Nakon što su rudari nikšićkih Rudnika boksita proveli osmi dan u jami Biočki stan, državni i slični mediji su javili: Rudari i dalje u jami, iako su im svi zahtjevi ispunjeni. Dolje se, valjda, sunčaju. Krajem decembra rudari su prvi put štrajkovali u jami Biočki stan. Poslije osam dana provedenih duboko ispod zemlje izašli su nakon što im je ministar rada Suad Numanović uručio pismo od premijera Đukanovića sa garancijom za isplatu dugovanja. Premijer je tada oštro upozorio vlasnike, Centralno-evropsku aluminijumsku kompaniju Olega Deripaske, na obavezu poštovanja zakona i institucija države.
Do 15. januara, u roku koji je zapisan, obećanja nijesu ispunjena. Rudari su ponovo sišli u jamu. Tražili su isplatu decembarske zarade, dvije zimnice, regresa, jubilarnih nagrada i socijalnog programa. Zahtijevaju početak proizvodnje na svim rudokopima, isplatu otpremnina po kolektivnom ugovoru, povratak na posao šestorice otpuštenih radnika, redovnu isplatu zarada i završetak dogovorene procedure penzionisanja za zaposlene sa više od 30 godina staža.
Rudari traže i da Borisav Bojanović bude registrovan kao predsjednik Sindikalne organizacije preduzeća, a da dosadašnji predsjednik Sindikata, Ratko Radulović, napusti funkciju.
Iz vlasti stalno stižu vijesti kako su zahtjevi rudara ispunjeni, osim onih koji se ispuniti ne mogu. Rudari su optuženi da zahtjeve stalno mijenjaju. Nije teško ugledati – rudari samo prepoznaju razne prevare i njihovi zahtjevi, koji se predstavljaju kao novi, zapravo su pokušaji da prevaru izbjegnu. Ko kaže, na primjer, da, kada izađu iz jame, ministarstvo ne može ponovo registrovati predstavnika sindikata kojeg oni ne žele. Upućeni objašnjavaju da rudari nemaju povjerenja u Radulovića jer smatraju da bi on mogao pristati na za njih nepovoljne izmjene kolektivnog ugovora kao i na novi akt o sistematizaciji zbog kojeg mogu ostati bez svojih radnih mjesta.
Sindikat Boksita ima veliku imovinu, pored ostalog nekretnine na primorju i oko 70 hiljada kvadrata zemljišta u Nikšiću. Ne zna se šta je od toga do sad prodato, ali je jasno koliko je važno ko je na čelu sindikata.
Vlada je u međuvremenu otkrila u čemu je problem. Krivaca ima dva: globalna kriza i Vanja Ćalović, izvršna direktorica MANS-a. ,,Hitno, principijelno i zakonito rješavanje zahtjeva rudara, koji se odnose na poštovanje zakona i ugovora, koje je usvojila i potpisala država, može se obezbijediti pod uslovom da preduzeće uspješno posluje”, otkrila je Vlada.
Logika je, ako smo dobro shvatili: zakoni i ugovori u vrijeme krize ne važe. ,,U uslovima globalne recesije i pada aluminijske proizvodnje istrajavati na nerealnim zahtjevima značilo bi raskid ugovora o privatizaciji, stečaj i likvidaciju kompanije. To bi mogao biti interes gospođice Ćalović, ali ne i interes nikšićkih rudara”, objasnio je Vladin Biroa za odnose sa javnošću. “
,,Rudari Boksita su ponovo pošli u jamu zato što ih je predsjednik Vlade Milo Đukanović slagao. To zna cijela Crna Gora i ni jedno saopštenje ili pristrasni prilozi u medijima koje kontroliše izvršna vlast, ne može pobiti tu činjenicu”, kaže za Monitor Vanja Ćalović.
Izvršna direktorica MANS-a smatra da Vlada Crne Gore mora shvatiti da ne mogu postojati izgovori za brutalno kršenje zakona i ljudskih prava. ,,Bez obzira na finansijsku krizu, zakoni i ugovori o privatizaciji se moraju poštovati”. Niko, osim Vlade i Rusa ne zna šta sve piše u ugovoru o privatizaciji Boksita – ugovor je objavljen, ali ne i 11 aneksa koji se u njemu pominju.
I iz onog što je objavljeno, međutim, vidi se da zahtjevi radnika imaju uporište u ugovoru o privatizaciji. Tamo , pored ostalog piše da novi vlasnik ,,neće dozvoliti značajno zakašnjenje u plaćanju ili neplaćanje materijalnih obaveza Kompanije prema svojim zaposlenima”, kao i da ,,neće dozvoliti da se godišnja proizvodnja Kompanije smanji za više od 30 odsto u poređenju sa ukupnom proizvodnjom Kompanije u 2004. Ugovorom je predviđeno i da u slučaju kršenja ovih odredbi, Vlada ima pravo da zahtijeva “izvršenje pojedinačnih obaveza, privremene i bilo koje druge mjere”. Objavljujući ove podatke iz MANS-a su ocijenili da zahtjevi nikšićkih rudara da se pokrene proizvodnja predstavljaju samo zahtjev za poštovanjem obaveza iz ugovora o privatizaciji koji je u ime Vlade potpisao ministar Branko Vujović.
Vlada je, tokom prvog štrajka, upravi Rudnika bila naložila da ,,poštujući mjere zaštite na radu i bezbijednosti osoba i imovine, skloni rudare iz jame”. Sad brinu da ih neko ne prevari. ,,Očigledni su napori Ćalović da se razbije svaka mogućnost za postizanje dogovora između radnika i vlasnika kompanije. Rudari bi trebali da se zapitaju da li su njene usluge dobronamjerne…”, kazali su iz Vlade.
Vanja Ćalović objašnjava da nije ni prvi ni posljednji put proglašena za državnog neprijatelja: ,,Kad god smo otkrili korupciju na najvišim nivoima ili druge oblike drastičnog kršenja zakona, nazivali su nas stranim špijunima, državnim neprijateljima, prijetili nam i sa najviših državnih adresa i pokušavali da sve naše aktivnosti predstave kao političke, kako bi ih pokušali relativizovati. Ipak, izjava Vladinog Biroa za odnose sa javnošću, da smo se iz nekih sopstvenih interesa uključili u rješavanje problema u Boksitima, bezočna je manipulacija, jer su u pitanju životi ljudi”.
Ljudi u jamama ne mogu da žive. ,,Užasno je gdje se ti ljudi nalaze. To je pećina u jami, jedan od bočnih hodnika koji je neka vrsta slijepe ulice. Uz dvije svijeće, ljudi leže jedni preko drugih, kamen je ispod i iznad njih, sa svih strana. Hladno je, svi kašlju, promukli su. Ljudi u jami, dok ih Vlada i poslovodstvo iscrpljuju, cijelu stvar sada već doživljavaju kao pitanje časti. Čast i obraz, koji su u Crnoj Gori uglavnom zaboravljeni, njima su veoma važni”, kaže Vanja Ćalović koja je učestvovala u zasad bezuspješnim pregovorima u jami Biočki stan.
Prije samo nekoliko mjeseci, u oktobru prošle godine, premijer Milo Đukanović je objašnjavao kako je ,,dužnost odgovorne vlade da brine o radnicima KAP-a i Rudnika boksita”. Ta briga tada je služila kao ,,jedan od glavnih razloga” za davanje garancije za kredit od 135 miliona eura većinskom vlasniku Kombinata. Ruže su cvjetale u najavama biznis planova za sanaciju kompanije, poslije su pali snjegovi i šaš. Ostali su, gladni I žedni, ljudi u jami.
Kosara K. BEGOVIĆ