Povežite se sa nama

FOKUS

Mi plaćamo

Objavljeno prije

na

Prijatelji i poslovni partneri premijera Mila Đukanovića širom regiona, sa kojima je dijelio ratne devedesete a sad dijeli tranzicione dane, imali su berićetnu sedmicu. Neki su skinuti sa Interpolovih potjernica, drugima se smiješe važne ministarske funkcije i prilika da nadziru optužbe na njihov i račun prijatelja. Mediji su javili da je Stanko Subotić Cane, Đukanovićev prijatelj sa kojim je dijelio međunarodne optužnice za šverc cigareta, italijansku i švajcarsku, skinut sa Interpolove crvene liste. Pojašnjenja o razlozima te odluke nema. Srpsko pravosuđe i dalje traga za Subotićem.

Subotić je u Beogradu osuđen u prvostepenom postupku na šest godina zatvora zbog šverca cigareta, a tereti se da je oštetio budžet Srbije za 28 miliona eura. Subotićevo ime je i dalje na italijanskoj optužnici, sa koje je ime Mila Đukanovića uklonjeno zbog imuniteta. Subotića tamošnje tužilaštvo tereti, prema pisanju CIN-a, da je tvorac sistema za pranje novca koji je korišćen tokom skoro deset godina ilegalne trgovine cigareta. O Subotiću i tom ilegalnom poslu crnogorskog vrha opsežno je pisao i hrvatski Nacional. Subotić je sa novim vlasnicima tog nedjeljnika nedavno sklopio dogovor da ih on neće tužiti, a da se oni zauzvrat ograde od tekstova o švercu. Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i bivši kum Mila Đukanovića, ustvrdio je da je Subotić stvarni novi vlasnik Nacionala, te da je on u stvari nagodbu napravio sa samim sobom.

Subotić novac posljednjih godina intenzivno koristi kako bi iz javne sfere izbrisao sve optužbe i sumnje iznesene na njegov račun. Među desetinama tužbi za klevetu koje Subotić predano podnosi, ove sedmice našla se i tužba protiv državnih funkcionera Srbije. Subotićevi advokati podnijeli su tužbu protiv direktora tamošnje policije Milorada Veljovića, nekoliko osoba iz tužilaštva i rukovodstva Demokratske stranke i Blica.

Subotić ih je, kako su pojasnili njegovi advokati, tužio jer su navodno vršili pritisak na Jocu Amsterdama da optuži Subotića da je učestvovao u ubistvu urednika Nacionala Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića. Amsterdam je izjavio da je pravosuđe Srbije na njega vršilo pritisak da za ta ubistva optuži Subotića, Đukanovića i Branislava Brana Mićunovića, kojeg srpska policija i tamošnje pravosuđe označavaju kao vođu organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire.

Subotić je u Londonu tužio i Ratka Kneževića zbog klevete jer je, kako se navodi, Knežević u medijima Subotića optuživao za ubistva, prijetnje svjedocima i povezanost sa mafijom.

,,Tužen sam za riječi izgovorene na Sudu u Zagrebu, kada sam svjedočio u slučaju ubistava Iva Pukanića i Nika Franjića. Subotićevi advokati tužili su me za republikaciju tog svjedočenja u beogradskoj Politici”, objasnio je Knežević.

Mediji i tužbe, jedan od puteva kojima Cane pokušava oprati biografiju. Predstavnici srpske radikalne stranke optužili su novog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da mu je kampanju finansirao Stanko Subotić, te da se zbog toga može opravdano sumnjati u njegovu odlučnost i mogućnost da se obračuna sa korupcijom i organizovanim kriminalom.

,,Subotić se sa Nikolićem i Vučićem pre nekoliko godina sreo u restoranu Ric u Parizu i tom prilikom dogovorio pomirenje Nikolića i Mila Đukanovića”, saopštili su iz te stranke.

Đukanović, Subotićev frend sa optužnice, u posjetu prije nekoliko mjeseci primio je Nikolića, što je protumačeno kao podrška njemu umjesto Tadiću. Na taj ugodni susret on je posjetio Nikolića i u čestitki nakon izborne pobjede. Državna Pobjeda, koju kontroliše Đukanović, prethodno je u kontinuitetu negativno pisala o bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću i njegovom ,,četništvu”. Đukanoviću i prijateljima Nikolićevo četništvo ne smeta. On dobro razumije njihove ratne godine i zločine tada počinjene.

Crna internacionala nije ojačala svoju poziciju samo u Srbiji.

Đukanovićev prijatelj u Bosni i Hercegovini Fahrudin Radončić postaće ministar bezbjednosti BiH. Radončić na poziciju ministra bezbjednosti dolazi u trenutku kada je Naser Keljmendi, sa kojim se Radončić dovodi u vezu, od strane američke administracije, kao prijetnja bezbjednosti, stavljen na crnu listu kao opasan narkoobos, a aktuelni ministar bezbjednosti BiH Sadik Ahmetović saopštio da je tamošnja policija blizu kraja istrage o Keljmendiju.

Radončić je demantovao veze sa Keljmendijem. O njegovim vezama sa Keljmendijem pisali su bosanski mediji, a povezala ih je SIPA, bosanska državna agencija za istrage i zaštitu.

Sarajevski CIN pisao je da je Keljmendi 2004. godine sa Radončićevim Avazom razmijenio vrijedne nekretnine u Sarajevu i Zenici i da je godinu dana kasnije Keljmendi iz SAD-a naručio tri Jeep Grand Cherokee, od kojih koja su dva blindirana. Vozila su transportovana u BiH i pored zabrane američkih vlasti. Jedan od tih džipova je trenutno u vlasništvu Avaza. U nedavnom intervjuu za CIN Radončić je izjavio da je direktor Avaza kupio džip koji se trenutno iznajmljuje uglednim gostima njegovog hotela Radon Plaza.

Nedavno je Zijad Turković, šef najjače kriminalne organizacije u BiH, pred sudom svjedočio da je Radončić od njega naručio ubistvo Keljmendija.

Sadik Ahmetović je koaliciju SDP – SBB nazvao „mafijaško-crvenom” i dodao da je to posljednji stadijum organizovanog kriminala kada „mafija preuzme državu”.

,,Danas smo vrlo blizu tome”, kazao je.

Slična formulacija korišćena je kada je Crna Gora okarakterisana kao mafijaška država u aprilskom broju američkog uglednog časopisa Forin afers.

Radončić će zbog funkcije za koju je predložen, saopštio je, prodati Avaz, preduzeće u čijem je vlasništvu Dnevni Avaz, novina prepoznata kao sredstvo koje Radončić koristi u obračunu sa neistomišljenicima i za pritisak na one koji bi mu mogli poboljšati ili pokvariti biznis.

U Crnoj Gori Vlada i dalje pregovara sa Avazom o privatizaciji Pobjede. Prethodno je Fahrudinov brat blizanac Šemsudin Radončić sa književnikom Markom Vešovićem iznosio najgnusnije uvrede na račun medija koje Đukanović ne kontroliše, i ljude koji ne pristaju da se zaborave Đukanovićevi ratni i ekonomski zločini.

Bosanski mediji pisali su o poslovnim vezama i zajedničkim poslovima Radončića i Veselina Barovića, crnogorskog tajkuna i Đukanovićevog bliskog prijatelja.

I Keljmendi ima isprepletane veze sa Crnom Gorom. On u Ulcinju ima vrijedne nekretnine i hotel Casa Grande, koji je izgradio nelegalno naočigled lokalnih i državnih vlasti. Keljmendi je 2008. godine uplatio 225.000 eura akontacije na ime komunalne takse za taj hotel na Velikoj plaži. Keljmendi se nagodio sa crnogorskim tužilaštvom, koje je odustalo od krivičnog gonjenja nakon što je on uplatio novac u humanitarne svrhe – po 5.000 eura vrtiću i školi u Ulcinju. Ne zna se gdje je završilo 225.000 eura. Podsjetimo, dva funkcionera MUP-a u Kotoru su osuđeni jer su Keljmenijevom sinu pomagali da nezakonito dođe do crnogorskog pasoša.

Monitor je pisao da Keljemendijev klan u Crnoj Gori ima razgranate poslove i brojnu mrežu saradnika, a među njima je bio i Darko Šarić.

Šarić je uz ostale Đukanovićeve prijatelje obilato koristio usluge banke braće Đukanović. Istraživanje sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo CIN i Mreže istraživačkih novinara OCCRP pokazalo je da je banka braće Đukanović služila kao bankomat njemu i njegovoj familiji, te narkobosovima i osobama koje se povezuju sa organizovanim kriminalom, zbog čega je ugrožen finansijski sistem zemlje.

Nebojša Medojević, lider PZP –a upozorio je na pogubne poslove balkanske konfederacije organizovanog kriminala . ,,Odluka Predsjednika SDP BiH Zlatka Lagumdžije da za Ministra bezbjednosti BiH predloži jednog od ključnih saradnika Đukanovića i Keljmendija, najbolji je dokaz kakve su i koliko opasne namjere balkanske mafije i kakav je njen uticaj”. Medojević je podsjetio da je Lagumdžija donio odluku da predloži Radončića za ministra samo par dana nakon sastanka sa Đukanovićem u Crnoj Cori.

Medojević je ocijenio da ova balkanska konfederacija ima jasan interes i resurse da ponovo isprovocira međuetničke sukobe i destabilizuje region, kako bi zaštitila svoje unosne pozicije i uticaj.

Mioses Naim, autor koji je u Forin afersu Crnu Goru svrstao u mafijaške države, pojasnio je da su u tim državma šefovi država često i šefovi kriminalne organizacije. Da je šef kriminalne grupe Đukanović je optuživan sa italijanskih zvaničnih adresa zbog šverca cigareta, čijim se utabanim putevima kasnije odvijala trgovina narkoticima.

Đukanović je našao partnera i u Italiji. OCCRP je ovih dana podsjetio i na privatizaciju Elektroprivrede, još jedan posao koji je ilustracija priče o crnoj internacionali. PZP je u februaru ove godine podnijela krivičnu prijavu protiv Đukanovića i bivšeg italijanskog premijera Silvija Berluskonija i sedam predstavnika crnogorske vlasti zbog privatizacije Elektroprivrede i stvaranja kriminalne organizacije u periodu od 2007. do 2011.

Osim Crne Gore, u aprilskom broju Forin afersa u kontekstu spoja vlasti i kriminala pominje se Kosovo. Navodi se da je kosovski premijer Hašim Tači sa saradnicima preuzeo ,,nasilnu kontrolu nad heroinom i drugim narkoticima”.

Kriminal i politika na Balkanu isprepletani su. Ono što su balkanski bosovi podzemlja i nadzemlja stekli u ratovima, nasiljem i pljačkom, treba sačuvati. Oni nazdravljaju, a mi plaćamo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo