Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lančana odgovornost

Objavljeno prije

na

Da li se država konačno zainteresovala za slučaj beranske Ciglane, fabrike koja je nakon privatizacije porušena do temelja? Policija je počela da „prikuplja obavještenja od građana”. Tako je naslovljen zapisnik koji je dobio predsjednik sindikata ove kompanije Veselin Radičević nakon što je sa njim obavljen informativni razgovor u Odjeljenju za privredni kriminal UP Područne jedinice Berane.

„Bio sam iznenađen kada sam dobio telefonski poziv. Samo sam pitao gdje ste bili do sada” – kaže Radičević.

 

On podsjeća da su radnici još prije dvije godine pisali državnom tužiocu i tadašnjem ministru policije, ali da nije bilo nikakvog odgovora ili interesovanja za njihov problem.

PROBLEM DRŽAVE: „Nije to samo naš problem. To je problem države. Po ovakvom modelu kako je to urađeno sa našom fabrikom, svako ko kupi iz stečaja neku kompaniju, može da radi sa njom šta hoće, pa i da je sruši. Neće biti da je baš tako. Postojale su neke kupoprodajne obaveze i neko ko je to morao da prati” – dodaje Radičević.

Kako Monitor saznaje, osim predsjednika sindikata, inspektori za privredni kriminal saslušali su još četiri osobe u vezi sa „slučajem Ciglana”, među kojima i vlasnika te privatizovane kompanije, podgoričkog biznismena Petra Đurišića.

„Mi smo sproveli policijske radnje onog trenutka kada smo dobili zahtjev Osnovnog državnog tužioca. Prikupili smo određene podatke i slučaj vratili tužiocu na dalji postupak” – rekao nam je sagovornik iz beranske policije.

Šta je moglo da prethodi naglom interesovanju državnog tužioca za privatizaciju Ciglane Rudeš, dvije godine nakon njenog rušenja? Sva prilika da je inicijalna kapisla bilo pismo koje su nakon jednog neuspjelog sastanka krajem maja u Beranama Osnovnom državnom tužiocu uputili generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore Srđa Keković i potpredsjednik Opštine Berane Radivoje Merdović.

RUŠENJE BEZ DOZVOLE: „Prije skoro dva mjeseca Unija slobodnih sindikata je organizovala sastanak na koji smo pozvali Ministarstvo ekonomije, tužilaštvo, stečajnog sudiju i stečajnog upravnika, i predstavnike Opštine Berane. Taj sastanak nije uspio jer se odazvao samo potpredsjednik Opštine, i mi smo zajednički uputili dopis Osnovnom državnom tužiocu da preispita privatizaciju Ciglane, s obzirom na to da je tamo vlasnik sam sebi uveo stečaj i oslobodio se radnika” – kaže Keković za Monitor.

On dodaje da su Unija i potpredsjednik Opštine nakon toga uputili dopis i Ministarstvu ekonomije sa namjerom da se organizuje novi sastanak u Beranama i da se preispitaju svi navodi radnika Ciglane koji očekuju da budu upošljeni „jer se kupac privatizacionim ugovorom obavezao da investira u Ciglanu i održavanje proizvodnje”.

„Mi smo u međuvremenu bili dosta zauzeti drugim poslovima, ali ono što znamo je da nijesmo dobili odgovor iz resornog ministarstva, i da taj novi sastanak na temu Ciglane još nije održan” – kaže Keković.

Informacije u vezi sa tim potvrđuje nam i potpredsjednik Opštine Berane zadužen za privrednu djelatnost Radivoje Merdović.

„Tražili smo od državnog tužioca da se ispita zakonitost rušenja fabrike. Ona nije kupljena da bi bila rušena, to je prvi industrijski objekat u našem gradu. Da bi je rušio vlasnik je morao da ima dozvolu iz Opštine, a nije je imao. Osim ako je nije dobio na nekim noćnim sedjeljkama, u posebnim stanjima. Pisanog traga, uglavnom, o tome nema” – kaže Merdović.

PRIVATNI BAHATLUK: Merdović ističe da se principijelno zalaže da se preispitaju „sve sumnjivo, netransparentno, tajanstveno i centralizovano sprovedene privatizacije u Beranama”.

„Želimo da znamo prije svega ko su kupci i kakve su njihove obaveze. Evo, mene između ostalog, vrlo zanima ko je, recimo, kupac i vlasnik Hotela Berane. Znate li vi da mi kažete” – pita Merdović.

Slučaj beranske ciglane, bez ikakve sumnje, predstavlja najdrastičniji primjer privatnog bahatluka u Crnoj Gori. Podgorički biznismen Petar Đurišić je polovinom 2005. godine na javnoj licitaciji kupio ovu fabriku, koja je zapala u probleme, za svega 254 hiljade eura.

Kupovina jeste obavljena iz stečaja, ali su posrednici bili stečajni sudija i upravnik, odnosno Privredni sud u Bijelom Polju, uz monitoring i garancije državne Agencije za privatizaciju i strana ulaganja. Đurišić se, prema tom ugovoru, obavezao da u narednih dvije godine investira 715 hiljada eura, kao i da pet godina ne mijenja djelatnost firme.

Radnici tvrde da ništa od toga nije ispoštovano, uprkos nekakvom nalazu komisije koju je poslalo Ministarstvo ekonomije.

„Ta komisija na čijem je čelu bio izvjesni Slobodan Perović konstatovala je da su sva ulaganja ispoštovana i u krajnjem je dala pozitivno mišljenje o privatizaciji. Nas je to malo začudilo, a onda smo saznali da je taj gospodin Perović bio potpisnik ispred Agencije za privatizaciju i strana ulaganja da će pratiti investiranja. Kako se od njega mogao očekivati objektivan izvještaj. Javno ga pitam da li i dalje vjeruje Đurišiću na riječ da će napraviti novu fabriku. Nema problema, samo neka nam kaže kada će to biti, i kada ćemo ponovo biti upošljeni. Lakše ćemo da spavamo”- kaže Radičević.

Da apsurd bude veći, ministar ekonomije Branko Vujović, nakon nalaza te komisije, na poslaničko pitanje u vezi sa ciglanom odgovara da nije zadovoljan privatizacijom ove kompanije.

STEČAJ I OTKAZI: Ko bi, uostalom, mogao biti zadovoljan, koliko god se trudio da žmuri? Đurišić je svega dvije godine održavao proizvodnju, a zatim je polovinom 2008. saopštio kako fabrika nije rentabilna i da je treba srušiti i napraviti novu. To je i učinio, uz pomoć radnika, kojima je obećao da će nova fabrika biti vrijedna 20 miliona eura i da će predstavljati posljednju riječ tehnike.

„Pitali su nas zašto smo mi na to pristali? A ja vas pitam šta bi se desilo da on najavi takva ulaganja, a da mi kažemo ne može? Javnost bi nas pojela. Bili bi neprijatelji države” – kaže Radičević.

Onda su počeli da prolaze mjeseci i godine, a od nove fabrike i obećanja nije bilo ništa. Izgovor je bila globalna finansijska kriza i nemogućnost zatvaranja finansijske konstrukcije, odnosno dobavljanja kredita po povoljnim uslovima.

„Mi ne možemo uzeti kredit od 12 do 13 odsto kamate, i tako skočiti sebi u stomak. Promijenile su se okolnosti na tržištu kapitala” – ponavljao je Đurišić, obećavajući čvrsto da od toga posla ne odustaje.

Uslijedilo je nešto što je malo ko očekivao i što je takođe nezabilježena praksa u crnogorskoj privredi. Đurišić je preko svoje matične firme Katel iz Podgorice zbog devet hiljada eura duga uveo stečaj u beransku Ciglanu koja je nakon privatizacije poslovala pod nazivom Industrija građevinskih materijala Opeka. Na taj način oslobodio se svih pedeset radnika, šaljući ih na biro rada.

DVOSTRUKI SUDSKI ARŠINI: „To je nečuveno. On samom sebi i nama uvodi stečaj zbog devet hiljada, a Katel duguje Opeci oko sedamdeset hiljada po osnovu zakupa bagera koji je za naše potrebe kupio nakon rušenja Ciglane. Taj bager nikada nije stigao u Berane, odrađuje mu poslove u Podgorici, ali u ugovoru o korišćenju stoji da je dužan da na osnovu toga svakog mjeseca Opeci uplati četiri hiljade eura. Sada mi tražimo da se zbog toga duga uvede stečaj Katelu, ali Privredni sud ima izgleda dvostruke aršine” – kaže bivši predsjednik sindikata Ciglane.

On se pita kako je moguće da Crna Gora koja uvozi godišnje, kako tvrdi, dvadeset pet miliona eura opekarskih proizvoda, dozvoli rušenje jedine ciglane u državi.

„Može biti da su namjere gospodina Đurišića da napravi novu fabriku bile iskrene, ali da je prosto zagrizao preveliki kolač. U svakom slučaju on je Ciglanu platio 254 hiljade eura, a ostalo mu je nakon rušenja pet hektara zemljišta na atraktivnoj lokaciji, vrijednog dva miliona” – kaže Radičević.

Priča o beranskoj Ciglani time nije završena, mada je zaplet odavno kulminirao. Sada ostaje da se vidi da li će rasplet ići preko državnih institucija, odnosno državnog tužioca, i da li će biti još nekih konkretnih radnji, krivičnih prijava u lancu odgovornosti i slično, ili će se sve završiti na policijskim saslušanjima i prikupljanjima obavještenja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Član Odbora za antikorupciju, gradonačelnik Nikšića i poslanik Nove srpske demokratije Marko Kovačević pozdravio je hapšenje: ,,Mora se odati priznanje, ali i konstatovati da smo samo dotakli mali vrh debelog brijega kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije”. Inače, parlamentarna većina mjesecima odbija da se izjasni o zahtjevu tužilaštva da se poslaniku Kovačeviću ukine imunitet.

S druge strane Ljiljana Simović, supruga bivšeg ministra, izjavila je da je ponosna na sve što je njen suprug učinio za Crnu Goru.  ,,Ovom prilikom želim da kažem da sam veoma ponosna na ono što je moj suprug proteklih 20 i kusur godina uradio za ovu državu. I da uzdignute glave hoda cijela naša porodica širom Crne Gore za sve ono što je učinio u sektoru poljoprivrede tokom svog rada”, rekla je Simović.

Prema podacima u posjedu Akcije za socijalnu pravdu (ASP), a koje se odnose na 2015., 2016. i 2017. godinu, određene isplate sa budžetske linije za subvencije u poljoprivredi i ribarstvu pokazuju da su pojedinim NVO plaćani iznosi od par stotina eura, pojedinim po više hiljada eura, a nekima u desetinama hiljada. Iz ASP-a navode da je novac namijenjen poljoprivredi isplaćivan nevladinim organizacijama koje se bave kulturom, socijalnom zaštitom, dječjim pravima, mentalnim zdravljem, studentima, kao i sportskim organizacijama – fudbalskim i biciklističkim. ,,Pored toga, sa pozicije subvencija za poljoprivredu i ribarstvo novac je u desetinama hiljada eura tokom 2015. godine i 2016. godine plaćan i jednoj turističkoj agenciji u Podgorici”, navode iz ASP-a.

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine. ,,Čime je nevladinim organizacijama pribavljana korist, a oštećenoj Crnoj Gori nanijeta šteta u visini od ukupno preko 300.000 eura”, piše u saopštenju Specijalnog državnog tužilaštva.

Agrobudžet u vrijeme dok je Ivanović bio na čelu resora poljoprivrede u Vladi premijera Mila Đukanovića tokom 2014. godine iznosio je 14 miliona, a naredne 2015. godine nepunih 15 miliona. SDT vjeruje da je šema nezakonite isplate novca NVO u manjem obimu funkcionisala sve do ljeta 2019. godine, kada je Agrobudžet iznosio 22 miliona eura.

Milutin Simović bio je od 2016. do 2020. godine ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i potpredsjednik Vlade u vrijeme dok je premijer bio Duško Marković. Bio je Simović i dugogodišnji gradonačelnik Nikšića. Poljoprivredom je rukovodio i početkom 2000-ih ih kada je izbila afera oko prosipanja 50.000 litara mlijeka zbog kvara u fabrici mlijeka Zora u Beranama. Optužio je tada ministar Simović novinare za dezinformacije: ,,neprijatelji ne daju Zori da svane”. Kasnije je direktor fabrike Tom Hodž uhapšen i odležao je godinu dana zatvora, dok njegovi domaći pomagači nikada nijesu kažnjeni.

Petar Ivanović bio je ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja od 2012. do 2016. godine, a potom je obavljao posao poslanika u Skupštini. Ivanović je od 2018. do maja 2023. godine bio ekonomski savjetnik bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Budimir Mugoša je takođe bio ministar poljoprivrede u prelaznoj vladi 2016. godine, a bio je i na čelu Opštinskog odbora SDP-a u Podgorici.

Katnić je bio državni sekretar Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja od januara 2013. do oktobra 2017. u vrijeme dok su ministri bili Petar Ivanović, kratko Budimir Mugoša i kasnije Milutin Simović. U septembru 2017. godine, Katnić je prešao u Ministarstvo finansija, gdje je obavljao poslove vezane za finansijsko upravljanje i efikasno funkcionisanje sistema unutrašnjih kontrola IPA programa.

Ivanović je uhapšen u kući u Doljanima, a brojni policijski pripadnici satima su pretresali vilu, imanja i vinograd u vlasništvu funkcionera Demokratske partije socijalista i bliskih mu srodnika. Javnost je na TV snimcima mogla da vidi luksuznu vilu i vinograde bivšeg ministra. Pretres Ivanovićeve imovine u Podgorici, Baru i Kotoru trajao je puna dva dana.

Monitor je 2021. istraživao finansije tada odlazećeg predsjednika Opštine Nikšić Milutina  Simovića koji jeu septembru 2019. godine kupio imovinu vrijednu 242.000 eura. Ispostavilo se da prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, zaključeno je u istraživanju, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac.

Simović se tako hapsi i pušta za 8.200 eura. A političari sada više i ne pominju dugo najavljivani u pripremama Zakon o porijeklu imovine.

 

 

Abu Dabi fond

Viši sud krajem oktobra ove godine potvrdio je optužnicu za aferu Abu Dabi fond, a sudski postupak u tom predmetu očekuje okrivljene bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Budimira Mugošu, koje SDT optužuje za zloupotrebu položaja u ovom slučaju.Optužnicom je obuhvaćen i Zoran Vukčević, nekadašnji čelnik Investiciono-razvojnog fonda (IRF), za nesavjestan rad u službi. Na optužnici za nenamjensko trošenje kreditne linije od 50 miliona dolara (plasirana je, otprilike, polovina tog novca) su i nekadašnji direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Blagota Radulović i procjenitelj Milan Adžić.

Abu Dabi fond za razvoj (ADF) je državna agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je za podsticanje poljoprivrede na sjeveru Crne Gore 2015. obezbijedila kredit od 50 miliona dolara.Optužnicom SDT-a oni se terete za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja od 2015. do 2017, tokom dodjele novca iz kredita Abu Dabi fonda.

Bivši ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović više je puta govorio o navodnim nezakonitostima koje je zatekao u tom resoru, nakon smjene DPS vlasti u  avgustu 2020.

U februaru 2021. godine, pred novinarima je govorio o dokumentaciji o kreditu iz Abu Dabi fonda, rekavši tada da je bivši ministar Ivanović otvorio specijalni račun u Prvoj banci na koji su legle dvije tranše kredita iz Abu Dabi fonda u ukupnom iznosu od 29,6 miliona dolara, mimo državnog trezora.Tada je rekao i da je kompletnu dokumentaciju predao SDT-u.

,,Novac je prebačen na specijalni račun u Prvoj banci koji se nalazi van sistema državnog trezora. Nemamo informacije ko je otvorio ovaj račun, niti o tome ima podataka u Ministarstvu finansija.Sva plaćanja koja se tiču državnog novca moraju ići preko sistema trezora”, rekao je Stijović tada.

Kazao je i da su od Prve banke tražili informacije o tome ko je otvorio specijalni račun u Prvoj banci, gdje je novac uplaćivan po nalozima bivših ministara Simovića i Ivanovića, dok je Nemanja Katnić ,,pratio cijeli posao”, a Blagota Radulović odobravao.

Svi osumnjičeni su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on, za sada, zaslužuje taj epitet.

Planirano naselje obuhvata i prostor koji se nalazi u zaštićenom području Parka prirode Rijeka Zeta, a tu se nalazi i zaštićena zona vodoizvorišta Mareza u kojoj je zabranjena gradnja. U Vladi su došli na ideju da planiranom naselju daju status projekta od javnog interesa “kako ne bi morala da se poštuju stroga pravila o zabrani prenamjene šumskog i zaštićenog područja u građevinsko zemljište”. Fantastična ideja. Ali ne i dovoljna. Detaljnija ispitivanja karakteristika terena tek treba da se urade. Tada će se znati da li je moguće  planirano provesti u djelo bez velikog rizika za prirodno okruženje.

“Ukoliko gradnja na dijelu Veljeg brda koji se nalazi u zoni zaštite Parka prirode Rijeka Zeta ne bude moguća, predviđa se isključenje iz plana zone 5, koja obuhvata ovo zaštićeno područje a na kojem se sada predviđa izgradnja stambeno-poslovnih objekata”, navodi se u dokumentima koji su stavljeni na javnu raspravu. “To bi smanjilo ukupan broj planiranih objekata i veličinu naselja”,  konstatuju autori. Ne objašnjavaju šta će biti sa infrastrukturnim objektima planiranim na zaštićenom prostoru. Ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Među njima je uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz fekalne kanalizacije koji se planira graditi na rijeci Zeti, prije njenog ušća u Moraču. “Ovaj urađaj bi bio dovoljan za prvu fazu naselja, dok bi se za preostale četiri  zone, kako ih prepoznaje PUP Podgorica, naknadno pronašlo tehničko rješenje za priključenje na postojeću kanalizacionu mrežu Podgorice i njen budući uređaj za prečišćavanje otpadnih voda”. Valja podvući: naknadno će se tražiti rješenje kako bi kanalizacione vode sa Veljeg brda, preko Podgorice, stgle do “budućeg uređaja” za prečišćavanje otpadnih voda iz Glavnog grada. To je ono postrojenje (kolektor) čija se gradnja godinama najavljuje u Botunu, dok tamošnji mještani ponavljaju kako će to spriječiti “po cijenu života”.

Slično je i sa ostalom infrastrukturom neophodnom za početak gradnje na Veljem brdu. Voda bi se dovela iz magistralnog cjevovoda koji je izgrađen duž autoputa, pa pumpala na vrh brda, u rezervoar od pet hiljada kubika čija se gradnja planira. “Ovo pumpno postrojenje i rezervoar rješili bi pitanje vodosnabdijevanja za prvu fazu naselja, dok bi preostale četiri faze naselja vodu dobijale iz bunara u Zagoriču za šta bi se naknadno pravilo tehničko rješenje”, navodi se u PUP Podgorica.

Za potrebe prve faze naselja Velje brdo struja bi se obezbijedila povećanjem snage postojeće trafostanice u Vranjskim njivama, “dok bi za preostali dio naselja naknadno bilo neophodno izgraditit potpuno novu veliku trafostanicu 110/10kv”.

Na Veljem brdu nema puteva, pa bi se saobraćajna infrastruktura gradila od nule. Počev od postojeće saobraćajnice Podgorica-Spuž pa do vrha brda. Naknadno bi se centralna saobraćajnica povezala, preko petlje Velje brdo, sa budućom mrežom autoputeva. Ta petlja ne postoji kao dio podgoričke zaobilaznice u sadašnjoj verziji prostornog plana Crne Gore, čije se skoro usvajanje odavno najavljuje.

Iz struke su zamjerili Vladi što sa nacrtom PUP Podgorica na javnu raspravu kreću prije usvajanja krovnog zakona – Prostornog plana Crne Gore.

Prema ponuđenom dokumentu, prva faza naselja predviđa izgradnju pet stambenih blokova sa nešto više od pet hiljada stanova. “U ovom dijelu naselja živjelo bi 16.184 stanovnika”, navodi se, uz upitnu računicu po kojoj bi u izgrađenim poslovno-komercijalnim prostorima posao našlo skoro pet hiljada osoba. Problem može biti to što tek druga faza predviđa izgradnju “245 hiljada kvadrata prostora za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu, jedan vjerski objekat i veliki poslovni centar”. Uz još pet hiljada novih radnih mjesta.

Pitanje je gdje će stanovnici prve faze, dok čekaju drugu, da vode djecu u školu ili vrtić, a kako će stizati do doktora? U Spuž, Danilovgrad ili u neku od već prebukiranih podgoričkih škola ili domova zdravlja? Tim prije što se ne pominju rokovi gradnje, ni za prvu tako ni za bilo koju od narednih zona budućeg naselja. Prelazno stanje može potrajati godinama. A šta će biti sa potencijalnim stanovnicima koji počnu da žive crnogorski san na Veljem brdu ako realizacija projekta, iz nekog od brojnih mogućih razloga a najprije zbog finansija, bude osjetno usporena ili obustavljena? Da se ponovo vrate u podstanare?

Prošlo je već pola vremena odvojenog za javnu raspravu o PUP Podgorica, a ona praktično nije ni počela. Samo se vrijednost projekta Novi grad na Veljem brdu procjenjuje od dvije do preko tri milijarde eura, pa ispada kako svaki dan planirane rasprave vrijedi 100-150 miliona. Valjalo bi  pametno iskoristiti preostalo vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo