Povežite se sa nama

MONITORING

Čija je Crna Gora sigurna kuća

Objavljeno prije

na

U mrkloj noći prije prvih pijetlova 25. avgusta najokrutniji ubica iz zemunskog klana Sretko Kalinić prebačen je iz Zagreba u Beograd, u jednoj od najvećih bezbjednosnih akcija te vrste u istoriji policija Srbije i Hrvatske. Razlog za velike mjere bezbjednosti nisu bili samo lik i djelo Kalinića pravosnažno osuđenog za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića 2003 i za seriju ubistava, otmica i terorističkih napada, već i sumnja istražnih organa da Luka Bojović, osumnjičen kao novi predvodnik zemunskog klana, planira napad na “kolegu”.

Srpski ministar policije Ivica Dačić izjavio je da je akcija prebacivanju Kalinića iz hrvatske prijestonice do Beograda izvršena „besprekorno, perfektno i apsolutno bezbedno” i da je tome doprinijela saradnja srpske i hrvatske policije. Portparol hrvatskog ministarstva unutrašnjih poslova Krunoslav Borovec, kazao je da je izručenje Kalinića u Srbiju proteklo bez ikakvih bezbjednosnih problema.

Direktor policije Srbije Milorad Veljović ocijenio je da je dobra saradnja Srbije i Hrvatske ,,zadala odlučujući udarac organizovanom kriminalu”. Ta saradnja je ,,pravi primjer kako mogu sarađivati dvije policije u regionu” kazao je Veljović koji očekuje da će ga slijediti sve zemlje u regionu. ,,Saradnja dvaju policija pokazuje da se organizovani kriminal, njihovi ideolozi, prvi put suočavaju sa situacijom koja za njih nije očekivana. Siguran sam da će oni pokušati da uzvrate udarac, ali mi to nećemo dopustiti i to će još više učvrstiti saradnju i opredijeljenje u borbi protiv organiziranog kriminala”, rekao je Veljović.

Specijalni avion Vlade Srbije sletio je na zagrebački aerodrom u noći od utorka na srijedu sa petoricom pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), koje je predvodio komandant Spasoje Vulević. Specijalac Vulević je i 27. marta 2003. vodio policijsku akciju u beogradskom predgrađu Meljaku u kojoj su ubijene vođe „zemunskog klana” Dušan Spasojević i Mile Luković. Kalinića su do aerodroma u Zagrebu ispratili najobučeniji hrvatski specijalci.

,,Kada su ga izveli iz blindiranog vozila na pistu zagrebačkog aerodroma, posmatrao nas je sa smiješkom – za Novosti opisuje noćna dešavanja jedan od prisutnih. Kada je vidio kako se pozdravljaju hrvatski i srpski specijalci nije mogao, a da ne prokomentariše: ,,Nekad smo se gledali kroz nišan, a sada tijesno sarađujemo”, navodno je kazao Kalinić aludirajući na to da je i sam jedno vrijeme bio specijalac.

Za manje od sat vremena leta falkon je sletio na aerodrom Beograd u Surčinu. Kalinić je smješten u ćeliju sa neprobojnim staklom i stalnim video-nadzorom. Sam je u sobi, dobija hranu i vodu, a sve posjete odobravaće specijalni tužilac Miljko Radisavljević.

Beogradski mediji nezvanično saznaju da u ovom trenutku Kaliniću najveća opasnost prijeti od Luke Bojovića. ,,Bojović je pobjegao iz Beograda odmah po saznanju da je Kalinić ranjen i uhapšen u Zagrebu. Poznato je da je Kalinić i srpskim istražiteljima otkrio ulogu Bojovića, koji je preuzeo da vodi klan. Aktivnosti klana su nastavljene, i to likvidacijama pripadnika suparničkih grupa i pojedinih pripadnika zemunskog klana u koje Bojović nije imao povjerenja, kao što je Milan Jurišić, kazao je izvor lista Blica upoznat sa istragom.

Prema tom izvoru, Bojović je blizak prijatelj sa Miloradom Ulemekom, i dok je Legija bio na slobodi, imao je njegovu zaštitu. Kalinić je isljednicima u Zagrebu kazao da je Ulemek naredio ubistvo zaštićenog svjedoka Zorana Vukojevića Vuka.

Ulemek je kao jedan od glavnih organizatora ubistava premijera Srbije Đinđića, bivšeg predsjednika predsjedništva Srbije Ivana Stambolića 2000. i članova SPO Vuka Draškovića na Ibarskoj Magistrali 1999, osuđen na po dvije zatvorske kazne od 40 godina i jedne od 15. Za Bojovića mediji pominju da se krije u Latinskoj Americi.

Saslušanja Kalinića za krivična djela, među kojima je pozadina ubistva premijera Đinđića i pobuna JSO 2001. godine, kako mediji saznaju, biće nastavljena uskoro u pritvoru Specijalnog suda.

Kalinić je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistava, otmica i iznuda koje je počinio kao član ,zemunskog klana i na 30 godina zbog učešća u atentatu na Zorana Đinđića. On bi mogao da traži ponavljanje tih postupaka, jer mu je suđeno u odsustvu.

Juna ove godine, Kalinić zatražio je medicinsku pomoć zbog prostrelnih rana koje je zadobio u predgrađu Zagreba. Policiji je rekao da ga je ustrelio Miloš Simović, takođe pripadnik zemunskog klana u bjekstvu, takođe osuđen u odsustvu na maksimalne kazne zbog sličnih i istih krivičnih djela. Simović je ubrzo uhapšen pri ilegalnom prelasku granice kod Morovića, u Sremu i smješten u kazneno-popravni dom u Zabeli kraj Požarevca.

Dok je čekao odluku suda i Ministarstva pravosuđa Hrvatske, Kalinić je navodno ispričao svašta hrvatskoj i srpskoj policiji, a nešto od toga nekako je curilo u javnost sve vrijeme. Državni sekretar u srpskom ministarstvu pravde Slobodan Homen je izrazio sumnju da bi Kalinić mogao da dobije status svjedoka-saradnika, s obzirom na težinu užasnih krivičnih djela koje je počinio. Homen smatra i da bi tako nešto bilo kontraproduktivno za pravdu i društvo u Srbiji.

Svi mediji u Beogradu u prvi plan ističu da je prebacivanje Kalinića u Beograd posljedica sporazuma Srbije i Hrvatske o međusobnom izručenju sopstvenih državljana osumnjičenih i osuđenih za krivična djela organizovanog kriminala.

Taj bilateralni ugovor zaključili su 29. juna u Beogradu ministarka pravde Srbije Snežana Malović i bivši hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović, tačno tri sedmice nakon što je Kalinić poslije više od sedam godina skrivanja uhvaćen u Zagrebu.

Kao što je Monitor u više navrata pisao, ugovor o izručivanju visoko rangiranih kriminalaca trebao je da obuhvati i Crnu Goru. Ovdje zahvaljujući državljanstvu, kao u sigurnoj kući, borave neki od poznatih bjegunaca od pravde čije mutne poslove istražuju zemlje u regionu i za kojima su raspisane potjernice. Poznato je kako su iz pritvora pušteni neki pripadnici klana narko bosa Darka Šarića. Izori iz susjednih zemalja tvrde da se, pod visokom zaštitom, u Crnoj Gori skrivaju vodeći kriminalni likovi uključujući navodno i Darka Šarića. Svojevremeno je Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije izjavio da se crnogorska policija nije pretrgla u saradnji u rasvjetljavanju ubistva Iva Pukanića, što je bio veliki zajednički projekt srpske i hrvatske policije. Različiti izvori su tvrdili da je crnogorska policija isključena iz delikatnih akcija presijecanja narko puteva.

Crnogorska vlast u načelu prihvata potpisivanje ugovora o izručenju pripadnika organizovanog kriminala. Ali, potpisivanje se iz nekih razloga prilično oteglo. Prema srpskim zvaničnicima, do polovine septembra ugovor bi ipak trebalo da bude potpisan.

Kada se to desi, Srbija će od Crne Gore odmah tražiti izručenje optuženih za šverc kokaina iz Latinske Amerike – Darka Šarića, Gorana Sokovića, Dejana Šekularca, Borisa Labana, Draška Vukovića i Darka Tošića.

Zločin u Palmi

Sretko Kalinić je tokom boravka u zagrebačkom pritvoru, istražiocima otkrio da je 11. avgusta 2008. godine trebalo da likvidira Ivana Delića, kuma Brana Mićunovića, u budvanskom kafeu Palma. Umjesto Delića ubio je Gorana Pejovića mladića iz Nikšića koji je sjedio za susjednim stolom. Mladića je života stajalo to što je nosio istu majicu kao Delić.

Opasnost za Luku Bojovića

Kako je nedavno pisalo u beogradskom nedjeljniku Vreme, moguće je da Sretko Kalinić i Miloš Simović svojim eventualnim svjedočenjima ukopaju Luku Bojovića i njegovu bandu. ,,Jedan, Cvetko Simić, mrtav je; nekoliko je u zatvoru, ali su oni najvažniji ‘tatini sinovi’ u bjekstvu, Luka B. i Ivan B.; recimo da ispričaju strašno važne stvari o tome kako su Luka B. i Ivan B. nabavljali heroin i kokain iz Crne Gore i preko koga (policija to sluti već godinama)”, primijetio je novinar Vremena Miloš Vasić.

Bez milosti

Sretko Kalinić, zvani ,,Bjeli” i ,,Zvijer” rođen je 1974. u Zadru, a predratne godine proveo je u Bilišanima, malom selu kod Zadra koje više gotovo i da ne postoji. Iako jedva punoljetan, ranih devedesetih nije se libio da uzme pušku i pođe u rat, a jedno je vrijeme je navodno služio i pod Draganom Vasiljkovićem, poznatijim pod nadimkom ,,kapetan” Dragan. Vasiljković sada u Australiji, čiji je državljanin, čeka izručenje u Hrvatsku u kojoj je optužen za ratne zločine tokom oružanih borbi početkom 1990-tih. Kalinić je tih godina upoznao komandanta Crvenih beretki Milorada Ulemeka Legiju, što mu je kasnije bila odskočna daska za status koji je brzo stekao u zemunskom klanu. Prema policijskim izvorima, Kalinić se u kriminalne vode bacio pošto je tokom oružanih sukoba na Kosovu i 1999. upoznao tadašnje vođe zemunskog klana, Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma. Prema iskazu svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija, Spasojević je bio jedina osoba koja je mogla da kontroliše Kalinića. Svi ostali su ga se bojali, uključujući i članove klana. Kalinić je osuđen za učešće u ubistvima Zorana Vukojevića Vuka, Zorana Povića Pove, Sredoja Šljukića Šljuke, Zorana Šljukića, Zorana Savića Šodera, Jovana Gruzijana, Rade Cvetića, Todora Gradaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Davidovića Ćande, Zorana Uskokovića Skoleta, Mirka Tomića Bosanca, Radoslava Trlajića zvanog Bata Trlaja, Željka Vuletića Hamze, Željka Mihajlovića Crnogorca i Zorana Petrovića Šempe. U Srbiji postoji još niz neriješenih likvidacija iz protekle dvije decenije s kojim pojedini istražitelji povezuju Kalinića. Njegovo ime kratko se spominjalo i uz ubistvo hrvatskog novinara Ive Pukanića, ali – kako primećuju hrvatski mediji – je bilo jasno da atentat detonacijom eksplozivne naprave nije njegov stil. Kalinić je, navodno, većinu svojih ubistava počinio kalašnjikovom, uvijek je volio da bude blizu svojih žrtava. Njegovo ime se vezuje i za likvidaciju Cvetka Simića Preletača, čije je raskomadano tijelo pronađeno u zagrebačkom jezeru Jarunu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo