Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Srećna zemlja

Objavljeno prije

na

Crna Gora je u anketi agencije Galup dobila zavidnu 61. poziciju na listi 155 zemalja u kojima su istraživani blagostanje i sreća. Našla se među najsrećnijim zemljama na Balkanu. Mora da su Galupovim istraživačima uzorak bili aktivisti DPS-a, uvijek budna socijaldemokratska omladina, biznismeni sa dvora i revnosni novinari sa servisa.

 

Zar srećnim zemljama kao ovoj našoj Evropska komisija masakrira Strategiju za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala? Taj je dokument Vlade Crne Gore, prema komentarima EK, težak za praćenje, nema glavnih ciljeva, mehanizama i rokova. Dio o organizovanom kriminalu trebalo bi potpuno preraditi kako bi se prikazala mapa kriminalističke scene u Crnoj Gori. Evropska komisija traži od naše srećne zemlje i da precizira definiciju korupcije, posebno političke, one na visokom nivou.

Može li Crna Gora biti srećna zemlja ako u njoj, ni nakon skoro vijek od protjerivanja Petrovića, nije riješen status dinastije Njegoš, uprkos obećanjima premijera i predsjednika i činjenici da su Petrovići postavili temelje modernoj crnogorskoj državi.

Da li u srećnim zemljama vlast samovoljno preuzima tuđa autorska djela i poklanja ih bez pitanja autora, kao što je ministar Branislav Mićunović Marini Abramović predao Bijenale, bez konsultacija sa utemjeljivačem Nikolom Petrovićem Njegošem. Zar u normalnoj zemlji taj skandal ne bi doveo do, kako to neko reče – „najvećeg kulturnog događaja – ostavke ministra kulture”!

Da li su srećne zemlje kao naša dale na doboš sve što je vrijedno i da li u njima vlast, kao ova naša, pokušava da savlada krizu novim biznisom po sistemu APP (ako prođe, prođe) – pa prodaje Potemkinova sela. I iščuđava se što je Evropa opominje da nas ovakve neće.

Doprinosi li sreći naših građana, onima koje je Galup anketirao, Prva banka Aca Đukanovića. I činjenica da toj banci ne može faliti para, uprkos kreditima bez pokrića. Kad god presahnu euri pritekne Ministarstvo finansija, mlađani Lukšić, mogući prestolonasljednik, pretoči iz trezora i braci prebaci naše novce.

Da li u srećnoj zemlji svakodnevno štrajkuju radnici, često i glađu. Zar je srećna zemlja u kojoj nije rasvijetljeno tridesetak ubistava izvršenih u protekle dvije decenije. U kojoj, dok cvjetaju razne vrste kriminala, vrhovna državna tužiteljica u parlamentu veliča moral kriminalaca, a predsjednik opštine narkodilera svjetskog kalibra hvali kao dobrog momka?

Rastjeruju li s posla i u drugim srećnim zemljama slijepe službenice, kao što to rade u Skupštini opštine Podgorica, u koju Marijana Mugoša i nakon izvršne sudske odluke ne može da uđe sa psom vodičem na svoje radno mjesto.

Stanuje li sreća u zemlji u kojoj vladajuća partija namjerava da za petinu smanji kaznu osuđenicima za mafijaško udruživanje, u kojoj vlast kontroliše većinu medija i pokušava da ućutka slobodne novinare astronomskim novčanim kaznama, fabrikovanjem ljekarskih izvještaja i optužbama da su žrtve nasilnici, kao što to radi Ranka Čarapić u slučaju urednika Vijesti Mihaila Jovovića.

Zar u srećnoj zemlji njen premijer uličarskim jezikom vrijeđa neistomišljenike? Zar zemlja u kojoj politička vlast ignoriše sudske odluke i grubo krši elementarna prava građana nije na stranputici? A elita na vlasti zloupotrebljava službeni položaj i javni interes, pa društvena bogatstva prenosi na članove svojih porodica isto kao što službena vozila koristi za privatne potrebe – od svadbi do odlazaka na imanja.

Robert Nozik, jedan od svjetskih autoriteta filozofije države, kaže da država postoji radi naroda i da je stvaraju ljudi da bi im garantovala sigurnost, bezbjednost i srećan život. Crnogorska vlast još nije stigla do te lekcije. Ona je Crnu Goru davno pretvorila u državu u kojoj većini građana niko ne garantuje ni elementarna prava, a kamoli život dostojan čovjeka. I tako će biti sve do njene deđukanizacije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DANAS, SJUTRA

Paralelni univerzumi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoštvo je paralelnih univerzuma. U jednom je pad srpskog režima kad padne tamošnja vlada a ostane Aleksandar Vučić.  U drugom DPS bdi nad Ustavom i gnuša se nasilja i veza politike i kriminala. Pa onaj u kom postdepeesovska vlast simulira da su njene tekovine, koje sada u Budvi brani nasiljem, otklon od DPS-a. Ali, ovih je dana  pobuna protiv cijena oživjela i jedan davnašnji, jugoslovenski svijet

 

„Studenti u Srbiji žive u paralelnim univerzumima, i  na njima je da odluče da li žele da žive u svijetu o kojem im je govorio patrijarh Porfirije, ili u onom u kojem se izvrgavaju ruglu sve svetosavske vrijednosti i sva srpska identitetska obilježja”, dio je teksta objavljenog ove sedmice na sajtu SPC, koji je izazvao brojne reakcije, pa konačno i ograđivanje partijarha Porfirija od iznešenih stavova autora. Tekst je potpisao službenik Srpske Patrijaršije – Dušan Stokanović. To je zvanično sada samo njegov stav. Možda u nekom paralelnom univerzumu. U kom SPC i Vučić ne idu ruku pod ruku.

U važećem univerzumu, Vučić je i ove sedmice u Srbiji još  na vlasti. Studentski i građanski protesti temeljno su uzdrmali carstvo njegove moći. Onda se Aleksandar dosjetio – organizovao je simulacije pada sopstvenog režima. Pala je vlada, rashodovan  je potrošni materijal, a ostao tvorac režima i neprikosnoveni Vođa. Zaslužan za sve – odgovoran nizašta.  Koji svim silama kreira paralelni univerzum u kom nije on taj čija se odgovornost traži i u kom  premijeri i ministri nijesu tek njegove marionete. Samo, u Srbiji  za tu bogohulnu poslanicu ponestaje vjernika. Na njenu sreću.

Bez brige, ni ovdje kod kuće ne fali paralelnih svjetova. U jednom od njih Demokratska partija socijalista bdi nad Ustavom,  gnuša se nasilja i veza politike i kriminala. Danijel Živković, Đukanivićevom milosrdnošću zaglavareni predsjednik DPS,  saopštio je ovih dana da on „ima pravo da kaže da je Luka Bojović učestvovao u  formiranju vlasti u Podgorici“.  Odgovor na  pitanje zna li i da je zemunski  klan, čiji je Bojović navodni šef,  dužio oružje crnogorskog DB-a ( u vrijeme DPS- a), Živković je – izbjegao.  Baš kao što u kontinuitetu izbjegava da govori o partijskom nasleđu koje istrajno nosi i koje izgleda nema namjeru  da strese sa grbače. Crnogorska javnost ima pravo i obavezu  da zna sve detalje o državi u kojoj su organizovani kriminal i vlast decenijama djelovali udruženim snagama  pod rukom integralnog igrača.   U kojoj se, između ostalog,  pred izbore gradovima rado šetao sada pokojni, svemoćni, Brano Mićunović. Kad izborne krađe nijesu bile dovoljne.

Živković  ima pravo da bježi u neznanje, kao u začaureni  univerzum.  U kom ne mora blokadama parlamenta i dimnim bomobama da brani svoje partijske sudije i ostale utvrde u pravosuđu.

U drugom paralelnom svijetu –  postdepeesovska vlast. Evo  istrajno i samoopojno simulira da su njene tekovine 30.  avgusta, koje sad u Budvi brani nasiljem, otklon od depeesovskih matrica. Da partijski sudovi više nijesu partijski sudovi. Da partijski  zaplijenjena državna preduzeća više nijesu partijski plijen.Da njihove partijske fotelje nijesu kao one nekadašnje. Da je Andrija Mandić Dalaj Lama. Lično.

Bude, na trenutak i  drugačijih nagovještaja.  Poslanik Pokreta Evropa sad Miodrag Laković kazao je:„Nadam se da nikome ne pada na pamet da koristi vaninstitucionalne mehanizme da bi onemogućio održavanje sjednice Skupštine opštine Budva 11. februara“. I,  šta sad? Ko će ga iz vrhova  vlasti i iz vrha vlastite partije podržati? Koliko je među nama onih koji vjeruju da se  zaglušujući  glasovi raznoraznh branitelja, neće razvijati u gluho i ovaj glas opomene?

Teku paralelno svijet kapitala i svijet radne snage, nezaposlenih i marginalizovanih. Heroja i gubitnika tranzicije. U jednom se sve kupuje, u drugom jedva i ono što mora. Ovih je dana pobuna protiv cijena u supermarketima regiona oživjela i jedan davnašnji svijet. Jugoslovenski.  Koji je ustao protiv skupoće. Zemlje slovenskog  Juga, slične brige more. Nije to slučajnost. To je  visoka cijena jednog svijeta ugušenog u krvi.

Neke pobune, kad izgleda da se topi nada, bude snove u bolje svjetove.  Ovo vrijeme obilježila je  mladost Srbije. Divna,  nepokorna.  Potreba za slobodom se ne može imitirati. Moraš probuditi svoju. Samo,  treba i može se  učiti – od najboljih. Mladost Srbije drži čas.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ovi i oni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučaj Gimnazija, posmatramo li ga kao djelić većeg društveno političkog mozaika, svjedoči koliko su neutemeljena očekivanja da će se čelnici bezbjednosnog sektora odazvati zahtjevima da podnesu ostavke nakon prvojanuarskog masovnog ubistva na Cetinju

 

 

Najava je, u ponedjeljak, dobila zvaničnu potvrdu: ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović razriješila je Biljanu Vučurović, direktoricu Gimnazije Slobodan Škerović. Prethodno je Prosvjetna inspekcija utvrdila da se, sada već bivša direktorica Gimnazije, nije pridržavala propisanih procedura i preduzela neophodne radnje kada je bivša učenica obavijestila o seksualnom uznemiravanju od strane profesora R.Č.

Na nekom drugom mjestu, to bi bilo to. Samo još jedna potvrda kako sistem odlučivanja i odgovornosti postoji a institucije funkcionišu. Oštećeni bi vagali jesu li im jedan (zakašnjeli) otkaz i jedna smjena dovoljna satisfakcija za pretrpljeno. Nezadovoljni bi pravdu tražili na sudu. A uznemirena javnost okrenula bi se novim problemima.

Ali, u Crnoj Gori, priču o smjeni direktorice podgoričke Gimnazije prate neobične interpretacije i (ne)očekivane najave. Srećom, ne lete glave, kao što je to najavljivao poslanik NSD Jovan Vučurović, inače suprug smijenjene direktorice, kada je javno priprijetio onima koji su tražili njenu smjenu.

“Oni koji žele nečiju glavu, moraju biti spremni i na svoju žrtvu”, poručio je Vučurović pozivajući se na običaje i tradiciju. Pa ko kako razumije. Sad umjesto njega govori partija.

Nova sprska demokratija najoštrije osuđuje razrješenje Biljane Vučurović, saopštio je partijski portparol. “Ovaj osioni potez je finale jedne hajke i harange protiv časne, poštene i požrtvovane žene, majke i profesorice, organizovane od strane raznih struktura”, kazao je Mirko Miličić, insistirajući da se radi o interesnim grupama bliski bivšem DPS režimu “koje za cilj imaju da se pripadnici srpskog naroda ponovo eliminišu iz oblasti prosvjete”. Iz NSD su, pride, zamjerili  ministarki Jakšić-Stojanović da je “bez naročitog razloga, odlučila da podlegne  pritisku i donese ovakvu odluku”.

Ideja o nacionalno motivisanoj smjeni dopala se i poslaniku Ujedinjene Vladimiru Dobričaninu: “U par dana smijenjeni su Goran Danilović i Biljana Vučurović. Izgleda da nas Srbe teren slabo ili uopšte ne prepoznaje i da se povampiruje DPS srbofobija u punom smislu te riječi“.

Sve te kritike navele su dio ovdašnjih medija da krenu sa spekulacijama kako će ministarka Jakšić-Stojanović platiti konačan ceh afere Gimnazija. Preciznije, da će biti smijenjena nakon naredne rekonstrukcije vlade, koju  je premijer, pomalo neobavezno, najavio već za proljeće. Spajić je demantovao takve tvrdnje. “Jedna u nizu neistina, koje plasiraju građanima, je da ću smijeniti jednu od najboljih ministarki koju je ova zemlja imala”, napisao je u objavi na mreži X. Ostaje da se vidi jesu li važniji poštovanje zakona, principi i javno izrečena obećanja, ili političke kalkulacije i čuvanje jedinstva unutar vladajuće koalicije.

Slučaj Gimnazija, posmatramo li ga kao djelić većeg društveno političkog mozaika, svjedoči koliko su neutemeljena očekivanja da će se čelnici bezbjednosnog sektora odazvati zahtjevima da podnesu ostavke nakon prvojanuarskog masovnog ubistva na Cetinju, zbog objektivne, subjektivne ili  moralne odgovornosti.

Ako je smjena direktorice jedne škole, utemeljena u zakonu, proizvela nova nacionalna prebrojavanja i prozivke, šta bi tek izazvala odluka da se prvaci bezbjednosnog sektora  poguraju u pravcu podnošenja ostavke za koju, samostalno, nijesu imali kapaciteta. Lakše se skrivati iza nacionalnih i državnih interesa. I potezati DPS kao štit, strašeći građane njegovim povratkom na vlast. Dok se objektivni posmatrači, sve češće, pitaju u čemu je suštinska razlika između ovih i onih, kada je sistem vladavine ostao isti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Voz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ambasador u Briselu Petar Marković upozorio  je da ako propustimo ovaj voz za EU, drugi neće doći. Problem je, međutim, što kad u taj voz uguraš najveći dio vlasti i opozicije, partijske interese koji izjedaju davno razorene institucije, sve fotelje koje se žive ne daju, božićne poslanice SPC, on line i druge sijače mržnje, on ne mrda. Više liči na onaj iz devedesetih na pruzi Beograd Bar. Koji uzalud guraju evropske mašinovođe

 

 

„Ako propustimo ovaj voz, drugi neće doći“, saopštio je ove sedmice ambasador Crne Gore u Briselu Petar Marković, govoreći o šansi Crne Gore da nakon duže od decenije statiranja, u narednom periodu postane članica EU.  Kako to već rade diplomate,  primijetio je potom da je ova godina bila uspješna na evropskom planu, da smo dobili IBAR, da nismo stagnirali u 33 poglavlja, osim eto tog pokvarenog odnosa sa Hrvatskom.  Njegovi evropski domaćini  upozorili su da Crna Gora ne smije dozvoliti da se na evropskom putu prepriječe identitetska pitanja. Eh.

Kod kuće je  predsjednik parlamenta upravo završio s pisanjem čestitke za neustavni Dan RS,  mitropolit tradicionalno izdeklamovao božičnu besjedu o srpskom jeziku i prebrojao Srbe i  Crnogorce po aršinima iz doba kralja Nikole,  društvenim mrežama slivale su se  rijeke govora mržnje nakon tragedije na Cetinju, budvanski političari preganjali ko je pokojnom mitropolitu Amfilohiju skandirao Risto sotono, dok u tamošnjem parlamentu šetaju Bil i druga NN lica,  i niko više nema pojma kako izgleda skupština u kojoj se poštuju zakoni i procedure.  Ni u lokalu ni na državnom nivou.  Uveden je zakon sile,  po kom djeluje i vlast i opozicija. Ako ti se ne sviđa, ne daš da se održi sjednica.  U Budvi bivši DF, u Podgorici DPS.  I normalno, pričaš o Evropi i demokratiji.

Toliko nam dobro ide da je ove sedmice u  Skupštini Crne Gore Marta Kos, evropska komesarka za proširenje.  Iz EK su pojasnili  da je njena posjeta priznanje Crnoj Gori “za velike iskorake koje je napravila u prestupnim pregovorima”.  Ako ništa, domaće i evropske zvaničnike povezuje evropoougodna retorika, iza koje stoje veći ili manji interesi.  Teme o kojima će evropska komesarka  razgovarati sa parlamentarcima i  državnim zvaničnicima, nijesu međutim baš za primjer.  Jedna od njih je sukob opozicije i vlasti oko kontrole Ustavnog suda, tema koju i jedna i druga strana predstavljaju kao brigu za zakone i Ustav.  Blokada parlamenta. Kos će posjetiti i Cetinje.

Koliko smo napredovali, vidi se i po drugim vijestima.  Svakog ponedeljka isti naslov – Ministarstvo prosvjete do kraja sedmice odlučuje da li će razriješiti direktoricu Gimnazije.  Dok se čeka da Vlada prelomi,   direktoricu Biljanu Vučurović,  „otmenu Srpkinju na meti Srbofoba“, kako su je oktarakterisale suprugove partijske kolege,  posjetio je Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade za nauku, obrazovanje i odnose s vjerskim zajednicama, član Nove srpske demokratije.  Dao je podršku nezaštićenoj školskoj ustanovi” i direktorici koja radi odlično . Nezaštićene učenice su odavno zaboravljene.  Treba zaštititi funkcije.  Princip je isti kao i u parlamentu – dalje nećeš moći.

Funkcije nastavljaju da štite i čelnici bezbjednosnog sektora. Mjereći se i dalje sa Đukanovićem. Dok se brane njegovim mehanizmima.  Đukanović i njegovi to kritikuju.  Udruženo, zaglušuju glasove onih koji žele bolje društvo.

Evropska komesarka podučavala je domaće snage da pristupanje EU zahtijeva pristup cijelog društva. “Vlada i Skupština ne mogu taj posao same odraditi, to mora biti nacionalni projekat. Na tome svi moraju da rade – vlast, opozicija, civilno društvo, svaka regija i svaki građanin”, poručila je.

Problem je, međutim, što kad u voz za Brisel uguraš najveći dio vlasti i opozicije, partijske interese koji izjedaju davno razorene institucije, sve fotelje koje se žive ne daju,  božićne poslanice SPC, on line i druge sijače mržnje, voz ne mrda. Više liči na onaj iz devedesetih na pruzi Beograd Bar.  Koji uzalud guraju evropske mašinovođe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo