Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naličje rekorda

Objavljeno prije

na

Crnogorski sudovi posljednjih godina obaraju rekorde u brzini donošenja presuda – od 2007. do kraja 2011. više od 160.000 neriješenih predmeta sveli su na – svega 38.000. Ažuriranju pravosuđa doprinio je zahtjev Brisela da se konačno smanji ogroman broj zaostalih predmeta. Do ukora iz Evropske komisije bilo je normalno da se procesi otegnu godinama, pa i da prevale koju deceniju.

Statistika je sada glavni adut kojim se diče pravosudne vlasti. Poneko se i usudi da posumnja u kvalitet sudskih odluka, ali tu je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica koja je izričita – ekspresno rješavanje predmeta nema za posljedicu nekvalitetne presude.

Monitoru se skoro svake nedjelje obrati po neki čitalac sa pričom o tome kako dijele pravdu crnogorski sudovi. Objavljujemo tri slučaja koji svjedoče o tome kako se traži pravda u našem pravosuđu i kakve se sve ljudske sudbine kriju iza statistike kojom maše Vesna Medenica.

PIVARA I SUD PROTIV VOZAČA: Prva ,,uspješna” privatizacija u Crnoj Gori, kao i sve ostale, rezultirala je otpuštanjem viška radnika. Tako su nakon privatizacije vozači Trebjese Nikšić proglašeni viškom. Sredinom 1999. potpisali su sporazum o dobrovoljnom napuštanju Pivare uz isplatu otpremnine od 12.000 njemačkih maraka. U isto vrijeme potpisan je i ugovor kojim su se prevoznici obavezali da za potrebe Trebjese prevoze pivо, ambalažu i drugu robu. Taj ugovor bio je i razlog što su se radnici odlučili za dobrovoljan odlazak iz kompanije. Ugovorom je predviđeno da bivši vozači Trebjese budu posebna kategorija prioritetnih prevoznika, odnosno prvih kojima se daje pivo za distribuciju.

I kao što to u domaćim privatizacionim pričama biva, Trebjesa je, nakon što je radnicima vidjela leđa, brzo zaboravila ugovor. Pojedini vozači za pet godina čak nijednom nijesu bili angažovani u skladu sa ugovorom.

Iako posao raste i povećavaju se potrebe za prevozom, Trebjesa ne angažuje radnike sa kojima je potpisala ugovor, već drugo preduzeće.

Bivši vozači su presavili tabak i tužili Trebjesu. Sudski spor traje već deceniju. Poslije triju presuda Privrednog suda, i triju suprotnih odluka Apelacionog suda, kojima su preinačene prvobitne presude, slučaj se nastavlja u Vrhovnom sudu.

Vijeće Vrhovnog suda ukinulo je presudu Apelacionog suda i donijelo odluku o reviziji u korist 12 od ukupno 18 bivših vozača Trebjese. Za šest vozača Vrhovni sud je odbacio mogućnost revizije jer, kako se navodi u rješenju, „revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 25.000 eura”.

Vrhovni sud takođe nije priznao pravo na izgubljenu dobit nijednom od oštećenih bivših vozača. Radnici se nedavno dopunili žalbu Ustavnom sudu koju su predali sredinom prošle godine.

Formalni podnosioci žalbe Branko Kadović, Živojin Simović, Momčilo Mumović, Nenad Drašković i drugi ukazuju da im je posljednjom odlukom Vrhovnog suda Cme Gore „onemogućeno ustavno pravo na pravni lijek i pravično suđenje” zbog čega od Ustavnog suda traže njeno ukidanje.

– Podnosioci žalbe spadaju u kategoriju prioritetnih prevoznika, a što je Vrhovni sud ignorisao, a sve na štetu podnosilaca žalbe. Nalazom vještaka je utvrđeno da Živojin Simović nije prevezao nijedan litar piva iz Trebjese, a mogao je prevesti 212 tura nosivosti 108 hektolitara. Momčilo Mumović je angažovan dva puta 2002. godine, a mogao je prevesti još 210 tura po 108 hektolitara. Branko Kadović nije dobio ni litar piva, iako je mogao prevesti 200 tura po 108 hektolitara, po nalazu vještaka” – dodaje se u dopuni ustavne žalbe.

Vještak je nalazom precizno izračunao štetu koju su pretrpjeli podnosioci ustavne žalbe. Za sporni period 18 bivših radnika traže ,,na ime izmakle dobiti” od 7.500 (najmanji zahtjev) do 43.500 (najveći zahtjev) eura. To je ukupno oko pola miliona eura.

MARATONSKO SUĐENJE ZBOG DUGA: Mevludin Halilović iz Bijelog Polja i njegov brat su aprila 2004. pozajmili Huzeiru Gušmiroviću 46.000 eura. Dug nije vraćen, pa su Halilovići pravdu zatražili kod Osnovnog suda u Bijelom Polju. Nakon pet godina donijeta je pravosnažna presuda, koja je postala izvršna u oktobru 2009. Po njoj je Gušmirović obavezan da vrati dug sa kamatom.

Pošto dug u predviđenom roku nije vraćen, Halilovići su Osnovnom sudu u Bijelom Polju podnijeli prijedlog da se dug naplati prodajom nepokretnosti dužnika koje su bile upisane na njegovo ime, kao vlasnika, bez ikakvog tereta. Osnovni sud odmah donosi rješenje da se to uradi i odbija Gušmirovićevu žalbu.

Halilovići smatraju da rješenja nije realizovano, jer izvršni sudija Osnovnog suda u Bijelom Polju Radule Piper nije rješenje o izvršenju dostavio Upravi za nekretnine Crne Gore.

Nakon toga Gušmirović sa svojim sinovima Seadom i Izudinom zaključuje aneks ugovora o doživotnom izdržavanju. Halilovići tvrde da je aneks ugovora nezakonito ovjerio u bjelopoljskom Osnovnom sudu sudija Ramo Striković. Po njemu je dužnik svojim sinovima dozvolio da se odmah upišu u katastar kao vlasnici predmetnih nekretnina, suprotno Zakonu o obligacionim odnosima.

Halilovići navode i da je suprotno zakonu sve aminovala Uprava za nekretnine – Područna jedinica Bijelo Polje, tačnije njen načelnik Dušan Knežević.

Zloupotreba službenog položaja čelnika suda i Uprave za nekretnine, tvrde Halilovići, dovela je do toga da su braća Gušmirović Osnovnom sudu u Bijelom Polju podnijeli tužbu protiv Halilovića tražeći da se izvršno rješenje, na sada njihovu nepokretnost, radi naplate duga od 46.000 eura sa kamatom, proglasi ništavnim.

Osnovni sud u Bijelom Polju 2010. i 2011. donosi dvije presude u korist Gušmirovića, ali je obje kao nezakonite ukinuo bjelopoljski Viši sud. U toku je treće suđenje.

Mevludin Halilović sa porodicom živi u Švedskoj, pa ne može blagovremeno i adekvatno da reaguje i zaštiti svoje interese. On navodi da su braća Gušmirović uzeli kredit od 90.000 eura kod NLB Montenegro na ime sporne nekretnine koja je sada pod hipotekom u korist te banke.

UBISTVO I SMANJENJE KAZNE: U napuštenom odmaralištu u Sutormanu kod Bara, 22. avgusta 2005. godine, Igor Šljivančanin je mučki ubijen, a potom zapaljen. Mediji su pisali da će Igor ostati zapamćen kao izuzetno miran, pošten mladić i iskren prijatelj. Studirao je informatiku u Kragujevcu, a istovremeno je zarađivao džeparac radeći honorarne poslove.

Prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici 3. marta 2010. godine, Šljivančaninov brat od tetke Vasilije Marković osuđen je na 30 godina zatvora zbog krivičnog djela teško ubistvo.

U optužnici se navodi da je Marković prevarom doveo Šljivančanina na mjesto tragedije, a onda ga udario drvenim držalom lopate u tjemenom predjelu glave, a zatim i lica. Povrede su uzrokovale smrt. Marković je potom mladićevo tijelo polio gorivom i zapalio. Prvostepeni sud je utvrdio da se radilo o ,,ostvarenju brižljivog i na perfidan način pripremljenog plana”.

Apelacioni sud, kao drugostepeni, je presudom donijetom u julu 2010, uvažio žalbe branilaca optuženog, advokata Dragoljuba Đukanovića i Borivoja Đukanovića, te preinačio presudu Višeg suda, pa je Markovića osudio na 18 godina zatvora.

U aprilu prošle godine Vrhovni sud je potvrdio odluku sudija Apelacionog suda i odbilo žalbu vrhovnog državnog tužioca, navodeći da je zahtjev za zaštitu zakonitosti neosnovan. U presudi Vrhovnog suda se između ostalog navodi ,,da Viši sud nije dovoljno cijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženog i nije uzeo u obzir činjenicu da ranije nije osuđivan i da je u vrijeme izvršenja zločina imao 23 godine.”

Otac ubijenog Igora, Rade Šljivančanin se nakon svega pita kako je moguće da za jedan od najtežih zločina koji se desio u Crnoj Gori, sud osuđenom smanji zatvorsku kaznu za čak 12 godina. ,,Ko je i kako trgovao našom tragedijom? Koliko košta to nepodnošljivo stanje, taj grijeh, da li je moguće da je ubica, umjesto 30 godina, nagrađen smanjenjem kazne na 18? Kako je vijeće Apelacionog suda moglo napraviti takvu kardinalnu grešku? Nama se ona čini namjernom. U suprotnom, možda ima nade da se i ovakvi propusti isprave”, navodi Šljivančanin u dopisu dostavljenom Monitoru.

Rade Šljivančanin se obraćao usmeno i pisano svim državnim organima. Kaže: ,,Neki su stigli da mi odgovore, a kod nekih sam naišao na ravnodušnost”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ BATA CAREVIĆA: Sudstvo je golo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je dugo žmurilo na slučaj Krimovice. Prenulo se tek u avgustu 2022. kada je Tužilaštvo u Kotoru pokrenulo postupak protiv Carevića zbog krivičnog djela uzurpacija državne imovine dok su se njegov sin Milan i porodična kompanija Carinvest teretili za uzurpaciju i gradnju bez dozvole

Osnovni sud u Kotoru oslobodio je nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva Marka Bata Carevića optužbi da je protivpravno uzurpirao preko pola miliona kvadrata državnog zemljišta, u selu Krimovica iznad Budve. Sudija kotorskog Osnovnog suda Veljko Bulatović osudio je za uzurpaciju Carevićevog sina Milana na pola godine kućnog zatvora, a njihovu kompaniju Carinvest kaznio sa 100.000 eura. Sudskom odlukom će tako Carevići otetu državnu zemlju platiti 16 centi, dok se u isto vrijeme na toj lokaciji kvadrat prodaje i do 140 eura.

U međuvremenu, za skoro deceniju otkako su uzurpirali 612.000 kvadratnih metara državnog zemljišta, Carevići su ga ,,priveli namjeni” pa su na njemu bespravno izgradili preko 6.000 kvadrata stambeno- poslovnih objekata. Na zvaničnom sajtu kompanije Carević reklamira se etno kompleks na Krimovici koji sadrži vile sa bazenima, restorane, farme, objekte za uzgoj domaćih životinja, zasade maslina, pogone za proizvodnju hrane.

Sumnje da je u Krimovici došlo do uzurpacije državnog zemljišta od strane Carevića prvi put je u februaru 2020. objavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Iz MANS-a su i tada isticali da Careviću koji je bio funkcioner Demokrtskog fronta (DF) nije smetalo što je od početka uzurpacije pa i poslije toga na vlasti bila Demokratska partija socijalista (DPS).  MANS je i tada tvrdio da Carević nije mogo uzurpirati zemljište bez znanja države, optužujući tadašnje Ministarstvo poljoprivrede da je ,,uradilo sve kako bi legalizovalo” Carevićev kompleks.

Iako su svi objekti na uzurpiranom zemljištu izgrađeni bez građevinske i upotrebne dozvole, to nije smetalo da država za vrijeme DPS vladavine pomogne ovaj projekat kroz subvencije i kredite koji su odobravani preko Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Iz MANS-a  su upozoravali i da su  državni organi imali punu informaciju o onome što se dešava na državnom zemljištu, jer je svaki od nelegalno podignutih objekata uredno registrovan u kotorskom katastru i upisan kao vlasništvo kompanije Carinvest.

Marko Carević je sve optužbe negirao uz tvrdnje da je u pitanju ,,stoprocentna neistina” i pokušaj da se on lično i politički diskredituje. Politički je Careviću dobro išlo jer je 2019. došao na čelo Opštine Budva. Na toj funkciji je sa prekidima ostao do početka 2022. u dva mandata.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE STRAHINJE KOPRIVICE, SINA DUGOGODIŠNJEG POLICIJSKOG FUNKCIONERA DUŠKA KOPRIVICE: Neobične veze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema ranije prikupljenim dokazima, Strahinja i njegov otac Duško bili su na spisku za likvidaciju kriminalnih grupa koje sarađuju sa škaljarskim kriminalnim klanom. Sada je mlađi Koprivica uhapšen pod sumnjom da je vodio kriminalnu grupu koja je poslovala sa visokopozicioniranim članom škaljarskog klana Igorom Krstovićem

 

Strahinja Koprivica iz Nikšića, sin dugogodišnjeg policijskog funkcionera u penziji Duška Koprivice, uhapšen je u akciji koju su po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva izveli pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja. Osim njega, uhapšeni još Blažo Đurković, Nikola Vukotić i Marinko Koprivica, a naredbom o sprovođenju istrage obuhvaćen je i visokorangirani pripadnik kriminalnog škaljarskog klana, Igor Krstović, koji je odranije u pritvoru.

Strahinju Koprivicu tužilaštvo tereti da je  organizovao kriminalnu grupu koja je u države Evropske unije švercovala veće količine droge i cigareta.

Koprivica je, prema dokazima istražitelja, od Krstovića navodno kupovao drogu koju je švercovao u zemlje Evropske unije. Iz skaj komunikacije koju su objavili mediji, a koje Specijalno državno tužilaštvo smatra dokazom, proizilazi da je kriminalna grupa Strahinje Koprivice jednom sedmično prebacivala cigarete preko granice.

Komunikaciju o švercu uhapšeni Koprivica, koji je na kriptovanoj aplikaciji koristio nadimak Princip, vodio je 23. juna 2020. godine. Tokom te prepiske on objašnjava uhapšenom pripadniku policijskog kartela Vladimiru Bajčeti od kada Koprivice “rade” cigarete, koliki procenat uzimaju, kome ih predaju preko granice sa Bosnom i Hercegovinom, ali i koga su izbacili iz posla.

Iz iste komunikacije proizilazi da su cigarete koje je Koprivica krijumčario preko crnogorske granice, osim u Italiji i Hrvatskoj, završavale u Trebinju, Sarajevu i Banjaluci.

Nikšićanin koji je na Skaj aplikaciji koristio  nadimak Zigi 29, objašnjavao je pripadniku takozvanog policijskog narko-kartela da Koprivica krijumčarene duvanske proizvode u Trebinju predaje Radomiru Ninkoviću, zvanom Rašo Letva, koji je na Skaju pisao sakriven iza nadimka Toti.

“Brate, sve sam do sad bio s njim, svašta mi je nešto pričao. Njegovo to ide za Banja Luku, za Sarajevo. Tamo je 30 eura veća cijena, razumiješ… Letvi daju Duško i Željko Lazović 200 kartona nedjeljno, daje mu on (Koprivica) 400 kartona…on ima svojih 100 kartona. Nedeljno mu to ide. Njemu šleper nedeljno ide, četiri šlepera mjesečno on uzima samo od ovih ođe”, stoji u prepisci.

Ime Strahinje Koprivice nije nepoznato crnogorskoj javnosti i istražiteljima. On je 2018. godine pred nadležnim organima saslušan u svojstvu svjedoka u postupku koji je tada pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo protiv tri kriminalne grupe koje su predvodili Nikšićanin Ranko Radulović, Kotoranin Igor Vukotić i albanski državljanin Erogen Brajović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PODIGNUTA OPTUŽNICA POTIV MILIVOJA KATNIĆA I ZORANA LAZOVIĆA: Iz vrha sistema na optuženičku klupu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U saopštenju objavljenom na sajtu SDT-a navodi se da je optužnica podignuta jer je iz dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je Lazović, u 2020. godini, u Crnoj Gori, organizovao kriminalnu organizaciju, čiji su pripadnici postali okrivljeni Milivoje Katnić, Petar Lazović i Saša Čađenović, kao i druge za sada nepoznate osobe

 

 

Za nepunih 20 dana crnogorska javnost će imati priliku da čuje šta bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović imaju da kažu na optužbe koje je specijalni tužilac Miloš Šoškić napisao i opisao u svoj tužilačkom aktu. Naime, za 8.novembar je, u podgoričkom Višem sudu, zakazana kontrola optužnice protiv nekadašnjih čelnika tužilaštva i policije.

Tužilac Šoškić je, uz optužnicu, zatražio da se Katniću i Lazoviću produži pritvor, što je sud dan kasnije prihvatio, uz ocjenu da bi dvojica optuženika mogli pobjeći ukoliko im se ukine pritvor, ali i zbog navodne mogućnosti da Katnić ponovi krivično djelo koje mu se stavlja na teret – zloupotreba službenog položaja. Nijesu objasnili kako bi to uradio, budući da Katnić godinama nije tužilac već penzioner. Lazoviću, koji je označen kao organizator ove kriminalne grupe, pritvor je produžen i zbog „posebno teškog djela“ koje mu se stavlja na teret. Ni za ovakav stav javnost nije dobila detaljnije obrazloženje.

Nije se tužilac Šoškić samo potrudio da u zakonom predviđenom roku napiše svoj optužni akt, što je prilično neuobičajeno za ovdašnje prilike, već su se iz SDT-a potrudili i da detaljno opišu za šta se sve terete Lazović i Katnić. Tako se u saopštenju objavljenom na sajtu SDT-a navodi da je optužnica podignuta jer je iz dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je Lazović, u 2020. godini, u Crnoj Gori, organizovao kriminalnu organizaciju, čiji su pripadnici postali okrivljeni Milivoje Katnić, Petar Lazović i Saša Čađenović, kao i druge za sada nepoznate osobe.

Objašnjava se da je Lazovićeva kriminalna grupa, navodno, sarađivala sa kriminalnom organizacijom koju je predvodio Radoje Zvicer (kavački klan). „I imala za cilj vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od četiri godine ili teža, i to nepreduzimanjem krivičnog gonjenja prema istaknutim članovima te i svoje kriminalne organizacije, a radi sticanja nezakonite dobiti i moći, a postojao je uticaj dijela kriminalne organizacije na izvršnu vlast – Upravu policije Crne Gore i druge važne društvene činioce – Specijalno državno tužilaštvo“, piše u saopštenju. Prema ocjeni specijalnog tužioca Šoškića, iz dokaza prikupljenih u prethodnom postupku, postoji osnovana sumnja da je Zoran Lazović, u decembru 2020.godine, kao pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije, protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja, pribavio korist srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, pripadnicima kriminalne organizacije Radoja Zvicera. „Na način što je, na zahtjev R.Z., koji mu je prenio njegov sin, optuženi P.L., obezbijedio da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost, a što su V.B. i M.M. iskoristili, jer su, tokom januara, boravili u Crnoj Gori, kod R.Z., organizatora svoje kriminalne organizacije“, piše u saopštenju.

Tvrdi se i da su Belivuk i Miljković ostvarivali i neposredan susret i ručak sa okrivljenim Lazovićem, koji je potom, zajedno sa Katnićem, a u cilju prikrivanja izvršenog krivičnog djela, u javnim nastupima, obmanjivao javnost da su ta lica u Crnu Goru ušla na zahtjev policije Republike Srbije i da su prema njima Uprava policije Crne Gore i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje, u skladu sa zakonom. U opširnom saopštenju navodi se i da postoji osnovana sumnja da su okrivljeni Zoran Lazović i Milivoje Katnić, u decembru 2020. godine, zajednički, protivpravnim iskorišćavanjem svojih službenih položaja i ovlašćenja i nevršenjem svojih službenih dužnosti, pribavili korist Dušku Roganoviću, istaknutom članu Zvicerove kriminalne organizacije.

„Jer okrivljeni Z.L. nije naredio da policija i kod D.R. inicira pretresanje i protiv njega podnese izvještaj kao dopunu krivične prijave, iako su prethodno prikupljeni dokazi i obavještenja iz kojih je proizilazio osnov sumnje da je učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i druga za koja se goni po službenoj dužnosti“, piše u saopštenju. Dodaje se da je Lazović nakon toga, navodno, kao organizator kriminalne organizacije, naredio Katniću da po službenoj dužnosti ne pokreće postupak protiv Roganovića, što je on i prihvatio. „Pa je naložio optuženom specijalnom tužiocu S. Č. da ne pokreće postupak protiv D. R., ne odobri policiji da podnese i sam da ne podnosi sudu zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje njegovog stana i drugih prostorija, što je S. Č. prihvatio, zbog čega su službenici policije inicirali pretresanje kod drugih lica i samo protiv njih, po nalogu S.Č. podnijeli izvještaj kao dopunu krivične prijave, ali ne i protiv D.R., pa su mu tako okrivljeni Z. L. i M. K. i optuženi S. Č. pribavili korist u vidu nepreduzimanja radnje dokazivanja i nepokretanja postupka protiv njega“, objašnjavaju iz SDT-a.

Za specijalnog tužioca Miloša Šoškića postoji osnovana sumnja da je Katnić, kao glavni specijalni tužilac, u januaru 2022. godine, u Podgorici, zajedno sa optuženim Čađenovićem, koji je bio obrađivač predmeta, nevršenjem svoje službene dužnosti pribavio korist optuženom Petru Lazoviću, ali i Ljubu Miloviću, Radoju Zviceru, Dušku Roganoviću, i još sedmorici pripadnika te kriminalne organizacije. „ Jer iako je znao da postoje osnovi sumnje da su učinili krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, (Katnić – prim. Monitora) se saglasio sa odlukom koju je donio optuženi S.Č., da se ne preduzima krivično gonjenje protiv njih, a potom je okrivljeni M.K. u javnim i medijskim nastupima obmanjivao javnost da optuženi P. L., sin okrivljenog Z.L., nije pripadnik kriminalne organizacije R. Z., već prikriveni policijski službenik na tajnom zadatku, dok je, nakon što je utvrđeno da je optuženi S.Č. donio očigledno nezakonitu odluku, Specijalno državno tužilaštvo, a nakon sprovedene istrage, podiglo optužnicu protiv 11 optuženih lica, zbog velikog broja teških krivičnih djela, a po kojoj je u toku krivični postupak pred sudom“, pojašnjava se u saopštenju.

U opširnoj objavi navodi se i da postoji osnovana sumnja da je Zoran Lazović, od marta 2021. do marta 2024. godine, lažno prikazivao činjenice o porijeklu novca za koji je znao da je pribavljen kriminalnom djelatnošću. „Kao javni i bivši javni funkcioner, Agenciji za sprječavanje korupcije je podnosio izvještaje u kojima je lažno prikazivao da je ostvarivao prihode od poljoprivrede u iznosima od po 2.500,00 € mjesečno, iako nije vršio promet poljoprivrednih proizvoda i hrane, niti je u registar ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede upisan kao proizvođač poljoprivrednih proizvoda namijenjenih tržištu, već je na taj način lažno prikazivao porijeklo novca pribavljenog kriminalnom djelatnošću – izvršenjem krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije za koje je protiv njega podignuta optužnica, i kriminalnom djelatnošću – neovlašćenom prodajom opojne droge i krijumčarenjem i prodajom cigareta svog sina – optuženog P.L., protiv kojeg je Specijalno državno tužilaštvo podiglo više optužnica#, objašnjavaju iz SDT-a. Specijalni tužilac Šoškić starijeg Lazovića i Katnića tereti i za nedozvoljeno držanje oružja, jer kako navodi postoji osnovana sumnja da su u aprilu ove godine, u kućama koje koriste, u Bijelom Polju i Danilovgradu držali vatreno oružje i municiju, za koje je im nije izdata odgovarajuća isprava o oružju, a da je Lazović držao i djelove oružja i municiju, čije držanje je građanima zabranjeno.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo