Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Država ne da oteto

Objavljeno prije

na

U posljednjem Izvještaju o napretku Evropske komisije konstatovano je da u Crnoj Gori ,,proces restitucije i dalje teče veoma sporo”. O tempu rješavanja ovog problema najbolje zna preko 10.000 crnogorskih građana, koji godinama čekaju da im država vrati ili pravično nadoknadi imovinu oduzetu konfiskacijom, sekvestracijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom, eksproprijacijom… Kako je trnovit put do restitucione pravde u Crnoj Gori i koliko muka i državnih opstrukcija mora da se istrpi slikovito govori slučaj bivšeg diplomate Komnena Seratlića, koji godinama pokušava da vrati zemlju u Gornjoj Bukovici koja je pripadala njegovom đedu Iliji Seratliću. Iako je imanje decenijama zapušteno, država se tako lako ne odriče otete imovine. Nakon što je Seratlić odlučio da povrati đedovinu obratio se Komisiji za restituciju u Bijelom Polju. Ažurno, nakon pune tri godine, Komisija se umilostila da obavijesti Seratlića, proljeća 2010, da nije nadležna za povraćaj poljoprivrednog zemljišta. Savjetovali su ga da se obrati Osnovnom sudu u Žabljaku i tuži državu i Opštinu Šavnik. Zanimljivo Seratliću je trebalo šest godina da utvrdi na čijoj se teritoriji nalazi imanje njegovog đeda. Katastri u Nikšiću i Šavniku ubijeđivali su Seratlića da se zemlja nalazi na teritoriji Opštine Žabljak. Kada je Seratlić utvrdio da imanje ipak pripada šavničkom ataru, sada ni po koju cijenu ne daju ono za što nisu ni znali da je pod njihovom nadležnošću.

Seratlić smatra da su sve to namjerne mahinacije države i vladajućeg režima da se vlasnici oduzete imovine ne bi pravilno obeštetili. On je podnio tužbu Osnovnom sudu u Žabljaku. Rezultat: ,,Presuda je donesena po dekretu, jer država de facto neće da vraća oteto”, kaže Seratlić. Nedavno se obratio i Višem sudu u Bijelom Polju. Nakon odluke Višeg suda, ne preostaje mu ništa drugo nego da podnese predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Seratlić, koji je bio u diplomatskoj službi od Južne Amerike do Istočne Evrope, pratio je proces restitucije u zemljama u tranziciji.

,,Bukvalno nije bilo obraćanja Sudu u Strazburu iz Slovačke, Bugarske, Češke, Poljske i drugih zemalja, jer su u tim zemljama vraćene otete nepokretnosti komisijski, a ne sudski. I u Crnoj Gori su bile komisije pri svim katastrima, koje su vraćale nešto od nepokretnosti, a onda su ukinute 2007. godine i formirane tri komisije u Bijelom Polju, Podgorici i Baru. I to je bila mahinacija države, samo da bi pokazali Evropskoj uniji, kako oni nešto rade, da bi dobili status kandidata”, kaže Seratlić.

On smatra da je restitucija jedan od važnih uslova prijema zemlje u EU te da Crna Gora neće biti primljena u EU dok ne vrati otetu privatnost, pa makar se radilo o ,,jednom jedinom slučaju prijavljenom Evropskoj komisiji ili podnesku Sudu u Strazburu”.

A u Strazburu na red za rješavanje već tri godine čeka preko 700 predmeta o restituciji iz Crne Gore. Udruženje za vraćanje i zaštitu prava svojine je 2009. godine sudu u Strazburu podnijelo kolektivnu tužbu protiv države. Iza tužbe je stalo oko 3.000 građana koji tvrde da su im povrijeđena prava garantovana crnogorskim Ustavom i Konvencijom o osnovnim pravima i slobodama.

U predstavci Sudu u Strazburu navodi se da je država Crna Gora bez valjanih razloga 2007. donijela Zakon o izmjenama i dopunama zakona o povraćaju. U pitanju je, zapravo, izmijenjeni Zakon o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju iz marta 2004. A taj je zakon naslijedio Zakon o pravednoj restituciji iz 2002. godine. Tvrdi se da izmijenjeni zakon redukuje pravo bivših vlasnika i njihovih nasljednika. Naime, izmjenama iz 2007. utvrđeno je da su nakon 1968. godine vlasnici oduzete imovine dobijali pravednu novčanu nadoknadu. Zato im oduzeta zemlja i kuće neće biti vraćene, kao što neće imati pravo ni na finansijsku nadoknadu. Kako je zemlja od privatnih vlasnika oduzimana uglavnom nakon 1968. godine, računica govori da će oko 80 odsto onih koji sada od države potražuju svoju imovinu ostati uskraćeni za to pravo.

,,Izmjene Zakona ne daju gotovo nikakve šanse podnosiocima zahtjeva da im predmet bude pozitivno riješen”, kaže Veselin Uskoković, predsjednik Udruženja za povraćaj imovine.

On smatra da je,,od samog početka pokretanja ideje o ispravljanju ove istorijske nepravde izvršna vlast u Crnoj Gori uradila sve da se u praksi ova ideja ne realizuje”.

Parcele koje su nakon 1968. mijenjale vlasnika mahom su iz kategorije gradskog građevinskog zemljišta i velike su vrijednosti. Radi se o zemljištu oko Hrama u Podgorici, zatim fabričkiim krugovima fabrika Radoje Dakić i Marko Radović, zemljištu uz desnu obalu Morače, hiljadama i hiljadama kvadrata u gradskom jezgru ili na obodu Budve, Ulcinja, Herceg Novog…

Iz vlasti, od 1992. kada je usvojeno prvo zakonsko rješenje iz te oblasti – Zakon o povraćaju poljoprivrednog zemljišta, uporno poručuju da su oni za pravedno vraćanje oduzetog. Posebno je vlast glasna prije izbora. Izmjene zakona iz 2007. Vlada je obrazložila time da bi ranije rješenje ugrožavalo likvidnost budžeta i uvećavalo javni dug na iznos veći od milijardu eura.

U predstavci Sudu u Strazburu vlasnici navode da je Vlada taj razlog ,,ciljno planirala”, te da nije primjenjivala prethodni zakon zbog nepostojanja političke volje DPS-a, iako je on bio pravičan za bivše vlasnike, a njegovom primjenom država bi imala najmanji finansijski teret jer je naknada u novcu bila propisana samo u izuzetnim slučajevima. Tako Vlada nije koristila, iako je mogla a i sada može, vraćanje oduzete imovine u naturi ili isplatila obeštećenja u akcijama državnih preduzeća. A imala je i mogućnost zamjene za drugu imovinu u državnom vlasništvu. Vlasnici optužuju tadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića. Smatraju da je sadašnji premijer autor plana da se finansijski dug po osnovu restitucije naduvava sa ciljem da se predstavnici međunarodne zajednice dovedu u zabludu da Crna Gora nije u mogućnosti da pravedno obešteti vlasnike privatne imovine. Možda je i ova ,,ušteda” budžeta preporučila bivšeg ministra za premijersku fotelju.

Od Ministarstva do Strazbura

Prema nedavno objavljenim podacima Ministarstva finansija 10.797 građana Crne Gore traže od države povraćaj imovine. Do polovine ove godine riješeno je 2.777, od čega pozitivno samo 1.137. Fondu za obeštećenje dostavljeno je 1.141 konačno rješenje, čija ukupna vrijednost iznosi preko 187 miliona eura. Preko Fonda za obeštećenje, u novcu je isplaćeno više od 20 miliona eura, a u obveznicama oko 87 miliona, duguje se manje od 80 miliona eura.

Oni koji su odbijeni, njih je 1.640, mogu da pokrenu spor kod Upravnog suda. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava iz 2007, u slučaju prihvatanja žalbe bivšeg vlasnika postupak se ponovo vraća Ministarstvu finansija na razmatranje, odnosno jednoj od tri komisije za povraćaj i obeštećenje. Kada iscrpe sve mogućnosti u Crnoj Gori ostaje im Sud u Strazburu.

Iz Vlade su sigurni i da su predstavke u Strazburu uzaludne. Prema njihovom ranijim tumačenju, Sud pravde u Strazburu je u martu 2003. donio presudu po kojoj ne postoji obaveza države da vrati ili nadoknadi imovinu oduzetu revolucionarnim zakonima. Po tom tumačenju denacionalizacija je samo moralna obaveza države, a takve obaveze njih očigledno ne zamaraju.

Koliko god vlast pokušava da relativizuje ovo pitanje restitucija je zakonska i evropska obaveza Crne Gore na kojoj posebno insistira Evropska unija i SAD. U ispunjavanju te obaveze Crna Gora, za sada, kasni. No može da uči na primjerima iz regiona i ostalih tranzicijskih zemalja.

U Hrvatskoj je primijenjen naturalni model restitucije – gdje god je bilo moguće objekti i zemljište vraćeni su prvobitnim vlasnicima. Slično je bilo i u Sloveniji. U Mađarskoj je restitucija izvršena kroz novčanu nadoknadu bivšim vlasnicima, dok su povraćaj imovine u naturalnom obliku sproveli u Rumuniji, Češkoj, Poljskoj…

Kod nas su za sada ,,svijetli” primjeri funkcioneri, tajkuni i ostali bliski vlasti i ,,tekovinama državnosti” čiji zahtjevi za povraćaj imovine bivaju ekspresno riješeni. Kako se to radi ukapirali su i Karađorđevići, pa ih u popostupku povraćaja imovine u Crnoj Gori zastupa advokatska kancelarija Ane Kolarević, sestre Mila Đukanovića.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ BATA CAREVIĆA: Sudstvo je golo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je dugo žmurilo na slučaj Krimovice. Prenulo se tek u avgustu 2022. kada je Tužilaštvo u Kotoru pokrenulo postupak protiv Carevića zbog krivičnog djela uzurpacija državne imovine dok su se njegov sin Milan i porodična kompanija Carinvest teretili za uzurpaciju i gradnju bez dozvole

Osnovni sud u Kotoru oslobodio je nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva Marka Bata Carevića optužbi da je protivpravno uzurpirao preko pola miliona kvadrata državnog zemljišta, u selu Krimovica iznad Budve. Sudija kotorskog Osnovnog suda Veljko Bulatović osudio je za uzurpaciju Carevićevog sina Milana na pola godine kućnog zatvora, a njihovu kompaniju Carinvest kaznio sa 100.000 eura. Sudskom odlukom će tako Carevići otetu državnu zemlju platiti 16 centi, dok se u isto vrijeme na toj lokaciji kvadrat prodaje i do 140 eura.

U međuvremenu, za skoro deceniju otkako su uzurpirali 612.000 kvadratnih metara državnog zemljišta, Carevići su ga ,,priveli namjeni” pa su na njemu bespravno izgradili preko 6.000 kvadrata stambeno- poslovnih objekata. Na zvaničnom sajtu kompanije Carević reklamira se etno kompleks na Krimovici koji sadrži vile sa bazenima, restorane, farme, objekte za uzgoj domaćih životinja, zasade maslina, pogone za proizvodnju hrane.

Sumnje da je u Krimovici došlo do uzurpacije državnog zemljišta od strane Carevića prvi put je u februaru 2020. objavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Iz MANS-a su i tada isticali da Careviću koji je bio funkcioner Demokrtskog fronta (DF) nije smetalo što je od početka uzurpacije pa i poslije toga na vlasti bila Demokratska partija socijalista (DPS).  MANS je i tada tvrdio da Carević nije mogo uzurpirati zemljište bez znanja države, optužujući tadašnje Ministarstvo poljoprivrede da je ,,uradilo sve kako bi legalizovalo” Carevićev kompleks.

Iako su svi objekti na uzurpiranom zemljištu izgrađeni bez građevinske i upotrebne dozvole, to nije smetalo da država za vrijeme DPS vladavine pomogne ovaj projekat kroz subvencije i kredite koji su odobravani preko Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Iz MANS-a  su upozoravali i da su  državni organi imali punu informaciju o onome što se dešava na državnom zemljištu, jer je svaki od nelegalno podignutih objekata uredno registrovan u kotorskom katastru i upisan kao vlasništvo kompanije Carinvest.

Marko Carević je sve optužbe negirao uz tvrdnje da je u pitanju ,,stoprocentna neistina” i pokušaj da se on lično i politički diskredituje. Politički je Careviću dobro išlo jer je 2019. došao na čelo Opštine Budva. Na toj funkciji je sa prekidima ostao do početka 2022. u dva mandata.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE STRAHINJE KOPRIVICE, SINA DUGOGODIŠNJEG POLICIJSKOG FUNKCIONERA DUŠKA KOPRIVICE: Neobične veze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema ranije prikupljenim dokazima, Strahinja i njegov otac Duško bili su na spisku za likvidaciju kriminalnih grupa koje sarađuju sa škaljarskim kriminalnim klanom. Sada je mlađi Koprivica uhapšen pod sumnjom da je vodio kriminalnu grupu koja je poslovala sa visokopozicioniranim članom škaljarskog klana Igorom Krstovićem

 

Strahinja Koprivica iz Nikšića, sin dugogodišnjeg policijskog funkcionera u penziji Duška Koprivice, uhapšen je u akciji koju su po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva izveli pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja. Osim njega, uhapšeni još Blažo Đurković, Nikola Vukotić i Marinko Koprivica, a naredbom o sprovođenju istrage obuhvaćen je i visokorangirani pripadnik kriminalnog škaljarskog klana, Igor Krstović, koji je odranije u pritvoru.

Strahinju Koprivicu tužilaštvo tereti da je  organizovao kriminalnu grupu koja je u države Evropske unije švercovala veće količine droge i cigareta.

Koprivica je, prema dokazima istražitelja, od Krstovića navodno kupovao drogu koju je švercovao u zemlje Evropske unije. Iz skaj komunikacije koju su objavili mediji, a koje Specijalno državno tužilaštvo smatra dokazom, proizilazi da je kriminalna grupa Strahinje Koprivice jednom sedmično prebacivala cigarete preko granice.

Komunikaciju o švercu uhapšeni Koprivica, koji je na kriptovanoj aplikaciji koristio nadimak Princip, vodio je 23. juna 2020. godine. Tokom te prepiske on objašnjava uhapšenom pripadniku policijskog kartela Vladimiru Bajčeti od kada Koprivice “rade” cigarete, koliki procenat uzimaju, kome ih predaju preko granice sa Bosnom i Hercegovinom, ali i koga su izbacili iz posla.

Iz iste komunikacije proizilazi da su cigarete koje je Koprivica krijumčario preko crnogorske granice, osim u Italiji i Hrvatskoj, završavale u Trebinju, Sarajevu i Banjaluci.

Nikšićanin koji je na Skaj aplikaciji koristio  nadimak Zigi 29, objašnjavao je pripadniku takozvanog policijskog narko-kartela da Koprivica krijumčarene duvanske proizvode u Trebinju predaje Radomiru Ninkoviću, zvanom Rašo Letva, koji je na Skaju pisao sakriven iza nadimka Toti.

“Brate, sve sam do sad bio s njim, svašta mi je nešto pričao. Njegovo to ide za Banja Luku, za Sarajevo. Tamo je 30 eura veća cijena, razumiješ… Letvi daju Duško i Željko Lazović 200 kartona nedjeljno, daje mu on (Koprivica) 400 kartona…on ima svojih 100 kartona. Nedeljno mu to ide. Njemu šleper nedeljno ide, četiri šlepera mjesečno on uzima samo od ovih ođe”, stoji u prepisci.

Ime Strahinje Koprivice nije nepoznato crnogorskoj javnosti i istražiteljima. On je 2018. godine pred nadležnim organima saslušan u svojstvu svjedoka u postupku koji je tada pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo protiv tri kriminalne grupe koje su predvodili Nikšićanin Ranko Radulović, Kotoranin Igor Vukotić i albanski državljanin Erogen Brajović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PODIGNUTA OPTUŽNICA POTIV MILIVOJA KATNIĆA I ZORANA LAZOVIĆA: Iz vrha sistema na optuženičku klupu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U saopštenju objavljenom na sajtu SDT-a navodi se da je optužnica podignuta jer je iz dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je Lazović, u 2020. godini, u Crnoj Gori, organizovao kriminalnu organizaciju, čiji su pripadnici postali okrivljeni Milivoje Katnić, Petar Lazović i Saša Čađenović, kao i druge za sada nepoznate osobe

 

 

Za nepunih 20 dana crnogorska javnost će imati priliku da čuje šta bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović imaju da kažu na optužbe koje je specijalni tužilac Miloš Šoškić napisao i opisao u svoj tužilačkom aktu. Naime, za 8.novembar je, u podgoričkom Višem sudu, zakazana kontrola optužnice protiv nekadašnjih čelnika tužilaštva i policije.

Tužilac Šoškić je, uz optužnicu, zatražio da se Katniću i Lazoviću produži pritvor, što je sud dan kasnije prihvatio, uz ocjenu da bi dvojica optuženika mogli pobjeći ukoliko im se ukine pritvor, ali i zbog navodne mogućnosti da Katnić ponovi krivično djelo koje mu se stavlja na teret – zloupotreba službenog položaja. Nijesu objasnili kako bi to uradio, budući da Katnić godinama nije tužilac već penzioner. Lazoviću, koji je označen kao organizator ove kriminalne grupe, pritvor je produžen i zbog „posebno teškog djela“ koje mu se stavlja na teret. Ni za ovakav stav javnost nije dobila detaljnije obrazloženje.

Nije se tužilac Šoškić samo potrudio da u zakonom predviđenom roku napiše svoj optužni akt, što je prilično neuobičajeno za ovdašnje prilike, već su se iz SDT-a potrudili i da detaljno opišu za šta se sve terete Lazović i Katnić. Tako se u saopštenju objavljenom na sajtu SDT-a navodi da je optužnica podignuta jer je iz dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je Lazović, u 2020. godini, u Crnoj Gori, organizovao kriminalnu organizaciju, čiji su pripadnici postali okrivljeni Milivoje Katnić, Petar Lazović i Saša Čađenović, kao i druge za sada nepoznate osobe.

Objašnjava se da je Lazovićeva kriminalna grupa, navodno, sarađivala sa kriminalnom organizacijom koju je predvodio Radoje Zvicer (kavački klan). „I imala za cilj vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od četiri godine ili teža, i to nepreduzimanjem krivičnog gonjenja prema istaknutim članovima te i svoje kriminalne organizacije, a radi sticanja nezakonite dobiti i moći, a postojao je uticaj dijela kriminalne organizacije na izvršnu vlast – Upravu policije Crne Gore i druge važne društvene činioce – Specijalno državno tužilaštvo“, piše u saopštenju. Prema ocjeni specijalnog tužioca Šoškića, iz dokaza prikupljenih u prethodnom postupku, postoji osnovana sumnja da je Zoran Lazović, u decembru 2020.godine, kao pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije, protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja, pribavio korist srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, pripadnicima kriminalne organizacije Radoja Zvicera. „Na način što je, na zahtjev R.Z., koji mu je prenio njegov sin, optuženi P.L., obezbijedio da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost, a što su V.B. i M.M. iskoristili, jer su, tokom januara, boravili u Crnoj Gori, kod R.Z., organizatora svoje kriminalne organizacije“, piše u saopštenju.

Tvrdi se i da su Belivuk i Miljković ostvarivali i neposredan susret i ručak sa okrivljenim Lazovićem, koji je potom, zajedno sa Katnićem, a u cilju prikrivanja izvršenog krivičnog djela, u javnim nastupima, obmanjivao javnost da su ta lica u Crnu Goru ušla na zahtjev policije Republike Srbije i da su prema njima Uprava policije Crne Gore i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje, u skladu sa zakonom. U opširnom saopštenju navodi se i da postoji osnovana sumnja da su okrivljeni Zoran Lazović i Milivoje Katnić, u decembru 2020. godine, zajednički, protivpravnim iskorišćavanjem svojih službenih položaja i ovlašćenja i nevršenjem svojih službenih dužnosti, pribavili korist Dušku Roganoviću, istaknutom članu Zvicerove kriminalne organizacije.

„Jer okrivljeni Z.L. nije naredio da policija i kod D.R. inicira pretresanje i protiv njega podnese izvještaj kao dopunu krivične prijave, iako su prethodno prikupljeni dokazi i obavještenja iz kojih je proizilazio osnov sumnje da je učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i druga za koja se goni po službenoj dužnosti“, piše u saopštenju. Dodaje se da je Lazović nakon toga, navodno, kao organizator kriminalne organizacije, naredio Katniću da po službenoj dužnosti ne pokreće postupak protiv Roganovića, što je on i prihvatio. „Pa je naložio optuženom specijalnom tužiocu S. Č. da ne pokreće postupak protiv D. R., ne odobri policiji da podnese i sam da ne podnosi sudu zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje njegovog stana i drugih prostorija, što je S. Č. prihvatio, zbog čega su službenici policije inicirali pretresanje kod drugih lica i samo protiv njih, po nalogu S.Č. podnijeli izvještaj kao dopunu krivične prijave, ali ne i protiv D.R., pa su mu tako okrivljeni Z. L. i M. K. i optuženi S. Č. pribavili korist u vidu nepreduzimanja radnje dokazivanja i nepokretanja postupka protiv njega“, objašnjavaju iz SDT-a.

Za specijalnog tužioca Miloša Šoškića postoji osnovana sumnja da je Katnić, kao glavni specijalni tužilac, u januaru 2022. godine, u Podgorici, zajedno sa optuženim Čađenovićem, koji je bio obrađivač predmeta, nevršenjem svoje službene dužnosti pribavio korist optuženom Petru Lazoviću, ali i Ljubu Miloviću, Radoju Zviceru, Dušku Roganoviću, i još sedmorici pripadnika te kriminalne organizacije. „ Jer iako je znao da postoje osnovi sumnje da su učinili krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, (Katnić – prim. Monitora) se saglasio sa odlukom koju je donio optuženi S.Č., da se ne preduzima krivično gonjenje protiv njih, a potom je okrivljeni M.K. u javnim i medijskim nastupima obmanjivao javnost da optuženi P. L., sin okrivljenog Z.L., nije pripadnik kriminalne organizacije R. Z., već prikriveni policijski službenik na tajnom zadatku, dok je, nakon što je utvrđeno da je optuženi S.Č. donio očigledno nezakonitu odluku, Specijalno državno tužilaštvo, a nakon sprovedene istrage, podiglo optužnicu protiv 11 optuženih lica, zbog velikog broja teških krivičnih djela, a po kojoj je u toku krivični postupak pred sudom“, pojašnjava se u saopštenju.

U opširnoj objavi navodi se i da postoji osnovana sumnja da je Zoran Lazović, od marta 2021. do marta 2024. godine, lažno prikazivao činjenice o porijeklu novca za koji je znao da je pribavljen kriminalnom djelatnošću. „Kao javni i bivši javni funkcioner, Agenciji za sprječavanje korupcije je podnosio izvještaje u kojima je lažno prikazivao da je ostvarivao prihode od poljoprivrede u iznosima od po 2.500,00 € mjesečno, iako nije vršio promet poljoprivrednih proizvoda i hrane, niti je u registar ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede upisan kao proizvođač poljoprivrednih proizvoda namijenjenih tržištu, već je na taj način lažno prikazivao porijeklo novca pribavljenog kriminalnom djelatnošću – izvršenjem krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije za koje je protiv njega podignuta optužnica, i kriminalnom djelatnošću – neovlašćenom prodajom opojne droge i krijumčarenjem i prodajom cigareta svog sina – optuženog P.L., protiv kojeg je Specijalno državno tužilaštvo podiglo više optužnica#, objašnjavaju iz SDT-a. Specijalni tužilac Šoškić starijeg Lazovića i Katnića tereti i za nedozvoljeno držanje oružja, jer kako navodi postoji osnovana sumnja da su u aprilu ove godine, u kućama koje koriste, u Bijelom Polju i Danilovgradu držali vatreno oružje i municiju, za koje je im nije izdata odgovarajuća isprava o oružju, a da je Lazović držao i djelove oružja i municiju, čije držanje je građanima zabranjeno.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo