Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dil i dileri

Objavljeno prije

na

Ozvaničeno je: najveći, najbolji, najvrijedniji… crnogorski privatizacioni ugovor uskoro će biti suštinski promijenjen. Jedna godina, najkišovitija u novijoj istoriji Crne Gore, bila je dovoljna da se pokaže kako italijanska A2A, pobjednik Tendera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG, nije u stanju da ispuni obaveze preuzete kupoprodajnim ugovorom. Od crnogorske javnosti se i dalje kriju kriterijumi (u ugovoru: indikatori) po kojima se ocjenjuje način na koji A2A upravlja ovdašnjom Elektroprivredom, ali je i pored toga postalo jasno da dva osnovna nijesu ispunjena. KUPAC UVIJEK U PRAVU: Realizovane investicije i ostvarena dobit EPCG u 2010. godini manje su od onoga što je predviđeno u petogodišnjem biznis planu.

Možda to i ne bi biilo tako tragično da su Italijani na Tenderu pobijedli zahvaljujući najboljoj ponudu. Ali, ima ljudi koji to još nijesu zaboravili, Tenderska komisija predvođena Vujicim Lazovićem, predsjednikom Savjeta za privatizaciju i potpredsjednikom Vlade, zaključila je da osam eura za akciju koliko su ponudli Italijani vrijedi više od 11 eura koliko su za isti posao nudili Grci. Onima što nijesu povjerovali u tu matematiku rečeno je kako će se i oni, neznaveni i nepovjerljivi, uvjeriti u kvalitet Vladinog računa čim A2A zagospodari Eletroprivredom i pokaže sve što zna i može.

Onda se pokazalo kako to, ipak, i nije mnogo. Zapravo, da je znatno manje od onoga što je EPCG postizala dok je njom upravljala domaća pamet. Međutim, činjenica da A2A nije ispunila ugovorene obaveze protumačena je, zvanično, ne kao dokaz nesposobnosti toliko hvaljenog strateškog investitora, već kao potvrda neprijateljskog okruženja i navodne urote koja funkcioniše u dijelu crnogorske javnosti protiv svih koji su spremni da svoj novac ulože u ovdašnju privredu?!

Zato su Italijani svoj neuspjeh prvo pokušali da prebace na pleća potrošača koji koriste usluge EPCG. I od njih naplate nedostajući novac. Kada je njihov zahtjev da cijena struje poraste i do 70 odsto (za potrošače iz najbrojnije kategorije – domaćinstva) naišao na nerazumijevanje javnosti, zvaničnika Regulatorne agencije za energetiku i predstavnika Vlade kao većinskog vlasnika EPCG, okrenuli su ploču. I vratili se direktnim pregovorima sa čelnicima izvršne vlasti.

REVIDIRANJE: Proljetošnji susret Renata Ravanelija, direktora A2A, i premijera Igora Lukšića označio je početak radova na reviziji važećeg privatizacionog ugovora.

Nije sporno da je do tih razgovora moralo doći. Jednostavno, na to je potpisnike obavezivala činjenica da se ugovor ne izvršava na dogovoreni način. Sporno je, međutim, to što je Vlada Crne Gore u tim pregovorima od starta zauzela poziciju nekoga ko je dužan da čini ustupke koji će, po svaku cijenu, zadovoljiti drugu stranu.

Konačno, krajem prošle nedjelje je obznanjen dogovor da se do kraja godine potpiše aneks ugovora između A2A i Vlade. Crnogorski pregovarači su za svoju veliku pobjedu proglasili mogućnost da se revizijom ugovora ukine (ili samo odloži) pravo A2A da nakon pet godina postane većinski vlasnik EPCG. Elektroprivreda ostaje u državnom vlasništvu, slavodobitno galame muštulukdžije, nadajući se da smo zaboravili elementarno: ovi su pregovori počeli kada je postalo kristalno jasno da A2A ne može ispuniti kriterijume koje su njeni čelnici prihvatili 2009. godine, a koji su bili nužan preduslov da bi oni uopšte mogli razmišljati o tome da postanu većinski vlasnici EPCG. To, dakle, i nije bilo sporno.

Crnogorska javnost tražila je odgovor na dilemu – zašto bi A2A i dalje upravljala najvrijednijim državnim preduzećem u Crnoj Gori? Čime su to zaslužili? Ili preciznije: da li je A2A baš ono što nam je trebalo kada je riječ o razvoju energetskog sektora u Crnoj Gori?

,,Mi smo zadovoljni načinom na koji A2A upravlja Elektroprivredom, pa bi tu mogla da se primijeni opcija dugotrajne saradnje, uz opciju da država zadrži većinsko vlasništvo nad EPCG” – saopštio je premijer Lukšić navodeći kako je pitanje vlasništva u EPCG sekundarno. Najvažnije je, po njegovo mišljenju, da se započeta saradnja nastavi u dobrom duhu. „Ne vidim da bi bilo problema da revizija ugovora ide u pravcu da mi produžavamo ugovor o menadžmentu EPCG sa italijanskom kompanijom”.

Zanimljivo bi, i važno, bilo saznati – na čemu to premijer i njegovi saradnici zasnivaju izrečeno zadovoljstvo načinom na koji Italijani gazduju Elektroprivredom. Iz nekog razloga ovdašnjoj javnosti nije omogućeno da sagleda benefite koje je ta saradnja donijela. Zato, valjda, i ne razumijemo zašto je toliko neophodno po svaku cijenu održati dobar duh sa zvaničnicima kompanije koja ne poštuje svoje obaveze.

Iz nastupa crnogorskih zvaničnika proizilazi da smo mi, u najmanju ruku, odgovorni za to što aktuelna cijena struje nije po volji predstavnicima A2A, i da – i kao država i svi pojedinačno – imamo velike moralnu i materijalnu obavezu prema Italijanima zbog činjenice da su oni u posao sa Vladom Crne Gore, EPCG i Prvom bankom braće Aca i Mila Đukanovića uložili 400 miliona eura… Kao da to nije bio njihov izbor.

U najkraćem: pravila po kojima se određuje cijena električne energije u Crnoj Gori nijesu se suštinski mijenjala nakon dolaska A2A. Samo su ispravljene greške u računu koje su EPCG godišnje donosile 20-tak miliona eura. Na stranicama Monitora smo, od početka pregovora Vlade i A2A, nekoliko puta ponovili da je prema važećim propisima nemoguće da EPCG za pet godina ostvari traženi profit od 300 miliona eura. Nemoguće je da su Italijani to shvatili tek sada. I u slučaju da ne pribave uvjerenje kako su svi njihovi pregovarači bili ,,poslovno nesposobni” ta bi zabluda, ako ona uopšte postoji, trebala ostati samo njihov problem. Isto je i sa pričom o ulogu od 400 miliona eura. Taj novac A2A nije uložila da bi nama bilo bolje, već da bi ostvarila svoje dugoročne ekonomske interese. Iz perspektive Crne Gore bitno je samo to da li oni izvršavaju preuzete obaveze na kvalitetan način. I to bi morao biti jedini kriterijum iz koga bi proizašla odluka da li A2A za svoj angažman u Crnoj Gori zaslužuje (ekonomsku) kaznu ili nagradu. Profit ili gubitak.

VIŠI CILJEVI: Činjenica da ova, u suštini jednostavna priča, u interpretaciji naših zvaničnika dobija neke mnogo šire dimenzije može da znači samo jedno: nešto se pokušava sakriti od građana Crne Gore.

Recimo, istovremeno sa pričom kako EPCG ostaje u državnom vlasništvu, najavljuje se mogućnost da se, bez tendera, toj kompaniji dodijeli pravo gradnje elektrana na Morači. ,,Vlada već razmišlja u tom pravcu”, najavio je Lukšić. A šta ako A2A postane većinski (ili čak jedini) vlasnik EPCG recimo 2020. godine?

Dok traju priče o Elektroprivredi, hidroelektranama na Morači, drugom bloku u Pljevljima, prenosnom kablu, autoputu… besparica ponovo kuca na vrata državnog budžeta. Kao i 2008. godine vlast je prinuđena da izmisli novac kojim će održati likvidnost. U jesen prošle godine država se zadužila za skoro 200 miliona eura uz najavu da će to biti dovoljno da se pokrije i ovogodišnji manjak u budžetu.

Uz mnogo manje pompe i slavljeničkih fanfara operacija je ponovljena i proljetos. O novoj emisiji obveznica vrijednoj 180 miliona eura obaviješteni smo uz najave premijera Lukšića i ministra finansija Milorada Katnića da tokom ove godine neće biti novih zaduženja.

Prije nego ovaj broj Monitora stigne u štampariju, Vlada će započeti pregovore sa Svjetskom bankom o kreditu vrijednom 85 miliona eura, koji bi zvaničnoj Podgorici trebalo da bude dostupan već na jesen. I taj će novac, najavljeno je, biti upotrijebljen za pokrivanje budžetskog deficita.

Po istom principu – danas jedno, sjutra drugo – i priča o novom modelu saradnje sa A2A očas posla bi mogla dobiti potpuno nove obrise. A uz ovakve pregovarače, na bolje neće.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GODINA ZA NAMA: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Briselu, 26. juna, Crna Gora je dobila IBAR,  ispunivši prelazna mjerila za poglavlja 23 i 24. Nakon dva dana, parlamentarna je većina izglasala Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen, kao odgovor na glas Crne Gore za Rezoluciju UN o Srebrenici.  Iz Hrvatske su račun su ispostavili i ovog decembra kada Crna Gora nije dobila zeleno svjetlo za  zatvaranje poglavlja 31

Godina je počela svađom premijera Milojka Spajića i predsjednika države Jakova Milatovića, dok su Andrija Mandić i Milan Knežević sve glasnije insistirali na rekonstrukciji 44. Vlade.

Na sjeveru nije bilo snijega ni skijanja, ali je odjeknula vijest da je  u Kolašinu porcija kačamaka 30 eura. „ Pita Podgoričanin djevojku sa kojom je došao u Kolašin: Hoćeš da idemo na kačamak ili da ti kupim patike?“, smislili su duhoviti.

U januaru je završena Vladina akcija Stop inflaciji, pa su cijene ponovo vraćene na staro – skupo.

Saznali smo i da Skupština ima 35 automobila, a od njih 10 kupljenih 2023. i pored zaklinjanja u racionalizaciju. U februaru novi podatak – registrovano 4.658 vozila u državnom vlasništvu, za 377 više nego u odnosu na 2022.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić primio je u goste mitropolita SPC Joanikija. Za tu priliku Mandić je u svoj kabinet postavio trobojku, a mitropolit se pohvalno izrazio o radu Skupštine. Opozicija je protestovala, trobojka ostala.

Zbog kritike visokih predstavnika SPC pred podgoričkim sudom za prekršaje počelo je krajem  januara suđenje istoričaru Bobanu Batrićeviću. Peticiju podrške Batrićeviću potpisalo je 1.800 građana. Postupak je kasnije obustavljen.

Monteput je raspisao javni poziv za izradu projekta autoputa Bar-Boljare, dionica Andrijevica-Berane-Boljare, dužine oko 50 kilometara.

Krajem januara, Milorad Marković izabran je za vrhovnog državnog tužioca Crne Gore. Njegovim izborom završeno je petogodišnje vd stanje  nakon što je mandat istekao  Ivici Stankoviću.

Izbori i u DPS-u,  Danijel Živković postao je lider te partije. Četvrti u istoriji te stranke, nakon Momira Bulatovića, Milice Pejanović- Đurišić i Mila Đukanovića.

Dobili smo i prve preliminarne rezultate popisa – broj stanovnika se od 2011. do 2023. povećao samo za dva odsto, dok je došlo do rasta broja stanova za 26 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJZVUČNIJI SUDSKI POSTUPCI JEDVA NA POČETKU: Pravda spora, a pravosuđe još sporije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više sudskih postupaka u najvećim predmetima sporo klacka u mjestu.Slučaj  Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda, vraćen je   na početak. Miloš Medenica u pritvoru može biti još pet mjeseci i četiri dana, kada će izaći na slobodu ukoliko do tada ne bude izrečena presuda ili  on, eventualno, bude osuđen na kaznu zatvora kraću od njegovog dotadašnjeg boravka u Spužu

 

 

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica uhapšena je 17. aprila 2022. godine. Iako je tužilaštvo već u oktobru iste godine podiglo optužnicu, sud je nakon gotovo dvije godine predmet vratio na ponovno suđenje.

Medenica je gotovo 20 godina bila alfa i omega crnogorskog pravosuđa, a koliko je ta institucija urušena pokazuje njen sudski proces koji jedva da je i počeo, a moraće da počne ponovo. Nakon godine, 10 mjeseci i četiri dana od potvrđivanja optužnice i poslije više od 20 odgođenih ročišta, Viši sud u Podgorici odlučio je da konačno zamijeni predsjednicu Vijeća suda Nadu Rabrenović, koja je zadužila predmet.

„Rješenjem predsjednika Višeg suda u Podgorici Zorana Radovića, predmet je oduzet predsjednici Vijeća suda, sudiji Nadi Rabrenović, i on je, metodom slučajne dodjele, zadužen u rad kod sudije Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Vesne Kovačević“, precizirali su iz Višeg suda.

Predsjednik suda je, navode, to učinio jer je riječ o pritvorskom predmetu ,,koji je hitne prirode“. Predmeti, čija je hitna priroda propisana zakonom, mogu se oduzeti sudiji ako sudija zbog spriječenosti za rad nije u mogućnosti da u tim predmetima postupa blagovremeno, odnosno, u zakonskom roku. Zbog odsustva sutkinje  Rabrenović, od 2. oktobra se čeka odluka o još jednom u nizu prijedloga da se Milošu Medenici uz jemstvo da neće pobjeći, omogući da se brani sa slobode. On je u pritvoru od 25. maja 2022.

Shodno zakonu, Miloš Medenica u pritvoru može biti još pet mjeseci i četiri dana, kada će izaći na slobodu ukoliko do tada ne bude izrečena presuda i on, eventualno, bude osuđen na kaznu zatvora kraću od njegovog dotadašnjeg boravka u Spužu. Sud je dužan da u roku od tri godine od podizanja optužnice donese presudu, u protivnom nema pravo da optuženima dalje produžava pritvor.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Član Odbora za antikorupciju, gradonačelnik Nikšića i poslanik Nove srpske demokratije Marko Kovačević pozdravio je hapšenje: ,,Mora se odati priznanje, ali i konstatovati da smo samo dotakli mali vrh debelog brijega kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije”. Inače, parlamentarna većina mjesecima odbija da se izjasni o zahtjevu tužilaštva da se poslaniku Kovačeviću ukine imunitet.

S druge strane Ljiljana Simović, supruga bivšeg ministra, izjavila je da je ponosna na sve što je njen suprug učinio za Crnu Goru.  ,,Ovom prilikom želim da kažem da sam veoma ponosna na ono što je moj suprug proteklih 20 i kusur godina uradio za ovu državu. I da uzdignute glave hoda cijela naša porodica širom Crne Gore za sve ono što je učinio u sektoru poljoprivrede tokom svog rada”, rekla je Simović.

Prema podacima u posjedu Akcije za socijalnu pravdu (ASP), a koje se odnose na 2015., 2016. i 2017. godinu, određene isplate sa budžetske linije za subvencije u poljoprivredi i ribarstvu pokazuju da su pojedinim NVO plaćani iznosi od par stotina eura, pojedinim po više hiljada eura, a nekima u desetinama hiljada. Iz ASP-a navode da je novac namijenjen poljoprivredi isplaćivan nevladinim organizacijama koje se bave kulturom, socijalnom zaštitom, dječjim pravima, mentalnim zdravljem, studentima, kao i sportskim organizacijama – fudbalskim i biciklističkim. ,,Pored toga, sa pozicije subvencija za poljoprivredu i ribarstvo novac je u desetinama hiljada eura tokom 2015. godine i 2016. godine plaćan i jednoj turističkoj agenciji u Podgorici”, navode iz ASP-a.

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine. ,,Čime je nevladinim organizacijama pribavljana korist, a oštećenoj Crnoj Gori nanijeta šteta u visini od ukupno preko 300.000 eura”, piše u saopštenju Specijalnog državnog tužilaštva.

Agrobudžet u vrijeme dok je Ivanović bio na čelu resora poljoprivrede u Vladi premijera Mila Đukanovića tokom 2014. godine iznosio je 14 miliona, a naredne 2015. godine nepunih 15 miliona. SDT vjeruje da je šema nezakonite isplate novca NVO u manjem obimu funkcionisala sve do ljeta 2019. godine, kada je Agrobudžet iznosio 22 miliona eura.

Milutin Simović bio je od 2016. do 2020. godine ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i potpredsjednik Vlade u vrijeme dok je premijer bio Duško Marković. Bio je Simović i dugogodišnji gradonačelnik Nikšića. Poljoprivredom je rukovodio i početkom 2000-ih ih kada je izbila afera oko prosipanja 50.000 litara mlijeka zbog kvara u fabrici mlijeka Zora u Beranama. Optužio je tada ministar Simović novinare za dezinformacije: ,,neprijatelji ne daju Zori da svane”. Kasnije je direktor fabrike Tom Hodž uhapšen i odležao je godinu dana zatvora, dok njegovi domaći pomagači nikada nijesu kažnjeni.

Petar Ivanović bio je ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja od 2012. do 2016. godine, a potom je obavljao posao poslanika u Skupštini. Ivanović je od 2018. do maja 2023. godine bio ekonomski savjetnik bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Budimir Mugoša je takođe bio ministar poljoprivrede u prelaznoj vladi 2016. godine, a bio je i na čelu Opštinskog odbora SDP-a u Podgorici.

Katnić je bio državni sekretar Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja od januara 2013. do oktobra 2017. u vrijeme dok su ministri bili Petar Ivanović, kratko Budimir Mugoša i kasnije Milutin Simović. U septembru 2017. godine, Katnić je prešao u Ministarstvo finansija, gdje je obavljao poslove vezane za finansijsko upravljanje i efikasno funkcionisanje sistema unutrašnjih kontrola IPA programa.

Ivanović je uhapšen u kući u Doljanima, a brojni policijski pripadnici satima su pretresali vilu, imanja i vinograd u vlasništvu funkcionera Demokratske partije socijalista i bliskih mu srodnika. Javnost je na TV snimcima mogla da vidi luksuznu vilu i vinograde bivšeg ministra. Pretres Ivanovićeve imovine u Podgorici, Baru i Kotoru trajao je puna dva dana.

Monitor je 2021. istraživao finansije tada odlazećeg predsjednika Opštine Nikšić Milutina  Simovića koji jeu septembru 2019. godine kupio imovinu vrijednu 242.000 eura. Ispostavilo se da prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, zaključeno je u istraživanju, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac.

Simović se tako hapsi i pušta za 8.200 eura. A političari sada više i ne pominju dugo najavljivani u pripremama Zakon o porijeklu imovine.

 

 

Abu Dabi fond

Viši sud krajem oktobra ove godine potvrdio je optužnicu za aferu Abu Dabi fond, a sudski postupak u tom predmetu očekuje okrivljene bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Budimira Mugošu, koje SDT optužuje za zloupotrebu položaja u ovom slučaju.Optužnicom je obuhvaćen i Zoran Vukčević, nekadašnji čelnik Investiciono-razvojnog fonda (IRF), za nesavjestan rad u službi. Na optužnici za nenamjensko trošenje kreditne linije od 50 miliona dolara (plasirana je, otprilike, polovina tog novca) su i nekadašnji direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Blagota Radulović i procjenitelj Milan Adžić.

Abu Dabi fond za razvoj (ADF) je državna agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je za podsticanje poljoprivrede na sjeveru Crne Gore 2015. obezbijedila kredit od 50 miliona dolara.Optužnicom SDT-a oni se terete za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja od 2015. do 2017, tokom dodjele novca iz kredita Abu Dabi fonda.

Bivši ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović više je puta govorio o navodnim nezakonitostima koje je zatekao u tom resoru, nakon smjene DPS vlasti u  avgustu 2020.

U februaru 2021. godine, pred novinarima je govorio o dokumentaciji o kreditu iz Abu Dabi fonda, rekavši tada da je bivši ministar Ivanović otvorio specijalni račun u Prvoj banci na koji su legle dvije tranše kredita iz Abu Dabi fonda u ukupnom iznosu od 29,6 miliona dolara, mimo državnog trezora.Tada je rekao i da je kompletnu dokumentaciju predao SDT-u.

,,Novac je prebačen na specijalni račun u Prvoj banci koji se nalazi van sistema državnog trezora. Nemamo informacije ko je otvorio ovaj račun, niti o tome ima podataka u Ministarstvu finansija.Sva plaćanja koja se tiču državnog novca moraju ići preko sistema trezora”, rekao je Stijović tada.

Kazao je i da su od Prve banke tražili informacije o tome ko je otvorio specijalni račun u Prvoj banci, gdje je novac uplaćivan po nalozima bivših ministara Simovića i Ivanovića, dok je Nemanja Katnić ,,pratio cijeli posao”, a Blagota Radulović odobravao.

Svi osumnjičeni su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo