U momentu kada optužnice za ubistvo Iva Pukanića, podignute istovremeno u Zagrebu i Beogradu, potresaju Balkan i njegove isprepletane skupine organizovanog kriminala, čiji je jedan krak duvanska mafija, crnogorski premijer Milo Đukanović stao je uz svog prijatelja Stanka Subotića Caneta i najavio tužbu protiv Đuzepea Šelzija. Stanko Subotić Cane, u istrazi koja se vodi u Bariju je osumnjičen a u Beogradu optužen kao šef organizovanog zločinačkog udruženja, koje je krijumčareći cigarete oštetio za stotine miliona državne budžete Italije i Srbije. Duvanski posao, koji se odvijao preko Crne Gore, odnio je i brojne živote u nerazriješenim ubistvima, od kojih su neka počinjena na crnogorskim ulicama. Đuzepe Šelzi jedan je od najuglednijih italijanskih tužilaca, koji trenutno vodi istragu u procesu protiv premijera Italije Silvija Berluskonija, u aferi Seksgejt, koja bi mogla odnijeti političku glavu italijanskom broju jedan. Šelzi je godinama vodio istragu protiv Đukanovića i njegovih bliskih prijatelja i saradnika. U optužnici koju je sastavio u Bariju stoji: ,,Milo Đukanović je bio potpuno svjestan svega što se događalo u Crnoj Gori, kao i posljedica za Italiju i druge članice EU. Bio je toga svjestan jer je u to bio umiješan i u tome imao direktan interes. Lično je bio svjestan velikih iznosa novca koji su izvlačeni od šverca cigareta kroz italijansku mafiju. Njegova pohlepa za bogatstvom napravila ga je toliko neprincipijelnim da se harmonizovao sa italijanskom mafijom. Otišao je toliko daleko i osigurao zaštitu bjegunaca koji su bili traženi u Italiji, zanemarujući pravne norme. To je radio kroz aparat državne bezbjednosti.”
U optužnici na više stotina strana, može se između ostalog pročitati, kako su iznošeni novci iz Crne Gore, kojim avionima i na koje su račune polagani, ko je sve koristio sredstva tog ,,državnog tranzitnog posla”. Među računima su i oni Đukanovićevih bliskih i intimnih prijatelja i prijateljica (vidi faksimil), na koje su se slivali milioni. Brojni detalji optužnice, svjedočenja, otkrivaju da je Milo Đukanović nadgledao i kontrolisao taj posao, a da je glavni operativac bio Stanko Subotić Cane.
Italijanski tužilac Đuzepe Šelzi izjavio je početkom juna za vašingtonski Centar za javni integritet da je Đukanović organizovao, promovisao i vodio „organizaciju mafijaškog tipa”.
U premijerskom satu početkom ove sedmice, Đukanović je otkrio svoju istinu – da je Đuzepe Šelzi ,,neovlašćeno vodio istragu”! Nije međutim objasnio od koga je italijanski tužilac trebalo da dobije dozvolu. Od osumnjičenih Đukanovića, Subotića, ili možda naših tužiteljica, koje se ni sporadično nijesu bavile duvanskim poslovima, iako su te akcije predmet više regionalnih, evropskih i svjetskih pravosuđa.
A onda je na tvrdnju predsjednika opozicionog PZP, Nebojše Medojevića, da bi premijer trebalo da podnese ostavku, jer je u isto vrijeme bio na čelu države, Vlade i organizacije, te da ga je od optužnice u Bariju spasio imunitet, Đukanović odbrusio: ,,Nikad se nijesam pozivao na imunitet”. Dodao je i da će Šelzija – tužiti.
Na primjedbu opozicionog lidera Andrije Mandića, da se ne odriče Stanka Subotića, svog prijatelja, Đukanović je u parlamentu saopštio: ,,Pitam se koliko je ljudi koji sjede u ovoj sali svojevremeno bilo ili je možda i danas osumnjičeno. Da li je to razlog da zbog toga treba prekinuti komunikaciju? Što se mene tiče nije.”
Subotić, međutim, nije samo osumnjičen. On se od 2007. godine krije od srpskog pravosuđa. Prvooptuženi je u predmetu Stanko Subotić i ostali. Na crvenoj je potjernici Interpola.
Đukanovićev kum i bivši savjetnik Ratko Knežević, izjavio je više puta da je Subotić u nekoliko navrata u posljednje vrijeme boravio u Crnoj Gori, u svojoj vili na Svetom Stefanu i u diskoteci Maksimus u Kotoru, gdje je ugovarao poslove. Prema tim tvrdnjama, Subotić je navodno pokušavao da proda vilu, koja je prije nekoliko dana na zahtjev srpskog pravosuđa zaplijenjena. Policija je demantovala tvrdnje da ima saznanja o Subotićevim boravcima u našoj zemlji.
Knežević je u više navrata osumnjičio Đukanovića i Subotića da stoje iza brojnih ubistava koja su pratila duvanske tranzite. Nedavno je isljednicima iz Zagreba i Beograda predao pismo iz 2001, u kome obavještava tadašnjeg crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića o prijetnjama koje mu je u tom razdoblju indirektno odaslao Subotić.
Knežević je u intervjuu koji je sredinom sedmice emitovala TV Vijesti rekao: ,,Đukanović, Barović i Subotić odlučuju o životima u Crnoj Gori”, ponovio je, uvodeći u priču još jednog duvanskog bosa iz Šelzijeve optužnice – Veselina Barovića. ,,Knežević ima problem jer misli da mi je hobi da ubijam ljude”, našalio se Đukanović. Istovremeno je optužio svog kuma, medije i kritičare da su: „šizofreničari, balkanski nesrećnici, koji trućaju budalaštine”.
Gazda je malo nervozan.
Ivo Pukanić, suvlasnik zagrebačkog Nacional ubijen je zbog svog novinarskog rada, da bi bio onemogućen u javnom iznošenju svojih novinarskih saznanja o djelovanju više kriminalnih grupa i njihovoj međusobnoj povezanosti. To je konstatacija u optužnici koju je hrvatski Ured za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije (USKOK) podigao početkom sedmice. Optužnica je podignuta protiv šest osoba, za koje se tvrdi da su kao pripadnici zločinačke organizacije, iz koristoljublja usmrtili Pukanića i njegovog saradnika Nika Franjića, prije godinu dana u eksploziji u centru Zagreba.
Gotovo istovremeno tužilaštvo Republike Srbije je u Beogradu za ubistvo Pukanića i Franića podiglo optužnice protiv Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam, Željka Milovanovića i Milenka Kuzmanovića. U Zagrebu je to učinjeno protiv Roberta i Luke Matanića, Amira Mafalanija, Bojana Gudurića, Slobodana Đurovića, ali i opet protiv Milovanovića.
Svi optuženi se nalaze u pritvoru, izuzev Gudurića, za koga se sumnja da se krije u nekoj od zemalja u regionu. U obje optužnice se predlaže produženje pritvora za sve okrivljene.
Srpsko Specijalno tužilaštvo Jocića tereti da je organizator osmočlane međunarodne kriminalne grupe ,,čiji su pripadnici iz Srbije, Hrvatske i BiH za novčanu nagradu od najmanje milion i po eura” ubili suvlasnika Nacionala i njegovog saradnika. Jociću, Milovanoviću i Kuzmanoviću na teret se stavljaju krivična djela u saizvršilaštvu, zločinačko udruživanje i teško ubistvo za šta je zaprijećena maksimalna kazna do 40 godina zatvora.
Hrvatski USKOK tereti optužene da su kao pripadnici zločinačke organizacije usmrtili Pukanića i Franjića. Na teret im se stavljaju dva teška ubistva, teško djelo protiv opšte sigurnosti i udruživanje, gdje je takođe zaprijećena kazna do 40 godina zatvora.
U hrvatskoj optužnici na 30.000 stranica, navodi se da je u prvoj polovini 2008. na teritoriji Srbije Jocić organizovao ,,zločinačku organizaciju za izvršenje teških krivičnih djela u Srbiji i zemljama u okruženju”. Dodaje se da je Slobodan Đurović po nalogu njegovog kuma Jocića, za 1.500.000 eura organizovao ubistvo Pukanića.
,,Pukanić je ubijen kako bi bio onemogućen da u štampanim i elektronskim medijima u Hrvatskoj i okolnim zemljama iznosi saznanja o djelovanju više kriminalnih grupa i njihovoj povezanosti”, izjavio je za beogradski dnevnik Večernje novosti Vuk Đorđević iz USKOK-a.
Kako saznaje beogradski Blic srpsko specijalno tužilaštvo sumnja da je ubistvo Pukanića naručila osoba koja je za to platila milion i po eura grupi Sretena Jocića. U srpskoj optužnici se, međutim, ne otkriva ime naručioca. ,,Istraga u Srbiji nije završena i još se traži naručilac ubistva Pukanića”, kazao je izvor Blica blizak istrazi.
Tokom istrage koja se vodila u Hrvatskoj jedna osoba je dobila status svjedoka-saradnika. U Županijskom sudu ovaj svjedok je kazao da je motiv Pukanićevog ubistva njegovo pisanje, kao i svjedočenje u Italiji o ,,duvanskoj mafiji” i, kao organizatora likvidacije navodno je označio Stanka Subotića Caneta, koji je sve demantovao.
Iz Hrvatske su Beogradu dostavljeni svi dokazi i podaci do kojih su došli tokom otkrivanja činjenica vezanih za Pukanićevo ubistvo. Na osnovu tog materijala, ali i uz pomoć podataka koje je sakupila srpska policija, zaključeno je da postoji sumnja da je Jocić organizovao kriminalnu grupu, koja je po njegovom nalogu 23. oktobra 2008. godine postavila eksplozivnu napravu na parkingu u dvorištu zgrade NCL grupacije. I u Srbiji je svjedočio čovjek, veteran duvanskih poslova u Crnoj Gori. Dnevnik Dan je otkrio da je riječ o Srećku Kestneru. Isti svjedok je svjedočio i u Zagrebu.
Kako se navodi u optužnici iz Zagreba, Sreten Jocić je u prvoj polovini 2008. u Srbiji stvorio zločinačku organizaciju koja bi na teritoriji bivše Jugoslavije ,,odrađivala” najteža krivična djela. On je članu grupe i svom kumu Slobodanu Đuroviću naložio da organizuje ubistvo Pukanića.
Đurović je od maja do oktobra 2008. godine sa Robertom Matanićem dogovorio da oko sebe okupi najpovjerljivije osobe i izrade plan. U taj posao je ubrzo uključen Robertov brat Luka i Mafalani. Njihov zadatak je bio da nabave uređaje za praćenje i stalno prate novinara. Osim toga, obezbijedili su i smještaj za Milovanovića i Gudurića koji su bili zaduženi za neposrednu likvidaciju i zbog toga su specijalno došli u Zagreb. Sa sobom su donijeli eksploziv i oružje.
Prema optužnici, na zajedničkim sastancima u stanu Roberta Matanića u Zagrebu, a na osnovu kretanja Pukanića, ,,pao” je dogovor da ovaj bude ubijen 23. oktobra 2008. na parkingu lista Nacional. Ova lokacija je izabrana pošto su je nekoliko dana ranije nadzirali Luka Matanić i Mafalani.
Na tim sastancima, prema optužnici, bio je i Đurović koji je donosio novac, plaćao troškove nabavke oružja, opreme za praćenje automobila. Po nalogu Joce Amsterdama, on je lično nadzirao pripreme za ubistvo.
Nedjelju dana poslije ubistva Pukanića i Franića, hrvatska policija je u akciji Balkan ekspres uhapsila dvojicu Matanića, Mafalanija i Đurovića. Iza rešetaka se našao i Milenko Kuzmanović zbog sumnje da je u Hrvatsku donio eksploziv, kao i falsifikovana dokumenta za braću Matanić kako bi pobjegli iz zemlje. Kuzmanović je poslije 55 dana pritvora pušten na slobodu jer tada nije bilo dovoljno dokaza. Ponovo je uhapšen 30. maja ove godine u Beogradu.
Milovanović je odmah poslije ubistva uspio da pobjegne iz Hrvatske i nekoliko mjeseci se uspješno krio. Uhapšen je 31. maja 2009. u Beogradu pošto ga je locirao MUP Srbije. Gudurić je nestao i do danas nije uhvaćen. Za njim je hrvatski MUP raspisao nagradu od 100.000 kuna (više od 10.000 eura?)
Dva dana poslije podizanja optužnice protiv Sretena Jocića i sedmorice okrivljenih za ubistvo Ive Pukanića, Nacional je objavio na svom sajtu niz potpuno nepoznatih detalja o tom zločinu, do kojih se došlo tokom jednogodišnje istrage.
,,Optužnica potvrđuje teze da je atentat planiran u Budvi u Crnoj Gori, a moguće je da je u Crnu Goru uplaćen i dio novčane nagrade za atentatore. U februaru 2009. isljednici su uspjeli da dođu do informacije da je na račun Đurovića u Crnogorskoj komercijalnoj banci 2. oktobra 2008, 21 dan prije atentata na Pukanića, uplaćena doznaka u iznosu od 780.760 eura. Sada se sumnja da bi to mogao biti dio novca koji je stigao od naručitelja atentata”, piše Nacional.
Iz crnogorskog tužilaštva, potvrđeno je postojanje te sume na računu Slobodana Đurovića, kao i da je provjerama utvrđeno da se nije radilo o pranju novca. Nije, međutim, saopšteno da li je crnogorsko tužilaštvo utvrdilo porijeklo i otkud novac na računu Đurovića.
U optužnici je precizno rekonstruirano da su Đurović i Robert Matanić krajem septembra 2008. zajedno boravili u Crnoj Gori. To otkriva njihova međusobna telefonska komunikacija, SMS poruke dobrodošlice u Crnu Goru koje je Đurović primio 24. septembra 2008. na svoj iPhone.
Berislav Jelinić, jedan od urednika Nacionala, izjavio je da je Dušan Erceg, koji je poslije puštanja iz zatvora dao iskaz USKOK-u, jedan od prvorazrednih svjedoka. ,,On dokazuje da se ubistvo planiralo puno prije nego što se to mislilo.”
U prošlom broju Monitor je objavio da je Dušan Erceg, posvjedočio da je, navodno, vidio snimak načinjen prije Pukanićevog ubistva na kome se u Budvi, na Slovenskoj plaži u nekom restoranu: Robert Matanić, Slobodan Đurović, Branimir Brano Mićunović i Radojica Božović. Taj snimak je sada, kako je Monitor već objavio pozivajući se na izvore iz Zagreba, a niko nije demantovao, u posjedu Državnog odvjetništva Hrvatske.
U optužnici se navodi da je 27. septembra 2008. u 00:26 sati Matanić iz Hrvatske ušao u Crnu Goru u automobilu marke folksvagen registracijskih oznaka KC 963-DT, a napustio je 29. septembra u 00:02 sati na istom graničnom prelazu dva dana kasnije.
Sada su sve oči uprte u Sretena Jocića. Hoće li Jocić, kojem sada prijeti 40 godina zatvora, progovoriti o naručiocima?
Obruč se steže, rasplet počinje.
Hronologija prema Nacionalu
,,U petak 28. marta 2008. Đukanović je dao iskaz italijanskom tužilaštu u Bariju. Đukanović je na pitanja isljednika odgovarao šest i po sati. Tom prilikom pozvao se na puni diplomatski imunitet kao crnogorski premijer. Vijest o njegovu iskazu u Bariju prenijeli su mnogi svjetski mediji, jer je veoma rijetko da premijer neke države mora u inostranstvu da odgovara kao optuženi za mafijaško udruživanje. Đukanović i njegov advokat Enriko Tučilo prve su dvije osobe koje su poslije devet godina istrage vidjele na čemu se zasnivaju optužbe za šverc cigareta protiv Đukanovića i njemu bliskih osoba. Samo su Đukanović i Tučilo mogli iz prve ruke vidjeti da je Ivo Pukanić, ubijeni predsjednik Uprave NCL Media grupe, imao veoma značajnu ulogu u tom postupku”, naveo je Nacional.
,,Samo 11 dana nakon Đukanovićeve posjete italijanskim istražiteljima na Pukanića je izvršen prvi atentat. Bilo je to 9. aprila 2008. nešto prije ponoći ispred njegova stana u Ilici 107. Potom su drugi, puno organizovanije i profesionalnije ubice, započeli pripremu drugog atentata na Pukanića”, primijetio je Nacional.
Nacional nastavlja da je, 5. oktobar 2008, nekoliko nedjelja uoči drugog atentata na Pukanića, većina medija na području bivše Jugoslavije prenijela vijest da je Direkcija za borbu protiv mafije u Bariju zatražila pokretanje sudskog postupka protiv većeg broja osoba, među kojima i nekih bliskih suradnika Mila Đukanovića. ,,Naročito se napomenulo da Đukanović nije optužen samo zato što uživa diplomatski imunitet. Na optužnici se našao i Stanko Subotić Cane, koji je odnedavno pod sve većim pritiskom srpskih vlasti zbog postupka koji se tamo protiv njega vodi, takođe zbog šverca cigareta”, naveo je nedjeljnik koji je osnovao Ivo Pukanić.
U ponedjeljak se činilo da će Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima. U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i „jedinstvenog PES-a“. Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa. Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte
Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.
U ponedeljak se činilo da će Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja). Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu. U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament ističe 5. januara naredne godine. U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.
Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog izbora čelnika ANB-a. Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast. Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu. Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud. I otvori šampanjac. Vlasti su brujale o izdaji. Iako im je tekovine sve teže razlikovati od tekovina DPS-a.
Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali jedan tehničkiproblem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom. No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.
U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu. Osvanuo je tvit predsjednika Milatovića da budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES . I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud preko noći jedinstveni PES i građanski centar, blok vlasti i Milatovićev blok sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“. Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.
Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi. On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.
Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.
“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast. Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.
Učinak pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.
Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću, pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga. Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.
Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“. Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili. Ko je koga izbavio i od čega. Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES. Da li je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.
Teško da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati, ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana, oko formiranja vlasti u Podgorici, vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .
Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu. Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.
I Brisel je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske. Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine, pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.
U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.
Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.
Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“
Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude…
Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.
Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.
Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.
Prethodno je, na dan oslobođenja (dan opštine) Pljevalja, Vraneš obilježio polažući vijenac na mjesto na kome su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine. “Pomolili smo se Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu”, poručio je. Nije mu smetalo što su među tim “herojima” i počinioci nepojmljivih zločina koje Pljevljaci dobro pamte.
Pomenimo, za primjer, Boža Bjelicu. Kod njega je, nakon likvidacije 1951., pronađen popis sa 54 žrtve. Ili Josif Babić, kome se sudilo za više od 500 ubistava. On je na sudu priznao i opisao 219 zločina. Najzanimljiviji je, može biti, sveštenik Milorad Vukojičić koga je Srpska pravoslavna crkva 2005. godine proglasila za “sveštomučenika postradalog za živu veru”. Vukojičić, u Crnoj Gori poznatiji kao Pop maca (nadimak nije dobio po maloj mački nego po velikom čekiću) osuđen je na smrt nakon što je optužen za 57 ubistava od kojih je većinu počinio klanjem. Maca se branio da je sve radio u strahu od Bjelice, Babića i njima sličnih.
Kada se Milosava Strunjaš iz Pljevalja obratila Sinodu SPC povodom kanonizacije popa Mace s pitanjem: „Može li ubica biti svetitelj“, odgovorio joj je sekretar Sinoda, protođakon Momir Lečić, obavještenjem da se Sinod „ne bavi istoriografskim analizama i ovlašćenjima“.
Drugi su zadaci i ciljevi njima na umu. Poput odlikovanja dodijeljenog Vranešu na ovogodišnjoj proslavi Svete Petke, gradske slave u Pljevljima. “U slozi i bratskoj ljubavi da čuvamo, radimo, gradimo naša Pljevlja, naše srpske zemlje, naše Kosovo i Metohiju. Da svakog momenta znamo da su sva naša stradanja zakopana u jednu grobnicu na Kosovu i Metohiji. Draga braćo i sestre, dogodine u Prizrenu”, poručio je razdragani laureat.
Sada se, nakon najnovijih optužbi za promociju četnika i njihovih zločina, Dario Vraneš brani objašnjenjima da je njegova “ideja borbe za slobodu i bolji život vanvremenska”. A kritike doživljava kao dokaz da “vrijeme diskriminacije još nije prošlo.”
Kovačević i Vučurović ćute. Šta bi objašnjavali, uostalom?
Marka Kovačevića ovdašnja javnost zna koju godinu duže od njegovog kolege iz Pljevalja. Samo mjesec dana nakon što je postao predsjednik Opštine Nikšić (maj 2021.) zadobio je regionalnu prepoznatljivost ponavljajući: “Nije bilo genocida u Srebrenici”. Uprkos tome što je negiranje ratnih zločina krivično djelo, Viši sud u Podgorici ga je oslobodio tih, ali i optužbi za izazivanje vjerske i nacionalne mržnje.
Uslijedilo je Kovačevićevo razračunavanje sa himnom Crne Gore. Njeno intoniranje prvi čovjek Nikšića pozdravio je ispruženim srednjim prstom. Što se u istražnom postupku pretvorilo u “malo duže namještanje sata na ruci”. Pa je nikšićko tužilaštvo odbacilo prijavu tamošnje policije.
A Kovačević je nagrađen poslaničkim mjestom u Skupštini Crne Gore. Nezakonito, tvrde u ASK-u, pošto poslanik ne može pokrivati druge javne funkcije. Pa šta onda? “Nekako lijepo stoji predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da Švabama to smeta”, podijelio je Kovačević jednu od prvih impresija iz parlamenta, aludirajući na porijeklo poslanika DPS Oskara Hutera i zgradu administracije koja je upravljala teritorijom Crne Gore nakon njene nasilne aneksije od strane Srbije.
Pošto je vidio da može, Kovačević je podigao ljestvicu netrpeljivosti. U govoru povodom obilježavanja 166 godina od bitke na Grahovu, obratio se političkim neistomišljenicima a, po nekim interpretacijama, i svim građanima Crne Gore drugih vjera i nacija. “Bićemo strpljivi, čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku sa pitanjem jesmo li braća. A ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda ćemo bogami u budućnosti prema njima i postupati kao prema Turcima“.
Evo šta je uslijedilo: trebalo je da prođu 33 dana prije nego što je nadležno tužilaštvo formiralo predmet protiv Kovačevića (16. jula). Još dva mjeseca putovao je njihov zahtjev Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore da se Kovačeviću ukine imunitet. Od tada čekamo odluku parlameneta. “O tome ćemo odlučivati kad se steknu uslovi”, kazala je predsjednica Odbora Jelena Nedović (PES). “Stvar je administrativne prirode”. Baš jeste.
Ni Jovan Vučurović nije zalutao na fotografiju čete male… ”Poslanik Jovan Vučurović je u Skupštini Crne Gore negirao genocid u Srebrenici, tvrdio da ‘Crnogorci ne postoje’, a u nekim od ranijih istupa sa omalovažavanjem je govorio o jednoj od najmarginalizovanijih društvenih grupa – LGBT populaciji”, konstatovali su krajem 2020. iz civilnog sektora, protiveći se odluci da se Vučuroviću povjeri funkcija predsjednika Odbora za ljudska prava i slobode. Pogriješili su. Pošto može biti da su ga baš ti i takvi stavovi kvalifikovali da ga 30-to avgustovska većina prepozna kao pravog čovjeka na pravom mjestu.
S vremena na vrijeme on pritvrdi kako nijesu pogriješili. Kao nedavno, kad se obratio učesnicima protesta pred podgoričkom Gimnazijom koji su tražili ostavku/smjenu direktorice te škole. Njegove supruge. “Ako su krenuli, ako žele nečiju glavu, onda moraju biti spremni i na svoju žrtvu… Svakako, biće dočekani onako kako se dušmanin uvijek dočekivao u Crnoj Gori, Brdima, Krivošijama, Staroj Hercegovini…”, napisao je Vučurović. I institucije su zaćutale.
Ispalo je kao da je najnovija prezentaciji neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati po nešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“, napisao je Spajić na mreži X. Onda su se, po službenoj dužnosti, oglasili i Vranešovi koalicioni partneri.
Opštinski odbor PES u Pljevljima saopštio je da ne podržava “retrogradnu politiku”. Iz URA su poručili da “ne žele da daju legitimitet za njegove poteze kojima Pljevlja i Pljevljake stavlja u negativan fokus javnosti”, dok su Demokrate pozvali “sve funkcionere” da se u javnim saopštenjima i objavama “uzdržavaju od sadržaja koji će uzrokovati podjele”. I iz SNP-a su poručili da ostaju čvrsto na građanskom političkom kursu.
Dakle, nema razloga za brigu. Dogodine u Prizrenu. Ovaj, u Briselu. Milan Knežević, obećao je, na leđima nosi jednoga od onih što ne budu kadri stići na svojim nogama. Mada, on sumnja u opoziciju. Njegovi su, računa, spremni.
Iz vlade (resornog Ministarstva) brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice
Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.
Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.
Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.
Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.
Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.
Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.
“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid u ponuđeni dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.
Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.
“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.
“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “ Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”
Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”
Ministar Radunović sve je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.
Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu poruku shvatili na takav način.
“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.
Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.
Na kraju, Velje brdo je došlo kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.
Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici
Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom mišljenju.
“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:
– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;
– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;
– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;
– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.
Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice