Povežite se sa nama

MONITORING

Godina počinje Telekomom

Objavljeno prije

na

Afera Telekom mogla bi biti početak kraja dvodecenijske vladavine Mila Đukanovića. Mito od preko sedam miliona eura, koje su po svemu sudeći dobili članovi prve familije (Đukanovićeva sestra Ana Kolarević, Oleg Obradović i Miodrag Ivanović), kao i firme povezane sa vođom i njegovima, samo je vrh brijega jednog mračnog posla. U tom je poslu Crna Gora pretrpjela ogromnu štetu – kao i u drugim brojnim Đukanovićevim privatizacijama. Nevolja bivšeg premijera je što se slučaj našao na američkom sudu i već je dokazano obilje kriminalnih radnji prilikom prodaje jednog od najboljih crnogorskih preduzeća. Šta je Matav dobio za višemilionski mito isplaćen po osnovu fiktivnih ugovora, kako su utvrdili američki organi? Mediji su pisali – povoljnu cijenu za manjinski paket akcija, preko čega su se domogli apsolutne većine i cjelokupne infrastrukture Telekoma. To je samo dio priče.

Prema dokumentima kojim Monitor raspolaže, Matav-u, koji je pobijedio na tenderu za kupovinu većinskog paketa Telekoma, dato je mnogo više – poklonjeno mu je fantastičnih 67 miliona eura.

Kako? Prije sklapanja ugovora o kupovini paketa od 51 odsto vlasništva, u Investicionom programu mađarski Matav se obavezao da će u Telekom, iz sopstvenih sredstava, investirati 67,287 miliona eura (vidi tabelu). Upravo te investicije doprinijele su da Matav dobije Telekom, što se vidi iz Izvještaja Tenderske komisije broj 02-9, od 5. januara 2005. ,,U finansijskoj ponudi Matav Rt. je ponudio 114 miliona eura, a jedini je dostavio i ponudu manjinskim akcionarima za otkup njihovih akcija od 51 milion eura…Matav Rt. je u okviru svog Investicionog programa predvidio 67,288 mil EUR kapitalnih investicija”.

Nakon pregovora misteriozno iz ugovora nestaje obaveza o kapitalnim investicijama. Zašto? Nadležni u Telekomu od centrale u Mađarskoj do zaključenja ovog broja nijesu dobili odgovor na naša pitanja.

Uprava Telekoma se hvalila da je u periodu od pet godina investirala znatno više od predviđenog. I zaista, prema knjigovodstvenoj evidenciji uloženo je oko 116 miliona eura – ali našeg novca. Nijesu investirana sredstva Matav-a, kako se vlasnik obavezao u Investicionom programu. Ulagalo se iz profita koji je firma nakon privatizacije ubirala zahvaljujući povlasticama koje su joj obezbijedile crnogorske vlasti. Predstavnici Pokreta za promjene ponovili su skoro da crnogorski građani plaćaju najskuplje račune za telekomunikacione usluge u regionu.

Ekonomski fakultet Podgorice je u januaru prošle godine uradio za potrebe Vlade Izvještaj o realizaciji obaveza iz ugovora o privatizaciji Telekoma, u kome stoji da su kupci preuzeli obavezu „ukupne investicije od 67,287 miliona eura iz sopstvenih sredstava Matav-a, a ne iz sredstva Telekoma”. A zaključuje da je umjesto Matava ulagao Telekom iz vlastitih izvora.

Prema mišljenjima stručnjaka koje je Monitor kontaktirao to što suma od preko 67 miliona eura investicija nije ušla u ugovor je još jedan dokaz o koruptivnom sporazumu. Dojče telekom (većinski vlasnik Matava) je platio kao poravnanje američkim vlastima 95,2 miliona dolara zbog korupcije na osnovu koje su ugovori o kupovini crnogorskog i makedonskog telekoma ,,znatno velikodušniji” za kupce, kako piše britanski Financijal Times.

Ko je sve učestvovao u uljepšavanju ugovora koji je ispred crnogorske Vlade potpisao ministar Darko Uskoković?

Centralna figura ovog posla nijesu ni Ana Kolarević, ni Oleg Obradović, ni Darko Uskoković ili Branko Vujović, koji je vodio Tendersku komisiju, Veselin Vukotić, koji je bio u pregovaračkom timu. Oni su samo nosili vodu Milu Đukanoviću, tadašnjem premijeru i predsjedniku Savjeta za privatizaciju, centralnoj ličnosti ove afere.

Njegova je vlada, na šta jasno ukazuju dokumenta iz Amerike, omogućila Mađarima da po povoljnoj cijeni nakon kupovine paketa od 51 odsto, otkupe i dodatnih 21,92 odsto akcija od manjinskih akcionara po povlašćenoj cijeni od 2,2 eura po akciji. Pri tom je iz našeg budžeta ,,vršena doplata od 30 centi za svaku prodatu akciju”. Mađari su tako manjinski paket platili gotovo duplo niže po akciji od većinskog. I, važnije, domogli se cjelokupne infrastrukture, nacionalnog resursa koji je Crna Gora gradila decenijama. Time je ugrožen i bezbjednosni sistem zemlje (Telekom, a ne država, danas posjeduje moćni sistem prisluškivanja)…

Milenko Popović za Monitor podsjeća da je na opasnost ustupanja infrastruktura ukazivao Nebojša Medojević, tada lider GZP. ,,Infrastruktura uvijek ostaje u državnom vlasništvu, jer se na taj način sprečava monopolsko ponašanje provajdera usluga. Ako ovome dodamo negativne strateške i druge implikacije prodaje infrastrukture, onda je jasno zašto se ovako nešto nigde ne radi prilikom sličnih privatizacija.” Popović podsjeća da je vrijednost investicija u infrastrukturu Telekoma u dekadi koja je prethodila privatizaciji bila veća od iznosa plaćenog za kompletan sistem.

Američki pravosudni organi (Dojče telekom je rangiran na tamošnjoj berzi) utvrdili su da je Matav mito uplaćivao za fiktivne ugovore o konsultantskim uslugama na više adresa. Pored advokatice, “sestre visokog crnogorskog zvaničnika” i predstavnika menadžmenta, milioni su išli na račune kompanija sa Mauricijusa i Sejšala – Fiesta, Activa Contracts, Sigma Contracts i Rawleigh Contracts.

Na tim destinacijama teško je doći do vlasničke strukture kompanija, što je Monitor pokušao bez uspjeha. Izvori našeg nedjeljnika tvrde da američki pravosudni organi posjeduju dokaze da su ove kompanije povezane sa familijom Đukanović i prijateljima. I nakon poravnanja tamošnje pravosuđe nastaviće građansku parnicu protiv trojice direktora Matav-a, za koje se sumnja da su odobrili koruptivne fiktivne ugovore. U ugovoru o poravnanju Matav se obavezao da neće kriti dokumente potrebne pravosudnim organima.

Vijesti su na osnovu podataka iz našeg Privrednog suda uočile vezu između firme Fiesta i Atlas grupe Duška Kneževića, te kuma bivšeg premijera Gorana Sita Rakočevića, konsultanta crnogorske Vlade Marka Harisona i sumnjivih ugovora Fieste sa RTCG. Knežević je demantovao vezu sa aferom Telekom. Monitor je pisao ranije da je Knežević povezan sa legalizacijom prvog zvaničnog miliona Mila Đukanovića. Prema insajderskim izvorima navodno se novac Mila Đukanovića iz mutnih privatizacija i tranzitnih poslova skriva u Kneževićevom poslovnom carstvu.

Obradović, Ivanović i Ana Kolarević demantovali su tvrdnje da su uzimali mito. Bivši premijer se nije oglašavao. Možda je zatečen još jednom sličnošću sa bivšim hrvatskim kolegom. Sanaderov pad je krenuo zbog koruptivne afere sa Mađarima, oko prodaje INE.

Crnogorsko tužilaštvo bilo je u šoku nakon vijesti iz Njujorka i ,,nije radilo tokom praznika”, kako je saopštila specijalna tužiteljica Đurđina Ivanović.

Ivanovićeva je ipak otkrila da se ovim slučajem bave godinu dana i konačno saopštila da će tražiti dokaze od Amerikanaca. Šta će kad ih dobije?

Advokat Veselin Radulović ocjenjuje za Monitor da bi jedna od posljedica ove afere mogla biti poništenje privatizacije Telekoma. On smatra da bi tužilaštvo trebalo da putem međunarodne pravne pomoći od SAD i Njemačke dobije dokaze o korupciji. ,,Dosadašnje iskustvo navodi na zaključak da ni Ranka Čarapić ni Đurđina Ivanović ne samo da ne smiju da rade svoj posao, već nemaju hrabrosti ni da javno pomenu imena glavnih aktera ove, ali i niza drugih korupcionaških afera u Crnoj Gori”.

Premijer Igor Lukšić ćuti.

Godina, dakle, počinje Telekomom. Amerikanci po svemu sudeći ozbiljno vode ovu stvar. Brata, sestru i kumove čekaju košmarne noći. Slučaj Đukanović je internacionalizovan.

Zajednički poslovi sestre i kumova

Nije prošlo ni dvije nedjelje od poravnanja Dojče telekoma sa američkom Komisijom za hartije od vrijednosti, zbog koruptivne afere u Crnoj Gori u kojoj je sestra visokog crnogorskog zvaničnika optužena za primanje mita, kada je zablistala još jedna nagrada za prvu advokaticu Crne Gore Anu Kolarević.

Sestra bivšeg premijera, kako agilno izvještava državna Pobjeda, dobila je nagradu World Finance Legal Award – kao ,,najbolja advokatska firma u oblasti privrednog prava za 2012. godinu”.

Prema sopostvenom priznanju Kolarevićeva zastupa ,,80 odsto inostranih firmi”.

Za samo nekoliko godina osvojila je monopol. Karijeru u sudstvu završila je čuvenom presudom kojom je budvanski hotel Avalu dodijelila fantomskoj firmi Beppler&Jacobson, a eliminisala uglednu evropsku kompaniju. Nakon presude Kolarevićeva je prešla u advokate i postala zastupnica Beppler-a. Sumnja se da je familija Đukanović dio kapitala uložila u hotel Avalu, ali i u druge poslove Beppler-a, iza kojeg je formalno do skoro stajao Zoran Bećirović.

„Sve što sam stekla u životu stekla sam svojim radom. Nikada nijesam bila umiješana u bilo kakav familijarni ili državni posao”, govorila je Kolarevićeva. Nakon izbijanja afere Telekom ponovila je da radom samo doprinosi domovini. U jednoj godini platila je preko 104 hiljade eura poreza, koliko košta jedan bratov sat.

Zanimljivo, neposredno nakon što je Matav isplatio mito crnogorskim zvaničnicima, sin Ane Kolarević, Edin, kupio je stan na Menhetnu, vrijedan oko million dolara.

Kolarevićeva je bila u upravnom odboru Željezare pošto je tu kompaniju preuzela misteriozna of šor MNSS, koja je uništila Željezaru i na kraju izašla iz tog posla, prijeteći Crnoj Gori tužbom na međunarodnim sudovima. MANS je zbog te privatizacije predao krivičnu prijavu.

Kolarevićeva je zastupala i Helenic Petroleum koji je preuzeo Jugopetrol, u još jednoj sumnjivoj privatizaciji. Zastupala je i HTP Boka, koju je kupio kum familije Dragan Brković i umjesto milionskih investicija, renomirane hotele pretvorio u ruine.

Ana je i u poslu stoljeća sa kanadskim milijarderom Piterom Mankom koji je preuzeo Arsenal. Jedan od Mankovih ljudi saopštio je da za advokatske usluge nikada nije vidio tako visoku fakturu kao onu Kolarevićeve. Isplatilo se, Mank je dobio jednu od najljepših lokacija na Crnogorskom primorju za simboličnu sumu.

Zastupala je i singapurski Aman rizorts, zakupca Svetog Stefana, rusku kompaniju Sonuba, Miraks, CKB, HAAB… Advokatici stoljeća je profesija na prvom mjestu: zastupa i dinastiju Karađorđević koja od Crne Gore potražuje imovinu. Nju domoljubi ne kritikuje zbog manjka patriotizma.

Kolarevićevu, Miodraga Ivanovića i Olega Obradovića ne povezuje samo Telekom. Obradović i Ivanović su u upravi Prve banke, u kojoj Kolarevićeva ima akcije, a Miodrag Ivanović je sa 900 hiljada eura bio drugi po redu, nakon Elektroprivrede, po visini uloga za dokapitalizaciju Prve. Obradović je bio i u upravi MNSS, a sa Ivanovićem ima zajedničku firmu OMP engineering koja je ovog ljeta sklopila partnerstvo sa Plantažama.

Milena PEROVIĆ- KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo