Povežite se sa nama

MONITORING

Šare, Cane, Bokan, Bodo, Oleg i ostali

Objavljeno prije

na

Omiljeni partneri i poznanici dvodecenijskog crnogorskog preimjera Mila Đukanovića – Stanko Subotić Cane, Vanja Bokan, Bodo Hombah, Oleg Deripaska, imaju svoje mjesto u priči koju je pred sudom u Beogradu ispleo Nebojša Jestrović, jedan od najbližih saradnika osumnjičenog narko bosa, Pljevljaka Darka Šarića, koji je u bjekstvu.

Bokan (ubijen) i Cane (na crvenoj Interpolovoj optužnici) bili su među glavnim akterima tranzita cigareta, zbog čega je tužilaštvo u Bariju stavilo na vrh optužnice crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Bodo Hombah, njemački uglednik i predstavnik koncerna VAC, bio je partner Caneta Subotića u poslovima oko distribucije štampe i privatizacije pojedinih medija po Balkanu. Đukanović je više puta ponavljao da mu je Cane prijatelj, čije je projekte promovisao po crnogorskoj obali.

Hombahov VAC umalo nije preuzeo podgoričke Vijesti, sa kojima je Đukanović vodio sudske sporove. Cane, je takođe bio zainteresovan za preuzimanje distributivne mreže štampe u Crnoj Gori, preko svoje Future M, ali ga je preduhitrila srpska potjernica.

Da je kojim slučajem Cane uzeo distribuciju, a Bodo Vijesti, Đukanović bi preko prijatelja u potpunosti kontrolisao tržiše štampe. Bivši crnogorski premijer imao je glavobolje zbog nezavisnih medija koji su uprli prstom u veze organizovanog kriminala i vrha države.

Tužioci u Italiji više puta su saopštili da je kriminalna internacionalna organizacija Darka Šarića, koristila infrastrukturu šverca cigareta između , crnogorske i italijanske obale Jadrana. Dakle crnogorske luke, ljude, veze, brodove, banke…

Osnivač preduzeća Municipium S, Jestrović jedan je od osmoro optuženih da su na čelu sa Darkom Šarićem oprali najmanje 20 miliona eura zarađenih švercom kokaina od 2008. do 2010. godine. Prema optužnici, novac od droge opran je posredstvom of-šor kompanija, preko kojih je prebacivan u Srbiju i uplaćivan na račune tamošnjih preduzeća, a dio novca je u gotovini položen u novosadsku Metals banku.

Tokom dva dana svjedočenja Jestrović, diplomirani ekonomista, negirao je pred Specijalnim sudom u Beogradu optužnicu i tvrdio je da je sve radio legalno, da su “sve privatizacije rađene po zakonima Srbije. ,,Po njemu, Šarić je novac stekao prodajom cementa na Kosovu i poker aparatima.

Jestrović je izjavio i da je Šarić za 25 miliona eura njemačkoj kompaniji VAC prodao preduzeće Štampa sistem poslije pregovora sa prvim čovjekom tog njemačkog medijskog koncerna Bodom Hombahom.

,,Darko je pregovarao sa Hombahom. To je preduzeće VAC koje je sa državom partner u Politici i na čijem je čelu Hombah i koje je nameravalo da kupi Večernje novosti i pozajmilo novac Milanu Beku. To je Hombah koji je bio šef nemačke obaveštajne službe, ministar policije i bivši šef Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope”, rekao je Jestrović.

Jestrović je rekao da je novac kojim je VAC kupio Štampu čist i da je preko Rajfajzen banke iz Beča regularno legao na račun prodavaca, a novac nije uplatio direktno VAC, nego sestrinska, povezana firma iz Beča. ,,Prodavci su bili Šarić i Najka Bokan, ćerka Vanje Bokana, a Darko je pet miliona eura dao Sanji Bošković, bivšoj Bokanovoj supruzi,” iznio je Jestrović.

Po Jestroviću, Šarić je bio suvlasnik Štampe, a nije uložio ni dinar u to preduzeće, nego svoj autoritet jer je zaštitio Najku kojoj su prijetili ubistvom. „Najka mu je poklonila pola svog vlasništva u Štampi radi zaštite i da bi mogla da povrati druge firme Vanje Bokana”, rekao je Jestrović.

Biznismen i vlasnik Štampe Vanja Bokan ubijen je 6. oktobra 2000. u Atini. Ubistvo bizmnismena za koga se tvrdilo da je 1990-ih bio jedan od ključnih u švercu cigareta na prostoru bivše Jugoslavije do danas nije razjašnjeno.

,,Znam ko je pretio Najki Bokan ubistvom, ali ne smem da kažem, jer bi mi život bio ugrožen”, rekao je Jestrović.

Jestrović je naveo da su on i Šarić angažovali advokata Milenka Ristivojevića, koji im se predstavio kao pravni savjetnik dojučerašnjeg potpredsjednika Vlade Srbije Mlađana Dinkića, radi preuzimanja preduzeća Mitros Srem.

,,Ristivojević je umro tokom postupka i čudi me da nije saslušan. On je znao mnoge tajne, a bio je i predsjednik Skupštine akcionara Štampe u ime Bokanove supruge Sanje Bošković”, rekao je Jestrović.

Bokanova supruga Sanja je, inače, kćer generala Neđa Boškovića nekadašnjeg prvog čovjeka Kontraobaveštajne službe (KOS) Vojske Jugoslavije, Crnogorca koji sada živi u Podgorici.

Jestrović je odbio da odgovori na pitanja tužioca Saše Ivanića o učešću u privatizacijama Branka Lazarevića, bivšeg šefa kabineta ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića, koji je poslije navoda medija o povezanosti Lazarevića sa Šarićevom grupom prebačen u diplomatsku službu. Dačić je prije godinu dana televiziji B92 rekao: ,,Mislim da sa Darkom (Šarićem) nikada nisam sedio”.

Optuženi Jestrović je više puta ponovio da se plaši za svoj život, ali je odbio da navede od koga se boji. ,,Ne napadam nikoga, samo govorim o tokovima novca”, rekao je Jestrović.

Jestrović je na pitanje suda odgovorio da poznaje Stanka Subotića Caneta, kome se pred Specijalnim sudom sudi za šverc cigareta. Kazao je da je u Ženevi prisustvovao razgovoru Subotića i Šarića kada je preduzeće ruskog biznismena Olega Deripaske namjeravalo da kupi Futuru plus, ali to nije bilo moguće jer je Futura bila pod stečajem i u blokadi. ,,Subotića su u medijima predstavljali kao vrh kriminala i tako sam ga i ja doživljavao dok ga nisam upoznao u Ženevi, gde se slobodno kretao, a u Srbiji je bio na poternici”, rekao je Jestrović.

,,Firma Municipijum S nikada nije bila pod Darkovom kontrolom”, rekao je optuženi. Istakao je da je firma Municipijum S svoje prve i najveće pare ostvarila kupovinom dugova i potraživanja firmi sa prostora bivše SFRJ u bankama u stečaju.

Tužilaštvo za organizovani kriminal tereti Šarićevu grupu za krivična djela udruživanje radi vršenja krivičnih djela i pranje novca. Pored Šarića, Jestrovića i Čopića, optuženi su novosadski advokat Radovan Štrbac, njegova supruga Dubravka Štrbac, Stevica Kostić, Andrija Krlović, Marinko Vučetić, Predrag Milosavljević i Nebojša Jestrović.

Osim Šarića ostali se ne povezuju sa trgovinom narkoticima. Tužilaštvo je prošlog aprila podiglo optužnicu protiv Darka Šarića i još 19 osoba zbog krijumčarenje 2.174 kilograma kokaina iz Južne Amerike oktobra 2009. i za švercovanje 235 kilograma kokaina u Italiji, januara te godine. Suđenje je počelo krajem septembra 2010, a dvojica optuženih dobila su u međuvremenu status svjedoka saradnika.

Jestrović je tvrdio da nije ,,perač novca” kako ga tereti optužnica.

Osvrćući se na navode optužnice o “ubacivanju prljavog novca od preprodaje kokaina u Zapadnoj Evropi u legalne tokove”, Jestrović je naveo ,,ako smo mi prodavali novac narkomanima po Evropi i ulagali ga u privredu Srbije… onda ako smo moralna (država) i krajnje etični taj novac bi sada trebalo vratiti evropskim narkomanima da sebi kupe hleb i žvake a ne da završi u budžetu Srbije”.

On je negirao da ima saznanja da se Šarić bavio švercom kokaina navodeći da on o tome nije s njim nikada razgovarao. ,,Darko nikada nije krio svoje bogatstvo. Uvek je živeo udobno i komotno.”

Jestrović je objasnio kako je 2005. osnovao firmu Municipium S sa osnivačkim kapitalom od 60.000 eura, čijih su 99,5 odsto kapitala 2007. otkupila of šor kompanija iz američke savezne države Delaver, Finansijski anđeli. Jedan od osnivača Finansijskih anđela je bila supruga optuženog Predraga Milosavljevića. Akcije te of šor kompanije je otkupilo preduzeće Jovice Lončara iz Pljevalja.

Finansijski anđeli su, po Jestroviću, radili konsalting usluge za preduzeće Grejt investments iz kojeg je stajao Marko Mišković, sin vlasnika Delte Miroslava Miškovića.

Optuženi je u više navrata pomenuo je i ,,medijsku mafiju” i upitao

zašto je direktor kompanije Novosti Manojlo Vukotić u tom listu objavio da će Jestrović biti svjedok saradnik. ,,Vukotić je to objavio iako je znao razliku između mene i svedoka saradnika Nebojše Joksovića, jer nas je poznavao obojicu”, rekao je Jestrović. Joksović je postao svjedok saradnik na suđenju Šariću i 19-orici za šverc kokaina iz Latinske Amerike u Evropu.

Pitanje je da li su Šarić i njegovi ljudi, pored distribucije, preko Caneta namjeravali da uđu i u vlasništvo medija u Srbiji. Očito je da su dobro poznavali prilike i ljude i u tom biznisu. U Crnoj Gori, direktno su investirali u državnu Pobjedu, koju kontroliše vladajući vrh, na čijem je čelu doskora bio direktor DPS, a uređuje je bivši savjetnik Mila Đukanovića.

Tek će svjedoci saradnici razotkriti mreže koje su pleli Šarić i uticajni prijatelji po Srbiji, Crnoj Gori i šire. Suđenje se nastavlja. Optuženima prijeti kazna do 12 godina zatvora. Glavnooptuženi se i dalje dobro skriva.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo