Povežite se sa nama

FOKUS

Licemjerje bez granica

Objavljeno prije

na

Ima nedjelju dana kako je uniformisani policajac –pripadnik specijalne jedinice – u centru Herceg Novog i usred bijela dana, polomio rebra Slavku Peroviću (58), nekadašnjem osnovnom tužiocu sa Cetinja, pjesniku, osnivaču Liberalnog saveza, čovjeku koji će biti upamćen kao dosljedni zagovornik obnove državne nezavisnosti Crne Gore i ljuti protivnik onih koji su Crnu Goru obeščastili uvlačeći je u balkanske ratove s kraja prošlog vijeka. „Slava, suze i cvijeće za one koji su poginuli, a dovijeka bili prokleti oni koji su ih tamo poslali”, komentarisao je Perović 1992. tragične događaje sa Dubrovačkog ratišta. Tada mu ipak nijesu lomili rebra i, onesviješćenom, stavljali lisice. Svašta su Slavko Perović i LSCG preturili preko glave u minulih 22 godine. Policija ih je šikanirala, prebijala i hapsila. Ništarije klevetale po kafanama, stranicama Pobjede i u Skupštini Crne Gore… Pamti se huk razularene mase („željezarci”, tepali su im glasnogovornici vlasti) koja je u Nikšiću spriječila održavanje tribine Reformskih snaga Anta Markovića, dok se iz publike – skoro pa nezainteresovano – smijuljio lokalni načelnik CB-a, Miodrag Daka Davidović.

Žive su slike sa mitinga za mir održanog pred Parlamentom, „polaznici” koje je na skup iz KAP-a poslala fabrička sekcija DPS-a naoružane motkama, vilama, kosijerima i makar jednom eksplozivnom napravom (aktivirana u koritu Morače) i poruka koju im je sa stepenica Skupštine uputio Predrag Vušurović, u ime mladih liberala: „Puške u soške, a pamet u glavu”.

Nijesu zaboravljene batine koje su liberali dobili u Baru, kojim je gazdovao tadašnji načelnik CB-a Branko Bujić. U sjećanju su ostale policijsko-četničke barikade na putu ka Bijelom Polju i Beranama, mojkovački policajac koji kamenicom lomi šoferšajbu autobusa okićenog balonima, i njegove kolege koje su odlučile da pretresu one naoružane balonima, okrećući leđa „ratnicima” koji su ne skrivajući oružje prepriječili drum.

Pamti se i prepričava i Slavkov skupštinski poziv na dvoboj tadašnjem ministru policije Nikoli Pejakoviću, motivisan time što su uniformisani „čuvari reda i mira” na putu Podgorica – Cetinje zaustavili i prebili ljude koji su Peroviću krenuli u goste…

Svašta se pamti. Ali se ne pamti da je uniformisani policajac – kažu da je isti nekoliko puta osuđen zbog nasilničkog ponašanja – zoreći se u centru Herceg Novoga silom koja mu je u posjedu i koju je kadar upotrijebiti, lomio kosti Slavku Peroviću i onda mu, onesviješćenom, stavio lisice.

Za tako nešto smo morali sačekati 22 godine. I Crnu Goru, „lidera u regionu” u kojoj je Filip Vujanović predsjednik države, Igor Lukšić predsjednik Vlade a Milo Đukanović njihov predsjednik. I, eto, dočekali smo.

,,Ono što mi se desilo na Škveru je klasična policijska namještaljka”, komentarisao je Slavko Perović nakon što su ga pustili iz policijske stanice i otpustili iz Opšte bolnice u Meljinama nakon ljekarskog pregleda.

Crnogorski zvaničnici nijesu propustili priliku da ponude svoju interpretaciju policijskog terora na gradskom šetalištu u Novom. „Već je počela da radi unutrašnja kontrola”, obradovao nas je Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova poželjevši „brz i uspješan oporavak gospodinu Peroviću”. Nešto slično saopštio je i v.d. direktora Uprave policije Božidar Vuksanović. I on je, kaže, Peroviću poželio dobro zdravlje. „Što se tiče policajca Božidara Jaukovića postupak će biti proveden u skladu za Zakonom i Uprava policije će sve svoje aktivnosti zasnivati na utvrđenjim činjenicama”, rekao je Vuksanović novinarima. Suštinu je prećutao.

Kako je moguće da višestruki nasilnik nosi uniformu crnogorske policije? Ko je odgovoran za taj propust i kako je kažnjen? Informacija da je Jauković suspendovan ne znači baš ništa. Zapravo, javnost još očekuje informaciju da je suspendovan autor policijskog saopštenja koji je, „ničim izazvan”, sa svima nama podijelio informaciju (tačnu ili ne) o tome koliko su promila alkohola u krvi imali ljudi koji su sjedjeli u kafani. Kršeći Zakon o zaštiti ličnih podataka.

To je Zakon na koji su se nadležni iz Urave policije pozvali kada su odbili da MANS-u odgovore na pitanje da li je i koliko puta M. Č., sin državne tužiteljke i službenik u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici, zadržan na triježnjenju nakon što je ustanovljeno da vozi pijan. Zbog tog propisa, takođe, ne znamo koliko je i kome Taksin Šinavatra platio da bi dobio crnogorsko državljanstvo i biometrijski pasoš. Zakon ne važi za Slavka Perovića.

Ako je već do esnafske solidarnosti, ne mora autor sramotnog saopštenja da trpi bilo kave konsekvence. Dovoljno će biti da Vlada razriješi i onako nezakonito imenovanog direktora Uprave policije a da resorni ministar, slijedeći princip komandne odgovornosti, podnese ostavku.

Vratismo se Vladi. Milan Roćen, ministar inostranih poslova, poslovično suzdržan i oprezan zbog različitih informacija o događaju u Herceg Novom, ipak se usudio da iznese nekakav vrijednosni sud: ,,To je nešto što ne treba ni državi Crnoj Gori, a ni gospodinu Slavku Peroviću”. Šta ne treba Slavku Peroviću? Slomljena rebra!? Nije Roćen tek tako zaslužio status jednog od najbližih saradnika Mila Đukanovića. I u dobru i u zlu.

I premijer Lukšić se, sve ponavljajući tezu da „to nikome ne treba”, potrudio da demonstrira svoju državničku mudrost: ,,Čini mi se da je potrebno obezbijediti civilizovano građansko ponašanje od strane svih aktera u incidentu.” Sporna je Lukšićeva teza da uniformisani nasilnik i tučeni civil dijele odgovornost za počinjeno nasilje. Više od toga, ipak, brine odsustvo spoznaje da premijer nije nadležan za civilizovano ponašanje svih građana Crne Gore. Njegova odgovornost su oni koji nose uniformu. I ta odgovornost povlači i neke obaveze. Lukšić ih, izgleda, nije svjestan. Izuzev kada je ugrožen njegov lični interes, kao u aferi listing.

Da je drugačije, premijer Lukšić ne bi mjesecima izbjegavao da novinarima odgovori na, čini se, banalno pitanje: čita li on ili neko njegov Pobjedu koju uređuje Srđan Kusovac, nastavljajući, finansiran našim novcem, tradiciju brutalnog nasilja nad krtičarima režima. Lukšić bi trebao znati – Slavko Perović je među prvima iskusio šta znači zamjeriti se Pobjedinim nalogodavcima. Knjige su napisane o tome kako je 90-ih lagala novina kojom su komandovali Milo (Đukanović), Momir (Bulatović) i Svetozar (Marović). Koliko je ono hiljada Crnogoraca Slavko Perović obećao Franju Tuđmanu?

,,Glave svih nas bile su u torbi, svaka džukela je mogla da nas sretne na ulici i ubije i to bi naišlo na sveopšte odobravanje”, opisivao je kasnije Perović ambijent s početka devedesetih čijem kreiranju je Pobjeda dala nemjerljiv doprinos.

Još bi nešto morao znati premijer Lukšić. Pisaće se knjige i o njegovoj Pobjedi.

Ako ne vjeruje, neka pita kolegu, potpredsjednika DPS Filipa Vujanovića. Vujanović je svom komentaru događaja u Novom dao i ličnu crtu. Objašnjavajući kako „maksimalno i iz sve snage” osuđuje napad na Perovića, Vujanović je pomenuo kako bivši lider LSCG „zavrijeđuje veliko poštovanje zbog dosljednog zalaganja za ideju državne nezavisnosti”. Još je Predsjednik Crne Gore dodao: „Radi se o slučaju koji zavređuje pun prioritet i maksimalnu ažurnost”.

Sve to nije bilo dovoljno da zaboravimo kako je Vujanović, kao ministar pravde, ćutao dok su čelnici SDA hapšeni, mučeni i suđeni u montiranom sudskom procesu; kako je Vujanović, kao ministar policije, ostao nijem na nezapamćen niz nerazriješenih zločina koji je zapljusnuo Crnu Goru. Umjesto toga, ministar policije Filip Vujanović je u Skupštini Crne Gore čitao anonimna pisma protiv Slavka Perovića i njegove porodice. Bilo je to možda i najsramotnije poglavlje crnogorskog parlamentarizma. Ostalo je zapisano kako je Vujanović tim postupkom „poručio šta je sve rukovodstvo Crne Gore (bilo) spremno da učini da bi se obračunalo s onima koji nijesu bili u istom stroju sa njima – tada velikosrpskim nacionalistima”.

Vujanović, prije svega samome sebi, nikada neće moći da odgovori na pitanje da li je i on, čitajući u Skupštini izvode iz sabranih djela policijskih špijuna i podmetača, podstakao policajca Božidara Jaukovića na nasilje prema Slavku Peroviću?

Državni zvaničnici su papagajski ponavljali da ne znaju šta se tačno dogodilo prošle srijede. Ovdašnjim nevladinim organizacijama bilo je dovoljno nekoliko sati da u svojim bazama podataka pronađu izvode iz biografije policijskog službenika Božidara Jaukovića. Tako je Boris Raonić direktor Građanske alijanse (GA) predočio kako je Jauković nekoliko puta prijavljen Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije, i osuđen u najmanje tri slučaja. „Najdrastičniji slučajevi su zbog prebijanja Miloša Konjevića iz Herceg Novog i advokata Ratka Roganovića iz Nikšića”, podsjetili su iz GA na ono što je vlast htjela da prešuti. Jauković je, prema izvorima Monitora, u nastupima bijesa znao pretući i svoje kolege policajce.

Kako je i dalje policajac – u Vladi znaju, ali neće da kažu.

Milo Đukanović je, valjda, jedini partijski lider koji se nije oglasio povodom prebijanja Slavka Perovića. Možete reći kako to nije fer. A možete priznati da on makar nije licemjeran. I ne stavlja obloge tamo đe njegovi lome kosti. Slavko Perović kaže kako Jauković u Herceg Novom radi za dva poslodavca. Zvanično on je službenik Uprave policije Crne Gore. Nezvanično, u službi je Aca Đukanovića. Vlast ni o tome nije obaviještena.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera briketi će, izvjesno, epilog imati u sudnici. To ne znači da se stavlja tačka na dugogodišnje pustošenje jednog od (nekada) najprepoznatljivijih privrednih brendova Crna Gore

 

Dvije godine i dva mjeseca nakon što su, u julu 2022., po nalogu SDT-a, privedeni na saslušanje a potom i zadržani u pritvoru do jeseni te godine,  podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu protiv nekadašnjih članova odbora direktora Plantaža AD: Veselina Vukotića (predsjednik borda 2006 -2020.), Boža Mihailovića, Dušana Perovića, Anice Hajduković (nije joj određen pritvor), Đorđija Rajkovića i Seada Šahmanovića. S njima, za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, optužena je i  dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (od 2008. do 2020.). Ona je, u istoj akciji SDT-a i specijalnog policijskog odjeljenja privedena u avgustu 2022. godine, a iz pritvora je izašla otprilike kada i njene kolega iz nekadašnjeg Odbora direktora.

Optuženi su, prema optužnici, navodno krivično djelo počinili od decembra 2019. do aprila 2020. godine, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. „Optuženi nijesu vršili svoju dužnost u postupku zaključenja očigledno štetnog vansudskog poravnanja, sa privrednim društvom OMP-Engineering DOO, pa su mu tako, usljed djelimičnog izvršenja očigledno štetnog poravnanja, pribavili protivpravnu imovinsku korist, a oštećenom (Plantaže AD – primjedba Monitora) nanijeli imovinsku štetu u visini od 384.672,40 eura”, zaključio je specijalni tužilac navodeću da je za to krivično djelo zaprijećena kazna od dvije do deset godina zatvora.

Afera briketi počinje u novembru 2009., kada su Plantaže objavile poziv za prikupljanje ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Tražio se investitor koji će da izgradi fabriku i kupi opremu za prizvodnju briketa od vinove loze. I da garantuje plasman gotovih proizvoda. Na Plantažama je bilo da obezbijede sirovinu za proizvodnju, minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozove orezine) godišnje.

U posao se ušlo sa kompanijom OMP, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company doo Zenica (10 odsto vlasništva).Naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, samostalni konsultant i ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP ima 10 odsto vlasništva. Po njegovoj analizi, posao obećava decenijski profit reda veličine od dva miliona eura pa naviše. Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Fabrika  je izgrađena, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju, a nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi. Isporučena oprema nije adekvatna za preradu lozove orezine.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INFRASTRUKTURNO SIROMAŠTVO: Samo smeća ne fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu  vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta

 

 

Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta  – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima  uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle  da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.

Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.

„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog Vodovoda Filip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.

Nepisano je pravilo: tamo gdje imate višak otpadnih voda – fali one podesne za piće. Podgoričani su već navikli da, s proljeća i jeseni, poslije svake obilne kiše ne koriste za piće vodu sa izvorišta Mareza.

Ovog ljeta imali smo ozbiljnije probleme. Mještani naselja Kuće Rakića bili su bez vode više od dva mjeseca. A jednom, kada je voda potekla iz česama skoro 250 domaćinstava u tom naselju, bila je ofarbana u plavo. Do danas se ne zna zašto.

Nakon njihovih protesta i blokade saobraćajnice između Podgorice i Tuzi, iz Vodovoda su se dosjetili: gasiće vodu dijelu Podgorice, svake večeri istom naselju (!?), da bi je obezbijedili za Kuće Rakića. Par dana/noći kasnije problem je ipak riješen na elegantniji način – djelimičnom preraspodjelom vode iz vodovodnog sistema opštine Tuzi.

Višak neprečišćenih otpadnih voda i manjak vode za piće imaju zajednički uzrok. Širenje Podgorice i po vertikali (u visinu) i po horizontali, često na divlje, bez planiranja i projektovanja, nije ispraćen adekvatnim razvojem infrastrukture. Neplanska gradnja dovela je do toga da postojeći kapaciteti infrastrukture jednostavno nijesu dovoljni da zadovolje potrebe svih stanovnika Glavnog grada. Starih i novih.

Zato ljetošnje incidente ne treba posmatrati kao izuzetak, već najavu ozbiljnih infrastrukturnih problema koji nas čekaju u skoroj budućnosti.  Ne samo u Zetskoj dolini.

Prvi put nakon što je Regionalni vodovod pušten u rad, nedostatak vode osjetio se i na crnogorskom primorju (u dijelu koji se vodom napaja sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru).

Tako se Petrovac, u špicu turističke sezone, suočio sa višednevnim restrikcijama vode u poslijepodnevnim i večernjim časovima. „Takva situacija je izazvala značajne negativne posljedice i nezadovoljstvo turista uključujući brojne otkaze rezervacija i potencijalnu štetu za lokalni turizam. Restrikcije u snabdijevanju vodom koje su uvedene bez najave, navodno zbog dugotrajne suše i povećane potrošnje tokom ljetnjih meseci, su doprinjele da  trenutna situacija u hotelima i ostalim smještajnim kapacitetima postaje neprihvatljiva i haotična. Ove restrikcije se najčešće manifestuju kroz redukcije u snabdijevanju vodom, smanjeni pritisak i povremena isključenja i to u periodu kad je najpotrebnija, odnosno u popodnevnim satima do ponoći”, navodi se u zajedničkom saopštenju hotelijera sa tog dijela budvanske rivijere.

Iz opštine Budva nijesu se oglašavali.  Em nije imao ko (kriza lokalne vlasti i ponavlajnje proljetošnjih, vanrednih, ozbora), a i ti što su mogli imali su prečih briga. Jedna od njih: smeće je ove godine, prvi put nakon devastirajućih devedesetih prošlog vijeka, zatrpalo budvanske ulice.

„Prepuni kontejneri, smeće odloženo gdje mu nije mjesto, nesnosan smrad koji se svuda širi – slika je Budve ovoga ljeta“, piše sredinom avgusta dopisnik ND Vijesti Vuk Lajović. „Uprkos borbi Komunalnog preduzeća, opšti utisak je da grad nikada nije bio prljaviji“. Fotografije iz turističke prijestonice takve su da ih ne treba opisivati.

Od upućenih smo čuli da Budvi, i ne samo njoj, nedostaju komunalni radnici, kontejneri, vozila za odvoz smeća ali i dobre navike domaćih stanovnika i mnogobrojnih gostiju kada je u pitanju tretman otpada.

Sa viškom smeća borili su se i stanovnici Glavnog grada. Jednako na periferiji i u novim naseljima, elitnim makar po cijeni kvadratnog metra stambenog i poslovnog prostora. Uz koji nije obezbijeđeno dovoljno prostora za odlaganje smeća. Mediji su više pažnje poklanjali drugima, pa smo imali priliku da pratimo kako su stanovnici Siti kvarta porušili smećem zatrpana kontejnerska ostrva u svom naselju. Ideja im je bila da se na taj način oslobode nagomilanog smeća i sebi obezbijede kvalitetnije uslove života. Dobili su – divlje deponije (vidi fotografije).

Tretman smeća u Nikšiću postao je tema političkih rasprava. Glasnogovornici bivših i sadašnjih lokalnih vlasti sporili su se da li se smeće sa gradskih ulica odlaže/deponuje (DPS) ili samo pretovara (Demokrate) u halama Željezare. Uglavnom, zbog tradicionalnog požara na deponiji Mislov do, komunalci smeće iz Nikšića odvoze na deponiju u Podgoricu. To dodatno košta. Dok ima mjesta na Ćemovskom polju.

Ko nema kud sa otpadom, poput opštine Rožaje, deponuje ga na divlju deponiju i pali. Što ne izgori, završi u Ibru. Koji je baš ovih dana – presušio u dijelu toka od Rožaja prema granici sa Srbijom.

Sredinom avgusta mještani nikšićkih naselja Straševina i Kličevo blokirali su put Nikšić- Podgorica kod tunela Budoš, zahtijevajući da se izmjesti otpad (grit iz brodogradilišta u Bokokotrskom zalivu) ilegalno deponovan na privatnim i državnim parcelama u njihovim naseljima. Otpad , navodno, nije otrovan ali će, prema dogovoru sa lokalnim vlastima, on ipak biti premješten na neko drugo mjesto.

I najnovija priča dolazi sa periferije Nikšića. Iz NVO Zagrad Montenegro tvrde da je u Župi, u mjestu Bunić, sredinom nedjelje zakopano više od 50 uginulih krava „sa neke farme u Nikšiću ili Danilovgradu“. Lokacija na kojoj su zakopane uginule životinje nalazi se pored lokalnog puta, na stotinjak metara od Liverovićekog jezera. Mještani ne znaju ko je to uradio i da li je taj neko imao bilo čiju dozvolu za ovaj, čini se ilegalan, posao.

Konačno, ljetošnji raspad elektroenergetskog sistema u Crnoj Gori, doduše kratkotrajan, upozorava da je i ovaj dio infrastrukture možda već preopterećen, nedovoljno dobro održavan ili i jedno i drugo. Još kada se, uz konstantan rast potrošnje, prenosna i distributivna mreža  dodatno opterete energijom iz sve brojnijih solarnih elektrana koje se grade ili, za sada, samo najavljuju, cio sistem bi se mogao naći u velikim problemima. Platiće – potrošači.

Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta. Očigledno je da je obim problema mnogo veći. Zato i sredstva koja možemo obezbijediti, ili ih već imamo na čekanju, treba promišljeno rasporediti prema listi prioriteta koju bi, opet, neko trebao da utvrdi. A da mu mi ostali vjerujemo. Puštanje u rad kolektora ili sanitarne kade (deponije) nije ni izbliza tako atraktivno kao što je presijecanje trake na autoputu, ali može biti jednako korisno. Ponegdje i korisnije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE:  Dva lica kampanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna  promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori.  No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci.  Reklama je jedno,  život drugo

 

Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović.  Dvije liste vraćene su na doradu – lista  Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri  predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.

Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša,  Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret  Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista  koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija  Stanka Đuričića.

Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada.  Listu koju Bojović Borovinić  vodi čini koalicija –  Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.

Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.

Među nosiocima lista, odnosno  potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste  nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je  Ilija Mugoša,  magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..

“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste.  Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima  toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.

Ove političke jeseni, kada je u pitanju politička promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference.  Nekadašnja Đukanovićeva i Markovićeva  partija, Demokratska partija socijalista,  kao nosioca svoje liste odredila  je doktora  Nermina Abdića koji radi na Klinici za Ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra Crne Gore. Abdić je Član je Opštinskog i Izvršnog odbora DPS Podgorica, kao i izvršni sekretar Odbora DPS Glavnog grada.  Lider DPS-a Danijel Živković predstavio ga je kao “omiljenog ljekara” i  “podgoričkog komšiju”.

I nosilac liste novoformirane partije bivših ministara u Vladi Dritana Abazovića, Marka Kovača i Aleksandra Damjanovića je ljekar. Tu listu predvodi doktor Vuk Kadić  aktuelni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje. Nerijetko se, recimo,  u kampanji PES-a naglašava da su Injac i Mujović i univerzitetski profesori. Jelena Borovinić Bojović je ljekarka i bivša ministarka zdravlja.

No, iako se kao nosioci lista biraju profili po modelu omiljenih stručnjaka  i komšija, kampanju uglavnom vode iskusni političari, lideri partija  i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo.

Na predstavljanju liste DPS-a govorio je  i bivši višedecenijski vođa Milo Đukanović.  Duško Marković je  na posterima pored Ilije Mugoše. A neke od lista nose nazive visokih državnih funkcionera, koja služe samo za predizbornu kampanju. Poput recimo liste Pokreta za Podgoricu, URA i PzP, čiji je nosilac Luka Rakčević, ali koja u nazivu ima ime predsjednika države Jakova Milatovića. Ili recimo liste PES-a i Demokrata, koja nosi naziv Mujovića. Na  zajedničkoj listi PES-a i Demokrata nalazi se  čak pet ministara,

“Ako predsjednik države, ako ministar, na kraju krajeva, funkcioner izvršne vlasti, ne planira da bude dio gradskih vlasti, na taj način dovodi u zabludu birače prosto pogrešan utisak da će se neko odreći državne funkcije kako bi direktno učestvovao ili imao neku ulogu u lokalnoj vlasti”, ocijenili su iz Centra za demokratsku tranziciju.

Ima i lista koje, poput Preokreta Srđana Perića, kampanju vode u smjeru vraćanja moći akumulirane u partijama građaninu. “Na našoj listi su ljudi koji nisu toliko poznati u medijima, već u svojoj profesiji. Politika se pretvara u golu grabež i stvaranje interesnih grupa. Potrebno je da vratimo političku kulturu”, ocijenio je Perić.

Ima i onih “tradicionalnih” modela, gdje su nosioci lista odbornici, poslanici i lideri partija. Listu Evropskog saveza tako predvodi poslanik SD Boris Mugoša. Bivši ministar pravde Andrej Milović na čelu je liste  svoje novoformirne partije. Nosilac liste Bošnjačke stranke je Edin Tuzović, predsjednik Opštinskog odbora te stranke u Podgorici.  Luka Rakčević je dugogodišnji odbornik u podgoričkom parlamentu i doskorašnji  zamjenik gradonačelnice Glavnog grada.

Uglavnom biće gužva. I biće obećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo