Predstavnike medija i sveukupnu javnost Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je sa sjednice održane 26. februara u Podgorici obavijestio da ,,Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori sačinjavaju eparhije: Mitropolija crnogorsko-primorska, Budimljansko-nikšićka, Zahumsko-hercegovačka i Mileševska”, pa da je ,,otuda nedopustivo, neodgovorno i protivno crkvenoj odluci svako drugačije titulisanje i predstavljanje u medijima kako Mitropolije tako i pravoslavnih eparhija u Crnoj Gori”. Odluka Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori da je jedino pravilno titulisanje za eparhije SPC u Crnoj Gori Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, prema navodima srpske štampe, izazva ,,zbunjenost i među vjernicima i u laičkoj javnosti”. Pojavile su se u istim krugovima i dileme: da li se iz naziva SPC u Crnoj Gori definitivno izbacuje odrednica ,,srpska” i nije li Episkopski savjet navodno korak ka autonomiji ili samostalnosti dosadašnje Mitropolije crnogorsko-primorske?
Tijelo pod nazivom Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori formirano je 26. maja 2006. odlukom Arhijerejskog sabora SPC, što je bila prva, javno publikovana, reakcija SPC na referendumsko obnavljanje crnogorske nezavisnosti. Formiranje Episkopskog savjeta bilo je uz blagoslov pokojnog patrijarha srpskog Pavla a ,,radi što uspješnijeg ostvarivanja spasonosne misije Crkve”.
Predsjedavajući Episkopskog savjeta je mitropolit Amfilohije (Radović), članovi episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), te episkopi koji imaju matično sjedište katedri u susjednim državama, BiH i Srbiji, ali se njihove eparhije prostiru na dio teritorije Crne Gore – episkopi Grigorije (Durić) i Filaret (Mićović). Episkop Filaret nije prisustvovao sjednici Episkopskog savjeta 26. februara, jer mu je, tvrdi se, „još ograničena sloboda kretanja u Crnoj Gori”.
Interesantno, premda u Crnoj Gori (Manastir Ostrog) stoluje još jedan srpski vladika, vikarni episkop Jovan (Purić), on se u dokumentima SPC uopšte ne navodi kao član ovdašnjeg Episkopskog savjeta?!
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske su proteklih dana stigle dodatne informacije što je svrha Episkopskog savjeta u Crnoj Gori. Objašnjeno je, preko protojereja Velibora Džomića, da ,,postojanje Episkopskog savjeta u Crnoj Gori ne predstavlja novinu u našoj Crkvi”, jer su ,,davno prije njega osnovana ista tijela za naše eparhije u SAD i Kanadi, a nakon raspada Jugoslavije i za eparhije u Hrvatskoj i BiH”. Još je za beogradski NIN naglasio kako je ,,riječ o crkvenom tijelu koje čine episkopi na jednom prostoru i koji se sabiraju i savjetuju o brojnim pitanjima”.
Činjenice, ipak, govore drugačije. Episkopski savjeti su zbilja oformljeni u Hrvatskoj i BiH, ali njihovi službeni nazivi, za razliku od istog tijela u Crnoj Gori, sadrže odrednicu ,,srpski”, jer se službeno zovu Episkopski savjet SPC!
U SAD i Kanadi situacija je još komplikovanija. Prvo u Kanadi ne postoji poseban Episkopski savjet, kako protojerej Džomić tvrdi, jer SPC u toj državi ima samo jednog episkopa (u Torontu). Američki Episkopski savjet SPC (četiri eparhije u SAD i jedna u Kanadi) otišao je korak dalje, kroz definisanje svoje faktičke autonomije u okviru SPC, jer je proglašena Srpska pravoslavna crkva u Sjevernoj i Južnoj Americi. Usvojen je 2009. dokument pod nazivom Ustav SPC u Sjevernoj i Južnoj Americi sa sprovedbenim odredbama koji je obnarodovao tamošnji Episkopski savjet. Dokument u čl. 3 st. 2 sadrži eksplicitnu odredbu da ,,Srpska pravoslavna patrijaršija priznaje administrativnu autonomiju” ovoj Crkvi ,,u svim pitanjima koja se tiču upravljanja spoljašnim poslovima: vlasništva, kontrole, posjedovanja, rukovođenja i upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom”.
Takođe se Ustavom SPC u Sjevernoj i Južnoj Americi posebno utvrđuje djelokrug tamošnjeg Episkopskog savjeta kao crkveno-jerarhijske upravne vlasti sa ingerencijama sličnim Sinodu koji imaju autonomne ili autokefalne crkve. Takvo rješenje je izazvalo zabrinutost kod dijela javnosti u Srbiji. Na primjer, dr Kosta Čavoški tvrdi da posebnim Ustavom SPC za Sjevernu i Južnu Ameriku ,,ispada da su episkopi u Sjevernoj Americi na ravnoj nozi sa središnim organima cijele Crkve”, što je sve, tvrdi on u autorskom tekstu objavljenom prošle godine u srpskom magazinu Pečat, ,,nagovještaj novih muka, a možda i raskola”.
U Crnoj Gori sa srpskim vladikom na Cetinju i njemu potčinjenim kliricima zasad nema takvih “nagovještaja”, uprkos formiranju posebnog Episkopskog savjeta. Ipak, sumnje su pojačane nakon drugog po redu neizbora Amfilohija za patrijarha (bio je kandidat 1990, nedavno opet). Insistiranje da se srpske eparhije u Crnoj Gori zovu Pravoslavna crkva u Crnoj Gori prije ima marketinšku funkciju, sa namjerom da se nominalno ignoriše Crnogorska pravoslavna crkva i igrom riječi pokaže kako u Crnoj Gori postoji samo jedna pravoslavna crkva, jer naziv ,,SPC u Crnoj Gori” navodno nije tačan.
,,Prije svega, izraz ‘SPC u Crnoj Gori’ ne postoji po Ustavu”, objasnio je protojerej Džomić za NIN. Nije jasno na koji se ustav misli – državni ili crkveni. Ustav Crne Gore u čl. 14 ne pominje ni jednu crkvu posebno, već samo konstatuje da je zagarantovana sloboda vjeroispovijedanja a da su vjerske zajednice odvojene od države.
Ni u Ustavu SPC stvari ne stoje ništa bolje po ideju da se SPC u Crnoj Gori prekrsti. Naime, Pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne postoji u važećem Ustavu SPC. Pravna lica unutar jedinstvene SPC, veli čl. 5 Ustava SPC, mogu biti: ,,Patrijaršija, eparhije, crkvene opštine, manastiri, zadužbine, samostalne ustanove ili takvi fondovi i prema crkvenoj namjeni pojedini hramovi”. Ni pomena o ,,episkopskim savjetima”, poput ovog u Crnoj Gori, koji nigdje nije, niti po Ustavu SPC može biti registrovan kao pravno lice.
Osim toga, Ustav SPC, poimenično, nabraja sve eparhije samoproglašene Pravoslavne crkve u Crnoj Gori kao sastavne djelove SPC a nije poznato da su Amfilohije i njemu podložni klirici javno saopštili kako se neće pridržavati Ustava SPC. Tvrde da su od crnogorskog referenduma postali Pravoslavna crkva u Crnoj Gori a Amfilohije je godinama predsjedavajući srpskog Sinoda, nedavno je bio i kandidat za srpskog patrijarha!
Ovakvo izobličavanje činjenica podupire i crnogorski predsjednik Filip Vujanović nedavno ponovljenom tvrdnjom, Ustavu SPC uprkos, da on ,,Mitropoliju crnogorsko-primorsku ne doživljava kao dio SPC”, već kao ,,legitimnog i kanonskog predstavnika Pravoslavne crkve u Crnoj Gori”!
I sad se valja zapitati, šta je tu kanonsko a šta nekanonsko?
Na zadatku
Odlukom AS br.95/zap.208 Arhijerejski sabor SPC je 26. maja 2006. na zasjedanju u Beogradu donio odluku „u duhu očuvanja jedinstva Crkve i vjekovnog poretka drevne, 1920. godine vaspostavljene, Pećke patrijaršije” o obrazovanju Episkopskog savjeta u Crnoj Gori. Kao dužnosti ovog Episkopskog savjeta, koji se „po potrebi okuplja radi savjetovanja i donošenja odluka” (dosad su održane ukupno tri sjednice) navedene su „da u saradnji sa državom Crnom Gorom i njenim nadležnim organima pokrene i pomaže izradu i donošenje zakona o položaju Pravoslavne crkve i različitih vjerskih zajednica u Crnoj Gori”, zatim da „preduzme sve potrebne mjere u cilju zaštite sveukupne duhovne i materijalne, pokretne i nepokretne imovine Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao i na donošenju zakona o restituciji nacionalizovane i oduzete crkvene imovine poslije Drugog svjetskog rata”. Dužnost Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori je i da izvještava o svom radu Arhijerejski sabor SPC. Dosad, međutim, nije donešen novi zakon o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori, a srpske eparhije u Crnoj Gori nijesu registrovane kao pravna lica shodno još važećem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine. Nije donešen zakon o restituciji crkvene imovine. Do avgusta 2007. srpske eparhije u Crnoj Gori podnijele su 129 prijava sa zahtjevom za povraćaj ili naknadu ,,više hiljada hektara” i ,,više stotina zgrada crkvenih opština i manastira”. Ali, zadatak ,,zaštite pokretne i nepokretne imovine” zasad je realizovan. U crnogorskim katastrima se na SPC, uključujući direktno i Patrijaršiju iz Beograda, vode 12 miliona kvadratnih metara nepokretnosti – sakralnih objekata, stambenih i poslovnih zgrada, imanja. Upisi u katastar su obavljeni uglavnom u drugoj polovini 1990-ih, u vrijeme dok je Filip Vujanović bio premijer. SPC, odnosno direktno beogradska Patrijaršija, kao vlasnik je upisana nad ostrvom Beška u Skadarskom jezeru a od 2002, odlukom Vlade SRJ, SPC je vlasnik i 12.500 kvadrata na Ostrvu cvijeća u Boki kotorskoj.
Upitinik?
Zbog čega se baš sada ponavlja odluka o preimenovanju SPC koja je donešena još 2006. godine? Amfilohije je 17. februara ove godine razgovarao sa Vasilisom Margosom, šefom odjeljenja za Crnu Goru u Direktoratu Komisije za proširenje Evropske unije. Saopšteno je da su „u dužem sadržajnom razgovoru” razmjenjena mišljenja „o temama koje se tiču Crkve, kao što su status crkvene imovine i vjerskih sloboda a nalaze se u korpusu pitanja o ulasku Crne Gore u EU”.
Sastavni dio Upitnika Evropske komisije za Crnu Goru su i odgovori o slobodi vjerskih zajednica i vjeroispovjedanja, te propisima koji (ne)uređuju tu oblast.
Stejt department je u više uzastopnih godišnjih izvještaja ponovio kako Crnu Goru, kao zemlju relativne međukonfesionalne harmonije, narušavaju tenzije između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve.
Vladimir JOVANOVIĆ