Povežite se sa nama

MONITORING

Sumnjive pare

Objavljeno prije

na

   Možemo biti cinični, ili se praviti neznaveni, pa tvrditi kako će VDT Ranka Čarapić ili Predrag Mitrović iz Uprave za sprečavanje pranja novca povesti temeljnu istragu nakon što je objavljen podugačak spisak građana, navodnih donatora, koji su od crkavice odvajali da DPS ima od čega živjeti: dobijati izbore i plaćati partijsku adninistraciju.

Neki su se „donatori” javili i tvrde da sa uplatama nemaju veze. Postoji osnovana sumnja da su iz DPS-a napravili krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti – falsifikovanje isprava. Ukoliko samo jedan od „donatora” tvrdi da nije davao novac, eto zakonske obaveze tužilaštva da reaguje optužnim prijedlogom ili optužnicom.

 

Podatke o tome nedavno je objavila NVO Centar za demokratsku tranziciju (CDT); nezavisna dnevna štampa je preuzela stvar i razradila nevješto prikrivene kompromitujuće detalje, pa se javnost konsternirala.

No, sve možda liči na inicijalno nenamjerno izazvan skandal, jer CDT ima dil sa Vladom Crne Gore (projekat Otvorena Vlada). Ako se ta veza još dublje sondira, doći će se do podatka da je direktor CDT-a nedavno postao pomoćnik Predraga Sekulića, ministra za zaštitu životne sredine, koji je zamijenio funkciju sa Branimirom Gvozdenovićem, sadašnjim političkim direktorom DPS-a.

Činjenice o lažnim, ili u najmanju ruku „neuobičajenim” donatorima DPS-a smo objavili još ljetos; i nikom nije falila dlaka s glave. Kroz dva teksta (Ko i kako finansira DPS i DPS kao NVO, avgust 2010) ušli smo u meritum stvari, naime u alhemiju depesovskih finansija. Potom je poznati privrednik iz Nikšića – nekad jedan od direktora u Željezari – svoje reagovanje objavio na stranicama Monitora i posvjedočio da nije „donator”.

Secirali smo finansiranje lokalnih izbora u proljeće 2010, kada je DPS, sama ili u koaliciji sa SDP, trijumfovala u skoro svim gradovima. Od ukupno oko 17.706 eura, prijavljenih za kampanju Koalicije za evorpska Pljevlja – dr Filip Vuković, čak 13.200 eura su uplatili donatori iz Nikšića. DPS listu Za evorpsku Andrijevicu – Srđan Mašović finansirali su donatori iz Tivta, kao i DPS-SDP liste u Šavniku, na Žabljaku…

Od ukupno prijavljenih 88.551 eura koje je potrošila Koalicija za evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša, više od polovine (49.730 eura) pribavljeno je stvarnim ili fingiranim donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Slične transakcije donatora ili „donatora” DPS-a su knjigovodstveno zabilježene i na svim drugim izvještajima o utrošku novca u kampanji.

Ko je formacijski odgovoran za moguće finansijske malverzacije DPS-a?

Svi izvještaji o poslovanju DPS-a su ovjereni pečatom sa natpisom Demokratska partija socijalista – Glavni odbor. Prema do skoro važećem Statutu (čl. 56) ove stranke, definisano je da Glavni odbor upravlja imovinom, dok Predsjedništvo DPS-a, šesnaestočlano tijelo glavnih partijskih asova, „usvaja finansijski plan najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, na prijedlog poslovnog direktora partije”.

I Glavnim odborom i Predsjedništvom DPS-a predsjedava partijski šef – Milo Đukanović.

Zakon o finansiranju političkih partija predviđa da stranke sredstva mogu sticati iz javnih i privatnih izvora. Javni izvori su novac poreskih obveznika, pare iz državnog i lokalnih budžeta. Privatni izvori su članarina, pokloni, prihodi od aktivnosti i imovine, legati i sve vrste nelukrativnih djelatnosti. Stranka „prikuplja sredstva i iz privatnih izvora” na način, kako je propisano, da visina sredstava iz privatnih izvora ne može prijeći 20 odsto sredstava koja se izdvajaju iz budžeta.

Fizičko lice može učestvovati u troškovima izborne kampanje pod uslovom da iznos ne prijeđe 0,5 odsto vrijednosti 20 odsto sredstava iz budžeta a udio koji pojedino pravno lice donirati za izbornu kampanju ne može biti više od dva odsto tog iznosa; prevedeno, fizičko lice može uplatiti do 2.000 a pravno lice do 10.000 eura.

Što se DPS-a tiče, prošle godine su od fizičkih lica dobili 654.000 eura, dok im je ukupni prihod u 2010. bio oko 2,5 miliona eura. SDP je prihodovala oko pola miliona, SNP 588.000, Nova srpska demokratija 425.000, Pokret za promjene 224.000 eura, itd. To su knjigovodstveno prijavljeni obrti, no ostaje dilema: jesu li i vjerodostojni?

Partijska knjigovodstva su apokrifne misterije, jer se ne primjenjuju efikasni instrumenti njihove provjere. Na primjer, strankama je dopušteno da prijavljuju poreze na obrascima za nevladine organizacije.

Dozvoljeni prihod nevladine organizacije od privredne djelatnosti, prema Zakonu o NVO, limitiran je na 4.000 eura; ukoliko se taj limit probije, porpisano je, „stiču se uslovi da nevladina organizacija ne može obavljati privrednu djelatnost”. A DPS je, za 2008. i 2009. prijavila „neto prihode” od ukupno 367.000 eura, dok je 2009. na ime poreza platila svega oko 7.000 eura, sa sve PDV-om!

Službeni stav Poreske uprave je da stranke za prijavu poreza mogu koristiti obrasce za NVO, dok se za podnošenje godišnje prijave može koristiti obrazac za pravna lica. Stranke su obavezi da svoje godišnje završne račune podnose Ministarstvu finansija, no to je za 2010. obavilo svega osam od ukupno 37 registrovanih stranaka.

Još manje se pouzdano zna što se dešava sa stvarnim ili fiktivnim poslovanjem „partijskih” firmi, poput MN Prominenta d.o.o, preduzeća čiji je osnivač DPS (registrovana 2003). U različitim periodima u njoj su direktori bili Goran Vuletić, kum Aca Đukanovića, dugogodušnji direktor Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice ili Miodrag Ivanović, još jedan Acov kum, sada direktor Pobjede.

MN Prominent sada ima čak pet direktora i samo jednog zaposlenog. U arhivama tendera za javne nabavke moguće je pronaći podatak da je ova firma nabavljala kancelarijski materijal za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Utvrđeno je da se MN Prominent uopšte i ne nalazi na službeno prijavljenoj adresi u Privrednom sudu…

Premda predstavnici najvažnijih opozicionih stranaka sjede u Državnoj izbornoj komisiji – kojoj se dostavljaju završni računi a oni se potom moraju objaviti u Službenom listu Crne Gore – niti jedna od njih nije pokrenula pitanje stvarnih ili izmišljenih donatora.

Uostalom, sve međupartijske varnice o načinu finansiranja su okončane u diskretnoj tišini; niti jedna od optužbi nije izvedena na čistac ili javno dokumentovana – čak iako se tvrdilo da o svemu postoje dokazi.

Dva su karakreristična primjera mahanja „dokazima”. Sredinom 2009. Srđan Milić, lider SNP-a je optužio koaliciju DPS-SDP da im kampanju za lokalne izbore na Žabljaku finansiraju kriminalci; tvrdio je da ima korpus delikt: fotografije, audio-zapis, izjave onog ko je dao i onog ko je primio novac… Tek oko pola godine kasnije ustvrdio je da je riječ o Draku Šariću i njegovom klanu. Dokaze o tome, kazao je, dostavio je policiji; no, indikativno, nije ih javno objavio.

Još čekamo i na „dokaze” Mila Đukanovića, koji je kao šef DPS-a, ali, što je indikativnije, takođe i premijer, tokom kompanje za lokalne izbore maja 2010. tvrdio da službena Srbija, preko savjetnika Borisa Tadića, finansira opozicionu koaliciju Bolja Crna Gora, čiji je stožer bila SNP.

„Ako treba da sve to dokumentujem, to ću i učiniti”, saopštio je Đukanović. Izjavio je da će „dokaze o tome dobiti onaj ko bude pokazao interes”. Kome je trebalo da dokumentuje?

Tvrdnje o finansijskim mahinacijama partija su stvar zakonski utvrđenog postupka. Finansiranje iz inostranstva je sankcionisano čl. 19 Zakona o finansiranju političkih partija. Nadzor nad poslovanjem stranaka obavlja Ministarstvo finansija – a ministar finansija od 2004. do zimus je bio aktuelni premijer Igor Lukšić – no, nikad nije utvrđeno da je postupak provjere premijerove tvrdnje uopšte i poveden, a kamoli dokazan.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025.

 

Nakon dužeg zatišja i maratonskog izviđaja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koji traje još od novembra 2017.godine, Afera Možura je opet aktuelna. Ali,  tamo odakle je sve krenulo – u Barseloni, Španija.  Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023.godine. Kol Palau traži nadoknadu štete i gubitaka u visini od 75 miliona eura od Audax Renovables (kotiranog na španskoj berzi) zbog koruptivnih mahinacija sa projektom izgradnje VE Možura. Nakon što je Kol Palau preko advokata iznio optužbe i prateću dokumentaciju (u koju je naš list imao uvid), Audax je 30. oktobra prošle godine poslao odgovor na optužbe negirajući ih. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odlučio da postoji osnov sumnje za iznesene optužbe i odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025.

Osim Kol Palaua, i njegov bivši crnogorski partner Vladimir Vanja Popović je 28. avgusta ove godine podnio krivičnu prijavu protiv Audax-a španskoj Nacionalnoj komisiji za tržište (Comision Nacional del Mercado de Valores -CNMV), koja vrši regulaciju finansijskog tržišta i kompanija na berzi, i specijalnom tužiocu za korupciju i organizovani kriminal. Popović je optužio Audax za prevaru Audax-ovih (Fersinih) akcionara, zloupotrebu položaja, organizovanje kriminalne grupe, podmićivanje državnih funkcionera (u Crnoj Gori), utaju poreza i međunarodnu korupciju.

Kol Palau i Popović su očigledno potražili pravdu u Španiji nakon jalove pravne bitke u Crnoj Gori pokrenute još 2012. Oni su pred Osnovnim sudom u Podgorici tražili da im Audax nadoknadi obećane honorare od po 800 hiljada eura uz pripadajuće kamate shodno ugovoru i obimnoj prepisci između tadašnjih predstavnika Ferse i njih. Iznos se odnosi na dugogodišnje posredovanje kod crnogorskih vlasti u ime Ferse.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze

Objavljeno prije

na

Objavio:

U priču o smjeni Lazarevića  uključili su se  i vlast i opozicija.   Opozicija  pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru prvenstveno struktura bivšeg Demokrtskog fronta da preuzmu komandovnje vojskom, što vlast negira. Milatović insistra da se radi o pokušaju politizacije vojske, a njegovi oponenti da predsjednik preko Savjeta pokušava  da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici

 

Sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost, održana krajem prethodne sedmice, zbog pisma načelnika generalštaba (GŠ) Zorana Lazarevića članovima vrhovne komande, u kom je  optužio ministra odbrane Dragana Krapovića za „djelovanje koje šteti Vojci Crne Gore i urušava njenu borbenu gotovost“, okončana je – pauzom.

“Današnja sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost je pauzirana, i biće nastavljena kad to dozvole agende članova Savjeta”, saopšteno je iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića. Milatović je zaslužan za pauzu u slučaju Lazarević, višemjesečnom sukobu na relaciji ministar odbrane – načelnik generalštaba, ali i sukobu unutar samog Savjeta za odbranu.

Predsjednik je  ponovo na Savjetu odbio da podrži Lazarevićevu smjenu, na kojoj već duže instistira ministar Krapović. Premijer Milojko Spajić i predsjednik parlamenta Andrija Mandić podržavaju Krapovićev predlog.

Milatović je navodno na posljednjoj sjednici tražio  da se „spusti lopta“, i da Krapović odustane od zabrane koju je postavio Lazareviću vezano za aktivnosti u inostranstvu. Krapović je odbio da povuče  odluku, insistirajući da se ponaša u okviru nadležnosti.

Sukob na relaciji Krapović – Lazarević kulminirao je nakon što je načelnik generalštaba saopštio da mu je ministar zabranio aktivnosti u inostranstvu. Lazarević je to nazvao atakom na njegovu oficirsku čast i dostojanstvo, a zabrana je bila i jedan od povoda njegovog pisma članovima Savjeta.

„Ubijeđen sam da Krapović i neko još uz njega smišljeno urušava sistem odbrane države… Razlog pisanja pisma je što se on miješa u komandovanje vojskom i preuzima nadležnost Savjeta i moju. Drugi razlog je jer mi je zabranio odlazak u inostranstvo, na konferencije vojnog komiteta EU i jednog tijela NATO-a, tako da će prvi put u višegodišnjem trajanju ovih tijela, stolica Crne Gore ostati prazna. To je slučaj bez presedana i bruka za državu Crnu Goru, i ja o tome neću da ćutim”, naveo je Lazarević u pismu.

U službenoj zabilješci koju je dostavio Savjetu za odbranu i bezbjednost, obrazlažući svoju odluku o zabrani Lazarevićevih aktivnosti u inostranstvu, ministar odbrane tvrdi da je Lazarević u septembru, tokom učešća na sastanku NATO Vojnog komiteta u Pragu,  negativno govorio o radu Vlade, nekim članovima Savjeta za odbranu i bezbjednost, te političkoj situaciji u Crnoj Gori. Krapović tvrdi da je Lazarević tako izašao iz svojih nadležnosti. Lazarević je te navode negirao.

Prije kulminacije sukoba, činilo se da će smjena Lazarevića proteći kao i neke od ranijih smjena oficira na tim pozicijama, bez medijske pompe. Tako se odigrala smjena načelnika GŠ nakon pada vlasti Demokratske partije socijalista, u vrijeme kada je Milo Đukanović bio na čelu Savjeta za odbranu, a avgustovski pobjednici preuzeli dva mjesta u tom tijelu.

Ministarka odbrane Olivera Injac tada je smijenila  petanestak oficira, među kojima i tadašnjeg načelnika GŠ Dragutina Dakića . Smijenjeno je još dvanaest oficira ranga od majora do brigadnog generala, i dvojica podoficira, takođe uz obrazloženje da su ispunili uslove za penziju. Nezvanično, govorilo se da  ministarka “raščišćava”  ono što je u svom mandatu napravio bivši ministar odbrane iz redova DPS Predrag Bošković, koji je navodno protivzkonito i vanredno unaprijedio veliki broj pripadnika vojske. Injac je tada saopštila da je u 2020. bilo unaprijeđeno  175 vojnih lica, a od toga “nevjerovatnih 131 vanredno unaprijeđenih”.  Među njima u oktobru 2020.  vanredno je unaprijeđen u čin brigadnog generala i Zoran Lazarević.

Smjena petnestak oficira prošla je bez većih problema. Milo Đukanović, prvo nije prihvatio smjenu Dakića, pozivajući se na proceduralne propuste u načinu na koji je smjena obavljena, ali je nekoliko mjeseci kasnije, na proljeće 2021. prihvatio tu odluku. Umjesto Dakića za načelnika GŠ tada je izabran brigadni general Milutin Đurović, na predlog tadašnje ministrice Injac.

Ministar Krapović je predložio smjenu Lazarevića u avgustu ove godine, uz obrazloženje da je potrebno podmlađivnje VCG, te da je Lazarević ispunio uslove za penziju u skladu za Zakonom o vojsci.  Milatović nije prihvatio predlog, uz ocjenu da predlog za smjenu Lazarevića nije dovoljno obrazložen.

Lazarević je ispunio uslove za penziju ove godine, ali mu je prema odluci Filipa Adžića produžena služba do 2025.  Adžić je bio koordinator tog sektora  u vrijeme manjinske vlade Dritana Abazovića, a nakon smjene ministra odbrane Raška Konjevića, koji je Lazarevića i predložio za načelnika GŠ u junu 2022.  Taj izbor  prihvatili su Abazović, tada premijer i Đukanović kao predsjednik države i Savjeta.

Krapović  je za poziciju načelnika GŠ planirao pukovnika Miodraga Vuksanovića. Vuksanović je nacionalni predstavnik Crne Gore u sjedištu NATO-a u Monsu pri Savezničkoj komandi za operacije (ACO). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, Komandno-štabnu školu u SAD 2011. i Školu nacionalne odbrane u SAD 2016.  O njegovom izboru se nije stiglo ni raspravljati.

Priča o smjeni Lazarevića i potencijalanom izboru novog načelnika GŠ odigravala se paralelno sa sukobom Milatovića i Spajića, koji se prelio i na rad Savjeta za odbranu, čije sjednice su više puta bile predmet spora i odgađanja.

Lazarević je početkom septembra  uputio pomirljivo pismo Milatoviću, tražeći od njega da prihvati Krapovićevu odluku. U pismu je saopštio  da je 35 godina časno službovao, da ne želi da bude teret nikome, te da smatra da VCG ne treba da bude u fokusu zbog političkih prepucavanja.  No, već narednog mjeseca,  sukob načelnika GŠ i ministra odbrane rasplamsao se u medijima, a potom stigao i do pravosuđa.

Lazarević je podnio  tužbu Osnovnom sudu u Podgorici protiv Krapovića zbog diskriminacije. Ministar odbrane je  informisao vrhovnog držvnog tužioca Milorada Markovića  o “saznanju o vršenju nezakonitih radnji od strane načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadnog generala Zorana Lazarevića”.   Krapović je u javnost izašao i sa detaljima navodne zloupotrebe vojnog transporta u privatne svrhe od strane Lazarevića.

U priču su se uključili i vlast i opozicija. Pitanje načelnika GŠ postalo je   tema i partijskih saopštenja.  Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru nove vlasti, prvenstveno strukutra bivšeg Demokrtskog fronta da preuzme komandovanje vojskom. Vlast to negira. Milatović tvrdi da se radi o pokušaju politizacije vojske koji on neće dozvoliti.  Njegovi oponenti tvrde da Milatović tako pokušava i da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici.

Politizacija Vojske, međutim,krenula je mnogo ranije. Analitičar geopolitike i general u penziji Blagoje Grahovac tvrdi da su od 2006. godine svi generali u crnogorskoj vojsci unapređivani protivzakonito po potrebi DPS-a. “Iz toga su se izrodile posljedice koje danas trpimo”, kaže Grahovac.

On smatra da Lazarevića treba udaljiti sa dužnosti, “a odgovorna vlast bi trebalo da pokrene prekršajni i krivični postupak protiv bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, koji je potpuno inficirao biće Vojske Crne Gore”.

Lazarević je, prema informacijama Monitora, dva puta vanredno napredovao, u čin potpukovnika i u čin brigadnog generala.

Prije 13 godina, Ranko Krivokapić,  dok  je bio predsjednik Skupštine i član Savjeta za odbranu i bezbjednost,  usprotivio se predlogu tradašnjeg ministra odbrane Bora Vučinića (DPS) da Lazarević bude vanredno unaprijeđen u čin brigadnog generala.

Vučinić je  2011.  Savjetu predložio vanredna unapređenja Lazarevića,  pukovnika Rifeta Kosovca i kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića, tadašnjeg komandanta Mornarice VCG, iako niko od njih nije, kako su pisali mediji, ispunjavao formalne uslove za redovno napredovanje. Krivokapić je  tražio dodatne informacije o postupanju Lazarevića u  sukobu Ministarstva odbrane i Sindikalne organizacije VCG koju je predvodio Nenad Čobeljić. Neki od pripadnika VCG koji su tada dobili otkaz, Lazarevića su u medijima prozivali da ih je navodno, kao Srbe, šikanirao i diskriminsao na nacionalnoj osnovi.

Lazarević je 2016. godine kao pukovnik, po odluci tadašnjeg načelnika GŠ admirala Dragana Samardžića, stupio na dužnost vojnog savjetnika u Misiji Crne Gore pri NATO. Do čina brigadnog generala je stigao je tek 2020.,kada ga je zajedno sa još 135 pripadnika VCG, u viši čin unaprijedio Predrag Bošković, uoči parlmentarnih izbora na kojima je DPS izgubio vlast.  Vučinić i Bošković danas su najglasniji u odbrani Lazarevića.

Politizacija VCG, kao i ostalih institucija, nema pauzu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TROVANJE RADNIKA U LUCI BAR: Sistem tihog ubijanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučaj povećanog nivoa olova u krvi 58 radnika barskog Port od Adria otkrio je nesposobnost institucija da pravovremeno pomognu i suoče se sa ovim problemom. Objelodanio je i to da se godinu dana krilo da su u okruženju Luke Bar koncentracije olova i arsena veoma visoke. Koncentracija kancerogenog i po zdravlje opasnog arsena je čak deset puta veća u odnosu na normalu

Kod lučno-transportnih radnika u barskom Port of Adria koji rade pretovar rude, olovnih koncentrata i cinka, prije dvije sedmice utvrđen je povišen nivo olova u krvi. I to ne mali, 58 od 63 testirana radnika ima vrijednost od 40 do 119 mikrograma, a tolerisana vrijednost olova u krvi čovjeka je 28 mikrograma po litru.

Zabrinutost radnika i njihovih porodica nije našla na adekvatnu reakciju u zdravstvenom, a ni ostalim državnim sistemima. Obraćali su se  izabranim ljekarima, jedan od njih i Institutu za javno zdravlje, ali pomoć nijesu dobili. Iz Instituta za javno zdravlje saopštavaju da su dobili dopis od jednog od njih i da vjeruju da su ,,kolege iz nadležnih zdravstvenih ustanova preduzele sve nepohodne mjere”.

Podaci o ugroženosti radnika ne bi se ni saznali, jer nadležni dom zdravlja nema mogućnost analize krvi na prisustvo teških metala, da turska kompanija koja upravlja Port of Adria nije svoje radnike testirala u privatnim klinikama. Saopštili su i da su nakon što su dobili rezultate, koji su pokazali da određeni zaposleni imaju nivo teških metala u krvi znatno iznad dozvoljene granice, konsultovali kliniku i dogovorili dodatne testove u Berlinu koji će ukazati na sljedeće korake – moguće liječenje i neophodne terapije ako bude bilo potrebno.

I dok su radnici čekali, tek kada su mediji objavili ovu vijest, reagovali su i nadležni. ,,Obzirom na slučajeve trovanja olovom u kompaniji Port of Adria, zahtijevam hitnu istragu i preduzimanje odgovarajućih mjera zaštite svih radnika“, poručio je ministar pomorstva Filip Radulović i pozvao sve nadležne organe da se hitno uključe i ispitaju slučaj, jer je ugrožavanje zdravlja zaposlenih neprihvatljivo. ,,Svaka odgovorna strana mora snositi posljedice”, zaključio je Radulović.

Da se osim retorički i aktivno uključi u ovaj slučaj, ministra je pozvao predsjednik Sindikata saobraćajnih djelatnosti Crne Gore, dipl. inženjer saobraćaja Veselin Pantović. On je podsjetio da su se podjelom Luke Bar dobile dvije konkurentske firme – jedna državna luka Bar, a druga privatna kojom od 2014. rukovodi turska kompanija Global Ports. ,,One se, za relativno malu količinu tereta sa ovog gravitacionog područija, bore za svaku tonu i prihvata se rad čak i bez postojanja adekvatne tehnologije, kao što je to trenutno slučaj sa pretovarom rude cinka i olova”,  ukazao je Pantović.

Ipak, nakon ministrove prozivke, institucije su se uključile. Iz Ministarstva zdravlja saopštili su da preliminarni rezultati nijesu za brigu: ,,Radi objektivnog informisanja javnosti, obavještavamo vas i da prvi rezultati analiza koje su poslate institutu u Beogradu ukazuju da se radi o hroničnom procesu te vrijednostima olova u krvi koje su u granicama dozvoljenog u odnosu na profesionalni angažman i izloženost zaposlenih na ovom radnom mjestu”.

Nakon toga je  prva grupa pregledana u utorak u Kliničkom centru Crne Gore, a zatim su upućeni u Beograd, na Institut „Dr Dragomir Karajović“, specijalizovanu ustanovu za medicinu rada i zaštitu stanovništva od jonizujućeg zračenja i profesionalne toksikologije.

A onda se ispostavilo da nijesu ugroženi samo pregledani radnici. ,,Na osnovu rezultata mjerenja koje je izvršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja tokom prvog ciklusa mjerenja u 2023. godini u okruženju Luke Bar, koncentracije olova i arsena veoma su visoke i koncentracija arsena, čak deset puta veća u odnosu na propisanu ciljnu vrijednost”, saopštio je za TVCG direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić.

On je kazao i da je Institut za javno zdravlje popisao mjere koje treba da se sprovedu i ekološka inspekcija bi trebalo da, ukoliko je došlo do tih velikih prekročenja, zatvori izvor zagađenja. ,,Preporuka jeste da građani, oni koji ne moraju da idu u to područje, oko Luke Bar, da izbjegavaju dok se ne sprovedu sve mjere koje budu naložila ekološka inspekcija”, zaključio je Gazdić.

Na činjenicu da su građani Bara na opasnost od trovanja obaviješteni sa godinu dana zakašnjenja, reagovao je gradonačelnik ove opštine Dušan Raičević. ,,Odgovornost svih na rukovodećim pozicijama u preduzećima koja obavljaju pretovar tereta u Luci Bar, ali i nadležnih državnih institucija je negdje zakazala i omogućila da se ovo kontunirano trovanje sakriva duže od godinu dana od očiju javnosti, a za to će neko morati da odgovara i pruži odgovore građanima Bara i njihovim porodicama”, naveo je Raičević.

Iz institucija opet imaju spreman odgovor – zatvaranje kompanije Port of Adria u ovom trenutku nije opcija, a koncentracije teških metala oko Luke Bar su ove godine dovedene u granične vrijednosti, izjavila je ekološka inspektorka Slavena Vuković.

Ona je priznala da je bilo prekoračenja tokom 2023, kao i 2022. godine, ali, saopštila je, Ekološka inspekcija redovno prati rad na području Luke Bar, gdje kompanije Luka BarPort of Adria vrše pretovar ruda. Navela je da prema Luci Bar pokrenuta i krivična prijava ODT-u u Baru: ,,Očekujemo četvrto mjerenje u 2024. i ja vjerujem da će nalaz biti mnogo bolji. Očekujem da ODT odreaguje na našu krivičnu prijavu koja je podnesena 5. februara ove godine, nijesam dobila nikakav poziv iz tužilaštva. Očekujem reakciju Agencije za zaštitu životne sredine koja ne reaguje od 3. maja 2023. godine osim putem medija, kao juče. U mom radu dosta zavisi kako će se oni odrediti da bih ja mogla dalje preduzimati upravne postupke”.

Stanovnici barskog naseljna pored Luke od 2019, upozoravaju na zagađenje koje svakodnevno osjećaju. Obraćali su se Luci Bar, opštini, Agenciji za zaštitu životne sredine, nevladinim organizacijama… Protiv državne Luke Bar podnijeli su krivičnu prijavu, a sada prijavu najavljuju i protiv turske kompanije.

Iz državne kompanije Luka Bar još nijesu saopštili da li su i njihovi radnici testirani i da li su kod njih otikrivene povišene vrijednosti olova u krvi. Što je za očekivati budući da se radi o istom poslu na istom prostoru.

Izjava direktora Agencije Gazdića da je tokom protekle godine u okruženju Luke Bar koncentracija arsena čak 10 puta veća u odnosu na propisanu vrijednost, izaziva dodatnu zabrinutost. Otvara pitanje da li su se radnici testirali i na prisustvo arsena, koji je dosta opasniji od olova. Arsen je opasan po život, vezuje za probleme rada srca, disanja, organa za varenje, jetre, nerava i bubrega. Kancerogen je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo