Povežite se sa nama

MONITORING

D(r)ugovi guše zemlju

Objavljeno prije

na

Crnogorski građani platiće stotine miliona eura, ako ne i milijarde, zbog toga što je Vlada izdavala rizične garancije za kredite sumnjivim of-šor kompanijama i stranim i domaćim tajkunima. Na naplatu je prošle sedmice stiglo 22 miliona eura koliko iznosi kredit KAP-a kod Dojče banke, a za koji je garantovala crnogorska vlada. To je tek početak. Vlada je garantovala za još 110 miliona eura kredita koliko je KAP,č iji je za javnost vlasnik ruski tajkun Oleg Deripaska, u posljednjiih nekoliko godina, povukao od OTP i VTB banke. Stručnjaci vjeruju da će ubrzo biti aktivirane i te garancije. Plus kamate.

,,Postoje razni načini da se taj dug vrati, ali to su tehnička pitanja, manje bitna. Sigurno je da će dugovi ubrzo stići na naplatu i da će pasti na teret građana”, kaže za Monitor profesor Milenko Popović. On je ranije ocijenio da Crnoj Gori prijeti bankrot – ukoliko se aktiviraju sve garancije izdate KAP-u.

Popović podsjeća da je 135 miliona eura kredita samo dio duga od oko 800 miliona koji je napravljen otkako je Kombinat privatizovan. Sve će to platiti građani.

,,Kada je Kombinat prodat Deripaski, 200 miliona eura duga je preuzela država. Kroz subvencije za poreze i struju dato je, od privatizacije, KAP-u oko 250 miliona eura. Međutim, novi vlasnici su uspjeli da se zaduže za 350 miliona eura. Sve na teret građana”.

Kako je kralj aluminijuma, kako zovu Olega Deripasku, u periodu u kome je na svjetskom tržištu cijena aluminijuma bila uglavnom povoljna za proizvođača, uz sve povoljnosti i subvencije dobijene od države uspio da napravi dodatnih 350 miliona eura duga? Radi li se o oprobanom modelu – napumpavanja dugova i izvlačenja profita, a onda se dugovi socijalizuju (padaju na teret cijelog društva), a profit izvlači of-šor vlasnik. Najvjerovatnije sa lokalnim partnerima koji su i omogućili privilegovanu poziciju privatizovanoj firmi.

KAP je, prema tvrdnjama opozicije, prošle godine imao 40 miliona profita. Profit je, tvrdili su opozicioni lideri, otišao vani, kao i ranijih godina. Dugovi su ostali državi.

Zašto je crnogorska vlast posmatrala kako se iz KAP-a isisava novac , ne reagujući na kršenje ugovora o privatizaciji i pri tom izdavala garancije za kredite iako su, i po priznanju ministara, te garancije bile rizične? Stvarno, da li su stotine miliona poklonjene Deripaski, ili je on samo front za moćne domaće igrače?

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, ostao je uskraćen za odgovor koji je prošle godine uputio vladinim zvaničnicima u parlamentu – ko stoji iza bivšeg vlasnika Željezare, of-šor firme MNSS, i ko je „stvarni” vlasnik KAP-a. ,,Iz odgovora na to pitanje postalo bi jasno zašto ste im dali astronomske garancije. Iza tih firmi stoji bivši premijer Milo Đukanović”, tvrdio je Medojević u parlamentu. Nije bilo odgovora.

Prema evidenciji kiparskog registra iza of-šor kompanije Ceac holdings limited (CEAC), nekadašnje Salamon enterprises limited koja je preuzela KAP, stoji čitav lanac kompanija od kojih su neke registrovane na Djevičanskim ostrvima. Kao prvi vlasnik CEAC-a u oktobru 2004. godine upisane su kompanije Zoulina management limited i Zoulian limited, da bi istog dana firmu kao stopostotni vlasnik preuzela of-šor kompanija Rusal holding limited sa Djevičanskih ostrva. Naredne, 2005. godine vlasnik je Eagle capital group limited, a samo dva mjeseca potom kao vlasnik se upisuje kompanija En plus group limited. Radi se o lancu of-šor kompanija, gdje iza svake sljedeće, poput babuški, stoji još jedna of-šor firma iza koje se krije stvarni vlasnik.

Ne zna se ni ko stoji iza MNSS, bivšeg vlasnika Željezare, kome će država platiti preko 26 miliona eura. Toliko je Vlada garantovala za kredit MNSS, a ta garancija je aktivirana. Ali to nije sve. MNSS je najavio tužbu protiv Crne Gore tešku desetine miliona eura. Plus stotinu miliona eura duga, koliko je prema riječima stečajnog upravnika Željezare Veselina Perišića, MNSS zadužio Željezaru. I otišao! Smiješno je da MNSS koji je kršio privatizacioni ugovor i napravio toliko dug sada traži obeštećenje od države, rekao je Perišić.

Ko je stvarni vlasnik ovih kompanija? Dok neko tužilaštvo ne zavrne rukave, to će ostati misterija. Ali na to će se još čekati.

Ranka Čarapić, državna tužiteljica, odbila je da razmotri inicijativu Nebojše Medojevića da se ispita valjanost ugovora o poravnanju sa KAP-om koju je lider PzP uputio krajem 2010. Medojević je tada upozoravao da se vlada ponaša ne samo neodgovorno i na štetu građana kada otpisuje dugove ili izdaje garancije KAP- u, već i da čini krivična djela i da se radi o kriminalu. Tužiteljica se proglasila nenadležnom.

Ukupno potpisane državne garancije, saopštio je u parlamentu ministar finansija Milorad Katnić, u septembru prošle godine iznosile su 540,5 miliona eura. Polovina tih garancija, kazao je, je ,,rizična”. Zašto su onda izdate? Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade, saopštio je: ,,Vlada još ne zna da li je milionska pomoć privatnim kompanijama imala efekta”.

Sa više međunarodnih i domaćih adresa stizala su upozorenja da su neke od garancija, poput onih izdatih KAP-u i MNSS-u, u najmanju ruku problematične. To se konstatuje i u posljednjem Izvještaju EK o napretku Crne Gore.

,,Crna Gora je pružila samo ograničene dokaze o činjenicama uzetim u obzir prilikom određivanja premije za rizik koja je naplaćena za izdavanje državnih garancija, kako bi se podržali zajmovi ovih kompanija. Potrebni su dodatni podaci kako bi se izračunao tačan iznos pomoći date u vidu državnih garancija za relevantne zajmove”, navodi se u tom dokumentu.

I Državna revizorska institucija (DRI), u reviziji završnog računa budžta za 2010. godinu, konstatuje da su pojedine garancije, posebno one izdate KAP-u ,,rizične”.

DRI je preporučila Vladi da uz više opreza izdaje garancije, da planira kako će ih otplatiti ako se aktiviraju, da ih izdaje za projekte važne za opšti društveno – ekonomski i regionalni razvoj i da ih izdaje firmama čiji finansijski izvještaji i poslovna politika garantuju da će izmirivati kredite.

Dakle, Vlada je osim što je izdavala garancije nepoznatim vlasnicima koji su kršili privatizacione ugovore i preuzete obaveze, te garancije izdavala je i bez plana šta u slučaju da se aktiviraju. Pri tom, garancije su su izdavane preduzećima čiji izvještaji i poslovna politika ne garantuju da ih mogu vraćati.

Vlada je demantovala da je izdala garancije Vektri Dragana Brkovića, kumu bivšeg premijera Mila Đukanovića, prema kom je država uvijek bila bolećiva, od posla sa KAP-om devedestih do koncesija na sjeveru Crne Gore. Vektra bankama duguje preko 190 miliona eura, od čega 100,2 miliona treba da vrati OTP banci i njenoj crnogorskoj kćerki CKB. Kompletna imovina Vektre založena je za taj dug. Iz PZP su tvrdili da je Vlada ipak izdala garancije Vektri i da će one ubrzo biti aktivirane. Brković je, o čemu je Monitor već pisao, preuzeo vrijedna crnogorska preduzeća, a njihovu imovinu založio uzimajući ogromne kredite. Gotovo sva preduzeća na čiji je račun uzimao kredite, Brković je uništio.

Iz PZP tvrde i da je vlada izdala garancije i firmi Pantomarket koja je podigla kredite koji su prema nekim tvrdnjama mnogo veći od založene imovinu vrijedne nekoliko desetina miliona eura. Iz Vlade su demantovali da su izdali te garancije. Međutim, iz Vlade su potvrdili da su izdali garancije nikšićkoj firmi MIRAI, Montenegro erlajnsu, Rudnicima boksita…

Još jedna demantovana garancija je ona navodno izdata grčkom biznismenu Petrosu Statisu, zakupcu Svetog Stefana koji po tom osnovu državi duguje preko 1, 3 miliona eura. Statis je demantovao da je dobio garancije za kredit od 35 miliona eura. Iz MANS-a su više puta upozoravali da Statis krši ugovor o zakupu i gradi nelegalno. Grčki biznismen međutim tvrdi da Vlada njemu duguje 50 miliona eura. Kojih?

Nebojša Medojević je nedavno za Monitor ustvrdio da je i tokom privatizacije KAP-a postojala korupcionaška šema poput one sa privatizacijom Telekoma, te da su dva crnogorska zvaničnika dobili za korupciju prilikom privatizacije KAP-a nekoliko desetina miliona eura, plus 300 miliona za biznis koji je propao i koje sada Rusi traže nazad. Da li i Statis ima neke slične neraščišćene račune?

Milenko Popović je već upozorio da najnovije stvari vezane za garancije KAP-u i Željezari ,,ukazuju na jake indicije da se sada prešlo sa jednokratne korupcionaške transakcije na korupciju dugoročnog poslovnog aranžmana”. U toj šemi, kaže Popović ,,naš nik procesa privatizacije zapravo dobija učešće u akcijama i profitu fantomskih organizacija koje kupuju te naše firme”.

Ko stoji iz fantomskih firmi i zašto im se garntuje našim novcem? To, možda, najbolje otkriva jedna budvanska šema. Monitor je nedavno pisao kako je misterioznoj kompaniji sa Kipra opština Budva garantovala višemilionski kredit. Ta je firma najavljena kao grčko-španski konzorcijum, koji će investitrati u akva park. A uvidom u kiparski registar ispostavilo se da je jedan od vlasnika firme Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a. Od akva parka, naravno, nije bilo ništa. Ali, zato Budvani vraćaju Marovićeve milionske kredite.

Marović je bio naivan i ostavio je tragove. Manji su, ipak, problem njegovi krediti. Svi mi vraćamo dugove onog mnogo moćnijeg i opreznijeg. Računi su tek počeli da stižu. Samo ove za KAP, plaćaće i naši unuci.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo