Napadi na državu, premijera, evropske integracije… Upaljene su crvene lampice, stanje je borbene uzbune. Fali jedan, doduše, najvažniji podatak: ko napada? Desetine zvaničnih izjava se sručilo u medijski prostor od 4. decembra, početka afere listing lansirane u listu Dan, stvarajući opštu pometnju.
Iako Uprava policije i specijalno tužilaštvo tvrde da istražuju oko listinga – Milo Đukanović i Duško Marković poručuju kako, sve u svemu, ne očekuju da će se utvrditi ko je „najodgovorniji”!
Njima se naknadno pridružio i premijer Igor Lukšić, premda je, na hitno sazvanoj konferenciji za medije 4. decembra, kazao da od nadležnih organa očekuje brzu istragu i poručio da će „ukoliko ona ne pokaže rezultate nadležni službenici snositi odgovornost”!
Još je rekao 4. decembra: „Ta istraga ne može da se izgubi u moru nekih drugih poslova, jer ovo je toliko važno pitanje, jer sam ja građanin ove države. Kako da garantujem da će građani biti zaštićeni ako u ovom slučaju ne dovedemo stvari do kraja. Ako istraga ne bude pokazala odgovarajuće rezultate tražiću odgovornost činovnika kojim rukovodim”.
No, obraćajući se parlamentu 14. decembra, Lukšić pravi salto mortale, pa tvrdi da je odgovor „ne” na pitanje „da li će istraga dovesti do nekog posebnog rezultata”. Zbog čega se Lukšić saglasio sa Đukanovićem i Markovićem da se, kao biva, afera ne može raspetljati?
Krenimo redom. Jesu li, kako proizilazi iz stvarnih ili krivotvorenih listinga, Igor Lukšić i Milan Roćen kontaktirali jula i avgusta 2008. sa Darkom Šarićem?
Dilema je, sama po sebi, prejako naglašena i pridat joj je u medijima nerealan značaj u kontekstu drugih nepobitnih činjenica o tome da su Šarić i povezana lica godinama od strane vrha vlasti kod nas uživali VIP status.
Podsjetimo da je Šarić 2008, kako bi se reklo, ovdje ugledni poslovni čovjek; imao je ličnu kartu (dobio je 29. februara 2008), ubrzo je pokrenuo postupak za sticanje crnogorskoga državljanstva.
Bio je akcionar Pobjede, Prva banka, većinski u vlasništvu Aca Đukanovića, sklopila je novembra 2008. ugovor o zalogu sa Mat kompani na 5,3 miliona eura.
Ista firma je od nadležnih organa Vlade Crne Gore dobila licencu za prodaju duvana a povezana firma Mat petrol i licencu za promet gorivom.
Drako Šarić je preko Mat kompani, povezanih lica i firmi sa sjedištima na Sejšelima i SAD – kako tek 2011. tvrdi crnogorsko specijalno tužilaštvo u tužbi protiv njegovog brata Duška – još od 2006. putem depozita i simuliranih ugovora, u platni promet kroz banke Crne Gore ubačio najmanje 21.353.879,22 eura, odnosno, „novac pribavljen krivičnim djelom”.
Imao je Darko Šarić najmanje jedan poslovni sastanak sa Stankom Subotićem, partnerom Vlade Crne Gore i prijateljem Mila Đukanovića. Subotić je priznao da se sa njim sastao u Ženevi.
Gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković iz DPS-a, bez odluke lokalnog parlamenta, eksproprisao je za oko milion eura opštinskog kredita parcele u Otilovićima – gdje je bila planirana gradnja velike cementare – za račun „neimenovanog” investitora. Vuković je tako pazario parcele koje prethodno nije od mještana uspio da otkupi Josif Mićković, Šarićev advokat. Raspisivao je tendere na kojima je posao dobijala Mat kompani.
Kada je za Šarićem lansirana poćernica zbog šverca kokaina, Vuković je maja 2010. izjavio da su on i njegov brat „vrlo korektni momci” i da su „u vrlo dobrim odnosima”.
„Kako ću znati gdje je Šarić, a i da znam nikada ne bih rekao”, rekao je Vuković, koji od svoje DPS nije zbog ove izjave snosio nikakve konsekvence. Tim povodom je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica saopštila da Vukovićeva izjava „nije opasna po vladavinu prava”!
Istine radi Vuković i Medenica, svako po svome zadatku, produbili su suptilne teze koje je Milo Đukanović, tada premijer, za Televiziju B92 saopštio 19. februara 2010. o Darku Šariću: ,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”.
Đukanović je tako založio i autoritet naše države – za Darka Šarića, ordinarnog kriminalca. Prethodno je Šarić u postupku sticanja crnogorskog državljanstva 2009. prošao bezbjednosne provjere Agencija nacionalne bezbjednosti koju je tada vodio Duško Marković.
Iz Šarićevog se dosijea kasnije doznalo da je šest puta bio osuđivan presudama Opštinskog suda u Pljevljima zbog pet različitih krivičnih djela, uključujući pronevjere velikog obima i nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija. Osuđivan je još kao maloljetnik 1988, pa 1992. na uslovnu kaznu, treći put 1994. na kaznu od četiri godine zatvora, zatim 1996. godine…
Tek sada doznajemo da se za njega raspitivala i policija Hrvatske a zbog ubistva Iva Pukanića, vlasnika Nacionala, te njegovog saradnika Nika Franića oktobra 2008. u Zagrebu. Milan Tomić, pomoćnik direktora Uprave policije (UP), saopštio je da su od crnogorskih mobilnih operatera tražili i dobili listinge Darka Šarića i dostavili ih marta 2009. hrvatskoj policiji.
Oko godinu dana kasnije, marta 2010, direktor UP-a Veselin Veljović je napismeno, u Izvještaju o aktivnostima UP-a u realizaciji policijske operacije Balkanski ratnik, varao da za Darka Šarića „nije bilo osnova za primjenu specijalističkih tehnika mjera tajnog nadzora”.
Veljović je pokušavao da zamaže činjenicu da mu je Šarić, drugi put u karijeri, zbrisao iz Crne Gore – prvi put se to desilo 1993, dok je bio komandir Stanice milicije u Pljevljima. Njegov službenik, policajac Željko Bajović, prethodno je bio šef Šarićevog obezbjeđenja. Tokom 2009. Bajović je viđan u Šarićevom društvu. Bajovića je oktobra 2009. Pljevljak R.G. teretio da ga je pretukao kod Šarićeve diskoteke Municipijum S.
Ispostavilo se kako je Bajović, sa stažom od desetak godina u crnogorskoj policiji, navodno, „na bolovanju”. Veljović je uskraćivao zahtjeve za pristup informacijama o Bajoviću. Tek docnije, tokom istrage u Srbiji, doznalo se kako se na Veljovićevog službenika Bajovića vodila kuća u Novom Sadu, zaplijenjena kao Šarićeva imovina.
Iako je u Plavoj knjizi UP-a Šarić najkasnije 2007. notiran kao pripadnik organizovanog kriminala, rukovodilac Područne policije u Pljevljima Darko Ćorac je decembra 2009, dok je Drako Šarić boravio u Crnoj Gori, saopštio da policija nikada nije vršila kontrolu njegovih firmi!
Niko ništa u Crnoj Gori nije istraživao oko Darka Šarića do medijske eksplozije sa Balkanskim ratnikom. Ranka Čarapić, vrhovna državna tužiteljka, saopštila je proljetos kako je tužilaštvo „prve informacije o slučaju Darka Šarića dobilo 4. marta 2010. godine”.
Krivični postupak protiv njegovog brata, Duška Šarića, u Crnoj Gori je pokrenut tek krajem 2010. i to ne na bazi crnogorske istrage, već je predmet preuzet „po zamolnici Državnog tužilaštva pri Sudu u Milanu”. Važan detalj – Tužilaštvo Crne Gore nikada nije podiglo optužnicu protiv Darka Šarića.
To nas vraća na dilemu da li je on jula i avgusta 2008. kontaktirao sa Igorom Lukšićem i Milanom Roćenom?
Iz gore navedenog proizilazi kako je Darko Šarić: uredno prošao provjere ANB-a; nesmetano valjao milione kroz domaće banke; poslovao sa pljevaljskim gradonačelnikom; imao crnogorsku ličnu kartu. Veljović je tvrdio da ga nije prisluškivao, „nije bilo osnova”, štoviše, njegov službenik mu je bio šef obezbjeđenja a policija prije Balkanskog ratnika nikad nije pretresala Šarićeve firme.
Tužilaštvo i Ranka Čarapić pojma nijesu imali ko je uopšte Darko Šarić – ni danas ga ne terete za bilo što. Milo Đukanović je na TV lamentirao nad ljudskim pravima Darka Šarića, višestruko osuđenog kriminalca, dok je Vesna Medenica na neviđeno amnestirala potencijalne jatake iz DPS-a…
U tom sramnom sinopsisu o mjestu i ulozi Darka Šarića u novijoj crnogorskoj istoriji, odnosno, njegovoj VIP reputaciji i statusu kod crnogorskih vlasti, afera listing, odnosno, da li su sa njim komunicirali Lukšić i Roćen – poslužila je kao interno DPS upozorenje da su svi ovih godina umiješani u sve i da se niko ne može tek-tako izvući približavanjem Evropskoj uniji.
Desetine miliona Šarićevih eura koji su, prema optužnicama, zarađeni na švercu kokaina, prošli su uredno kroz crnogorski monetarni sistem u periodu dok je ministar finansija bio Igor Lukšić a Uprava za sprečavanje pranja novca i Poreska uprava bile pod njegovom najneposrednijom ingerencijom.
Lukšić je od februara 2004. biran na dužnost ministra finansija četiri puta, a od decembra 2008. za potpredsjednika Vlade dva puta. Nije li sadašnji premijer predložio i branio zakon kojim je samo Prvoj banci odobren kredit novcem poreskih obveznika?
Niti jedna privatizacija, krupnija bankarska transakcija – a bilo ih je u vrijednostima milijardi i milijardi – nije mogla proći mimo Igora Lukšića, njegovog stvarnog ili formacijski pretpostavljenog uvida. Nikad tokom njegovog ministrovanja nije pokrenuta niti jedna finansijska istraga koja je rezultirala podizanjem optužnica protiv krupnih riba.
Na dužnost premijera je Igor Lukšić imenovan a samo formalno izabran. Nije bio nosilac liste na posljednjim parlamentarnim izborima 2009, niti je bio član politbiroa DPS-a. Sve je to postao na osnovu odluke Mila Đukanovića, koji mu je poklonio i premijerski mandat i sve što je tokom karijere u politici bio. Afera listing ga je podsjetila da je samo falsifikat originala.
Vladimir JOVANOVIĆ
Stav3 sedmice
FELJTON2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice