Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Proces odgađan osamnaest puta

Objavljeno prije

na

U ljeto 1999. godine, u talasima Jadranskog mora, stradali su putnici improvizovanog broda Mis Pat koji su željeli da pronađu svoju sreću na drugoj strani jadranske obale. U čamac pod tim imenom, koji je registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, ukrcano je sedamdesetak putnika, među kojima je bilo i djece. Nakon svega nekoliko sati plovidbe na putu od Crne Gore ka Italiji – čamac je potonuo. U brodolomu je stradalo 35 odraslih osoba i djece.

Tragedija se desila 1999. godine, ali ni do danas nije dobila sudski epilog niti se maratonskom sudskom procesu nazire kraj.

Osnovni tužilac u Baru optužio je krajem 2002. godine sedam osoba za krivična djela – nedozvoljen prelazak državne granice u vezi sa teškim djelom protiv opšte sigurnosti i izazivanje opšte opasnosti.

Na spisku okrivljenih su Agim J. Gaši, Ramadan R. Balja, Ismet Ć. Balja, koji se nalazi u bjekstvu, Refik H. Hodžić, takođe u bjekstvu, Joko P. Nikaljević iz Kotora, te Budvani Goran N. Đuričković i Saša Lj. Boreta, koji je osim ovog procesa optužen i za podstrekavanje na ubistvo Slavoljuba M. Šćekića, službenika MUP-a Crne Gore.

,,Optuženi Agim Gaši, Ismet i Ramadan Balja su raseljenim Romima sa Kosova obećali prevoz do Italije, uz novčanu naknadu. Sa Nikaljevićem, Boretom, Đuričkovićem i Hodžićem su se dogovorili da obezbijede čamac, pa su u noći, između 15. i 16. avgusta 1999. godine, brodom Mis Pat krenuli preko Jadrana. Iako je Mis Pat bio registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, te noći je na njega ukrcano oko 70 ljudi. Nakon nekoliko sati plovidbe, čamac kojim je upravljao Hodžić se prevrnuo, a u brodolomu je nastradalo 35 osoba, od kojih je 13 identifikovano, dok se ostali vode kao nestali”, piše u optužnici.

Suđenje se ovih dana nastavilo u podgoričkom Višem sudu, ali pitanje je kada će biti okončano.

Ovaj slučaj se pominje i u izvještaju Ljudska prava u Crnoj Gori 2010-2011, koji je uradila NVO Akcija za ljudska prava. U njemu se napominje da je suđenje počelo u januaru 2003, ali i da je više od godinu dana, tačnije do februara 2004. odgađano ukupno 18 puta zbog nedolaska svjedoka i neobezbjeđivanja kvalifikovanog prevodioca za romski jezik.

Nakon što je na suđenju održanom u aprilu 2004. državno tužilaštvo izmijenilo optužnicu, predmet je prešao u nadležnost Višeg suda, a rasprava odgođena na neodređeno vrijeme. Viši državni tužilac u Podgorici podnio je krajem maja 2004. zahtjev za sprovođenje istrage. Predmet je bio u istrazi više od dvije godine, sve do novembra 2006. kada je optužnica izmijenjena i treći put.

Bilo je tu raznoraznih zavrzlama. Primjera radi – suđenje, koje je ponovo trebalo da počne u septembru 2010, više puta je odgađano. Prvo zbog prevođenja optužnice na romski jezik, a zatim i zbog toga što nije obezbijeđen prevodilac za romski jezik. Zato je nastavak zakazan za 20. jul 2011. godine.

,,U postupku koji je započet 2002. godine, za utvrđivanje odgovornosti za slučaj u kome je život izgubilo najmanje 37 ljudi, poslije punih osam godina suđenja nije donijeta prvostepena presuda. Na ovaj način i državno tužilaštvo i sud pokazali su krajnje neodgovoran stav prema zaštiti prava na život u Crnoj Gori. Opravdano se postavlja pitanje da li je ovoliko odugovlačenje posljedica diskriminacije, jer su žrtve Romi”, stoji u izvještaju Ljudska prava u Crnoj Gori.

Čitav slučaj je dospio i u crnogorsku skupštinu. Pokret za promjene je pokrenuo inicijativu za saslušanje ministra pravde Duška Markovića zbog slučaja potapanja Mis Pat pred Odborom za politički sistem, pravosuđe i upravu. No, glasovima većine predstavnika vladajuće koalicije odbijena je. Koča Pavlović, poslanik PzP-a, podsjetio je da se radi o aktu organizovanog kriminala, a Zoran Vukčević iz DPS-a je objasnio da odbor ne bi trebalo da se miješa u poslove drugih institucija.

Koča Pavlović objašnjava da se 1998. i 1999. odvijala organizovana trgovina romskim izbjeglicama prema Italiji.

,,Kriminalci su na rashodovane brodove i veće čamce u Crnoj Gori ukrcali oko 16.000 ljudi, od kojih je nepoznat broj onih koji su izgubili živote u vodama Jadrana. Ovaj posao je trafikantima donio oko 30 miliona maraka, i osnovano se sumnja da je namjerno potapanje brodova prepunih izbjeglica na udaljenosti 10-15 nautičkih milja od crnogorske obale, u velikom broju slučajeva bilo sastavni dio njihovog kriminalnog plana”, kaže Pavlović.

On sumnja da neuobičajeno jaki jugo nije izbacio brojna tijela sa potopljenog čamca Mis Pat, trafiking Roma bi se nastavio i nakon te tragedije.

,,Jasno je da se ovako masovna operacija trgovine ljudima nije mogla odigrati bez znanja naših bezbjednosnih službi. Iznenadno i neobjašnjivo bogaćenje i milionska vlasništva koja su stekli neki policijski čelnici tokom tog perioda, daje osnov za sumnju da su ti policajci pomagali, a neki od njih i aktivno učestvovali u poslu trgovine Romima. Lako je u tome prepoznati pravi razlog zbog kojega sudski postupak u slučaju Mis Pat traje 11 godina, i tokom kojih pravosuđe Ratka Vukotića i Vesne Medenice nije donijelo niti jednu, čak ni prvostepenu presudu”, objašnjava Pavlović.

On tvrdi da je zločin trafikovanja Roma, koji se dešavao tokom 1998. i 1999, i po obimu i po broju žrtava najveći i najmonstruozniji zločin koji se desio u Crnoj Gori.

Ljudi koji su te avgustovske noći izgubili živote dok su se nadali boljoj sreći u novoj zemlji – zaslužuju da se sazna istina ko je kriv za njihovo stradanje.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo