Bivši ministar odbrane državne zajednice SCG Prvoslav Davinić biće do 21. maja optužen zbog sklapanja ugovora o iznajmljivanju špijunskog satelita od izraelskog preduzeća Imidžset internešnal. Davinić je ugovor potpisao juna 2005. u Parizu u prisustvu ondašnjeg predsjednika državne zajednice Svetozara Marovića. „U Višem tužilaštvu u Beogradu smatraju da imaju dovoljno dokaza za podizanje optužnice protiv Davinića”, tvrdi list Blic. Dosad je pred beogradskim Višim sudom saslušano desetak svjedoka i osumnjičeni Davinić.

Među saslušanima su i bivši načelnik Generalštaba Vojske SCG Dragan Paskaš (raniji komandant Podgoričkog korpusa), zatim direktor Jugoimporta-SDPR (srpsko državno preduzeće za promet naoružanjem) i više oficira zaduženih za nabavke vojne opreme i naoružanja.

,,Ispitani su o okolnostima zaključenja spornog ugovora o kupovini satelita. Pribavljena je sva pisana dokumentacija, sa oznakom državne tajne”, navela je portparol Višeg suda Dušica Ristić.

Oglasio se posredno i Marović, potpredsjednik Vlade Crne Gore, kaže da ne želi da se vraća na „slučaj satelit”. Preko svog savjetnika beogradskim Večernjim novostima je odgovorio da je o tom slučaju ranije sve kazao i da je za njega on završen.

Istraga protiv Davinića, osumnjičenog za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, po nalogu Vrhovnog suda Srbije iz otpočela je aprila 2009. Vojno odjeljenje Okružnog suda prije toga je dva puta odbijalo da pokrene istragu, sve dok Vrhovni sud nije usvojio žalbu tužilaštva i naložio istragu.

U odluci Vrhovnog suda se navodi da postoji osnovana sumnja da je Davinić kao ministar odbrane SCG iskoristio službeni položaj i pribavio korist izraelskoj firmi tako što je sa njom zaključio ugovor o pravu korišćenja satelita, vrijedan 44,9 miliona eura.

U rješenju o sprovođenju istrage se precizira da je Davinić zaključio ugovor bez ikakvog prethodnog postupka izbora ponuđača i bez bilo kakve prethodne stručne konsultacije sa Generalštabom VSCG, ili bilo kojim drugim odgovornim i stručnim licima VSCG, radi utvrđivanja potrebe satelitskog nadzora teritorije sa stanovišta odbrane zemlje i radi definisanja uslova za ugovaranje odgovarajućih usluga.

Zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o zakupu satelita namijenjenog za nadgledanje granice sa Kosovom, izraelska kompanija je tužila Srbiju Međunarodnom arbitražnom sudu u Parizu i dobila spor, tako da je država obavezana da joj nadoknadi štetu od oko 37 miliona dolara. Srbija je potom pred redovnim sudom u Londonu neuspješno osporavala nadležnost arbitraže u Parizu za odlučivanje u tom sporu.

Kako tužba pred londonskim sudom, koju je zastupalo Republičko javno pravobranilaštvo nije usvojena, Srbija je sada obavezna da i londonskom sudu plati troškove postupka od 13.800 eura.

Slučaj arbitražnog spora proglašen je u Srbiji za državnu tajnu. Davinić je pred Arbitražnim sudom saslušan kao svjedok. Objasnio je da nije potpisao ugovor već nacrt ugovora o zakupu sa Imidžsetom.

Tvrdi da je 4. juna 2005. godine u Parizu zajedno sa Marovićem posjetio prostorije te firme kako bi ih obavijestio o odlukama Vrhovnog savjeta odbrane (Marović, Boris Tadić, Filip Vujanović) o nastavku pregovora. On i Marović su se, rekao je Davinić, usprotivili klauzuli o engleskoj arbitraži i istovremeno obavijestili Izraelce da taj dokument mora da dobije odobrenje državnih organa.

,,Ugovor nije zaključen jer je taj dokument na engleskom jeziku, potpisan je bez prisustva prevodioca, bez pečata, djelovodnog protokola, u firmi ponudioca, a ne u Vladi”, naveo je Davinić. Takođe, tvrdi, nije preciziran predmet ugovora, rokovi plaćanja i niz drugih detalja, koji taj dokument čine manjkavim, kazao je Davinić.

On je objasnio da zakonska procedura nije primjenjivana na nabavku satelita jer je Vrhovni savjet odbrane označio kao državnu tajnu i da je od tog tijela dobio podršku za nastavak razgovora.

Davinić je dodao da je cijena od 44,9 miliona eura za zakup satelita bila povoljna i da je bilo planirano da se cijena plati, ne iz budžeta već iz sredstava VSCG koja bi se dobila prodajom viška sredstava i nepokretnosti.

Pored afere Satelit Davinić je optužen 2006. i za učešće u aferi Pancir zajedno sa srpskim poslovnim čovjekom Miletom Dragićem, general u penziji i bivši pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse Milun Kokanović i pukovnik Jovica Vučković, bivši načelnik Odjeljenja za razvoj i opremanje Generalštaba Vojske SCG. Davinić je optužen da je zloupotrebom službenog položaja pribavio korist Dragiću, vlasniku istoimenog preduzeća iz Zrenjanina, ,,u vidu dobijanja posla snabdijevanja” vojske opremom u ukupnoj vrijednosti od 176 miliona eura.

I Marovića su pominjali u Panciru. U tenzijama oko pripreme crnogorskog referenduma, što je bio zgodan paravan za Marovića, u srpskoj štampi su, bez navođenja specifičnih dokaza, lansirane i sljedeće teške optužbe: ,,Skoro dvije trećine vojne opreme koju je vojska naručila od Proizvodnje Mile Dragić trebalo je, preko Crne Gore, da završi na tržistu trećih zemalja. U ovu transakciju umiješan je najviši crnogorski vrh na nivou državne zajednice, kao i Miloš Marović, sin predsjednika SCG, te grupa kontroverznih biznismena iz Crne Gore”, pisao je Glas javnosti.

Kada su afere izbile, Davinić je smijenjen, dok je Marović dobio snažnu podršku Mila Đukanovića, koji je tvrdio da srpska vlast ,”preko afere nabavke vojne opreme pokušava da preuzme kontrolu nad oblastima koje su u nadležnosti državne zajednice”. Đukanović je u septembru 2005. zaprijetio kako će povući sve predstavnike Crne Gore iz struktura SCG ako se ,,nastavi sa pravno-političkim nasiljem”.

Milan BOŠKOVIĆ

Marovićev Eros

Kakva je uloga Marovića u aferi Satelit? Kao nadređeni ministru Daviniću (Marović je bio predsjednik Savjeta ministara SCG), prisustvovao je 4. juna 2005. u Parizu potpisivanju ugovora sa Imidžsetom. U intervjuu za list Danas marta 2006. Marović je tvrdio, ispostaviće se potpuno netačno, da ugovor sa Imidžsetom nije valjan, te kako nikoga neće obavezivati: ,,U vezi sa time mogu ponoviti samo stav Savjeta ministara. Ovdje se radi samo o jednom – da nijedan ugovor ne može proizvoditi finansijske i pravne obaveze za državnu zajednicu bez saglasnosti Savjeta ministara. Nijedan takav konkretan ugovor nikada nije bio pred Savjetom ministara”.

Te tvrdnje ne stoje: stvar je riješena na arbitraži, sada potvrđena odlukom suda u Londonu – ugovor s Imidžsetom ,,proizvodi finansijske i pravne obaveze”. Marović nije poricao navod da je sa Davinićem 2005. prisustvovao potpisivanju ugovora. Razumno je pretpostaviti kako je Marović, kao neko ko govori i čita engleski jezik, imao tada priliku da pročita Ugovor o pravima davanja zadataka partnera u satelitskoj operaciji (izvorno: Satellite Operating Partner Tasking Rights Contract), koji je Davinić, u statusu kupca (customer), potpisao sa izvršnim direktorom (Chief Executive Officer) izraelskog Imidžseta.

Ministarstvo odbrane u Beogradu je, prema ugovoru, na šest godina iznajmilo od Imidžseta satelite tipa Eros A i Eros B, ali ih u Srbiji nikada nijesu koristili.

Naknadno, utvrđeno je kako su Erosi čista besmislica za tehničke mogućnosti i potrebe VSCG, koju su dva sputnjika, Marović i Davinić, eto, htjeli da reformišu, ali im se nije dalo. Satelit tipa Eros (akronim od Earth Remote Observation Satellite, u prijevodu,” satelit za osmatranje Zemlje iz daljine”) nema telekomunikacione kapacitete za pristup bazama podataka, dok je rezolucija slike suviše gruba za osmatranje kretanja ondašnjih gerilskih UČK grupica ili prekograničnog šverca. U Srbiji su onda zaključili: ,,Kupili smo nešto što nam ne treba parama koje nemamo”.

Revoltirani Srbi su, naknadno, za Marovića izračunali kako ih je za tri godine mandata predsjednika SCG koštao ukupno tri miliona eura, odnosno, po milion godišnje; bez njegove završne dionice u Satelitu s cehom od 37 milona eura.

V. JOVANOVIĆ