Ličilo je na pravi novinarski intervju: u dva nastavka državna Pobjeda je prethodne sedmice objavila razgovor sa Robertom Gelbardom, bivšim izaslanikom Sjedinjenih Američkih Država za Balkan. Nekoliko mjeseci pošto je Ratko Knežević, kum premijera Mila Đukanovića i bivši trgovinski predstavnik Crne Gore u Vašingtonu, u medijima iznio optužbe o vezama Đukanovića i Stanka Subotića sa švercom duvana i brojnim nerasvijetljenim ubistvima na Balkanu, Gelbard za Pobjedu tvrdi da Knežević ,,ne govori istinu”. KAD INTERES GOVORI: Gelbard u razgovoru za Pobjedu nije samo optužio Kneževića da je lažljivac. Bivši američki diplomata potvrdio je ono sve što vođina propagandna mašina ponavlja – Milo Đukanović nema mane. On Crnu Goru vodi u demokratski raj.

Ovu Gelbardovu teško istraženu novinarsku ,,istinu,” iz Pobjede brže bolje prenijela je državna televizija. Srđan Kusovac, glavni urednik Pobjede, bivši premijerov savjetnik, koji je razgovarao sa bivšim američkim diplomatom, zaboravio je da napomene da Gelbard u Crnoj Gori ima poslovne interese i da je daleko od nepristrasnog posmatrača.

Nakon intervjua Knežević je najavio da će tužiti Gelbarda pred sudom u Londonu. Od Gelbardovih stavova u Pobjedi na temu odnosa Sejdinjenih Američkih Država i Crne Gore ogradila se ubrzo ambasada SAD u Crnoj Gori. ,,Gospodin Gelbard je ovdje kao privatni građanin, privatnim poslom, koji nije povezan sa američkom vladom”, kazao je portparol ambasade Aleksander Titolo.

Pobjeda je u medijskim krugovima optužena da je intervjuom sa Gelbardom samo pokušala da se dopadne gazdi. Dragoljub Vuković, dugogodišnji novinar i osnivač PCNEN-a, prepisku Gelbard – Knežević okarakterisao je ,,sapunicom” od koje građani u Crnoj Gori nemaju nikakve koristi, već samo mediji koji se tako ,,dodatno pozicioniraju u odnosu na one čiju političku volju artikulišu”.

NOVINARSTVO U SLUŽBI: Srđan Kusovac za Monitor objašnjava zašto je razgovarao sa Gelbardom:

“Zato što je ličnost koja je u vrijeme predsjedničke kampanje Baraka Obame bila njegov spoljnopolitički savjetnik relevantna za svakog novinara na ovoj planeti. Zato što je logično da je ličnost koja je devedesetih bila specijalni izaslanik predsjednika SAD za Balkan odličan poznavalac prilika u ovom regionu”. Zanimljivo, zvanična Podgorica tokom predsjedničke kampanje u Americi navijala je za Obaminog protivkandidata, konzervativca Džona Mekejna, koji je, svojevremeno, sa Đukanovićevim partnerima iz Rusije u našim vodama čak proslavljao svoj rođendan.

Kusovac je odbio da odgovori na pitanja Monitora – zbog čega Pobjeda nije objavila Kneževićeve optužbe na račun premijera. Kusovac nije htio da komentariše ni Vukovićevu izjavu da je Gelbardov intervju dio sapunice, niti da objasni zašto u Pobjedi nema kritike vlasti, niti tema o svakodnevnim nevoljama građana. Pobjeda i RTCG se finansiraju iz budžeta, parama crnogorskih građana. Ti mediji, vidno partijski po kadrovskim rješenjima i sadržaju, služe samo interesu vlasti.

Urednik Pobjede je ta pitanja nazvao tendencioznim i konstatacije i odgovore uslovio time da mu se u Monitoru omogući intervju. Kako u Monitoru ne poznajemo novinarske forme u kom sagovornik postavlja sam sebi pitanja, čitaoci Monitora ostali su uskraćeni za odgovore Srđana Kusovca.

DPS pokušava da oživi Pobjedu kako bi poboljšala položaj u štampanim medijima. Kusovac je dobro počeo.

Mihailo Jovović, urednik podgoričkih Vijesti komentariše za Monitor Gelbardov intervjuu u Pobjedi: ,,Da je savjetnik premijera uradio intervju sa g. Gelbardom nakon što je njegov ilegalni državni list – na čelu sa političkim direktorom vladajuće stranke- objavio sve Kneževićeve optužbe protiv premijera, to bi bilo profesionalno”.

,,Mada, mogao ga je pitati i o navodima Dika Sklara u knjizi Miše Glenija da su g. Đukanoviću Amerikanci rekli da je vrijeme da ‘obuče čistu košulju’ i prestane sa ‘tranzitom’ cigareta”, kaže Jovović. I pojašnjava: ” Javnost ima pravo da zna šta nekadašnji bliski saradnik premijera, šta god ko mislio o Ratku Kneževiću, ima da kaže o događajima u periodu u kome su nastali mnogi današnji politički i ekonomski problemi Crne Gore, a posebno uoči početka procesa protiv crnogorskih državljana u Bariju, gdje je on jedan od svjedoka”.

FINA RUKA: Da je Pobjeda, uz državnu televiziju, na čelu propagandne mašinerije DPS-a i nije neka novost. Malo je čitalaca koje će taj nalaz iznenaditi.

Problem je što se novinarstvo koje gaji Pobjeda – upregnuto da pokaže da je Crna Gora na čelu sa premijerom Đukanovićem na pravom putu- sa ,,ozbiljnih” adresa predstavlja kao profesionalno i pravo.

Tek što je Gelbard rekao svoje, u uvodnom tekstu u časopisu Matice crnogorske, ,,naučno se dokazuje” da je novinarstvo koje praktikuju Monitor i Vijesti, a vidi samo mane crnogorske vlasti, ekstremno i neprofesionalno. Monitor i Vijesti bi, s toga, preporučuje se u uvodnom tekstu Matice trebalo da se registruju kao politička partija.

Prethodne sedmice i Darko Šuković, urednik Antene M i saradnik na odsjeku za novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, u razgovoru u emisiji Živa istina pita Mirka Kovača o ,,talibanima i talibančićima,” aludirajući jasno na one koji ne slave Đukanovićev raj.

,,Ako su ‘talibani’ oni koji pokušavajući da kontrolišu moćne u društvu, ukažu na zloupotrebe, nepoštovanje zakona i kriminal onda Vijesti i Monitor to jesu”, komentariše novu nauku o novinarstvu u Crnoj Gori Mihailo Jovović. ,,Nesreća je što su ovi mediji gotovo jedini na sceni, koji to rade”.

I Dragoljub Vuković misli da je na medijima da kontrolišu zloupotrebu vlasti i moći. ,,Prirodno je što u Crnoj Gori ima medija koji bespoštedno hvale vlast i onih drugih koji je bespoštedno kritikuju. Ovi drugi su korisniji, imajući u vidu da je jedan od važnih funkcija medija u demokratskom društvu kontrola vlasti”.

Milan Popović, profesor na Pravnom fakultetu jednostavno objašnjava nove novinarske uzlete: ,,Ranije strani plaćenik, izdajnik, danas taliban i ekstremista. Ništa novo. To je samo nastavak propagande režima uz pomoć onih koji su odlučili da služe dvoru, a protiv onih koji imaju građanske hrabrosti i profesionalizma”.
Kako se obruč oko Mila Đukanovića steže, a nevolje množe zbog procesa po regionu i Evropi, propaganda će još brutalnije braniti premijera i napadati sve one koji mu ne glancaju bistu.

Gelbard, Hamović, Lazarević i Đukanović

Blisku vezu sa premijerom Đukanovićem, sa kojim je dok je bio u američkoj administraciji ,,svako jutro razgovarao telefonom” kako se pohvalio Njujork tajmsu pred kraj devedesetih, Gelbard nije prekinuo ni nakon odlaska iz Klintonove administracije. U poslove našeg premijera uključen je direktno, preko EFT Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića. EFT je dugo bila ekskluzivni uvoznik električne energije u Crnu Goru i umalo projektom Buk- Bijela nije potopila Taru. Protiv EFT su se vodili brojni postupci u Srbiji, Velikoj Britaniji… Gelbardu nije prvi put da se ,,zbog biznisa” nađe u Crnoj Gori i kad je već tu, progovori koju lijepu o našoj demokratizaciji. Crnogorski zvaničnici ga svaki put, prime i upoznaju sa državnim poslovima. Nakon jedne od posljednjih Gelbardovih posjeta, izbila je afera oko novih identifikacionih dokumenata, kad je Ministarstvo unutrašnjih poslova naprasno odbilo ponudu francuske firme, napravivši međunarodni skandal. Naknadno posao je dobila američka Data kard. Gelbard, čija firma pravi američke pasoše, demantovao je da je uključen u taj posao, uz objašnjenje da je ,,zakasnio”. Gelbard se pohvalio tada da nam je on ,,doveo Aman Rizorts”, zakupca Svetog Stefana.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ