Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Ecce homo

Objavljeno prije

na

Ima vremena kad je potreba za čovjekom ili baš za određenim tipom čovjeka vrlo jaka. Nekad davno bila je toliko snažna da se čak i bogovima pripisivalo upuštanje u neobični stvaralački posao. Pripisivano im je da su stvorili čovjeka od najrazličitijih materijala, već u zavisnosti od toga na koji su graditeljski materijal ponajviše bili „fokusirani” oni koji smišljahu takve mitološke ili religijske predstave. Najčešći motiv u njima je stvaranje čovjeka od zemlje, tj. od blata. U Starom zavjetu čovjek se najčešće imenuje terminom adam, a zemlja terminom adama. Nekima je ta veza, prema starozavjetnoj Knjizi postanja (2,7),

poslužila za ono što će postati jednim od temeljnih stavova hrišćanstva o božanskom stvaranju čovjeka od zemnoga praha te vraćanju smrtnika onome iz čega je stvoren. Neki nalaze isti smisao srodnosti riječi homo (čovjek) i humus (zemlja) u latinskom jeziku. Kako bilo, u judeo-hrišćanskoj „antropogoniji” sadržan je jedan užasavajući misaoni motiv. Ni božanski dah, udahnut zamiješenoj zemlji, kojim ona kao blato oživljava da postane bogolikim ljudskim bićem ne može učiniti trajno vrijednim tako stvoreno ljudsko biće. Adama, tj. humus na kraju dođe po svoje. Ona odnosi pobjedu nad božanskih dahom i nagoni ga kad dođe vrijeme da glavom bez obzira pobjegne iz tijela. A zemlja ostaje zemlja bez obzira kakve i kolike je nade bog polagao u nju!

 

U tom je ishodu naslućeno i ono što nema veze s religijama i tanatologijama, nego je dio političke proze u svakom vremenu. Tako je i s crnogorskom političkom prozom, evo već poprilično godina. Vlast ne čezne za ljudima, još manje da ih pravi od ovoga ili onoga materijala. Drži se onoga s čim raspolaže, valjda dobro znajući da je moglo da je zapadne i lošije. Zato gleda da s takvom antropološkom strukturom vlada do u beskonačnost. U političkoj opoziciji stalno je otvoren konkurs za čovjeka političkog preokreta. Opšte je mjesto odavno u deklarativnoj „preambuli” toga otvorenog konkursa da će traženom čovjeku radni poslovi i zadaci u crnogorskoj političkoj i ostaloj zbilji biti ne u bilo kakvom nego samo i jedino u „demokratskom preokretu”. Ono što nije opšte mjesto, nego se mijenjalo u potonjih dvadeset godina, jer to je za Crnu Goru odista sudbinski značajno, jeste nacionalni pravac preokreta: independistički, pa unitaristički, pa opet independistički, pa mu se više za božji ajter ne zna kojega je smjera ni pravca. U potrebne kvalitete traženog čovjeka opozicija je projektovala sve svoje „revolucionarne” snove. Svojim glavnim političkim poslom učinila je neusahlu žudnju za nekim ko bi bio bastan da se politički nosi s vladajućom političkom strukturom, pa još i da odlučujuće doprinese konačnoj „smjeni vlasti” u Crnoj Gori. Dakle, čeka se čovjek koji je sposoban da kreira, predvodi i napokon izvede mirni demokratski prevrat.

Kad god mogu nastojim biti pristojan čovjek. Zato neću komentarisati skorašnji krah opozicionih nada koje su uveliko polagane u jednoga čovjeka kao vodeću potenciju političkog preokreta u Crnoj Gori. Nije on kriv što mu se pilatovski dovikivalo evo ima nekoliko godina: „Ecce homo”! Ili u vrlo slobodnom i proširenom prijevodu: Evo čovjeka, pametara i spasitelja! Nije on kriv ni što su ga ubijedili da je baš i jedino on pameću nadvisio Crnogorce grđe nego Njegoš. Nije on kriv ni što je u to povjerovao. Nije baš ništa kriv za bilo šta. Najpristojnije je reći: Prosto, nije on taj čovjek!

„Natrag u laboratoriju na novo projektovanje”!, – što bi rekao kojot iz crtanog filma o ptici trkačici!

 

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo