Dva posljednja dana februara 2012. u Skupštini Crne Gore divaniće se o povjerenju Vladi i sličnom. Zbog odluke Vlade da preuzme dug Kombinata aluminijuma Podgorica od 22 miliona eura, 29. februara, na inicijativu SNP-a, raspravljaće se o nepovjerenju Vladi. Dan ranije na dnevnom redu će biti nešto za šta još nije precizno utvrđeno šta je. Koliko se zasad zna, Vlada će Skupštini predložiti neke zaključke, pa će, ako oni budu podržani, biti podržana vladina politika oko KAP-a. O sudbini Vlade ne treba brinuti, šanse da DPS ne obezbijedi 41 glas u parlamentu u domenu su teorije. Počelo je time što je, nakon odluke Vlade da preuzme prvi KAP-ov dug, premijer Igor Lukšić najavio da će parlamentu uputiti inicijativu da se izjasni o povjerenju Vladi kada je u pitanju KAP i vođenje ekonomske politike. Objasnio je da je to potrebno kako bi se znalo da li Vlada ima mandat da nastavi da rješava taj problem. Kavgu su zametnuli ministri iz SDP-a. ,,Ministri za informaciono društvo i saobraćaj, Vujica Lazović i Andrija Lompar i ja smo bili protiv toga, kao i uvijek kada je bilo riječi o KAP-u”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović. Najavili su da će ,,na vrijeme” dati partijski stav u vezi vladinog vraćanja duga Kombinata aluminijuma Podgorica. To vrijeme još nije stiglo. SDP nije obnarodovao šta je Vlada, koja je prethodno dala bankama garancije da će KAP vratiti kredite, mogla da uradi osim da dug – preuzme. Mogla je, fakat, i da ga vrati odjednom, ali za to nema para. Ne zna se ni kako će skrpiti za vraćanje na rate, naročito kad na naplatu stignu ostali milioni. Njih 132.
Kad je skupštinska komisija za praćenje i kontrolu privatizacije raspravljala o Kombinatu aluminijuma, prihvaćeni su zaključci opozicije da je privatizacija bila nezakonita i štetna za državu. SDP nije bio tu. Ni da podrži vlast, ni opoziciju. Nijesu ponudili čak ni izgovor da im je poslanica Hidajeta Bajramspasić zavijana.
Sve to, naravno, ne sprječava SDP da bude – odlučan. ,,KAP je sistem pogrešnih koraka, zato i stižu sankcije, koje će biti teške za Crnu Goru, ali one moraju imati i političku odgovornost, do nivoa onoga što je svako zastupao u trenutku preuzimanja odgovornosti za veliki iznos u budžetu Crne Gore. Naravno, to na kraju mora biti uputna poruka da stajanje iza neke odluke, znači i punu odgovornost”, objasnio je ovih dana predsjednik SDP-a i parlamenta Ranko Krivokapić.
Veoma dosljedno SDP uzgaja tu logiku – naši ministri su glasali protiv, dakle, naša partije nije odgovorna; važno je ko iza čega stoji, a ne ko u Vladi sjedi. Ne isplati im se, pa se prave da ne znaju: jedno je reći da voz ide prebrzo, drugo povući kočnicu.
Funkcioneri SDP-a redovno podsjećaju kako su bili i protiv privatizacije Telekoma i prodaje telekomunikacione infrastrukture i da su zato izašli iz svih privatizacionih tijela. Tražili su i kontrolno saslušanje Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić povodom afere Telekom. Nakon petosatnog saslušanja zaključili su da im nije problem da sačekaju još dva mjeseca. Važno je da se okreće. I da SDP izgleda kao da se nešto pita. Uostalom, ko može da dokaže da nijesu, u sebi, opsovali svaku paru koju su s DPS-om potrošili.
Potpredsjednik socijaldemokrata Vujica Lazović umije da primijeti kako se njegova partija ne slaže sa DPS-om ,,u dijelu ekonomije oko funkcionisanja i opstanka državnog vlasništva i državnih preduzeća”. Krivokapić uočava da neoliberalni koncept predstavlja najveću prijetnju za nezavisnost Crne Gore i njen evropski put. Mora da se naš prekaljeni socijaldemokrata po zadatku ubacio u vlast, da oslabi neprijateljske kapitalističke redove.
Zbog neslaganja o krupnim odlukama ozbiljne partije izlaze iz vlade. Ali, to je SDP. Bilo da je riječ o 132 miliona ili o neslaganjima po pitanju broja sadnica malina koje će dogodine biti zasađene, posljedice su iste. Nikakve.
Godinama traje priča hoće li ministarstvo unutrašnjih poslova kontrolisati policajce u ovoj državi. SDP čvrsto zastupa stav da Upravi policije treba da šefuje ministar unutrašnjih poslova. Razni odbori takvo su rješenje u Predlogu zakona o unutrašnjim poslovima podržali. Onda dođu amandmani DPS-a koji će omogućiti da direktor Uprave policije samostalno odlučuje o zapošljavanju i raspoređivanju ljudi u toj službi. Time sva priča o policiji koja nije pod direktnom kontrolom predsjednika Vlade, to jest DPS-a, pada u vodu. Svoje amandmane DPS može izglasati i bez SDP-a. Eto, opet, omiljene pozicije socijaldemokrata – oni su mislili najbolje, ali nijesu krivi što je drukčije ispalo.
Tačno je, jednom su išli do kraja. Uoči lokalnih izbora u Podgorici 2010. rekli su da više neće glasati za to da Miomir Mugoša bude gradonačelnik. Kad je došlo vrijeme za to, nijesu glasali, koalicija između DPS-a i SDP-a u glavnom gradu je raskinuta. Dan danas Vujica Lazović zna da se pohvali da je SDP na primjeru Podgorice pokazao svoj ,,politički šarm i prinicipijelnost” i da su njegovi politički konkurenti ostali zbunjeni kada su vidjeli da su ispunili svoje izborno obećanje. Na osnovu koalicionog sporazuma SDP-u je u opštinskoj vlasti Podgorice, uključujući sekretare, direktore i pomoćnike, pripadalo 17 funkcija. Izgubili su ih. Sreća te su tako široka polja crnogorske državne administracije. Ko za savjetnika, ko za pomoćnika – nijedan kadar SDP-a nije ostao nezbrinut. Koalicija na državnom nivou je stabilna. Količina privilegija kojima SDP raspolaže i njihovi nadnaravni napori da se što više udalje od odgovornosti dobijaju dimenzije zbog kojih više nije pitanje kako SDP trpi DPS, nego obrnuto.
Kažu da su u streljačkim strojevima neke puške napunjene ćorcima. Nada da je baš njihov metak bio ćorak valjda može strijelcima da donese mirniji san, ali ne mijenja činjenicu da su u stroju bili. I pucali.
Jako bi volio SDP kad bi stvarnost bila fotografija. Da se zabilježi kad njihovi ministri glasaju protiv, kad ne dignu ruku za Mugošu ili za DPS-ove amandmane, ali ne i šta se desilo poslije. Uprkos njihovim ozbiljnim naporima, vrijeme se, ipak, ne da zaustaviti. Ono koje dolazi je vrijeme plaćanja. Zasad je izvjesno da će platiti građani Crne Gore. Pitanje je samo – kada će neko platiti njima.
Esad KOČAN