Način na koji je državljanin Velike Britanije porijeklom iz Petrovca ostao bez atraktivne parcele u zaleđu plaže Lučice u Petrovcu, signal je vlasnicima nekretnina u Crnoj Gori da provjeravaju da li je imovina koju posjeduju i dalje u njihovom vlasništvu iako je ni na koji način nijesu otuđili. Advokat Branislav Suđić, rodom iz Škotske, potomak je poznate porodice Suđić iz Petrovca, koja u ovom primorskom mjestu posjeduje veći broj nekretnina, zemljište u Petrovcu i Lučicama, Buljarici i Svetom Stefanu i staru porodičnu kuću na obali u centru petrovačkog šetališta.
Roditelji advokata Suđića davno su se odselili u Veliku Britaniju, otac Milivoje Suđić radio je nakon Drugog svjetskog rata kao šef dopisništva Tanjuga u Londonu, dok je majka, Miroslava Suđić, bila novinar agencije BBC.
Njegov brat, poznati arhitekta Dejan Suđić, direktor Dizajn muzeja u Londonu, vjerovatno je jedini Crnogorac odlikovan visokim ordenom britanskog kraljevstva.
Suđići rijetko dolaze u Crnu Goru, ali se Branislav, rođen u Velikoj Britaniji u okrugu St. Albans 1941. godine, iznenada našao u situaciji da pred pravosudnim organima Crne Gore dokazuje svoj identitet i vlasništvo na atraktivnoj parceli u Lučicama, površine 1.563 kvadrata, koja je dio porodičnog nasljedstva.
OSTAO BEZ ZEMLJE: Bez znanja i odobrenja vlasnika Branislava Suđića dvije parcele u Lučicama promijenile su u ljeto 2008. godine vlasnika u kupoprodajnoj transakciji vrijednoj 400.000 eura koja po mnogo čemu podsjeća na neku od epizoda popularne britanske TV serije Prevaranti.
U Petrovcu se toga ljeta pojavljuje izvjesni Zlati Georgijevski, bugarski državljanin sa prebivalištem u Skoplju, koji se predstavio kao opunomoćenik lica sa istim imenom i prezimenom, Suđić Branislava iz Skoplja, u čije ime je tražio kupca za dvije parcele br. 1013 i 1014 u Lučicama.
Kao zainteresovani za kupovinu javljaju se Budvanin Goran Kovačević i Milan Kaloštrović iz Petrovca, koje sa Georgijevskim povezuje Tihomir Fatić, ugostitelj iz Petrovca i Ratomir Jovanović iz Beograda.
Ubrzo je postignut dogovor o prodaji zemlje za sumu od 400 hiljada eura, koju će kupci isplatiti u četiri jednake rate. Sklopljen je ugovor o kupoprodaji nepokretnosti između stranaka – Suđić Branislava iz Makedonije sa adresom u Skoplju, koga zastupa Zlati Georgijevski, takođe iz Skoplja, i kupaca Kovačevića i Kaloštrovića koji tako postaju novi vlasnici imanja Suđića.
Ugovor se bez ikakvih teškoća ovjeravaju u Osnovnom sudu na Cetinju 19. jula 2008. godine.
Na osnovu ovjerenog ugovora, kupci se glatko knjiže kao novi vlasnici u budvanskom katastru i počinju radove na raščišćavanju livade i pripreme za gradnju objekta na njoj u skladu sa urbanističkim planom za Lučice koji je u fazi izrade.
No radost kupovine bila je kratkog vijeka. Branislav Suđić iz Škotske doznaje da je njegovo zemljište prodato i nakon prvog šoka i konsultacija sa rođacima i advokatom Brankom Vuksanović iz Budve, podnosi tužbu Osnovnom sudu u Kotoru protiv virtuelnog Branislava Suđića iz Skoplja, Gorana Kovačevića i Milana Kaloštrovića, radi utvrđenja istine i ništavosti ugovora i vraćanje u posjed svog imanja.
No, ispostavilo se da to nije lak posao.
Pravi Branislav Suđić izjavljuje da nije nikada nikome dao punomoćje i nikada ni sa kim nije sklopio ugovor o kupoprodaji spornih parcela.
Georgijevski je raspolagao punomoćjem koje je, navodno, uredno ovjereno kod notara Lenke Micajkove iz Skoplja, priložio je i fotokopiju lične karte Branislava Suđića izdate u Skoplju, sa njegovim matičnim brojem i godinom rođenja. Georgijevski je posjedovao dva pasoša, makedonski i bugarski, i ličnu kartu izdatu u Skoplju.
Složio je priču kako je Suđić star i nemoćan čovjek koji je nekada živio u Škotskoj, o kome se on brine i od koga je dobio punomoćje da proda imanje u Lučicama, jer od rodbine ima samo sina u Engleskoj sa kojim je u zavadi.
Ni kupcima, ni Sudu na Cetinju, a ni službenicima budvanskog katastra nije bilo ničeg sumnjivog u tome što se podaci iz Lista nepokretnosti br. 414 autentičnog Branislava Suđića iz Škotske ne poklapaju sa podacima dvojnika iz Skoplja. Ni matični broj, ni datum rođenja, ni ime države u kojoj živi, nisu bili isti. Deset godina mlađem Branislavu Suđiću iz Škotske u vlasnički list unijet je kao matični broj onaj koji je utvrdila Uprava za nekretnine prilikom upisa prava svojine po osnovu rješenja o nasljeđivanju.
Zanimljiv je podatak da je rješenje o uknjižbi novih vlasnika, navodno, podigao i potpisao Branislav Suđić lično!
Iako kupci nikada uživo nisu vidjeli prodavca, niti je advokat Suđić iz Škotske to učinio. Uostalom, njegov potpis i paraf dvojnika iz Makedonije, drastično se razlikuju.
PAPIRIĆEM DO BOGATSVA: a pitanje novinara Monitora kako su mogli samo na osnovu jednog papira i fotokopije lične karte, bez želje da upoznaju vlasnika ili se makar čuju sa njim – iskeširati 400 hiljada eura nepoznatoj osobi, stranom državljaninu Zlati Georgijevskom, kupac Milan Kaloštrović kaže:
„Raspitivali smo se o Branislavu Suđiću i saznali da nikada nije dolazio u Petrovac i da je sve poslove obavljao preko punomoćnika, pa nismo posumnjali. Mi smo savjesni kupci, isplatili smo novac, platili porez i knjižili se. Dokumenta koje smo priložili prihvatio je i sud na Cetinju i Uprava za nekretnine, pa ako izgubimo spor tužićemo državu Crnu Goru, ove državne institucije i poresku upravu jer su dužne da uruče rješenja o uknjižbi i porezu i da dobiju povratnicu, a to nisu učinili”.
Partneri Kaloštrović i Kovačević smatraju da su Branislav Suđić iz Edinburga i ovaj iz Skoplja jedna te ista osoba, iako su na sudu potvrdili da osoba sa fotokopije lične karte ne liči na tužioca Suđića koji je prisutan ročištima na sudu u Kotoru.
Pokušaj prevare pripisuju njemu, jer „suština je u tome da hoće ovu zemlju dva puta da proda”, kaže Goran Kovačević.
Zanimljivo je da je uz sličnu argumentaciju Viši sud u Podgorici poništio dva rješenja o predlogu za izdavanje privremene mjere kojim se tuženima zabranjuje otuđenje, opterećenje i građenje na spornim parcelama do pravosnažnog okončanja sudskog postupka. Privremenu mjeru tražili su sudija Ranko Šćekić, i po drugi put, sudija Zoran Milić koji sude u ovom predmetu.
U obrazloženju ukidnog rješenja Viši sud je, pored ostalog, naveo mogućnost da je u liku tužioca i u liku tuženog sublimirano jedno lice, da se radi o istoj osobi i na strani tužioca i na strani tuženog.
VIRTUELNI DVOJNIK: U međuvremenu je od Ministarstva unutrašnjih poslova Makedonije stigao odgovor na zahtjev suda u kome se potvrđuje da u toj državi ne postoji Branislav Suđić, sa ličnim podacima i adresom koji su navedeni u kupoprodajnom ugovoru.
Što znači da su priložena dokumenta falsifikati. Bez traga je nestao i punomoćnik Georgijevski.
Advokat Suđić podnio je i krivičnu prijavu protiv aktera u ovom poslu Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, koje će u okviru istrage pribaviti dokumentaciju od notara iz Makedonije koji je izvršio ovjeru navodnog punomoćja kojim je prodaja izvršena.
„Sada kada je utvrđeno da nema Branislava Suđića u Makedoniji, nema prodavca, onda nema ni prodaje, pa ni ugovora”, kaže advokatica Vuksanović.
A Branislav Suđić koji se pojavljuje na suđenju nije ta osoba.
Korespondencija između Ministarstva pravde Crne Gore i Makedonije trajala je godinu dana, što je privuklo pažnju službenika britanske ambasade u Podgorici, ističe Branislav Suđić, koji se i njima obratio za pomoć.
Rečeno mu je da nije jedini britanski državljanin kome se tako nešto dogodilo.
Pravo je pitanje koliko je uopšte pouzdana evidencija stvarnih prava na nekretninama u Crnoj Gori i koliko su savjesni službenici ove državne ustanove.
Tokom investicione euforije u kojoj je naglo porasla vrijednost zemljišta na primorju, izgubile su se osnovne moralne vrijednosti u društvu. Razni mešetari, bliski rođaci i nasljednici jedni drugima pod raznim izgovorima otimaju zemlju, knjiže se na tuđu imovinu i prodaju je.
Sud u Kotoru pretrpran je predmetima sa bizarnim primjerima prevare u kojima stvarno pravo vlasništva dokazuju oštećeni građani koji su, zbog nemara ili sudjelovanja pojedinaca u nadležnim državnim institucijama, ostali bez svoje imovine.
Branka PLAMENAC