Povežite se sa nama

INTERVJU

RIČARD BIRN, NOVINAR I DRAMSKI PISAC: Đukanovićev odlazak vezan za EU

Objavljeno prije

na

U posljednjih dvadeset godina, sreli smo dosta ljudi koji su pratili teške događaje na Balkanu. Neki od njih se njime i danas bave, kao Ričard Birn koji je izvještavao i analizirao najnoviju balkansku odiseju u nizu američkih medija i časopisa, među njima i u čuvenom Foreign policy. Za analizu medija u BIH, 1999. je dobio International reporting project fellowship. Nedavno je u časopisima Nation i The Common review, objavio obimne eseje o Dušanu Makavejevu i Dubravki Ugrešić.

MONITOR: Kao poznavaocu prilika na Balkanu, kako vam izgleda danas uticaj SAD i efekti tog uticaja na jugoslovensku krizu, uključujući i ovu najnoviju u vezi sa statusom Kosova?
BIRN: Mislim da je uticaj SAD na Balkanu sada najmanji za poslednjih 70 godina. Najveći dometi tog uticaja – Dejtonski sporazum, nezavisnost Kosova– sada izgledaju kratkovido. Američki pritisak u regionu smanjen je zbog takozvanog rata protiv terorizma i ratova u Avganistanu i Iraku. SAD se danas do krajnjih granica naprežu ne bi li preko održanja vojne premoći očuvale i svoj spoljnopočitički uticaj. Zbog te neuspešnosti, jača uticaj EU na Balkanu jer neko mora da popuni vakuum.

Ali umanjenje vojnog budžeta i povećano prisustvo EU su samo dva činioca. Treći su raznorazne obmane (namerne i nenamerne) kada je reč o američkoj politici prema ratnim zločinima i nacionalnom samoopredeljenju.

Bušovo besno odbijanje uloge međunarodne pravde otežalo je predaju begunaca kao što je Ratko Mladić, Hagu.Ova hipokrizija bila je posebno štetna, jer bi predaja Mladića unapredila oporavak Srbije od ratova 90-tih.Čudan slučaj Kosova i insistiranje SAD na jednostrano proglašenoj nezavisnosti je drugi slučaj na kojem je moć SAD pogrešno iskorišćena. Događaji od 1991-1999 učinili su da nastavak srpske vlasti nad velikim delom Kosova postane nemoguć a rat 1999 doveo je do komplikovanog ali ne i nedostižnog pregovaračkog procesa za rešavanje krize na Kosovu. Možda su se ovi pregovori mogli voditi u skladu sa ponovnim procenjivanjem mana i prednosti Dejtonskog sporazuma.

Ako sudimo na osnovu depeša SAD na Vikiliksu, stav SAD o Kosovu je beskompromisan kao i stav Srbije. SAD je preostalo malo ,,štapova i šargarepa” za brzo rešavanje ove krize.

MONITOR: Na koje zemlje Jugoistočne Evrope SAD najviše računaju kao saveznike u realizaciji svojih spoljnopolitičkih interesa?
BIRN: Mnogo zavisi od definisanja tih interesa. Relativna stabilnost dostignuta u ranije nestabilnim Srbiji i Makedoniji , mogla bi da pogura američke spoljnopolitičke interese u regionu.

Ako gledamo šire na Jugoistočnu Evropu, tu su zemlje kao Rumunija koje saradjuju sa američkim obaveštajnim službama u obezbeđivanju takozvanih ,,crnih” -tajnih lokacija. I Albanija je pomoga SAD u preuzimanju zatvorenika iz Gvantanama.

Bušova administracija je često tražila od evropskih zemalja da pomognu u promeni politika pojedinih evropskih zemalja ili da se bore protiv zajedničke evropske politike sa kojom se SAD nisu slagale.Setimo se samo čuvene distinkcije Donalda Ramsfelda o ,,staroj Evropi” koja je bila protiv invazije Iraka – i ,,novoj Evropi”. Toga ima manje u Obaminoj administraciji, ali SAD su uvek srećne kada u regionu imaju nacije koje prihvataju i brane njihove stavove po čitavoj Evropi.

MONITOR: Crna Gora je donedavno sebe predstavljala kao glavnog saveznika SAD na Balkanu. Ipak ima analitičara koji smatraju da je upravo Vašington najviše uticao na povlačenje Mila Đukanovića sa mjesta crnogorskog premijera. Kakvu Crnu Goru žele SAD?
BIRN: Teško je tačno odrediti ulogu SAD u odlasku Đukanovića. Mislim da je to više vezano za proces pristupanja zemlje EU.Složeno je i pitanje šta SAD žele da vide u zemlji kakva je Crna Gora. Nakon protekle tri decenije previranja, SAD bi htele stabilnost i sigurnost za sve nacije.Zatim, okruženje pogodno za trgovinu i investicije. Zbog toga se u spoljnopolitičkoj retorici uvek naglašava korupcija i drugi ,,ekonomski” zločini. Pomenuo sam čuvenu distinkciju na staru i novu Evropu. Mislim da bi svaka američka administracija bila srećna da vidi Crnu Goru potpuno uključenu u stabilnu i bezbednu Evropu ali još uvek otvorenu za ekonomske i bezbednosne veze sa SAD.

MONITOR: Da li mislite da je Srbija za SAD, u ovoj Obaminoj eri, zaista postala ključni igrač u regionu, kako je pre par mjeseci u Beogradu rekla Hilari Klinton?
BIRN: Svakako da jeste. Iako se smatra da je nakon Miloševićeve i Koštuničine ere Srbija malo napredovala na unutrašnjem planu,kada je reč o regionalnoj i spoljnoj politici, to se ipak vidi kao ,,poboljšanje”.

Sekretarka Klinton je rekla da je Srbija ,,ključni igrač u regionu” u najvećoj meri zato što ona nije više izazivač problema u regionu.To je potvrđeno miroljubivom politikom oko Kosova i poboljšanjem odnosa sa susedima.Miroljubiva i stabilna Srbija – s obzirom na njen geografski položaj i veličinu – određuje se kao ključni igrač. To je više otopljavanje nego prijateljstvo.Ali, to je početak.

MONITOR: Da li tačno da u Stejt departmentu postoji izvjesna podjela između onih zvaničnika i diplomata koji su bliski Hilari Klinton i njenom suprugu i onih koji su ljudi predsjednika Obame?
BIRN: Mislim da se SAD prema Srbiji bolje postavljaju u Obaminoj nego za vreme Klintonove administracije. Tu je novo osoblje, drugačije procene li najviše- pozitivnija uloga same Srbije?

U Stejt departmentu je najviše karijernih diplomata koji ostaju i posle promene administracije. Predsednici SAD dolaze i odlaze. Stavovi diplomata formiraju se godinama na osnovu istraživanja i iskustava. Oni o tome informišu vladu ali ne donose političke odluke.

Još je jako stanoviše Stejt departmenta o Kosovu, na primer. Jezik onoga što se pojavilo na Vikiliksu,čak i iz 2010, jako me je podsetio na zvanične i nezvanične stavove tokom Rambujea i nakon njega. Izgleda da postoji prilično jedinstvo oko nekih tema.

MONITOR: Nakon otkrića Vikiliksa o nalozima za špijuniranje Ban Ki Muna i drugih najviših svjetskih zvaničnika koje je naložila sekretarka Klinton, nema postavljanja pitanja njene odgovornosti u DS?
BIRN: Vikiliks je učinio veliku uslugu SAD, mada se to ne vidi iz histeričnih reakcija vlade i ogromnog pritiska na Amazon i Viza kompanije da primene nezakonite mere protiv Vikiliksa.

Sve u svemu, taj materijal je pokazao da je SAD diplomatija ostala u velikoj meri dosledna i da ima više pameti i lucidnosti nego što se moglo očekivati nakon Bušove administracije.

Onaj deo koji se tiče američkih tajnih službi u UN mnogo je više debatovan.Bilo je mnogo pokušaja da se to pokaže kao uobičajena formalnost,ali koja se ne sprovodi u delo. Meni to nije uverljiv odgovor. Dodao bih da svaki diplomata zna da može biti meta takvog uhođenja čak i od prijateljskih zemlja, ali je razmišljanje o tome kao o zločinu došlo od naše lične povređenosti kada smo saznali za takve taktike.

MONITOR: Kako gledate na odnose SAD i arapskog svijeta: Da li je došao kraj američkoj politici koja je interese stavljala iznad principa?
BIRN: Podsećate me na Obamin govor u Kairu i njegova obećanja arapskom svetu–posebno mladima, u junu 2009. Sada to izgleda kao dalekovidi izbor iako je SAD nezgrapno i sporo odgovarala na uglavnom spontanu demokratsku pobunu u Tunisu i Egiptu.

Egipatska geografska uloga u svetskoj ekonomiji i ključno mesto u obezbeđivanju mira u regionu (posebno sa Izraelom) najvažniji su za američki odgovor. Ali čak i miroljubive revolucije mogu biti haotične. Amerika ne voli zbrku– pogotovo kada se radi o svetskim snabdevačima naftom ili onima koji obezbedjuju izraelsku sigurnost.

Ali SAD mogu da očekuju još haotičnih događaja u arapskom svetu u narednim godinama. Američka retorika o širenju slobode u svetu biće stavljena na probu u ovakvim događajima na Srednjem istoku. Možemo samo da se nadamo da će kada prodje šok zbog Egipta i Tunisa, SAD razvijati jednu spretniju i nijansiraniju politiku koja će pomiriti američku želju za stabilnošću i sigurnošću sa univerzalnim težnjama za slobodom koje su inspirisale i našu vlastitu naciju.

MONITOR: Ovdje se spekuliše da bi Hosni Mubarak i njegova porodica možda mogli pobjeći i u Crnu Goru gdje na Jadranskom moru njemu bliski egipatski biznismeni imaju udio u građevinsko-turističkim poslovima.Crnogorsko državljanstvo ima i bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra koji se nalazi na crvenoj Interpolovoj poternici.
BIRN: Ko to ne bi želeo da se odmara u Crnoj Gori?To je prelepa zemlja! Zemlja Kazino rojala– jednog od poslednjih filmova o Džejmsu Bondu. Jedno je sigurno – za egipatsku demokratiju bi bilo mnogo bolje da Mubarak ode da živi u Crnu Goru nego da tamo ostane. Ali, da se uozbiljimo, on je rekao da će umreti na egipatskom tlu i oni bi trebalo da ga tamo zadrže. To su glasine koje su deo cene koju neka zemlja plaća za otvorenost investitorima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo