Valja odraditi još  samo 27 otvorenih poglavlja, i naši će  moći da kažu kako smo uradili što je do nas. Projektovani cilj ostaje ulazak u EU do kraja 2028.  Sada, kad i Milan Knežević zanosno  gura u tom pravcu, biće mnogo lakše. Ni Ustavni sud više nije smetnja. Na pacifikaciji medija i NVO sektora intenzivno se radi. Samo da Brisel ne čuje

Kao društvo zreli smo za neku vrstu modifikovanog stres-testa. Sjetićete se, riječ je o alatu kojim se provjerava otpornost finansijskih organizacija, najčešće banaka, na pretpostavljene nepovoljne događaje ili scenarija.Šta ako…? Samo što bi, u našem slučaju, trebalo postaviti pitanje: šta nakon?

Ovo je priča i za suze i za smijeh, pjevao je Đorđe Balašević o panonskom mornaru. A kao da je mislio na crnogorski parlament dok su poslanici većine (pre)sudili Ustavnom sudu. Njihove kolege iz opozicije uveličali su spektakl aktivirajuću dimnu bombu. Plavi dim u Plavom salonu. Potom su prekinuli i zasjedanje plenuma, ali je predsjednik parlamenta ugrabio da oposli to što mu je trebalo. Skupština je penzionisala makar jednu sutkinju Ustavnog suda. Sada je tamo projektovani rezultat 3:2 u korist vladajuće većine. Problem je što se u Ustavnom sudu igra do četiri (glasa). Ako se i to ne promijeni.

Sada je u toku javna rasprava na temu šta je sve bilo nezakonito u tim postupcima. Odnosno, da li je išta urađeno po redu i zakonu. Živopisnost te debate ništa ne opisuje bolje od toga da se Milan Knežević „ozbiljno zabrinuo za naš evropski put“. Pošto je, kaže, opozicija pokazala svoje antievropsko lice ponašajući se u maniru navijača-huligana. Jeste, to je onaj Milan Knežević što su mu sudili za napad na policajca (napad na službeno lice), pa za napad na kolege poslanike (nasilničko ponašanje). Da u ovaj red ne stavljamo suđenje za navodno učešće u tzv. državnom udaru. Sad je, eto, na evropskom putu. Blagoš Evropi.

Ministar prostornog planiranja i urbanizma odlučio je da je javna rasprava o izmjenama i dopunama Prostorno urbanističkog plana Podgorice završena. Ne zbog brojnih primjedbi koje su, sa svih strana, stigle u odnosu na sadržaj ponuđenog dokumenta. Nego tako. Građani ne pokazuju dovoljno razumijevanja za vizije zvaničnika izvršne vlasti i žurbu sa kojom su naumili ostvariti svoje naume. Dok im se zakon ne ispriječi na planiranom putu. Prave gužve i daju svakojake primjedbe. Tipa stari park je ljepši od nove višespratnice. Ili treba sačuvati dječja igrališta. Kao da današnjoj djeci pametni telefoni i društvene mreže nijesu dovoljne. Kome je do trčanja za loptom i plivanja u gradskom bazenu.

Priča o seksualnom uznemiravanju i njegovom zataškavanju od strane uprave podgoričke Gimnazije poprimila je neočekivan tok. Preko 60 profesora i profesorica iz te škole potpisalo je proglas kojim osuđuju „besprizornu medijsku kampanju čiji je cilj brutalan napad na školu i njenog rukovodioca“. Predsjednik opštine Pljevlja, Dario dogodine u prizrenu Vraneš javno se iščuđava što „uopšte dozvoljavamo da nekakve moralne nakaze i bijede, intelektualne olupine, razni magovi, daju sebi za pravo da dovode u pitanje dignitet jedne istinske intelektualke“. Srbofobi, podvukao je crtu Slaven Radunović. Sada čekamo da nadležna inspekcija i resorno Ministarstvo presude da li su zakazale institucije ili pojedinci. Ako se usude poslije svih izrečenih uvreda i najavljenih prijetnji.

Premijer je pronašao čovjeka od povjerenja, pa ga je, neku noć, proizveo u v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. To što je bivši pomorac mu je velika prednost, objasnio nam je Spajić. Nedostatak bilo kakvog iskustva u sektoru bezbjednosti ali i u javnoj upravi uopšte, nije mana. Ni to što je poslaniku PES-a brat, a njegovom šefu kabineta kum. Priču o doskorašnjem dvojnom državljanstvu nije komentarisao. Pa i on je, do nedavno, bio (protivzakoniti) dvojni državljanin – i šta mu fali.

Lako je previdjeti: u petak su privremeno zatvorena tri poglavlja u pregovorima o pridruženju Crne Gore Evropskoj uniji. Vlast je obećavala, „do kraja godine“, deset zatvorenih poglavlja, kad se čas istine primicao, najavljivala četiri, a ova tri slavi kao istorijski uspjeh. Koji je, pomalo, ostao u sjenci pomenutih događaja. Valja odraditi još samo 27 otvorenih poglavlja, i naši će moći da kažu kako smo uradili što je bilo do nas. Projektovani cilj ostaje ulazak u EU do kraja 2028. godine. Sada, kad i Milan Knežević zanosno gura u tom pravcu biće mnogo lakše. Ni Ustavni sud više nije smetnja. Na pacifikaciji medija i NVO sektora intenzivno se radi. Samo da Brisel ne čuje. I da nas zdravlje posluži.

Zoran RADULOVIĆ

Ne bi crnogorsku dramu, dramu zemlje koja decenijama putuje u Evropu, štrikirajući  uglavnom formalnosti na tom putu, dok evropske vrijednosti teško vari, preko noći promijenila drugačija reakcija uprave Gimnazije ili jednog poslanika.  Pa ipak. Jedan glas nekad zna da pomjeri granice. Evo, glas Sare Vujisić. Šta bi tek mogli glasovi koji imaju institucionalnu moć. Umjesto što traže da im čuvamo ugled ćutanjem

Ugled. I neprijatelji koji pokušavaju da ga naruše. Pitanjima i kritikom, pozivanjem na odgovornost. Stari model, kog smo se nagledali.  Živ. Proviruje kad god treba da se utvrdi odgovornost.

U tom maniru odreagovala je početkom sedmice i uprava podgoričke Gimnazije, koja je dospjela u fokus javnosti nakon svjedočenja Sare Vujisić, bivše učenice te škole, o seksualnom uznemiravanju od strane profesora crnogorskog jezika Radomana Čečovića. Posvjedočila je i da se prije tri godine obratila tadašnjoj direktorici Biljani Vučurović, koja je profesora kaznila sa trideset posto umanjenom platom, na čemu se i završilo.  Nakon što su mediji i javnost problematizovali način na koji je reagovala direktorica, ona je sazvala konferenciju za štampu. Saopštila je da osuđuje ponašanje profesora, ali da nije mogla da učini ništa mimo onog što joj je zakon dozvoljavao. A onda je sebe predstavila kao žrtvu.  „Nama se crtaju mete, a meta sam prije svega ja“, saopštila je, okružena grupom profesora za podršku. Zaključilo se da je na meti i ugled škole.

Moglo je, naravno,  drugačije. Da je direktorica prije tri godine  sazvala konferenciju za medije, ili se obratila nadležnima i rekla – „dajte nam zakone da zaštitimo učenike od seksualnog uznemiravanja“, kao što je to uradila nakon što je slučaj dospio u javnost, danas ne bi morala da brani svoj i ugled Gimnazije. On bi bio neupitan.  Ne bi morala da se brani  starim receptom  o politizaciji slučaja, istovremeno ga politizujući ukazivanjem da je spornog profesora zaposlila bivša direktorica gimnazije iz redova DPS-a, a nagradu mu dala ministarka iz redova PES-a.  Dok se po društvenim mrežama naglaba da li je profesor litijaš ili član OO SD Bijelo Polje.  Na kraju, ne bi u fokusu bili ugled  direktorice i politički stavovi direktora i profesora. Možda bi se zaista pokrenuo ozbiljan društveni dijalog o seksualnom uznemiravanju u školama, tabu temi o kojoj se ne govori. Bez lomača i drugih sličnih metoda za osumnjičene koje se sada preferiraju po društvenim mrežama.

Po sličnom receptu, poslanik PES –a Vasilije Čarapić problematizovao je to što „neki privatni mediji“  ponovo vrte, kako je rekao, priču o tome da je Vlada novim medijskim zakonima prilagodila broj godina radnog staža nezakonito izabranom generalnom direktoru RTCG Borisu  Raoniću, da bi bio zakonito izabran makar treći put.  I to sad, primjećuje pronicljivo Čarapić, kad treba da zatvorimo poglavlje 10.

“Sada se ova priča reciklira u susret  zatvaranju poglavlja 10, u nadi da će naši susjedi čuti medijsku larmu u Crnoj Gori oko RTCG i eventualno odložiti zatvaranje ovog poglavlja. Razlog za ovo nije latentni anti-evropeizam, već besprizorna borba za profit i bolju naklonjenost media planning i buying agencija koje do kraja godine odlučuju koliko novca kom mediju da daju”, napisao je Čarapić na društvenoj mreži.

Nije problem što je Raonić, kako je pravosnažno utvrdio sud, nezakonito izabran. Problem je što to mogu da čuju susjedi. A kad čuju, neće nas zaustaviti na evropskom putu recimo zbog toga što je glasovima parlamentarne većine u Skupštini  usvojena Rezolucija o Jasenovcu kao kontra reakcija na glas Crne Gore za Rezoluciju o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama. Ili zbog toga što se još pravimo da se Dubrovnik nije desio. Što je dobar dio vlasti i dalje na ideološkim podešavanjima iz devedesetih. Nego zbog Borisa Raonića. Pardon, zbog izdajničkih i nezasitih privatnih medija.

Reći će neko – ne bi crnogorsku dramu, dramu zemlje koja decenijama putuje u Evropu, uspijevajući da štrikira uglavnom formalnosti na tom putu, dok evropske vrijednosti teško vari, preko noći promijenila drugačija reakcija uprave Gimnazije ili jednog poslanika. Ne bi.  Pa ipak. Jedan glas zna da pomjeri stvari. Evo, glas Sare Vujisić. Šta bi tek mogli glasovi koji imaju institucionalnu moć. Umjesto što traže da im čuvamo ugled ćutanjem.

Milena PEROVIĆ

Šta je preče: barometar (26), da ubrza naš put EU, ili toplomjer, ne bi li postavili dijagnozu, i uzeli adekvatnu terapiju?

Premijer je započeo konsultacije oko dokumenta Barometar 26 koji, kaže, ima za cilj da obaveže vladajuće i opozicione partije, „da sarađuju u cilju uspješnog zaključivanja pregovora o pristupanju EU do kraja 2026. godine“. Vlada je u četvrtak, pred odlazak ovog broja Monitora u štampu, usvojila Dokument. No, sudeći po komentarima nakon prve ture razgovora, suštinski jedinstvenog stava oko Barometra 26 među vladajućim partijama nema. Albanski forum oglasio se ranije saopštenjem u kojem navode da se oni već pridržavaju ponuđenih principa. Za razliku od drugih. „Jedna je politička grupacija pokazala da za njih potpisi i riječ ne znače ništa“. Jasno, iz koalicije koju predvodi ministar Nik Đeljošaj prstom upiru u ZBCG, sa kojom već sko-ro mjesec razmjenjuju javne optužbe i prijetnje. Od poslednje opomene do polomljenih zuba.

Nije Đeljošaj jedini koji smatra da lideri ZBCG krše potpisani Sporazum vladajuće većine, namećući svoja rješenja za društveno -polarizujuća pitanja (termin preuzet iz Barometra 26). Ali ćute. Predsjednik parlamenta, kaže, ovih dana čini sve što je do njega da ,,nevino utamničene građane Crne Gore i pripadnike naše vojske vrati svojim kućama i porodicama”. Podsjetimo, riječ je o trojici Nikšićana uhapšenih u Dečanima zbog poruke Kosovo je Srbija sa registarske tablice njihovog vozila. Sloboda govora, insistiraju njihovi istomišljenici u Crnoj Gori, uvjereni da su u Republici Kosovo dužni trpjeti ono što im je dozvoljeno na domaćem terenu. Za više detalja izguglati – Dario Vraneš ili Marko Kovačević.

Da pripomognu, NVO Srbi u Crnoj Gori najavljuje 19. decembra skup u Tuzima, kod spomenika „srpskog Đurađa Kastriotića“ (u ostatku svijeta poznat kao Đerđ Kastriot, odnosno Skenderbeg), koji će biti posvećen „trojici mladića iz Crne Gore koji su bili u obilasku srpskih svetinja na Kosovu, a otela ih je parapolicija tzv. Kosovske…“. Nije nevažno: ovlašćeni zastupnik te NVO je rukovodilac Regionalnog centra Pošta CG Podgorica, kojem, uz Glavni grad, pripadaju Cetinje i Danilovgrad. Na to je mjesto, tvrde upućeni, došao kao kadar Demokrata. Po dubini.

O planiranom poslu su, kažu iz NVO Srbu u Crnoj Gori, obavijestili Upravu policije. Pošto se iz UP i MUP-a nijesu oglasili – da kažu kako je najavljeni skup zabranjen ili dozvoljen (sloboda govora) u Tuzima se pojavio proglas koji građane Malesije poziva na budnost i zajedničku odbranu. „Ovo je direktan napad na naše dostojanstvo i jedinstvo kao autohtonog naroda u Crnoj Gori…“, piše u njemu. Ministar Šaranović (takođe Demokrata) ćuti.

Njegov partijski kolega, ministar odbrane, takođe je zaokupljen sudbinom uhapšenih vojnika. Samo, Krapović je fokusiran na ono što treba da se desi kad se „NATO vojnici“ (citat sa transparenta podrške ispred Skupštine) vrate kući.

Na dnevnom redu su pitanja: kako su NATO vojnici bili nesposobni za službu (bolovanje) a nijesu za hodočašće; zašto putovanje u inostranstvo nijesu prijavili nadležnima, na šta ih obavezuje Zakon o VCG; konačno, da li su oni i njihove starješine znali za odredbu istog Zakona prema kojoj je lice u vojnoj službi „dužno da se uzdržava od javnog ispoljavanja svojih političkih uvjerenja“?

Ministar poručuje kako se ništa neće raditi preko koljena. ,,Niti će bilo kome biti skidane glave…“. Na moguću ostavku ni ne pomišlja. Nijesu ovo jedini razlozi zbog kojih je javnost nestrpljivo i s nadom očekivala najavljeni susret pomirenja predsjednika države i vlade. Dok se najava nije pretvorila u još jednu razmjenu verbalne paljbe iz srednjoškolske svlačionice. Zdravko Krivokapić, bivši premijer, njihov politički izumitelj, opet Spajiću i Milatoviću pokušava dočarati da su osuđeni na saradnju. Ili marginalizaciju. Zasad odjeka nema.

Ništa se ne dešava baš slučajno. Evo je Andrija Mandić podigao zastavu našeg glavnog evropejca. Istovremeno je primijetio kako polazišta njegove partije i koalicije postaju dominantna u Evropi i svijetu. Uči Zapad. Ne tako davno, ovakva Mandićeva izjava bila bi dočekana sa podsmjehom. Danas su te riječi upozorenje – ne smrkava se brzo samo kod nas. Za dozivanje pameti, još malo je vremena.

Zoran RADULOVIĆ