Povežite se sa nama

INTERVJU

MARIJA VICKOVIĆ, GLUMICA: Moja buntovnost ne prija svakome

Objavljeno prije

na

Jedna od najtalentovanijih crnogorskih glumica Marija Vicković godinama briljira srpskim glumištem. Kao učenica podgoričke Filološke gimnazije učestvovala je u dramskoj sekciji, gdje je njen talenat uočila profesorica Smilja Đuranović. Iz prvog pokušaja upisala je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Predraga Bajčetića. Već tokom treće godine studija postala je član Narodnog pozorišta u Beogradu. Crnogorska publika najviše je pamti po odlično odigranoj roli u filmu Nikole Vukčevića Pogled sa Ajfelovog tornja. Glumila je i u filmovima Krojačeva tajna, Zona Zamfirova, Neko me ipak čeka. Televizijski gledaoci znaju je po ulogama u serijama M(j)ešoviti brak, Greh njene majke i Miris kiše na Balkanu. Igrala je u više pozorišnih predstava. Bavi se i pjevanjem i uskoro će objaviti singl. MONITOR: Veliku popularnost stekli ste ulogom u seriji „Miris kiše na Balkanu”, koju je po djelu Gordane Kuić režirao Ljubiša Samardžić. Koliko vam je bilo izazovno da zaigrate u televizijskoj seriji, koja je odmah obećavala da će biti gledana i kakva je bila atmosfera na snimanju?
VICKOVIĆ: Prije nego što smo počeli da snimamo seriju Miris kiše na Balkanu, čula sam za knjigu, ali je do tada nisam čitala. Prvo sam pročitala scenario, a kada je bila prva klapa, dobili smo od Gordane Kuić knjigu na poklon. Nikad ranije nisam čitala ženske knjige, niti gledala španske serije… Ipak, ovo je bila neka dublja priča, specifičnija… Radi se o jevrejskoj porodici, Sefardima. Atmosfera na snimanju je bila odlična, jer je serija rađena na više lokacija. Ljubiša Samardžić je prvenstveno glumac i zna da ponudi konkretne i jasne indikacije. Zahtjevan je kao reditelj, ali sve radi strastveno pa je sa njim bilo lako komunicirati. Uloga mi je bila veoma jasna i bliska, jer sa Klarom imam velikih sličnosti u načinu razmišljanja.

MONITOR:Glumili ste i u veoma popularnoj seriji Zdravka Šotre “Greh njene majke”, koja je ekranizacija romana Mir Jam.
VICKOVIĆ: Nisam ni mogla da pretpostavim koliko će serija biti popularna, jer ja takve serije nisam gledala, mada znam da ih svi odreda prate. Jedna prijateljica mi je čak rekla – „navukla si me da gledam seriju, pa si nestala”, jer sam se pojavila u prve tri epizode. Mnogi me znaju po pozorišnim ulogama, mada najviše po filmu Pogled sa Ajfelovog tornja… Ja ipak volim teže sadržaje da igram i moram da priznam da su mi obje serije bile potpuna relaksacija.

MONITOR:Važite i za izvrsnu pjevačicu, a to dokazujete nastupima sa bendom u raznim klubovima. To i ne čudi, jer potičete iz muzičke porodice – majka vam je profesorica muzike, sestra pijanistkinja, ujaci pjevači, a kažu da vam je i otac odlično pjevao. Kad ste odlučili da se i vi bavite muzikom?
VICKOVIĆ: Kad sam počela sa bendom da pjevam svi su rekli – s obzirom da ti znamo porodicu, šta si do sada čekala. A ja do polaganja prijemnog na Akademiji nisam ni znala da umijem da pjevam. Sestra me je spremala za prijemni. Pjevala sam, a ona me je pratila svirajući klavir. Tada mi je rekla da užasno falširam, ali da imam dobar glas i sluh. Kad sam pošla na prijemni, bila sam jako stidljiva. Ušla sam u uži krug i nakon osam dana vježbanja potpuno sam se oslobodila u pjevanju, jer su me svi pohvalili. Tokom studiranja morala sam da pjevam. Boravila sam u Njujorku i tamo sam imala časove mjuzikla. To mi je bilo najinteresantnije, jer jako volim muziku. I prije par godina povezala sam se sa jednim drugom koji svira gitaru i tako sam počela sa bendom da pjevam. Na repertoaru su najčešće džez, muzika iz filmova, sving…

MONITOR:Možemo li uskoro da očekujemo singl ili album?
VICKOVIĆ: Upravo sam snimila prvi singl koji se zove Iza zavjese. Pjesmu je napisao Saša Milošević i potpuno je glumačka, u nekom je francuskom stilu. Tekst je mnogo lijep. Uskoro ću da snimim spot i to je prvi korak ka albumu. Kad će to biti, ne znam. Ne žurim jer imam dosta glumačkih projekata. Pjevanje neće potisnuti glumu. Album mi dođe kao nausput, ali je i on moj san.

MONITOR: Završili ste u Njujorku postdiplomske studije u školi glume „Li Strazberg”. Kako je došlo do toga?
VICKOVIĆ: U jednom trenutku u Beogradu nisam imala ponuda. Nije to bila nekakva velika pauza, više je bilo nestrpljenje. Željela sam da odem negdje, da vidim i osjetim nešto drugo. Malo sam se tada i zasitila ljudi, a i posla. Htjela sam da vidim kako je u Njujorku. Čak sam pomišljala – ako mi se dopadne, ostaću tamo. Ali nije bilo tako… Nisam lik koji je za tu proizvodnju. Volim da radim na onom iznutra, a Amerika to nije. Naravno škola Li Strazberg mi je jako prijala. Birala sam časove koje sam htjela, profesore… Upoznala sam mnogo ljudi. Bilo je odlično iskustvo, ali sam htjela da se vratim.

MONITOR:U Njujorku ste dobili ponudu da glumite u jednom filmu. Zašto nije došlo do realizacije?
VICKOVIĆ: Bila sam na dva kastinga i dobila sam ponudu za jedan film B produkcije. Trebalo je da glumim neku striptizetu. Meni to nije bilo interesantno, a snimanje je trebalo da počne za pola godine. Da sam željela da ostanem da živim tamo, možda bih i prihvatila ponudu, jer da postanete član Udruženja treba da snimite petnaestak filmova. Ja jednostavno nisam imala tu namjeru, pa nisam ni prihvatila ulogu. Amerika je jako teška, a naši glumci tamo uvijek ostanu uskraćeni za dobre uloge. Preispitala sam se da li bih mogla da vegitiram kao glumac, a i ne bih mogla da se odreknem pozorišta i uloga koje mene ispunjavaju.

MONITOR: Dobili ste Zlatnu mimozu za ulogu u crnogorskom filmu „Pogled sa Ajfelovog tornja”. Ovdje ste igrali u nekoliko predstava i imali zapažene uloge. Zašto vas odavno nema u nekom crnogorskom projektu?
VICKOVIĆ: Iz Crne Gore već duže vrijeme nemam nikakvih ponuda. Ne znam zašto je tako… A možda što sam ja dosta buntovna za ove koji su tu, koji odlučuju o nečemu. Moja buntovna energija ne prija baš svakome. Uvijek sam jasno govorila svoje mišljenje – da je kultura u Crnoj Gori na nezavidnom nivou, da se jako malo ulaže i da uopšte i jedva živi i ne znam kako opstaje. Jedino gdje se ulaže je Crnogorsko narodno pozorište, ali ljudi koji drže to pozorište i smatraju ga svojim privatnim vlasništvom, prvenstveno mislim na ministra kulture i njegov tim, su oni koji su se okoristili na račun budžeta CNP-a i stvorili jednu pogrebnu službu od tog pozorišta. Tamo ulaze samo oni koji su toliko gladni predstava i pozorišta pa idu na to – daj šta daš. Nadam se da će se uskoro okupiti tim mladih talentovanih ljudi, koje ću ja zdušno podržati. To su oni koji će raditi prave stvari, velike tekstove, kojima će moći da pristupe samo oni talentovani ljudi, koji se neće voditi nepotizmom u kulturi, koji neće krasti i koji otvorenog srca i čiste duše žele promjenu. Oni koji će pokazati da je pozorište jedna velika iluzija i da se odlična i marketinški dobra predstava može napraviti od konca i konopca, da ne treba bahato prosipati šampanjce i najskuplja vina po sceni, dok je narod u publici na ivici gladi.

MONITOR: Nema vas u trač rubrikama, ne pravite nikakve skandale, a to smo navikli od glumaca i pjevača jer se tako lakše stiče popularnost. Koliko je bilo teško da sačuvate privatnost?
VICKOVIĆ: Živim dosta povučeno za neku javnu ličnost. Ne sklanjam se, već biram stvari koje mi se sviđaju da radim. Biram gdje ću da se pojavljujem. Ne volim da me prepoznaju po tako nekim stvarima, iako znam da je sve to reklama. Za karijeru koju ja želim da gradim, mislim da to nije dobro.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo