Vlada Crne Gore je usvojila nacrt Detaljnog prostornog plana za višenamjenske akumulacije na rijeci Morači. Na istoj sjednici je usvojen i nacrt Strateške procijene uticaja na životnu sredinu (SEA) za taj plan. Crnogorska javnost će nešto više saznati o ovim dokumentima kada krenu javne rasprave koje su zakonska obaveza i čije organizovanje Vlada ne smije da preskoči. KOLIKO SMO DOBRI: Za sada – mnogo je nepoznanica vezanih za ovaj projekat. Za početak – ne zna se koliko će novca dobiti mještani koji će ostati bez domova i imanja niti šta će im tačno biti potopljeno.

,,Za eksproprijaciju zemljišta će biti potrebno 57 miliona eura”, kaže za Monitor Nikola Jablan, Vladin koordinator projekta izgradnje HE na Morači.

Mještanima ni javne rasprave neće donijeti olakšanje, jer će vijest šta se tačno potapa i koliko će im to biti plaćeno stići tek nakon što Vlada potpiše ugovor sa koncesionarom i kada bude završen Elaborat o eksproprijaciji. Jablan tvrdi da će zemljište biti eksproprisano po tržišnoj cijeni. Šta će za te pare moći da kupe oni koji će morati da se sele tek će se vidjeti.

Ni država još ne zna na koliko tačno para može da računa. Ipak, njeni predstavnici smjelo guraju taj projekat.

,,Investitor će plaćati naknadu za koncesiju, naknadu za korišćenje voda i sve poreze u skladu sa crnogorskim zakonima”, pojašnjava Jablan.

Kad je riječ o novcu sada je jedino izvjesno da će građani struju, kao i sada, uredno plaćati po cijeni koja im bude servirana. I biće im svejedno, kao i sada, gdje je proizvedena.

NEREALNA RAČUNICA: U Vladi su uporni da će osim poreza i koncesije – biti još berićeta. Vjeruju da će na potopljenim domovima Rovčana i Moračana procvjetati turizam i da će se oko betonskih brana sjatiti turisti.

„Potencijalni prihodi za ovo područje odnose se ne samo na hidroelektrane, nego i na kompletno slivno područje i predviđaju formiranje zaliha vode za piće i navodnjavanje, turističko i rekreaciono uređenje, ribarstvo i slično”, tvrdi Jablan.

Za ekonomske koristi od HE na Morači, koji su iznijeti u Detaljnom prostornom planu na raspravi u CANU profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Božo Mihailović je ustvrdio da su ,,sladunjave”. No, na te tvrdnje kao i na pretenciozne projekcije da će sa pogledom na hidroelektrane nići na desetine hotela sa 16 hiljada kreveta i da će tu biti četiri hiljade zaposlenih turističkih radnika – niko od nadležnih ne reaguje.

Predrag Bulajić iz firme Urbi Montenegro, koja je obrađivač DPP-a za oblast akumulacija na Morači, tvrdi da su te projekcije rađene „na osnovu ozbiljnih analiza, i predstavljaju potencijale područja, izuzetnih prirodnih vrijednosti i površine od približno 800 km2, koje se nalazi u neposrednom zaleđu glavnog grada”. Bulajić, u razgovoru za Monitor, pojašnjava: „U kojoj mjeri će biti realizovani, zavisi od daljeg pristupa planu i projektu”.

SVE ZAVISI OD PRISTUPA: U tome i jeste problem. Šta ako ovom planu i projektu Vlada pristupi kao onom u Pivi, gdje je za više od tri decenije od izgradnje HE zalutao malo koji turista, gdje nema puteva, a malo gdje i struje. Mnogo ljudi je iseljeno iz tog kraja, oni koji su ostali ne žive u bajci koju su im nekada pričali o Pivi, a koja se sada servira Moračanima i Rovčanima.

Bulajić tvrdi da je problem sa Pivom to što je ona planirana samo kao jedan segment sistema Gornje Drine. „Uzvodno ovaj sistem će se dopuniti HE Komarnicom i nizom malih hidroelektrana, za koje će se u bliskoj budućnosti raditi detaljni prostorni plan, kao osnova višenamjenskog i održivog korišćenja akumulacija i prostora. Sistem je predstavljao zaokruženu funkcionalnu cjelinu tek sa tako realizovanom kaskadom, koja je zaustavljena”, objašnjava Bulajić.

Nejasno je zašto prvo nije zaokružen taj projekat i održano tri decenije staro obećanje Pivljanima, pa se tek onda prešlo na potapanje Morače.

„To što se desilo Pivljanima nikako se ne može desiti Morači, zato jer je sastavni dio projekta izmještanje magistralnog puta i uređenje čitave zone oko manastira Morača. Nov put sa saobraćajno znatno boljim elementima, trajna zaštita manastira, kao i razvoj platoa oko njega isključivo za sadržaje koji su u funkciji vjerske i turističke valorizacije tog spomenika kulture i kategorije, mogu se tretirati kako veoma važni razvojni elementi tog kraja”, tvrdi Bulajić.

Na žalost – kada se kretalo sa projektom Piva – obećanja su bila slična. Rezultati su – poznati.

INVESTITORI IMAJU SVOJA RJEŠENJA: Da bi čitava priča mogla uskoro biti zaokružena govore i najave da pojedini zainteresovani investitori već imaju svoje rješenja za brane na Morači. Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede, je nedavno izjavio kako “projekat koji italijanska A2A ima za HE na Morači sadrži bolja rješenja od postojećih”.

Iz EPCG je Monitoru pojašnjeno da sa strateškim partnerom A2A, od njihovog dolaska u Crnu Goru razgovaraju o mogućnostima učešća na projektu hidroelektrana na Morači. „Prvenstveno razgovaramo o nastupu na budućem tenderu i razmatramo opcije koje su najprihvatljivije za obje kompanije. Postoji nekoliko opcija, a najpovoljniju ćemo izabrati nakon određivanja strukture projekta Vlade Crne Gore”, kažu u EPCG. Detalje projekta A2A koje je Kovačević pominjao – ne otkrivaju. ,,Što se tiče tehničkih rješenja i analiza koje priprema kompanija A2A, oni će biti sastavni dio ponude na tenderu i za sada o tome nije moguće iznositi detalje”.

PO ZAKONU ILI NE: Iz Vlade potvrđuju da će svim ponuđačima biti dozvoljeno da ponude svoje alternativno rješenje. A Vlada će, obećavaju, odabrati ono koje bude najbolje sa tehničkog, energetskog, ekonomskog i ekološkog aspekta. ,,Ako neko ima alternativno rješenje za koje smatra da je bolje sa svih aspekata – a pogotovo sa aspekta životne sredine i o svom trošku izradi neophodnu dokumentaciju, to je sasvim legitimno”, objašnjava Jablan.

U nevladinom sektoru ne misle tako. ,,Potpuno pogrešan pristup. Očigledno je da će nam i u ovom, kao i mnogim drugim slučajevima, investitori shodno njihovim finansijskim potrebama određivati šta je najbolje za nas. Sva potencijalna rješenja treba da budu prezentovana javnosti prije donošenja odluke, što se u ovom slučaju, očigledno, neće desiti. Postavlja se pitanje – na osnovu čega će biti odlučeno da li graditi HE ili ne. Urađena je SEA za jedino ponuđeno rješenje, a nakon toga ćemo dozvoliti investitoru da gradi nešto drugo “, kaže Darko Pajović, direktor NVO Green Home.

Iako Jablan objašnjava da je sve urađeno po zakonu u skladu sa najboljom evropskom praksom i po propisima Svjetske banke – u NVO Green Home tvrde suprotno.

,,SEA ne daje alternativu za četiri hidroelektrane. Kao alternativno rješenje ponuđeno je – ne raditi ništa. To nije alternativa. Alternativa je raditi – ali na drugi način, uz iskorištavanje hidropotencijala ukoliko se pokaže da je neophodno i uopšte moguće raditi”, objašnjava Pajović.

Napominje da nisu ispoštovani ni propisi Svjetske banke, niti IFC-a vezani za životnu sredinu prilikom planiranja gradnje ovakvih objekata.

Javne rasprave o ovim dokumentima tek stižu a sa njima, vjerovatno, i nove kontroverze. No, krajnja odluka je u istim onim rukama koje su vodile sve naše ,,poslove vijeka”.

Marijana BOJANIĆ