Prijatelji i poslovni partneri premijera Mila Đukanovića širom regiona, sa kojima je dijelio ratne devedesete a sad dijeli tranzicione dane, imali su berićetnu sedmicu. Neki su skinuti sa Interpolovih potjernica, drugima se smiješe važne ministarske funkcije i prilika da nadziru optužbe na njihov i račun prijatelja. Mediji su javili da je Stanko Subotić Cane, Đukanovićev prijatelj sa kojim je dijelio međunarodne optužnice za šverc cigareta, italijansku i švajcarsku, skinut sa Interpolove crvene liste. Pojašnjenja o razlozima te odluke nema. Srpsko pravosuđe i dalje traga za Subotićem.

Subotić je u Beogradu osuđen u prvostepenom postupku na šest godina zatvora zbog šverca cigareta, a tereti se da je oštetio budžet Srbije za 28 miliona eura. Subotićevo ime je i dalje na italijanskoj optužnici, sa koje je ime Mila Đukanovića uklonjeno zbog imuniteta. Subotića tamošnje tužilaštvo tereti, prema pisanju CIN-a, da je tvorac sistema za pranje novca koji je korišćen tokom skoro deset godina ilegalne trgovine cigareta. O Subotiću i tom ilegalnom poslu crnogorskog vrha opsežno je pisao i hrvatski Nacional. Subotić je sa novim vlasnicima tog nedjeljnika nedavno sklopio dogovor da ih on neće tužiti, a da se oni zauzvrat ograde od tekstova o švercu. Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i bivši kum Mila Đukanovića, ustvrdio je da je Subotić stvarni novi vlasnik Nacionala, te da je on u stvari nagodbu napravio sa samim sobom.

Subotić novac posljednjih godina intenzivno koristi kako bi iz javne sfere izbrisao sve optužbe i sumnje iznesene na njegov račun. Među desetinama tužbi za klevetu koje Subotić predano podnosi, ove sedmice našla se i tužba protiv državnih funkcionera Srbije. Subotićevi advokati podnijeli su tužbu protiv direktora tamošnje policije Milorada Veljovića, nekoliko osoba iz tužilaštva i rukovodstva Demokratske stranke i Blica.

Subotić ih je, kako su pojasnili njegovi advokati, tužio jer su navodno vršili pritisak na Jocu Amsterdama da optuži Subotića da je učestvovao u ubistvu urednika Nacionala Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića. Amsterdam je izjavio da je pravosuđe Srbije na njega vršilo pritisak da za ta ubistva optuži Subotića, Đukanovića i Branislava Brana Mićunovića, kojeg srpska policija i tamošnje pravosuđe označavaju kao vođu organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire.

Subotić je u Londonu tužio i Ratka Kneževića zbog klevete jer je, kako se navodi, Knežević u medijima Subotića optuživao za ubistva, prijetnje svjedocima i povezanost sa mafijom.

,,Tužen sam za riječi izgovorene na Sudu u Zagrebu, kada sam svjedočio u slučaju ubistava Iva Pukanića i Nika Franjića. Subotićevi advokati tužili su me za republikaciju tog svjedočenja u beogradskoj Politici”, objasnio je Knežević.

Mediji i tužbe, jedan od puteva kojima Cane pokušava oprati biografiju. Predstavnici srpske radikalne stranke optužili su novog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da mu je kampanju finansirao Stanko Subotić, te da se zbog toga može opravdano sumnjati u njegovu odlučnost i mogućnost da se obračuna sa korupcijom i organizovanim kriminalom.

,,Subotić se sa Nikolićem i Vučićem pre nekoliko godina sreo u restoranu Ric u Parizu i tom prilikom dogovorio pomirenje Nikolića i Mila Đukanovića”, saopštili su iz te stranke.

Đukanović, Subotićev frend sa optužnice, u posjetu prije nekoliko mjeseci primio je Nikolića, što je protumačeno kao podrška njemu umjesto Tadiću. Na taj ugodni susret on je posjetio Nikolića i u čestitki nakon izborne pobjede. Državna Pobjeda, koju kontroliše Đukanović, prethodno je u kontinuitetu negativno pisala o bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću i njegovom ,,četništvu”. Đukanoviću i prijateljima Nikolićevo četništvo ne smeta. On dobro razumije njihove ratne godine i zločine tada počinjene.

Crna internacionala nije ojačala svoju poziciju samo u Srbiji.

Đukanovićev prijatelj u Bosni i Hercegovini Fahrudin Radončić postaće ministar bezbjednosti BiH. Radončić na poziciju ministra bezbjednosti dolazi u trenutku kada je Naser Keljmendi, sa kojim se Radončić dovodi u vezu, od strane američke administracije, kao prijetnja bezbjednosti, stavljen na crnu listu kao opasan narkoobos, a aktuelni ministar bezbjednosti BiH Sadik Ahmetović saopštio da je tamošnja policija blizu kraja istrage o Keljmendiju.

Radončić je demantovao veze sa Keljmendijem. O njegovim vezama sa Keljmendijem pisali su bosanski mediji, a povezala ih je SIPA, bosanska državna agencija za istrage i zaštitu.

Sarajevski CIN pisao je da je Keljmendi 2004. godine sa Radončićevim Avazom razmijenio vrijedne nekretnine u Sarajevu i Zenici i da je godinu dana kasnije Keljmendi iz SAD-a naručio tri Jeep Grand Cherokee, od kojih koja su dva blindirana. Vozila su transportovana u BiH i pored zabrane američkih vlasti. Jedan od tih džipova je trenutno u vlasništvu Avaza. U nedavnom intervjuu za CIN Radončić je izjavio da je direktor Avaza kupio džip koji se trenutno iznajmljuje uglednim gostima njegovog hotela Radon Plaza.

Nedavno je Zijad Turković, šef najjače kriminalne organizacije u BiH, pred sudom svjedočio da je Radončić od njega naručio ubistvo Keljmendija.

Sadik Ahmetović je koaliciju SDP – SBB nazvao „mafijaško-crvenom” i dodao da je to posljednji stadijum organizovanog kriminala kada „mafija preuzme državu”.

,,Danas smo vrlo blizu tome”, kazao je.

Slična formulacija korišćena je kada je Crna Gora okarakterisana kao mafijaška država u aprilskom broju američkog uglednog časopisa Forin afers.

Radončić će zbog funkcije za koju je predložen, saopštio je, prodati Avaz, preduzeće u čijem je vlasništvu Dnevni Avaz, novina prepoznata kao sredstvo koje Radončić koristi u obračunu sa neistomišljenicima i za pritisak na one koji bi mu mogli poboljšati ili pokvariti biznis.

U Crnoj Gori Vlada i dalje pregovara sa Avazom o privatizaciji Pobjede. Prethodno je Fahrudinov brat blizanac Šemsudin Radončić sa književnikom Markom Vešovićem iznosio najgnusnije uvrede na račun medija koje Đukanović ne kontroliše, i ljude koji ne pristaju da se zaborave Đukanovićevi ratni i ekonomski zločini.

Bosanski mediji pisali su o poslovnim vezama i zajedničkim poslovima Radončića i Veselina Barovića, crnogorskog tajkuna i Đukanovićevog bliskog prijatelja.

I Keljmendi ima isprepletane veze sa Crnom Gorom. On u Ulcinju ima vrijedne nekretnine i hotel Casa Grande, koji je izgradio nelegalno naočigled lokalnih i državnih vlasti. Keljmendi je 2008. godine uplatio 225.000 eura akontacije na ime komunalne takse za taj hotel na Velikoj plaži. Keljmendi se nagodio sa crnogorskim tužilaštvom, koje je odustalo od krivičnog gonjenja nakon što je on uplatio novac u humanitarne svrhe – po 5.000 eura vrtiću i školi u Ulcinju. Ne zna se gdje je završilo 225.000 eura. Podsjetimo, dva funkcionera MUP-a u Kotoru su osuđeni jer su Keljmenijevom sinu pomagali da nezakonito dođe do crnogorskog pasoša.

Monitor je pisao da Keljemendijev klan u Crnoj Gori ima razgranate poslove i brojnu mrežu saradnika, a među njima je bio i Darko Šarić.

Šarić je uz ostale Đukanovićeve prijatelje obilato koristio usluge banke braće Đukanović. Istraživanje sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo CIN i Mreže istraživačkih novinara OCCRP pokazalo je da je banka braće Đukanović služila kao bankomat njemu i njegovoj familiji, te narkobosovima i osobama koje se povezuju sa organizovanim kriminalom, zbog čega je ugrožen finansijski sistem zemlje.

Nebojša Medojević, lider PZP –a upozorio je na pogubne poslove balkanske konfederacije organizovanog kriminala . ,,Odluka Predsjednika SDP BiH Zlatka Lagumdžije da za Ministra bezbjednosti BiH predloži jednog od ključnih saradnika Đukanovića i Keljmendija, najbolji je dokaz kakve su i koliko opasne namjere balkanske mafije i kakav je njen uticaj”. Medojević je podsjetio da je Lagumdžija donio odluku da predloži Radončića za ministra samo par dana nakon sastanka sa Đukanovićem u Crnoj Cori.

Medojević je ocijenio da ova balkanska konfederacija ima jasan interes i resurse da ponovo isprovocira međuetničke sukobe i destabilizuje region, kako bi zaštitila svoje unosne pozicije i uticaj.

Mioses Naim, autor koji je u Forin afersu Crnu Goru svrstao u mafijaške države, pojasnio je da su u tim državma šefovi država često i šefovi kriminalne organizacije. Da je šef kriminalne grupe Đukanović je optuživan sa italijanskih zvaničnih adresa zbog šverca cigareta, čijim se utabanim putevima kasnije odvijala trgovina narkoticima.

Đukanović je našao partnera i u Italiji. OCCRP je ovih dana podsjetio i na privatizaciju Elektroprivrede, još jedan posao koji je ilustracija priče o crnoj internacionali. PZP je u februaru ove godine podnijela krivičnu prijavu protiv Đukanovića i bivšeg italijanskog premijera Silvija Berluskonija i sedam predstavnika crnogorske vlasti zbog privatizacije Elektroprivrede i stvaranja kriminalne organizacije u periodu od 2007. do 2011.

Osim Crne Gore, u aprilskom broju Forin afersa u kontekstu spoja vlasti i kriminala pominje se Kosovo. Navodi se da je kosovski premijer Hašim Tači sa saradnicima preuzeo ,,nasilnu kontrolu nad heroinom i drugim narkoticima”.

Kriminal i politika na Balkanu isprepletani su. Ono što su balkanski bosovi podzemlja i nadzemlja stekli u ratovima, nasiljem i pljačkom, treba sačuvati. Oni nazdravljaju, a mi plaćamo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ