez razdvajanja učenika po jezičkom ili nacionalnom ključu.
Novi sastanak Komisije nije zakazan. Dio članova Komisije smatra da i nema svrhe nastavljati rad.
U Ministarstvu prosvjete su nam kazali da na pitanja o radu Komisije, koju su oformili, oni nemaju odgovore. ,,Komisija Ministarstvu nije tražila sredstva za svoj rad, tako da nije izdvojen ni cent iz budžeta Ministarstva prosvjete i sporta za njen rad”, kazala nam je portparolka Ministarstva Vesna Gajević.
Iz Ministarstva nije stigao odgovor na pitanje koliko je Vladu do sada koštalo uvođenje crnogorskog jezika u nastavu. A nakon što je 2010. Savjet za opšte obrazovanje usvojio prvu Gramatiku crnogorskog jezika, od školske 2010/11. predavanje na crnogorskom jeziku je obavezno u školama. U tu svrhu Zavod za udžbenike i nastavna sredstva priredio je i štampao nove udžbenike iz svih predmeta, obučavani su nastavnici i profesori jezika, plaćan je rad raznih komisija, predavača… A sve to košta.
Od nepotrebnog troška, crnja je neozbiljnost kojom se politički diriguje jezička politika u Crnoj Gori. Podsjetimo da se u predreferendumskoj atmosferi vlast opredijelila za prelazno rješenje i jezik preimenovala u maternji, da bi naziv crnogorski dobio nakon proglašenja nezavisnosti Ustavom iz 2007. Samo imenovanje jezika za vlast nije bilo dovoljno, pa je jula 2009. promovisan prvi pravopis crnogorskog jezika. Uslijedila su prepucavanja za i protiv jezika sa 32 slova i produbljavanje starih podjela.
,,Ako se crnogorski jezik analizira kroz primjenu u praksi, onda to nije zaživjelo ni u državnim medijima. Ta vrsta kolokvijalnog govora ne prolazi na ovom prostoru, crnogorski jezik i statistički govori manjina. Vidite koliko ličnosti, sem Ranka Krivokapića, i još par osoba, govori tim jezikom, a ostali počev od DPS-ovaca pa nadalje taj jezik u praksi ne koriste”, kaže Dragan Koprivica.
Profesorica književnosti Božena Jelušić za Monitor kaže da ,,ukoliko se pod crnogorskim jezikom podrazumijeva ono što je rezultat posljednje kodifikacije i novih slova, vidno je da se taj jezik srazmjerno malo upotrebljava u javnom životu, medijima, pa i u školi. Situacija je nešto drugačija u prvim razredima osnovne škole, gdje se učitelji/ce katkad ne ustežu ni od svojevrsnog pritiska. („Učiteljica je vikala śekira, a ja sam rekla sjekira, kao što mi kažemo. Srećom, nije me čula.”) Drugim riječima, ovaj jezički identitetski balon je na terenu splasnuo, jer crnogorsku državu uopšte nije trebalo naknadno utemeljivati, osobito ne po cijenu kulturnog autizma”.
Entuzijazam vlasti da, što iz neodgovornosti, a što iz namjere, i dalje prave i ostavljaju generacijama identitetske podjele nije i neće splasnuti.
SANJA ORLANDIĆ, Institut za crnogorski jezik i književnost
Škola i mediji
U savremenim društvima posebno su važna pitanja upotrebe jezika u školi i u medijima.
Kad je riječ o upotrebi crnogorskog jezika u školama tu je situacija još nedefinisana, mada se cijela priča može svesti na poštovanje Ustava.
Kada su mediji u pitanju, tu se takođe javlja niz problema. Odsustvo profesionalnih lektora posebno je vidljivo u elektronskim medijima, pa smo često u prilici da čujemo akcente i oblike koji nijesu svojstveni ni crnogorskome jeziku, niti jezicima koji se govore u Crnoj Gori. To posebno može biti opasno kad poprimi dimenzije mode, što se nerijetko događa. Činjenica da je crnogorski pravopis primjer fleksibilne jezičke norme, ne treba da znači da je u jeziku sve dozvoljeno i mediji bi zbog uticaja koji imaju u savremenom društvu toga, prije svih, morali biti svjesni.
Predrag NIKOLIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice