Da šverc oružja na Balkanu nikada nije prestajao govori nedavno prikazani dokumentarni film dvojice francuskih novinara, koji su tragom krijumčarskih kanala došli na Pale kod Sarajeva i kupili kalašnjikov za četiristo eura. Zatim su automatsku pušku nesmetano, putevima koji su im preporučeni, autobusom, prošvercovali do Pariza i predali tamošnjoj policiji. U francuskoj prijestonici kalašnjikov, koji najčešće stiže iz bivših jugoslovenskih republika gdje se može kupiti za par stotina eura, prodaje se za dvije i po hiljade.
Novinarka televizije M6 Amondin Šambelan, izjavila je FoNetu da u Francusku pristižu stotine komada oružja s ovog područja, i na crno, zbog čega je televizija odlučila da uputi novinare koji bi istražili njegovo porijeklo.
Francuski novinari u razgovoru s bivšim pripadnikom Vojske Republike Srpske izvjesnim Goranom na Romaniji saznaju da on oružje koje mu je ostalo iz rata drži u kući, kao i mnogi drugi, te da ga nijesu vratili u akciji koja je bila organizovana. Prema tom dokumentarcu, 20 odsto stanovnika BiH ilegalno posjeduje oružje.
Novinar kaže da je BiH raj za šverc oružja, te da ,,više nijesu važne ni vjera ni nacionalnost, nego pare” i ističe da su u BiH oni koji su do juče ratovali jedni protiv drugih, danas saradnici radi novca. Slijedi i snimak razgovora sa švercerom oružja.
Novinar: Odakle vam ovo oružje?
Švercer: Ovo je iz skladišta iz Republike Srpske.
Novinar: Gdje ga šaljete?
Švercer: U Njemačku, Francusku, Italiju, Belgiju, za razne pljačke i tako dalje.
Novinar: Ko kupuje ovo?
Švercer: Ne kupuju doktori! Kriminalci, ko će drugo.
Od Sarajeva do Pariza je 1.800 kilometara, a poslije 28 sati vožnje autobusom kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku, novinari su bez problema stigli u Pariz gdje su kalašnjikov kupljen od švercera predali francuskoj policiji, koja svake godine zaplijeni oko 4.500 komada raznog naoružanja koje dolazi s Balkana.
Da šverc oružja ide rutom i preko Crne Gore i Kosova, Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije tvrdio je i ranije, detaljno opisujući akciju u kojoj je terensko vozilo 17. avgusta 2008. godine, usred bijela dana, jedan sat poslije podne, prošlo bez problema sve policijske granične punktove i patrole prema Kosovu.
Vozilo se kretalo iz pravca Rožaja, preko planine Hajle po nepristupačnom terenu, do odredišta čije su koordinate DN 2180-2620, sedam kilometara od granice, na crnogorskoj teritoriji. Nosilo je tovar od trideset paketa municije raznih kalibara.
Sa druge strane granice, plavi kamion marke TAM, bez registarskih oznaka, nesmetano je prošao kosovsku i crnogorsku policiju i stigao do istog mjesta. „Grupu NN lica predvodio je Šefket Keljmendi, brat od strica još poznatijeg narko dilera Nasera Keljmendija. Pristigli momci hitro su pretovarili pakete i vratili se na Kosovo. Vozilo iz Crne Gore i vozač, crnogorski državljanin, inače poznat policiji, vratili su se u Rožaje”, kaže Monitorov izvor iz policije.
Plavi TAM prošao je kroz mnogo puta pominjano pogranično selo Hadžovići, na teritoriji Kosova, i spustio se u Rugovsku klisuru do sela Dretalj. Dok su Hadžovići, poznati po švercu droge, cigareta i drvne građe, i kao mjesto gdje Naser Keljmendi ima vikendicu koja mu služi kao magacin, ovo manje pominjano drugo selo poznatije je po švercu oružja sa prostora cijelog Balkana.
„Francuski novinari skupo su platili taj kalašnjikov. Na Kosovu su bez problema mogli da ga kupe za sto pedeset do dvjesta eura, i bez problema prebace do Francuske ili bilo koje druge destinacije u EU. Oružjem, municijom i eksplozivom na Kosovu se snabdijevaju organizovane kriminalne grupe, teroristi i mafija iz čitavog svijeta, što nije nepoznato stranim obavještajnim službama”, kaže Monitorov sagovornik iz policije.
Ovaj izvor priča i o organizovanim pljačkama oružja iz kasarni bivše Vojske Jugoslavije, ili SCG, krajem devedesetih godina. Tada je samo iz kasarne u Kumboru nestalo u jednoj takvoj akciji četrdeset pištolja CZ 99, u to vrijeme najnovijih na tržištu.
Prema saznanjima Monitora, pljačka je obavljena vrlo organizovano u sprezi kriminalaca, pripadnika vojske i jednog pripadnika hercegnovske policije.
Monitorov izvor iz crnogorske policije otkriva da je kasnijom operativnom obradom jedan od pištolja pronađen u Novom Sadu.
„Svi pištolji su završili u kriminalnom miljeu u Beogradu i Novom Sadu. Samo je ovaj slučajno pronađen prilikom priovođenja jednog kriminalca. S pištolja su bili izbrisani brojevi, ali je vještačenjem utvrđeno da je to jedan od ukradenih iz kasarne u Kumboru. Tadašnje vojno obezbjeđenje sve je dokazalo – ko je učestvovao iz kasarne, koja kriminalna grupa je bila uključena u pljačku, ko je bio s njima u sprezi iz hercegnovske policije. Pitanje je zašto to nikad nije procesuirano”, kaže naš izvor.
Još tada je oružje, ukradeno iz crnogorskih kasarni, završavalo na Kosovu.
Naš izvor podsjeća i na veliki krađu škorpiona, automatskih pištolja, iz kasarne u Nikšiću, koji su završili kod kriminalaca unutar Crne Gore i u beogradskom podzemlju. Vrijednost tih pištolja u tom trenutku je po komadu iznosila dvije i po do tri hiljade eura.
„Jedan Nikšićanin ukrao je šest protivavionskih raketnih bacača tipa strijela. Pokušao je da ih proda u Albaniji, ali je uhvaćen u Crnoj Gori i procesuiran. Vrijednost jednog bacača iznosila je pet do deset hiljada eura”, prisjeća se naš izvor.
Prema njegovim riječima, šverc oružja ne prestaje, jer je to vrlo unosan biznis. Crna Gora je uglavnom tranzitno područje, raskrsnica za šverc naoružanja koje iz Bosne i Hercegovine ide prema Kosovu, i s Kosova dalje prema zapadnoj Evropi.
„Ova ruta, koja ide preko Rožaja, Berana i još nekih djelova Crne Gore, iz Bosne kreće direktno iz Foče. U tom gradu djeluju dvije kriminalne grupe koje su ranije predvodili haški optuženici Brane Ćosović i Dragoljub Kunovac. Te grupe su djelovale u toku rata a sumnjiče se i za razne ratne zločine i mnogobrojna ubistva. Nakon rata pa sve do danas nastavile su da kontrolišu šverc oružja. U grupi Brane Ćosovića između ostalih su u kriminalnim i policijskim krugovima poznata imena Danko Fabrica, Mišo Polemiš i Predrag Trivun, zvani Pedo. Druga je takozvana Žagina grupa. Radi se o nadimku haškog optuženika Dragoljuba Kunovca – Žage, koji je bio ortak Rista Janjića”, priča naš izvor.
Oružje se iz Bosne u Crnu Goru prebacuje preko planinskih prevoja kod Pljevalja, ili u širokom graničnom pojasu kod Plužina i Šćepan polja, da bi stiglo do granice s Kosovom. Tovari naoružanja i municije nerijetko iz Bosne vode preko Srbije do Rožaja i Crne Gore.
Iz Crne Gore, osim putne trase preko planine Hajle, oružje do Kosova stiže i preko planine Čakor, istim putevima kuda idu i druge švercerske robe, na starom graničnom prelazu Bjeluhe, koji je nekada kontrolisala vojska, i još dva sporedna puta, dovoljno široka i za šlepere.
Švercom oružja na Kosovu bavi se više kriminalnih grupa koje imaju direktne saradnike u Crnoj Gori.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice