Povežite se sa nama

MONITORING

Zastrašujuće veze

Objavljeno prije

15 godina

na

kalinic

Vlast i policija u Crnoj Gori pažljivo prate šta će sve otkriti Sretko Kalinić, pripadnik ozloglašenog zemunskog klana, kojeg je nedavno uhapsila hrvatska policija. Kalinićev policijski iskaz dat u jednoj zagrebačkoj bolnici, gdje se liječi od ranjavanja, navodno razjašnjava i neka ubistva u Crnoj Gori. Kalinić je hrvatskim isljednicima ispričao da je 11. avgusta 2008. greškom ubio Nikšićanina Gorana Pejovića u budvanskom kafeu Palma. On je rekao da je dobio nalog da likvidira Ivana Delića, ali je ubio mladića koji je sjedio za susjednim stolom. Prema medijima, likvidaciju Delića naručio je Luka Bojović, jedan od beogradskih kriminalnih bosova u usponu.

PROSTOR ZA PRIKRIVANJE: Crnogorska policija je potvrdila da je nakon Kalinićevog hapšenja razmjenjivala informacije sa hrvatskim kolegama i o ubistvu u Budvi.

U pucnjavi u bašti kafea Palma, na budvanskom šetalištu, ispaljeno je 13 hitaca. Ivan Delić je desetak minuta poslije zločina, sa prijateljima napustio lokal. Delić je u srpskoj policiji označen kao plaćeni ubica crnogorske mafije, kojom kako tvrdi Blic, upravlja njegov kum Brano Mićunović.
Osvrćući se na napise u medijima, Delić je u srijedu izjavio za Radio Slobodna Evropa da vjeruje da su ti navodi tačni. ,,Jedna mi stvar, međutim, nije jasna – da se u medijima prenosi nešto kao da se želi dati prostora nekome da se sve ovo prikrije”, rekao je Delić.
Delića čudi što su informacije iz istrage procurile u javnost prije nego što su se iza rešetaka našli nalogodavci zločina. On kategorično tvrdi da nema veze sa regionalnim podzemljem, a na pitanje ko onda iz tih krugova želi njegovu smrt, odgovorio je da je sve krenulo kada ga je u Saveznoj skupštini Vojislav Šešelj direktno optužio za likvidaciju ministra vojnog Pavla Bulatovića.
Delić je izjavio Večernjim novostima da je zemunski klan umiješan i u najveće likvidacije počinjene u Crnoj Gori.
,,Zbog ovakvog priznanja vjerujem da su Kalinić i njegova grupa umiješani u ubistvo visokog crnogorskog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, smrt Duška Jovanovića, pa i u još neke likvidacije u Crnoj Gori ” izjavio je Delić. To je ponovio i Vijestima, sa kojima vodi sudski spor baš zbog teksta u kome je taj dnevnik tvrdio da su hici koji su pogodili Pejovića bili namijenjeni Deliću.
TJELESNA GARDA: Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević nedavno je tvrdio da je crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora imali crnogorske dokumente.
,,Šiptar i Kum, svi beogradski mafijaši imali su legitimacije DB-a Crne Gore i uredno izdate dozvole od crnogorskog MUP-a za nošenje oružja. To je bio dio plana tadašnjeg ministra policije Vukašina Maraša i šefa DB-a Duška Markovića da se Milo štiti u Beogradu upravo pomoću tih kriminalaca, da su oni najbolja garancija bezbjednosti Đukanovića od režima Miloševića. Zemunski klan je bio tjelesna garda Mila Đukanovića, to je bila javna tajna”, rekao je Knežević.
Njegove navode niko za sada nije demantovao. U nekim srpskim medijima sve je više spekulacija da bi o tim vezama mogli progovoriti uhapšeni pripadnici klana, pa i sam Kalinić. Nedjeljnik NIN, međutim, upozorava da Kalinić ne može biti ključni svjedok, i da on ne može govoriti o vezama politike i kriminala.
Hrvatska policija predala je MUP-u Srbije tri iskaza Sretka Kalinića u kojima je iznio svoja saznanja o brojnim zločinima zemunaca, ali i drugih mafijaških grupa, otkriva beogradski Press. U jedan od ovih iskaza pod nazivom „Podaci iz neformalnog razgovora sa Sretkom Kalinićem” Press je imao uvid, i u njemu Kalinić opisuje ko je odgovoran za 29 ubistava u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Sagovornik Pressa kaže da policija i bezbjednosne službe provjeravaju navode Sretka Kalinića i otkriva da se te informacije upoređuju sa podacima koje je policiji dao još jedan član zemunskog klana Miloš Simović, koji je uhapšen 10. juna. On dodaje da je, prema dosadašnjim provjerama, tačno „oko 70 odsto informacija koje je Sretko Kalinić iznio”!

Kalinić u ovom iskazu, navodno, teško optužuje Luku Bojovića, tvrdeći da je upravo on naručio, ne samo Delićevu likvidaciju, već i veliki broj drugih ubistava, a i da je u nekim zločinima i lično učestvovao! Prema Kalinićevim tvrdnjama, članovi zemunskog klana nakon bjekstva iz Srbije najviše su radili upravo za Bojovića, za kojim traga srpska policija. Policija je Bojovića uhapsila u julu 2007. godine, ali ga je sud oslobodio optužbi.

Sam Kalinić je navodno priznao da je počinio ubistva u više zemalja u regionu. On je hrvatski državljanin i, kako kažu pravni eksperti, pravna procedura o njegovom slučaju veoma je složena. ,,On može da podliježe hrvatskoj sudskoj odgovornosti jer je njihov državljanin ili da potpada sudskoj odgovornosti Crne Gore i našeg sudstva, jer je krivično djelo počinjeno na crnogorskoj teritoriji”, objasnio je za RFE profesor Pravnog fakulteta u Podgorici Blagota Mitrić.

PLAĆENE UBICE RADILE ZA ŠARIĆA: Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istražuje informaciju po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. I to da likvidiraju najviše državne funkcionere u Srbiji. Pripadnici zemunskog klana Kalinić i Simović nalaze se u zatvoru u Hrvatskoj, odnosno Srbiji poslije nedavnog međusobnog obračuna, a sumnja se da su umiješani i u monstruozno ubistvo Simića prije nekoliko mjeseci u Zagrebu.

Početkom prošle nedjelje Slobodan Homen, državni sekretar u srpskom Ministarstvu pravde, kazao je da „postoje podaci koji su dobijeni iz podzemlja da su Kalinić, Simović i Simić bili u kontaktu sa narkoklanom Darka Šarića, početkom godine.”

Jedno od novih ,,otkrića” medija jeste da je atentat na dvojicu visokih funkcionera Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik, koju je po nalogu i isplatama Darka Šarića trebalo da obavi klan Luke Bojovića.

Za egzekuciju pripadnika MUP-a je, prema pisanju beogradskog dnevnika Blic, bio zadužen Siniša Petrić, zvani Zenica. Petrić je
1990-tih, kao pripadnik grupe najmonstuoznijeg ubice u Srbiji Marinka Magde, bio osuđen na smrtnu kaznu. Petrić, koji slovi za „zvijer među plaćenim ubicama u regionu” trenutno je na potjernici Interpola, i za njim intenzivno traga srpska policija zbog sumnji da je posljednjih godina izvršio nekoliko profesionalnih likvidacija
Petrić je, navodno, ponovo na vezi sa bivšim saborcima iz zemunskog klana i Lukom Bojovićem, koji je odnedavno zauzeo lidersku poziciju u podzemlju. Ta mu je pozicija, prema Blicu, omogućena i uspostavljanjem veze sa Darkom Šarićem, koji se posljednjih godina nametnuo kao šef cjelokupnog podzemlja u Srbiji i regionu.

BOJOVIĆEV PRSTEN: Postojao je i rezervni plan za ubistvo dvojice funkcionera MUP-a Srbije, za slučaj da onaj sa egzekutorom Petrićem ne uspije, piše Blic. Jedan od planiranih atentatora bio je Vuk Vulević, crnogorski državljanin koji je prošle nedjelje uhapšen u Frankfurtu.

Vuleviću se u Crnoj Gori sudi zbog pokušaja ubistva Faiza Kadrića, bio je optužen za šverc 200 kilograma kokaina i ubistvo policajca Slavoljuba Šćekića, ali je tih optužbi oslobođen.

Pošto je Darko Šarić preuzeo kompletno podzemlje Srbije, za njega su radili i Bojović i njegov glavni suparnik Sreten Jocić, ali i druge kriminalne grupe, tvrdi Blic. Hapšenje Jocića, koji je dopao zatvora u aprilu 2009, i raspisivanjem potjernice za Darkom Šarićem u januaru ove godine, omogućili su Luki Bojoviću glavnu poziciju u podzemlju.

Bojović je karijeru počeo u Gardi Željka Ražnatovića Arkana. Bio je osoba u koju je Arkan imao povjerenja i koji je poslije ubistva Ražnatovića u januaru 2000. u podzemlju slovio za čovjeka koji je trebalo da ga osveti.

Luka Bojović je sa svojom grupom predstavljao spoljni prsten zemunskog klana, zadužen za uličnu distribuciju narkotika. Praćen je u akciji „Sablja”, poslije ubistva premijera Đinđića. Navodno je tada Bojović organizovao da zemunci, koji su izbjegli hapšenje pobjegnu iz Srbije i sklone se u Crnu Goru. Od tada se, Kalinić i Simović, skrivaju pod njegovim pokroviteljstvom, pisao je nedavno Blic.

DAČIĆEV ŠEF KABINETA: Prema tumačenjima iz policije za Blic, poslije raspisivanja potjernice za Šarićem, Luka Bojović je počeo likvidacije osoba u koje nema povjerenja. Njegov kum Simić, koji je bio veza između Bojovića i Miloša Simovića je u februaru ubijen u Zagrebu, u blizini mjesta na kome je prošle nedjelje Simović sa dva hica pucao u Kalinića. Bojović se nije pojavio na sahrani kuma, samo je dao čitulju u novinama. Prema navodima izvora Blica iz MUP-a, pretpostavlja se da se Luka Bojović sada nalazi u Španiji.

U međuvremenu su mediji u Republici Srpskoj i u Srbiji objavili da je Zoran Ćopić, kontroverzni srpski biznismen, osumnjičen da je prao novac za Darka Šarića, u subotu uveče priveden u Banjaluci na osnovu informacija da je planirao atentat na ministra srpske policije Ivicu Dačića. Dačić je u nedjelju u glavnom gradu RS bio u posjeti premijeru Miloradu Dodiku. Ćopić, za kojim je zbog veza sa Šarićem raspisana potjernica, iz policije je pušten poslije šest sati saslušavanja, bez krivične prijave.

Blic je svojevremeno objavio da je Ćopić kao vlasnik firme DSD Tabako u decembru 2006. kupio Mitrosrem za 15,2 miliona eura i obaveznu investiciju od deset miliona. U to vrijeme, Ćopić je u poslovnim krugovima važio za biznismena koji je po Srbiji kupovao firme za Antona Stanaja, suvlasnika podgoričkog Rokšpeda, koji je u septembru 2007. u Beogradu uhapšen zbog šverca cigareta.

ĆOPIĆ KAO BIZNISMEN: U junu 2009. godine, Ćopić je Mitrosrem prodao beogradskoj kompaniji DTM Relations, čiji je vlasnik Nikola Dimitrijević, inače šurak Dačićevog šefa kabineta, Branka Lazarevića, koji je ranije bio suvlasnik firme.

Policija sumnja da je upravo preko Dimitrijevićeve firme, Ćopić prodao Mitrosrem Darku Šariću. Interesantno je da je Ćopić i poslije prodaje firme Dimitrijeviću, ostao u Upravnom odboru Mitrosrema u kom je bio i pančevački advokat Andrija Karlović, nedavno uhapšen u finansijskoj istrazi protiv Darka Šarića.

Ćopić je za Blic potvrdio da je Šarić bio zainteresovan da od njega kupi Mitrosrem, ali tvrdi da to toga nije došlo jer „Šarić nije imao dovoljno novca”. ,,Na moju veliku žalost, zbog nedostatka novca i neispunjenja obećanja Hipo banke iz Podgorice do realizacije posla nikada nije došlo”, objasnio je Ćopić.

Ćopić je za Večernje novosti izjavio da je Darko Šarić za 29 miliona eura prodao svoj udio u Štampa komercu njemačkom koncernu VAC.
VAC-ovo preuzimanje 24, 9 odsto akcija u jednom od najtiražnijih srpskih listova, što je najnovija afera u toj državi.

Sa Ćopićem je, kako saznaje Blic u Banjaluci bio priveden i hrvatski biznismen Dražen Golemović, koji je prema pisanju medija, u Zagrebu svjedočio da je Sreten Jocić naručio ubistvo vlasnika i glavnog urednika hrvatskog magazina Nacional Iva Pukanića u oktobru 2008. Golemović je u Banjaluci pušten poslije saslušanja.

Ubistvo Pukanića dovodi se, takođe, u vezu sa Crnom Gorom i duvanskim poslovima Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta, o čemu je Pukanić pisao i svjedočio pred italijanskim istražiteljem Šelzijem.

Slučaj Drašković

Bivšim pripadnicima Državne bezbjednosti Radomiru Markoviću (63), Miloradu Ulemeku (41), zvanom Legija, Nenadu Iliću (35) i Branku Berčeku (33) potvrđena je presuda na po 40 godina zatvora zbog zločina počinjenog u blizini Lazarevca na Ibarskoj magistrali 3. oktobra 1999. godine, u kojem su pokušali da ubiju Vuka Draškovića, lidera Srpskog Pokreta obnove, kada su poginula četvorica pripadnika SPO-a: Veselin Bošković (brat Draškovićeve supruge Danice), Vušur Rakočević, Dragan Vušurević i Zvonko Osmajlić.

Kako je Okružni sud utvrdio, Slobodan Milošević, bivši predsjednik Jugoslavije, je u Draškoviću kao lideru opozicije vidio opasnost za svoju ,,vlast i političku moć”, pa se ,,iz niskih pobuda” odlučio za likvidaciju političkog protivnika. Milošević je naredio Markoviću, tada načelniku SDB-a, da ubije Draškovića uz pomoć Jedinice za specijalne operacije (JSO) i njihovog komandanta Legije.

Nakon atentata na Ibarskoj magistrali, ista grupa je ponovo pokušala da ubije Draškovića u Budvi pred ljeto 2000.godine. Ovog puta im se pridružio i Nebojša Pavković, tada načelnik Generalštaba vojske Jugoslavije koji je obezbijedio vozilo, vojne uniforme i smještaj u kasarni u Tivtu za Ulemeka i njegove saradnike. Takođe, naredio je da im se obezbijedi vojni helikopter iz Crne Gore do Kraljeva nakon izvršenog zadatka.

Učesnici ovog zločina su pravosnažno osuđeni 2007.godine

Sredinom 2008. godine Dragan Šutanovac unaprijedio je u najviši vojni čin Živka Terzića. Terzić je 2000. godine, kao načelnik za bezbjednost korpusa Ratne mornarice u Kumboru, omogućio Nenadu Iliću, Leonidu Milivojeviću i Branku Berčeku, atentatorima na Vuka Draškovića, da dobiju vojne uniforme i da se vojnim helikopterom prebace iz Budve u Srbiju.
Terzić je kazao da je admiral Milan Zec tražio da bude obaviješten kad, po obavljenom zadatku, trojica pripadnika DB iz Crne Gore, budu prebačena helikopterom u Srbiju.

Milan Bošković

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VIŠI SUD OSLOBODIO OPTUŽBI DUŠKA KNEŽEVIĆA I SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Neotpečaćena Koverta

Objavljeno prije

2 dana

na

18 Aprila, 2025

Objavio:

Po presudi Višeg suda nema dokaza da su akteri afere Koverta prali novac. Očekivano. Korupcija  nije našla svoje mjesto u optužnici SDT-a pod vođstvom Milivoja Katnića. Ostala je nepromijenjena i pod vođstvom Vladimira Novovića

 

 

Kontroverzni biznismen Duško Knežević, kontroverzni političar Slavoljub Migo Stijepović i petoro njihovih navodnih pomagača nepravosnažno su oslobođeni optužbi za kriminalno udruživanje i pranje novca u slučaju poznatom kao afera koverta.  Eto nama još jedne kontroverze.

Vijeće Višeg suda koje predvodi sudija Nenad Vujanović u izrečenoj presudi konstatuje da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im je SDT stavila na teret, kao što nije dokazano ni da novac koji je Knežević predao Stijepoviću „za potrebe finansiranja kampanje DPS-a uoči izbora 2016. godine“ potiče iz nelegalnih izvora.

Takva presuda, saopštio je sudija Vujanović, ne dovodi u pitanje događaje za koje smo saznali nakon što je Knežević, u januaru 2019., objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Jedino je ostalo sporno koliko je novca bilo u koverti – skoro sto ili „samo“ nepunih pedeset hiljada eura (prema optužnici: 47.500).

Iz saopštene presude proizilazi da je problematična interpretacija tog događaja od strane SDT, odnosno to što je ono u aferi koverta prepoznalo krivična djela koja ne može dokazati, ili nijesu počinjena.

„Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije“, kazao je Vujanović podsjećajući da je DPS kažnjen za taj prekršaj od strane Agencije za sprječavanje korupcije. „Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija…”.

Šta se onda desilo, odnosno, da li je pravda zadovoljena ovom nepravosnažnom oslobađajućom presudom?  I, za mnoge, očekivanom.

Od kada je SDT, pod vođstvom tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istragu o aferi Koverta usmjerilo u pravcu dokazivanja krivičnog djela pranje novca, stizala su  upozorenja da će sudski epilog te priče biti oslobađajuća presuda. Sumnje je potkrijepilo i to što je Viši sud, u dva navrata, odbijao optužnicu SDT-a i obustavljao postupak protiv Stijepovića. Međutim, Apelacioni sud je u oba navrata prihvatao žalbe tužilaštva, pa je optužnica SDT-a, u neizmijenjenoj formi, konačno potvrđena u Višem sudu sredinom 2023. Treća sreća.

Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović (izabran u martu 2022.) ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. Uprkos brojnim primjedbama da afera koverta nije priča o pranju novca, niti je riječ samo o nezakonitom finansiranju političkih partija.

Afera Koverta je bila potvrda sumnji o postojanju tzv. visoke korupcije, odnosno, o nezakonitoj sprezi vlasti i privilegovanih tajkuna. Na našu štetu.

Sa jedne strane novac, sa druge pravo/mogućnost da se za male, ili nikakve, pare dođe do vlasništva nad Jadranskim sajmom u Budvi, bolnicom u Meljinama, hektarima zemljišta u zaleđu plaže Kamenovo, da se nesmetano varaju zapošljeni (Atlas TV) i poslovni partneri (Kaspija) a pljačkaju deponenti banaka koje je Knežević osnovao pa upropastio…

U Krivičnom zakoniku Crne Gore postoji (član 422) djelo koje se zove protivzakonit uticaj (trgovina uticajem). Njime se sankcioniše nuđenje/davanje ili zahtijevanje/primanje „nagrade ili druge koristi“ da se „izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti…“. Zakonodavac kao da je slikao poslovni odnos između Duška Kneževića i DPS-a (Mila Đukanovića).

Zašto to tužilaštvo nije prepoznalo? Čak ni nakon iskaza Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića koji su, prilično nedvosmisleno, ukazivali da je snimkom ovjekovječena transakcija iz 2016. godine bila rutinski dio uspostavljenog poslovnog aranžmana.

„Prije svakih izbora Milo Đukanović okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji“, otkrio nam je Knežević iz Londona. „Imali smo dosta ličnih transakcija, mada su one bile podvedene pod partijske, ali ne znam gdje je novac završavao…“ Tokom suđenja, iznoseći svoju odbranu, bio je još precizniji: „Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. Dvadeset godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže.“

Slavoljub Stijepović je pokušao ostaviti utisak čovjeka koji nije shvatao o čemu se radi. Mislio je, kazao je na sudu, da je u pitanju donacija motivisana patriotskim i zavičajnim motivima. “Sada vidim da je Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.”

To što je Stijepović spoznao tek na suđenju, Đukanović nam je predočio pet godina ranije. Kao odgovor na Kneževićeve prozivke, tadašnji predsjednik države i vladajuće partije, ponudio je svoju interpretaciju ustaljenog odnosa DPS i njima lojalnih biznismena.

„To smo uvijek posmatrali kao dio interesa“, objasnio je Đukanović razgovore kojima je prisustvovao dva ili tri puta. „Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. U tim razgovorima nikada niko nije, a posebno ja nisam, pomenuo nikavu obavezu. A nisam ni pomislio da nekom propisujem koliko treba da finansira političku partiju. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Šta je ta interesna dobrovoljnost donosila finasijerima vladajuće partije? Podsjetimo se na jednom primjeru poslovanja Duška Kneževića sa državom (DPS vlastima).

Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekim detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je (Kneževićeva) Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci...”.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a)…

Ima i onih koji u svoj toj priči ne vide ništa sporno. „Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjavao je Milan Knežević, predsjednik DNP, abolirajući, unaprijed, svog prezimenjaka i komšiju iz Zete. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

U SDT-u su im, eto, vjerovali. Pa im je optužnica pala na sudu. Afera koverta je, tako, ostala neraspečaćena. Da li i to ima veze sa Kneževićevom sklonošću da bude dobar sa vlastima, tek  zavičajni romantizam, baš kao i interesna dobrovoljnost imaju svoju cijenu. Duško Knežević je tu lekciju davno savladao. A račun se, po pravilu, ispostavlja građanima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VELIKA PLAŽA U ULCINJU ODAVNO SPREMNA ZA INVESTICIJE: Ucrtani  objekti i do jedanaest spratova

Objavljeno prije

2 dana

na

18 Aprila, 2025

Objavio:

Velika plaža je odavno urbanizovana i pokrivena planskom dokumentacijom na kojoj su radile četiri Vlade Crne Gore, od 2010. godine do danas. Svaki kvadrat neizgrađenog zaleđa Velike plaže, planovima višeg i nižeg reda dobio je svoju namjenu, urbanističke i ostale parametre neophodne za izgradnju turističkih kompleksa, hotela, vila, stambenih zona, apartmana, zona za sport i rekreaciju, sa posebno evidentiranim zonama pod zaštitom

 

 

Nijedan od velikih strateških projekata koji su do sada realizovani u Crnoj Gori nije izazvao toliko interesovanje i osporavanja u javnosti kao Sporazum Vlade premijera Milojka Spajića sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima o saradnji u oblasti turizma i nekretnina, koji je prepoznat kao projekat valorizacije Velike plaže u Ulcinju.

Ukoliko interesovanje investitora iz bogate zalivske zemlje bude usmjereno ka neizgrađenom prostoru Velike plaže, koje zauzima površinu od gotovo 20 miliona kvadrata, građani Ulcinja, lideri političkih partija, nevladine organizacije i ekološka udruženja ističu bojazan da se najjužnijem primorskom gradu sprema scenario nalik na Dubai, koji će zauvijek derogirati dragocjeni prirodni resurs duge pješčane plaže čiji značajan dio, oko šest miliona kvadrata, uživa neposrednu zaštitu kao spomenik prirode.

Velika plaža je međutim već odavno urbanizovana i pokrivena planskom dokumentacijom na kojoj su radile četiri Vlade Crne Gore, od 2010. godine do danas. Svaki kvadrat neizgrađenog zaleđa Velike plaže, planovima višeg i nižeg reda dobio je svoju namjenu, urbanističke i ostale parametre neophodne za izgradnju turističkih kompleksa, hotela, vila, stambenih zona, apartmana, zona za sport i rekreaciju, sa posebno evidentiranim zonama pod zaštitom.

Može se reći da Velika plaža spremno očekuje velikog investitora.

Na sajtu Ministarstva prostornog planiranja i državne imovine u Registru planske dokumentacije, može se vidjeti da Opština Ulcinj raspolaže sa tri niža planska dokumenta koja definišu turistički razvoj Velike plaže, koji su od ranije na snazi, koji su prošli predviđene procedure donošenja planova i javne rasprave.

Iznenađenje predstavlja podatak da su tim planovima na Velikoj plaži predviđeni objekti i do jedanaest spratova visine, mješoviti hotleski sadržaji ali i stambeni kompleksi. Urbanizovani su milioni kvadrata Velike plaže, ali se o tome ne govori.

Vlada Mila Đukanovića, donijela je 2010. godine planski dokument pod nazivom Državna studiju lokacije – „Turistički kompleks na Velikoj plaži – Postojeća hotelska grupacije, naseljska struktura, komunalno servisna i sportsko rekreativna zona – (Dio Sektora 66)“, koji obuhvata od 1,1 milion kvadrata.

U zoni planiranoj za gradnju hotela predviđena je spratnost objekata od  11 nadzemnih etaža. To je bila vizija izgradnje solitera na dijelu ulcinjske rivijere uporedo sa kolektivnim stambenim jezgrima sa maksimalnom spratnošću objekata stanovanja do tri sprata.

Plan nije realizovan jer tadašnja vlast nije uspjela obezbijediti investitora.

Velika plaža koja pripada Sektoru 66 obalnog područja, generalnim konceptom razvoja organizovana je u šest modula čija je namjena planovima višeg reda, Prostornim planom Crne Gore i PPPNOP, te PUP-om Opštine Ulcinj, određena kao zona ekskluzivnog turizma i turizma mješovite namjene.

Planirani kapaciteti po modulima predviđaju izgradnju oko 25.000 kreveta na Velikoj plaži u hotelima visoke spratnosti, kategorije od 3 – 5 zvjezdica.

Planskim dokumentima uređene su tri cjeline, dok je Državna studija lokacije za preostale tri u fazi pred usvajanje.

Đukanovićevu DSL zamijenila je  Državna studija lokacije „Dio sektora 66 – postojeće hotelske grupacije i Modul I“- Velika plaža. Površina zahvata prvog dijela plaže na sjeverozapadu, iznosi 219,55 hektara.

Urbanistički parametri ovog planskog dokumenta koji se nalazi u registru važećih planova Opštine Ulcinj, katastrofalni su. U pojedinim zonama prostranog dijela Velike plaže namijenjenih turizmu predviđena je gadnja hotela i do 11 spratova ili 52 metra visine. Spratnost je definisana, zavisno od zone i namjene objekata od P+3, P+4, P+6, ili za objekte kulture od P+7, pa do višespratnica sa P+10 etaža.

O kakvom se betoniranju obalnog dijela Velike plaže radi govori podatak da planom predviđena ukupna bruto izgrađena površina iznosi 667,118 m2. Odluku o donošenju DSL potpisao je premijer Duško Marković 2018. godine.

Markovićeva vlada donijela je iste godine i Odluku o izradi DSL „Dio sektora 66 – Moduli IV i V“ – Velika plaža, koja tretira prostor od 3,5 miliona kvadrata ili 325 hektara kopna i 23,47 hektara površine pripadajućeg akvatorijuma.

U prvoj zoni parcela na središnjem dijelu Velike plaže planirane su višespratnice do sedam etaža. U drugom dijelu parcela predviđenih za izgradnju vila i objekata za stanovanje, dozvoljena spratnost je P+2.

„Zahvat DSL Sektor 66 modula IV i V je jedinstven neizgrađeni prirodni ambijent pješčanih plaža i dina, površina sa mediternskim biljem, borovim i mješovitim šumama, sa staništima autohtonih vrsta biljaka i ptica“, navodi se u tekstu DSL u kojoj obuhvat dijela Velike plaže pokrivene pijeskom iznosi oko šest hektara.

Oba navedena planska dokumenta imaju na raspolaganju oko 5,5 miliona kvadrata urbanizovanog zemljišta, na kome je duž obale predviđena gradnja solitera, niza višespratnica, stambenih kompleksa i „seoskih naselja zgusnute gradnje“. Planovi su donijeti prije šest godina, pa se postavlja pitanje za koga su ucrtavani soliteri na Velikoj plaži i kako to da su ponuđena rješenja dobila podršku.

U fazi pred donošenje je i treći planski dokument kojim se urbanizacija Velike plaže zaokružuje. Riječ je o DSL „Dio sektora 66 – moduli II, III i VI“, koji je prošao javnu raspravu.  Odluku o izradi studije donijela je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2022. Ugovor o izradi DSL za Veliku plažu sa planerima potpisuje  se u aprilu 2024. odmah nakon formiranja 43. Vlade Dritana Abazovića.

Indikativno je da je posao izrade ovog planskog dokumenta, o čemu je Monitor već pisao,  povjeren arhitekti-planeru Aleksandru Vučićeviću, autoru Prostornog plana „Beograd na vodi“, iza kojeg stoji Mohamed Alabar, crnogorskoj  javnosti poznat kao  mega investitor iz UAE.  Isti planer koji je rukovodio izradom urbanističko-prostornog plana za kontroverzni projekat Beograd na vodi, angažovan je od strane Ministarstva uređenja prostora kojim je tada rukovodila ministarka Ana Novakovć Đurović.

DSL na čijoj izradi radi tim planera Mohameda Alabara, zahvata prostor od 10 miliona kvadrata. Plan predviđa izgradnju turističkih sadržaja sa oko 14 hiljada ležaja. Površina srednjih cjelina II i III iznosi 285 hektara dok modul VI zauzima površinu od 787 ha.

Ukupna bruto izgrađena površina objekata planirana je na 1,1 milion kvadrata. Od deset miliona kvadrata obuhvata DSL, na turističke sadržaje odnosi se oko 1,3 miliona m2. Ostalo su ugostiteljski, sportski i drugi sadržaji. Najveći dio prostora nalazi se pod zaštitom i na njemu nije predviđena izgradnja objekata.

Ova DSL koja je pripremljena u Beogradu predviđa manju spratnost u odnosu na druge. U turističkim zonama dozvoljene su najviše četiri etaže, dok je u zonama mješovitih sadržaja spratnost ograničena na dvije.

Zanimljivo je da su zainteresovani vlasnici zemljišta oko Velike plaže, tokom javne rasprave uložili zahtjeve koje su se uglavnom odnosili na povećanje spratnosti na pojedinim parcelama ili na promjenu namjene površina, u smislu da se poljoprivredno zemljište prenamjeni u zone za turizam.

 

CRNOGORSKI BIZNISMENI NA VELIKOJ PLAŽI:
Đukanovići, Radović, Burić, Rakčević…

Veći dio zemljišta u zaleđu Velike plaže u svojini je fizičkih lica i države Crne Gore. U prostoru koji se odnosi na razvojno područje ima značajan broj atraktivnih parcela na koje su uknjiženi poznati crnogorski biznismeni i njihove kompanije.

Jedan od većih  zemljoposjednika na Velikoj plaži je Prva banka Aca Đukanovića, koja preko svog sajta prodaje parcelu površine 23.295 m2. Kompanija First real estate management, čiji je stopostotni osnivač Prva banka,  posjeduje i UTU uslove za parcelu UP 122, koja se nalazi u zahvatu prvog modula, u blizini grupe postojećih hotela. U zoni je visokog turizma gdje je dozvoljena izgradnja hotela visine od 7 spratova. Na krajnjem jugu Velike plaže Prva banka posjeduje parcelu od 48.000 kvadrata.

Kompanija Vile Oliva, Žarka Rakčevića uknjižena je na parceli površine 63.000 m2 na jednoj od najatraktivnijih pozicija na plaži.

Firma biznismena Žarka Burića Pro Cons posjeduje više parcela ukupne površine 76.000 kvadrata.

Vlasnik Zetagradnje, biznismen Blagota Radović, sa partnerima u fondu ZIF Trend posjeduje preko 150.000 kvadrata zemljišta na ovoj vrijednoj lokaciji. Na velikoj plaži našla se i firma Capital Estate registrovana na Kipru, koja posjeduje oko 90.000 kvadrata. Ova firma posjeduje i veliku parcelu na pjeni od mora, u Bečićima.

Zemljišne parcele na velikoj plaži posjeduju i mnoge firme građana Ulcinja. Neke, poput firme Porta Rai Beachfront Hotel& Residences, oglašavaju putem društvenih mreža prodaju stanova unaprijed u budućem kondo hotelu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima

Objavljeno prije

1 sedmica

na

11 Aprila, 2025

Objavio:

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi

 

 

Nije prošlo ni mjesec dana od kada se u Crnoj Gori pojavio jedan od najbogatijih svjetskih investitora, i to u ulozi zakupca nekoliko kupališta na ulcinjskoj Velikoj plaži, šeik Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a  u crnogorskoj Skupštini našli su se predlozi za donošenje zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji između Vlada Crne Gore i Emirata, vrijedni  destine milijardi eura.

Vlada je 7. aprila dostavila Skupštini dva dokumenta na usvajanje. Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Dvije Vlade potpisale su 28. marta ova dva sporazuma na svečanosti u predsjedničkoj palati u Abu Dabiju. Potpise na dokumenta stavili su crnogorski premijer Milojko Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar spoljnih poslova šeik Abdulah Bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika šeika Muhameda bin Zajeda Al Nahjana.

Najveće interesovanje javnosti i političkih partija ali i žestoko osporavanje izazvao je Sporazum o saradnji u oblasti turizma i nekretnina koji u svom prvom članu određuje dva strateška projekta od javnog značaja za koje su u Emiratima zainteresovani – razvoj projekta na crnogorskom primorju u vidu integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i razvoj skijališta, odnosno jednog alpskog naselja na sjeveru države sa istim performansama.

Predlog Vlade o potvrđivanju Sporazuma o ulaganju u turizam i nekretnine u formi zakona, poziva se na navedeni Sporazum o ekonomskoj saradnji kao i na sporazum Vlade Crne Gore i Vlade UAE o promociji i recipročnoj zaštiti investicija iz 2012. godine.

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi.

Za jednu od najvećih investicija Mohameda Alabara na Balkanu, izgradnju stambenog kompleksa Beograd na vodi, Skupština Srbije donijela je 2015. godine poseban zakon, Lex Specijalis za „Beograd na vodi“, kojim je utvrđen javni interes za ekspropijaciju nepokretnosti i izdavanje građevinske dozvole za realizaciju projekta na oko dva miliona kvadrata gradskog zemljišta.

Da bi obezbijedio što veću podršku Predloga  Zakona o potvrđivaju Sporazuma, premijer Spajić obavio je razgovore sa predstavnicima parlamentarnih stranaka.

“Nakon konsultacija sa predstavnicima poslaničkih klubova Demokratske narodne patije, Nove srpske demokratije, Demokratske partije socijalista, prvi utisak je da imamo njihovu podršku. Bili su to jako konstruktivni razgovori. Prošle sedmice imali smo razgovore sa predstavnicima Pokreta Evropa sad, zatim sa Bošnjačkom strankom, pa sa SNP-om, Civisom, Demokratama, kazao je premijer.

Podršku Sporazumu zvanično su najavile PES, Bošnjačka stranka, SNP i Demokrate. Stranke koje se nisu izjasnile – DPS, Nova srpska demokratija i DNP, navode kako nisu protiv investicija, ali će se o Sporazumu sa UAE odrediti kasnije, kada se uklone određene nedoumice i kada Sporazumi dođu u skupštinsku proceduru.

Lider DNP Milan Knežević zatražio je od evropske komesarke za proširenje Marte Kos izjašnjenje da li su najavljena investicija, sporazumi, ratifikacija i ugovori, u skladu sa EU standardima i legislativom. Odlučili su da prije donošenja konačnog stava o Sporazumima konsultuju Brisel, jer ne žele da bilo koji problematičan projekat ugrozi evropski put Crne Gore.

Iz Građanskog pokreta URA saopštili su da neće ići na konsultacije kod premijera Spajića, jer nemaju svoju svrhu. Sporazumi se ne mogu mijenjati u Skupštini jer su već potpisani u formi koju ova stranka ne podržava. Ovakvi sporazumi otvaraju vrata mogućoj devastaciji i rasprodaji prirodnih resursa, poručili su iz te partije.

Premijer Spajić ističe kako je veoma zadovoljan razgovorima te da očekuje veću podršku u parlamentu od 41-og poslanika za međudržavne sporazume između Vlada Crne Gore i Emirata.

Najoštrije protivljenje ratifikaciji Sporazuma sa UAE stiglo je od predsjednika države Jakova Milatovića.

„Zbog Sporazuma sa UAE neko mora da snosi krivičnu odgovornost“, ocijenio je predsjednik.

On je kazao da Sporazum sa Emiratima koji se odnosi na turizam i izgradnju predstavlja kršenje zakona kao i Sporazuma o pridruživanju, te da treba postaviti pitanje krivične odgovornosti svih onih u državnoj administraciji koji su ga odobrili, svakog člana Vlade i poslanika u Skupštini koji budu glasali za Sporazum.

„Taj sporazum kao takav podrazumijeva ukidanje nekih važnih crnogorskih zakona i načelno je protivan Ustavu Crne Gore… Takođe je problematičan u kontekstu usaglašenosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU….Radi se o ključnim državnim interesima koji su u formi nezakonitog posla. Očekujem jasno izjašnjenje Evropske unije kada je u pitanju ova stvar. Ako EU kaže da je ovo u skladu sa njenom pravnom tekovinom, dajte da potpišemo 20 takvih sporazuma”, rekao je Milatović.

Odgovor je ubrzo stigao iz Ministarstva evropskih poslova koje je medijima dostavilo regovanje u kojem se navodi:

“Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima 28. marta 2025. godine, uključujući Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblastima turizma i razvoja nekretnina, u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom“, tvrde iz MEP-a.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, ne narušavaju principe transparentnosti i konkurencije, niti zaobilaze zakonom propisane procedure javnih nabavki, koje su već usklađene sa Direktivom 2014/24/EU. Njihova implementacija će biti u okvirima domaćeg zakonodavstva koje je u skladu sa pravnom tekovinom EU i podložno je nadzoru kako domaćih, tako i evropskih institucija“, navodi se u komentaru MEP na čijem je čelu ministarka Majda Gorčević.

Ratifikacijom Sporazuma premijer Vlade Crne Gore dobija velika ovlašćenja u sklapanju budućih ugovora sa bogatim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Prema tekstu Sporazuma, buduće investitore-entitete bira Vlada UAE uz saglasnost Vlade Crne Gore. Izabrani investitor bira lokacije za razvoj svojih projekata, dostavlja pismo o namjerama i potpisuje ugovor sa Vladom.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu

Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano članom 13 ovog Zakona, koji je u potpunosti usaglašen sa evropskim zakonodavstvom, naveli su ranije iz Vlade.

Premijer Spajić se brani i time da svaki ugovor, prije realizacije, mora doći pred poslanike na ocjenu i usvajanje. Tvrdi da prodaje državnog zemljišta neće biti, niti dugoročnog zakupa. „Najvjerovatniji model investiranja biće zajedničko ulaganje u kojem bi država ušla u suvlasništvo sa investitorom kojeg država UAE odabere“, saopštio je

Skupština je na potezu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo