Povežite se sa nama

MONITORING

Čije su naše crkve

Objavljeno prije

na

Nakon događaja na Preobraženije, 19. avgusta, kada je na Njegušima, uz prisustvo policijskog kordona, došlo do rasprave i jurnjave između vjernika Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve, svi su saglasni samo u jednom – teže posljedice su opet izbjegnute igrom slučaja. Ima li država Crna Gora namjeru da propisima uredi odnose između podijeljenih pravoslavnih vjernika – pitanje je koje je na dnevnom redu od kada je 1993. obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva. O tome nema pouzdanih naznaka. DRŽAVA I CRKVA: Propise o odnosu države i crkve u doba “zajedničkih država” donosile su vlasti u Beogradu. Crkvenim „ujedinjenjem” 1918. prestali su da važe propisi koji su definisali autokefalnost (samostalnost) i kanonsko ustrojstvo Crnogorske crkve s mitropolijskim dostojanstvom: Ustav Svetoga Sinoda (1903), Ustav pravoslavnih konsistorija (1904) i Zakon o parohijskom svještenstvu (1909). Raspušten je Crnogorski Sv. Sinod, vladika na Cetinju je, poslije više vjekova, postavljan na katedru odlukama izvan Crne Gore, a dvije od ukupno tri eparhije Crnogorske crkve su ukinute.
Ni nakon 1945. i djelimične obnove državnosti, NR Crna Gora nije samostalno uređivala odnose sa crkvom. Od 1953. to je područje definisao savezni Osnovni zakon o položaju vjerskih zajednica. Tek je novim saveznim propisima iz 1976. ostavljen prostor da tadašnje republike, uključujući i SR Crnu Goru, svojim zakonom, djelimično regulišu odnose s vjerskim zajednicama.
Raniji Ustav RCG iz 1992. predviđao je da postoje: Pravoslavna crkva, Islamska zajednica i Rimokatolička crkva. Dok je do 2001. pri Vladi Crne Gore postojalo Ministarstvo vjera službeno je, kao Pravoslavna crkva, na bazi tadašnjeg političkog oportuniteta priznavana samo Mitropolija crnogorsko-primorska.
Važeći Ustav Crne Gore, iz oktobra 2007, u čl. 14 ne izdvaja posebno ni jednu crkvu ili vjersku zajednicu, iako jamči prava slobodnog ispovijedanja vjere: „Vjerske zajednice odvojene su od države. Vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova”.

AUTOKEFALNOST: Srpska jerarhija je, tokom rasprave o novom Ustavu, bezuspješno predložila da se posebno imenuju vjerske zajednice, da one „samostalno uređuju svoju unutrašnju organizaciju”, kao i da “država poštuje i ne povređuje status i ustrojstvo crkava i vjerskih zajednica”. Ali, iako su odbacile prijedlog srpske jerarhije, promijenjenim ustavnim rješenjem crnogorske vlasti na kratak rok nijesu osporile ekskluzivni status Mitropolije crnogorsko-primorske. Ona je i dalje, kao eparhija Srpske crkve sa sjedištem u Beogradu, ostala dominantna vjerska zajednica u Crnoj Gori. Iz susjedne Srbije se tako i sada kontroliše najveći broj od oko 700 pravoslavnih crkava i svi manastiri u Crnoj Gori, nepokretna dobra, kao i pokretna imovina, svetinje i relikvije.
Ukoliko tako ostane u budućnosti, Crna Gora bi bila jedina država u vaseljeni koja, kao većinski pravoslavna, nema svoju pomjesnu autokefalnu crkvu. Takvo stanje ne može imati adekvatno kanonsko, crkveno ili političko objašnjenje. Ustrojstvo nezavisne države definiše i ustrojstvo neke pomjesne pravoslavne crkve. To je 1922. bio razlog koji carigradski patrijarh Meletije IV navodi u tomosu i propratnim aktima o priznanju autokefalnosti novoformiranoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Vaseljenska patrijaršija je, u pogledu teritorijalnog ustrojstva autokefalne crkve, tada obrazložila kako se „crkvena pravila mijenjaju prema političkim pravilima”. Kraljevina Crna Gora je nestala s međunarodne pozornice a nova država, Kraljevina SHS i sve njene nasljednice, zaključno sa Državnom zajednicom SCG – mogle su imati samo jednu autokefalnu crkvu.

STANJE NAKON REFERENDUMA: Reakcija Srpskog Sinoda na obnavljanje nezavisnosti Crne Gore je bila odluka, identična rješenjima za druge dvije nezavisne države, Hrvatsku i BiH, o obrazovanju Episkopskog savjeta Prvoslavne crkve u Crnoj Gori, pod predsjedništvom mitropoita Amfilohija (Radovića). Odluke se nose na potvrdu Arhijerejskom saoboru u Beogradu i nema govora o tome da je Episkopski savjet zametak ili zamjena za Sv.Sinod koji imaju autokefalne crkve. Februara 2008. mitropolit Amfilohije u Carigrad patrijarhu Vartolomeju nije ponio tomos srpskog Arhijerejskog sabora o dodjeljivanju autokefalije za svoju eparhiju u Crnoj Gori, već za autonomiju Ohridske arhiepiskopije u Makedoniji (koju tamošnja vlast ne priznaje).
U Amfilohijevom Episkopskom savjetu nalaze se i episkopi Joanikije (Mićović), Jovan (Purić), Grigorije (Durić) i Filaret (Mićović). Svi oni su na čelu srpskih eparhija koje ovdje imaju sjedište ili iz susjednih država djeluju na teritoriji Crne Gore. Episkopi Purić, Durić i Filaret Mićović nijesu ni crnogorski državljani. Delegaciju Episkopskog savjeta je u decembru 2006. službeno i na sva zvona primio predsjednik Filip Vujanović.
Iz tog tabora balsfemična retorika prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi je ostala nepromijenjena. Amfilohije je (Večernje novosti, novembar 2006), na pitanje „da li se nešto generalno promijenilo za Crkvu poslije referenduma”, kazao: „Nikakvih promjena nije bilo, život ide dalje”. Ali, suprotne ocjene naknadno je saopštio protojerej Velibor Džomić. On je u tekstu Mitropolija crnogorsko-primorska nakon razdvajanja Srbije i Crne Gore (april, 2008) napisao da se “od 21. maja 2006. i formalno, radi jasno određenog cilja, pristupilo postupku ustavno-pravnog delegitimisanja Pravoslavne crkve u Crnoj Gori”.

PRAVNI STATUS: Za razliku od Mitropolije crnogorsko-primorske, Crnogorska pravoslavna crkva je, nakon više bezuspješnih pokušaja, januara 2000. regulisala svoj status pravnog lica u Crnoj Gori. Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica SR Crne Gore iz 1977. godine još uređuje to područje i prema njemu crkve ili vjerske zajednice postaju pravna lica prijavom u područnoj jedinici MUP-a.
Pravni savjet Mitropolije je prošle godine indirektno potvrdio da ova eparhija, prema aktuelnom crnogorskom zakonodavstvu, nema status prijavljene crkve ili vjerske zajednice i pravnog lica. Tvrdi se kako je status “pravnog lica” Mitropolije star 750 godina – što je definicija koju crnogorski pravni sistem ne poznaje, ali ga toleriše. Pravni savjet u svom saopštenju iz aprila 2008. decidno tvrdi: “Crkvenim Ustavom su određena pravna lica crkve a ne državnim zakonima”.
Unutrašnje ustrojstvo i okvir djelovanja Mitropolije crnogorsko-primorske – a ona pod tim imenom, kao eparhija podložna Patrijaršiji u Beogradu, službeno postoji tek nakon 1918. godine – definisani su Ustavom Srpske crkve, najprije iz 1931. i 1947. godine. Mogućnost da postane pravno lice u crnogorskoj državi ova Mitropolija posljednjih decenija ima i po Ustavu Srpske crkve, koji u čl. 5 predviđa kako su, osim Patrijaršije, pravna lica eparhije (mitropolije ili episkopije), crkvene opštine, manastiri, zadužbine i fondovi, a prema potrebi i hramovi.
Ali, tu mogućnost ona nikada nije iskoristila. Važeći crnogorski Zakon o vjerskim zajednicama jerej Džomić (magistar prava, tezu odbranio na izvjesnom Nedržavnom i samostalnom Trgovačkom Univerzitetu u Novom Sadu) smatra „rigidnim”. Džomić kao svijetli primjer navodi – pogađate! – Srbiju, koja je „1993, dakle, za vrijeme Miloševića, donijela zakon o prestanku važenja određenih zakona i drugih propisa” i “kojim je komunistički Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica SR Srbije, zajedno sa drugim prevaziđenim zakonima iz komunističkog perioda stavila van snage”.
Srbija je zakonski (2006.g.) priznala kontinuitet Srpske crkve sa pravnim subjektivitetom iz prošlosti – sa Načertanijem o duhovnoj vlasti Knjaževstva Srbskog (1836.g.) i Zakonom o Srpskoj pravoslavnoj crkvi Kraljevine Jugoslavije (1929.g.). Kako je postojeći „rigidan” i „komunistički”, da li bi novi crnogorski zakon o crkvama i vjerskim zajednicama mogao ignorisati istorijsko nasljeđe pravnog subjektiviteta i imovinskih prava kanonske Crnogorske crkve kao autokefalne?

IMOVINSKI SPOR: U odgovoru na pitanje zbog čega se Mitropolija crnogorsko-primorska ovdje nikada nije registrovala (prijavila u skladu sa zakonom), vjerovatno se kriju politički razlozi ignorisanja zakona crnogorske države. Ali, „prkos” Mitropolije crnogorsko-primorske nije se odnosio i na cnogorske imovinske katastre u kojima su u periodu od 1996. do 2001. obavljeni upisi vlasništva koji su sada osporeni. Nakon što je prošle godine Uprava za nekretnine obavila ispravke upisa u katastre za desetine crkava u cetinjskoj opštini, ministar finansija Igor Lukšić je poništio rješenje o ispravkama. Upravni sud je zimus donio odluku da je na Srpsku crkvu nezakonito upisivana imovina „bez dokaza o prethodnom pravu svojine nad njima”, pa je poništeno Lukšićevo rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Pokrenuti su postupci i za ispravke drugih grešaka upisa vlasništva srpskih eparhija u katastrima.
„Crkvena imovina je do danas ostala u anahronom statusu plemenske, seoske ili bratstveničke imovine ili komunice. U katastrima svaka crkva ili manastir su upisani kao pojedinačno pravno lice sa posebnim matičnim brojem”, kaže za Monitor Stevo Vučinić.
Hoas u katastrima se ogleda i u apsurdu da je Beogradska Patrijaršija, kao pravno lice registrovano u Srbiji, upisana kao vlasnik i ostrva Moračnik u Skadarskom jezeru! Takva “imovinska prava” srpskih eparhija obezbjeđuju i nemalu finansijsku korist. Na primjer, privatizacijom hotela Avala u Budvi (vlasnici Stanko Subotić i Bepler i Džejkobson) HTP Budvanska rivijera, čiji je predsjednik Upravnog odbora Svetozar Marović, vansudskim poravnanjem (ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru) se 2001. obavezala da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj isplati 628.174 njemačkih maraka.
Dalje imovinske aspiracije Srpska crkva je pokazala kroz proces restitucije. Srpske eparhije u Crnoj Gori su do avgusta 2007. podnijele 129 prijava sa zahtjevom za povraćaj ili naknadu “više hiljada hektara” i “više stotina zgrada crkvenih opština i manastira”.

 

STEVO VUČINIĆ, ODBOR ZA PROMOCIJU INTERESA CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
Crkvenu imovinu proglasiti državnom


MONITOR:
Da li je srpska eparhija – Mitropolija crnogorsko-primorska, registrovana, po važećim propisima, kao pravno lice u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: SPC nije prijavljena u Crnoj Gori, već u Srbiji. To je i dokaz da našu državu smatra dijelom prostora Srbije. SPC nije pravno lice u našoj državi. Mogla bi ga steći, ali samo na temelju propisa o sticanju svojstva stranih pravnih lica koja imaju sjedište u inostranstvu. Riješen status pravnog lica je preduslov za sticanje svojstva pravnog lica u prometu – dodjeljivanje žiro-računa, matičnog broja, PIB-a i slično. No, iako SPC nije zakonski stekla status pravnog lica, žiro-račun joj je dodijeljen najobičnijim pisanim, privatnim mišljenjem bivšeg i pokojnog republičkog sekretara za zakonodavstvo Rajka Milovića krajem 1990-ih. Sa pravnog stanovišta, SPC u Crnoj Gori je, dakle, lice u prometu koje ilegalno posluje.

MONITOR: Da li su u Crnoj Gori registrovane kao pravna lica druge tri srpske eparhije koje takođe djeluju u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Nijedna od njih u Crnoj Gori nije registrovana kao pravno lice . Ali, na srpske eparhije iz Trebinja i Prijepolja upisana su vlasnička prava nad našom državnom teritorijom i crkvama u opštinama Bijelo Polje, Pljevlja, a u Herceg-Novom na SPC se vodi gradsko groblje i zemljište i crkve na Sutorini.

MONITOR: Kolika je nepokretna imovina nad kojom SPC ima upisano vlasništvo u katastru Uprave nekretnina CG?
VUČINIĆ: Službenici katastra su na SPC prepisali ukupno 12.000.000 metara kvadratnih. U cetinjskoj, podgoričkoj, barskoj, danilovgradskoj i nikšićkoj opštini i svi manastiri, crkve, čak i seoska groblja uzakonjeni su u isključivoj nadležnosti opština, odnosno mjesnih zajednica. Budvanska i kotorska crkvena imovina je jednom polovinom zadržala postojeći status pojedinačnih pravnih lica pod kompetencijama sela i bratstava, a druga polovina je 2001. godine neosnovano upisana na SPC.

MONITOR: Kako vidite zakonsko rješenje kojim bi država definisala imovinski status pravoslavnih crkava i nepokretnosti u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Upisi u katastare na SPC obavljani su bez pisanih dokaza o vlasništvu, rješenja ili sudskih presuda. U nadležnosti Vrhovnog državnog tužioca je da pokrene postupak zaštite državnog interesa u vezi crkvene imovine koji je nezakonitim upisom povrijeđen. Skupština Crne Gore bi jednim aktom trebalo da svu crkvenu imovinu uzakoni kao državnu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025.

 

Nakon dužeg zatišja i maratonskog izviđaja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koji traje još od novembra 2017.godine, Afera Možura je opet aktuelna. Ali,  tamo odakle je sve krenulo – u Barseloni, Španija.  Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023.godine. Kol Palau traži nadoknadu štete i gubitaka u visini od 75 miliona eura od Audax Renovables (kotiranog na španskoj berzi) zbog koruptivnih mahinacija sa projektom izgradnje VE Možura. Nakon što je Kol Palau preko advokata iznio optužbe i prateću dokumentaciju (u koju je naš list imao uvid), Audax je 30. oktobra prošle godine poslao odgovor na optužbe negirajući ih. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odlučio da postoji osnov sumnje za iznesene optužbe i odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025.

Osim Kol Palaua, i njegov bivši crnogorski partner Vladimir Vanja Popović je 28. avgusta ove godine podnio krivičnu prijavu protiv Audax-a španskoj Nacionalnoj komisiji za tržište (Comision Nacional del Mercado de Valores -CNMV), koja vrši regulaciju finansijskog tržišta i kompanija na berzi, i specijalnom tužiocu za korupciju i organizovani kriminal. Popović je optužio Audax za prevaru Audax-ovih (Fersinih) akcionara, zloupotrebu položaja, organizovanje kriminalne grupe, podmićivanje državnih funkcionera (u Crnoj Gori), utaju poreza i međunarodnu korupciju.

Kol Palau i Popović su očigledno potražili pravdu u Španiji nakon jalove pravne bitke u Crnoj Gori pokrenute još 2012. Oni su pred Osnovnim sudom u Podgorici tražili da im Audax nadoknadi obećane honorare od po 800 hiljada eura uz pripadajuće kamate shodno ugovoru i obimnoj prepisci između tadašnjih predstavnika Ferse i njih. Iznos se odnosi na dugogodišnje posredovanje kod crnogorskih vlasti u ime Ferse.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze

Objavljeno prije

na

Objavio:

U priču o smjeni Lazarevića  uključili su se  i vlast i opozicija.   Opozicija  pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru prvenstveno struktura bivšeg Demokrtskog fronta da preuzmu komandovnje vojskom, što vlast negira. Milatović insistra da se radi o pokušaju politizacije vojske, a njegovi oponenti da predsjednik preko Savjeta pokušava  da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici

 

Sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost, održana krajem prethodne sedmice, zbog pisma načelnika generalštaba (GŠ) Zorana Lazarevića članovima vrhovne komande, u kom je  optužio ministra odbrane Dragana Krapovića za „djelovanje koje šteti Vojci Crne Gore i urušava njenu borbenu gotovost“, okončana je – pauzom.

“Današnja sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost je pauzirana, i biće nastavljena kad to dozvole agende članova Savjeta”, saopšteno je iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića. Milatović je zaslužan za pauzu u slučaju Lazarević, višemjesečnom sukobu na relaciji ministar odbrane – načelnik generalštaba, ali i sukobu unutar samog Savjeta za odbranu.

Predsjednik je  ponovo na Savjetu odbio da podrži Lazarevićevu smjenu, na kojoj već duže instistira ministar Krapović. Premijer Milojko Spajić i predsjednik parlamenta Andrija Mandić podržavaju Krapovićev predlog.

Milatović je navodno na posljednjoj sjednici tražio  da se „spusti lopta“, i da Krapović odustane od zabrane koju je postavio Lazareviću vezano za aktivnosti u inostranstvu. Krapović je odbio da povuče  odluku, insistirajući da se ponaša u okviru nadležnosti.

Sukob na relaciji Krapović – Lazarević kulminirao je nakon što je načelnik generalštaba saopštio da mu je ministar zabranio aktivnosti u inostranstvu. Lazarević je to nazvao atakom na njegovu oficirsku čast i dostojanstvo, a zabrana je bila i jedan od povoda njegovog pisma članovima Savjeta.

„Ubijeđen sam da Krapović i neko još uz njega smišljeno urušava sistem odbrane države… Razlog pisanja pisma je što se on miješa u komandovanje vojskom i preuzima nadležnost Savjeta i moju. Drugi razlog je jer mi je zabranio odlazak u inostranstvo, na konferencije vojnog komiteta EU i jednog tijela NATO-a, tako da će prvi put u višegodišnjem trajanju ovih tijela, stolica Crne Gore ostati prazna. To je slučaj bez presedana i bruka za državu Crnu Goru, i ja o tome neću da ćutim”, naveo je Lazarević u pismu.

U službenoj zabilješci koju je dostavio Savjetu za odbranu i bezbjednost, obrazlažući svoju odluku o zabrani Lazarevićevih aktivnosti u inostranstvu, ministar odbrane tvrdi da je Lazarević u septembru, tokom učešća na sastanku NATO Vojnog komiteta u Pragu,  negativno govorio o radu Vlade, nekim članovima Savjeta za odbranu i bezbjednost, te političkoj situaciji u Crnoj Gori. Krapović tvrdi da je Lazarević tako izašao iz svojih nadležnosti. Lazarević je te navode negirao.

Prije kulminacije sukoba, činilo se da će smjena Lazarevića proteći kao i neke od ranijih smjena oficira na tim pozicijama, bez medijske pompe. Tako se odigrala smjena načelnika GŠ nakon pada vlasti Demokratske partije socijalista, u vrijeme kada je Milo Đukanović bio na čelu Savjeta za odbranu, a avgustovski pobjednici preuzeli dva mjesta u tom tijelu.

Ministarka odbrane Olivera Injac tada je smijenila  petanestak oficira, među kojima i tadašnjeg načelnika GŠ Dragutina Dakića . Smijenjeno je još dvanaest oficira ranga od majora do brigadnog generala, i dvojica podoficira, takođe uz obrazloženje da su ispunili uslove za penziju. Nezvanično, govorilo se da  ministarka “raščišćava”  ono što je u svom mandatu napravio bivši ministar odbrane iz redova DPS Predrag Bošković, koji je navodno protivzkonito i vanredno unaprijedio veliki broj pripadnika vojske. Injac je tada saopštila da je u 2020. bilo unaprijeđeno  175 vojnih lica, a od toga “nevjerovatnih 131 vanredno unaprijeđenih”.  Među njima u oktobru 2020.  vanredno je unaprijeđen u čin brigadnog generala i Zoran Lazarević.

Smjena petnestak oficira prošla je bez većih problema. Milo Đukanović, prvo nije prihvatio smjenu Dakića, pozivajući se na proceduralne propuste u načinu na koji je smjena obavljena, ali je nekoliko mjeseci kasnije, na proljeće 2021. prihvatio tu odluku. Umjesto Dakića za načelnika GŠ tada je izabran brigadni general Milutin Đurović, na predlog tadašnje ministrice Injac.

Ministar Krapović je predložio smjenu Lazarevića u avgustu ove godine, uz obrazloženje da je potrebno podmlađivnje VCG, te da je Lazarević ispunio uslove za penziju u skladu za Zakonom o vojsci.  Milatović nije prihvatio predlog, uz ocjenu da predlog za smjenu Lazarevića nije dovoljno obrazložen.

Lazarević je ispunio uslove za penziju ove godine, ali mu je prema odluci Filipa Adžića produžena služba do 2025.  Adžić je bio koordinator tog sektora  u vrijeme manjinske vlade Dritana Abazovića, a nakon smjene ministra odbrane Raška Konjevića, koji je Lazarevića i predložio za načelnika GŠ u junu 2022.  Taj izbor  prihvatili su Abazović, tada premijer i Đukanović kao predsjednik države i Savjeta.

Krapović  je za poziciju načelnika GŠ planirao pukovnika Miodraga Vuksanovića. Vuksanović je nacionalni predstavnik Crne Gore u sjedištu NATO-a u Monsu pri Savezničkoj komandi za operacije (ACO). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, Komandno-štabnu školu u SAD 2011. i Školu nacionalne odbrane u SAD 2016.  O njegovom izboru se nije stiglo ni raspravljati.

Priča o smjeni Lazarevića i potencijalanom izboru novog načelnika GŠ odigravala se paralelno sa sukobom Milatovića i Spajića, koji se prelio i na rad Savjeta za odbranu, čije sjednice su više puta bile predmet spora i odgađanja.

Lazarević je početkom septembra  uputio pomirljivo pismo Milatoviću, tražeći od njega da prihvati Krapovićevu odluku. U pismu je saopštio  da je 35 godina časno službovao, da ne želi da bude teret nikome, te da smatra da VCG ne treba da bude u fokusu zbog političkih prepucavanja.  No, već narednog mjeseca,  sukob načelnika GŠ i ministra odbrane rasplamsao se u medijima, a potom stigao i do pravosuđa.

Lazarević je podnio  tužbu Osnovnom sudu u Podgorici protiv Krapovića zbog diskriminacije. Ministar odbrane je  informisao vrhovnog držvnog tužioca Milorada Markovića  o “saznanju o vršenju nezakonitih radnji od strane načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadnog generala Zorana Lazarevića”.   Krapović je u javnost izašao i sa detaljima navodne zloupotrebe vojnog transporta u privatne svrhe od strane Lazarevića.

U priču su se uključili i vlast i opozicija. Pitanje načelnika GŠ postalo je   tema i partijskih saopštenja.  Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru nove vlasti, prvenstveno strukutra bivšeg Demokrtskog fronta da preuzme komandovanje vojskom. Vlast to negira. Milatović tvrdi da se radi o pokušaju politizacije vojske koji on neće dozvoliti.  Njegovi oponenti tvrde da Milatović tako pokušava i da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici.

Politizacija Vojske, međutim,krenula je mnogo ranije. Analitičar geopolitike i general u penziji Blagoje Grahovac tvrdi da su od 2006. godine svi generali u crnogorskoj vojsci unapređivani protivzakonito po potrebi DPS-a. “Iz toga su se izrodile posljedice koje danas trpimo”, kaže Grahovac.

On smatra da Lazarevića treba udaljiti sa dužnosti, “a odgovorna vlast bi trebalo da pokrene prekršajni i krivični postupak protiv bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, koji je potpuno inficirao biće Vojske Crne Gore”.

Lazarević je, prema informacijama Monitora, dva puta vanredno napredovao, u čin potpukovnika i u čin brigadnog generala.

Prije 13 godina, Ranko Krivokapić,  dok  je bio predsjednik Skupštine i član Savjeta za odbranu i bezbjednost,  usprotivio se predlogu tradašnjeg ministra odbrane Bora Vučinića (DPS) da Lazarević bude vanredno unaprijeđen u čin brigadnog generala.

Vučinić je  2011.  Savjetu predložio vanredna unapređenja Lazarevića,  pukovnika Rifeta Kosovca i kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića, tadašnjeg komandanta Mornarice VCG, iako niko od njih nije, kako su pisali mediji, ispunjavao formalne uslove za redovno napredovanje. Krivokapić je  tražio dodatne informacije o postupanju Lazarevića u  sukobu Ministarstva odbrane i Sindikalne organizacije VCG koju je predvodio Nenad Čobeljić. Neki od pripadnika VCG koji su tada dobili otkaz, Lazarevića su u medijima prozivali da ih je navodno, kao Srbe, šikanirao i diskriminsao na nacionalnoj osnovi.

Lazarević je 2016. godine kao pukovnik, po odluci tadašnjeg načelnika GŠ admirala Dragana Samardžića, stupio na dužnost vojnog savjetnika u Misiji Crne Gore pri NATO. Do čina brigadnog generala je stigao je tek 2020.,kada ga je zajedno sa još 135 pripadnika VCG, u viši čin unaprijedio Predrag Bošković, uoči parlmentarnih izbora na kojima je DPS izgubio vlast.  Vučinić i Bošković danas su najglasniji u odbrani Lazarevića.

Politizacija VCG, kao i ostalih institucija, nema pauzu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TROVANJE RADNIKA U LUCI BAR: Sistem tihog ubijanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučaj povećanog nivoa olova u krvi 58 radnika barskog Port od Adria otkrio je nesposobnost institucija da pravovremeno pomognu i suoče se sa ovim problemom. Objelodanio je i to da se godinu dana krilo da su u okruženju Luke Bar koncentracije olova i arsena veoma visoke. Koncentracija kancerogenog i po zdravlje opasnog arsena je čak deset puta veća u odnosu na normalu

Kod lučno-transportnih radnika u barskom Port of Adria koji rade pretovar rude, olovnih koncentrata i cinka, prije dvije sedmice utvrđen je povišen nivo olova u krvi. I to ne mali, 58 od 63 testirana radnika ima vrijednost od 40 do 119 mikrograma, a tolerisana vrijednost olova u krvi čovjeka je 28 mikrograma po litru.

Zabrinutost radnika i njihovih porodica nije našla na adekvatnu reakciju u zdravstvenom, a ni ostalim državnim sistemima. Obraćali su se  izabranim ljekarima, jedan od njih i Institutu za javno zdravlje, ali pomoć nijesu dobili. Iz Instituta za javno zdravlje saopštavaju da su dobili dopis od jednog od njih i da vjeruju da su ,,kolege iz nadležnih zdravstvenih ustanova preduzele sve nepohodne mjere”.

Podaci o ugroženosti radnika ne bi se ni saznali, jer nadležni dom zdravlja nema mogućnost analize krvi na prisustvo teških metala, da turska kompanija koja upravlja Port of Adria nije svoje radnike testirala u privatnim klinikama. Saopštili su i da su nakon što su dobili rezultate, koji su pokazali da određeni zaposleni imaju nivo teških metala u krvi znatno iznad dozvoljene granice, konsultovali kliniku i dogovorili dodatne testove u Berlinu koji će ukazati na sljedeće korake – moguće liječenje i neophodne terapije ako bude bilo potrebno.

I dok su radnici čekali, tek kada su mediji objavili ovu vijest, reagovali su i nadležni. ,,Obzirom na slučajeve trovanja olovom u kompaniji Port of Adria, zahtijevam hitnu istragu i preduzimanje odgovarajućih mjera zaštite svih radnika“, poručio je ministar pomorstva Filip Radulović i pozvao sve nadležne organe da se hitno uključe i ispitaju slučaj, jer je ugrožavanje zdravlja zaposlenih neprihvatljivo. ,,Svaka odgovorna strana mora snositi posljedice”, zaključio je Radulović.

Da se osim retorički i aktivno uključi u ovaj slučaj, ministra je pozvao predsjednik Sindikata saobraćajnih djelatnosti Crne Gore, dipl. inženjer saobraćaja Veselin Pantović. On je podsjetio da su se podjelom Luke Bar dobile dvije konkurentske firme – jedna državna luka Bar, a druga privatna kojom od 2014. rukovodi turska kompanija Global Ports. ,,One se, za relativno malu količinu tereta sa ovog gravitacionog područija, bore za svaku tonu i prihvata se rad čak i bez postojanja adekvatne tehnologije, kao što je to trenutno slučaj sa pretovarom rude cinka i olova”,  ukazao je Pantović.

Ipak, nakon ministrove prozivke, institucije su se uključile. Iz Ministarstva zdravlja saopštili su da preliminarni rezultati nijesu za brigu: ,,Radi objektivnog informisanja javnosti, obavještavamo vas i da prvi rezultati analiza koje su poslate institutu u Beogradu ukazuju da se radi o hroničnom procesu te vrijednostima olova u krvi koje su u granicama dozvoljenog u odnosu na profesionalni angažman i izloženost zaposlenih na ovom radnom mjestu”.

Nakon toga je  prva grupa pregledana u utorak u Kliničkom centru Crne Gore, a zatim su upućeni u Beograd, na Institut „Dr Dragomir Karajović“, specijalizovanu ustanovu za medicinu rada i zaštitu stanovništva od jonizujućeg zračenja i profesionalne toksikologije.

A onda se ispostavilo da nijesu ugroženi samo pregledani radnici. ,,Na osnovu rezultata mjerenja koje je izvršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja tokom prvog ciklusa mjerenja u 2023. godini u okruženju Luke Bar, koncentracije olova i arsena veoma su visoke i koncentracija arsena, čak deset puta veća u odnosu na propisanu ciljnu vrijednost”, saopštio je za TVCG direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić.

On je kazao i da je Institut za javno zdravlje popisao mjere koje treba da se sprovedu i ekološka inspekcija bi trebalo da, ukoliko je došlo do tih velikih prekročenja, zatvori izvor zagađenja. ,,Preporuka jeste da građani, oni koji ne moraju da idu u to područje, oko Luke Bar, da izbjegavaju dok se ne sprovedu sve mjere koje budu naložila ekološka inspekcija”, zaključio je Gazdić.

Na činjenicu da su građani Bara na opasnost od trovanja obaviješteni sa godinu dana zakašnjenja, reagovao je gradonačelnik ove opštine Dušan Raičević. ,,Odgovornost svih na rukovodećim pozicijama u preduzećima koja obavljaju pretovar tereta u Luci Bar, ali i nadležnih državnih institucija je negdje zakazala i omogućila da se ovo kontunirano trovanje sakriva duže od godinu dana od očiju javnosti, a za to će neko morati da odgovara i pruži odgovore građanima Bara i njihovim porodicama”, naveo je Raičević.

Iz institucija opet imaju spreman odgovor – zatvaranje kompanije Port of Adria u ovom trenutku nije opcija, a koncentracije teških metala oko Luke Bar su ove godine dovedene u granične vrijednosti, izjavila je ekološka inspektorka Slavena Vuković.

Ona je priznala da je bilo prekoračenja tokom 2023, kao i 2022. godine, ali, saopštila je, Ekološka inspekcija redovno prati rad na području Luke Bar, gdje kompanije Luka BarPort of Adria vrše pretovar ruda. Navela je da prema Luci Bar pokrenuta i krivična prijava ODT-u u Baru: ,,Očekujemo četvrto mjerenje u 2024. i ja vjerujem da će nalaz biti mnogo bolji. Očekujem da ODT odreaguje na našu krivičnu prijavu koja je podnesena 5. februara ove godine, nijesam dobila nikakav poziv iz tužilaštva. Očekujem reakciju Agencije za zaštitu životne sredine koja ne reaguje od 3. maja 2023. godine osim putem medija, kao juče. U mom radu dosta zavisi kako će se oni odrediti da bih ja mogla dalje preduzimati upravne postupke”.

Stanovnici barskog naseljna pored Luke od 2019, upozoravaju na zagađenje koje svakodnevno osjećaju. Obraćali su se Luci Bar, opštini, Agenciji za zaštitu životne sredine, nevladinim organizacijama… Protiv državne Luke Bar podnijeli su krivičnu prijavu, a sada prijavu najavljuju i protiv turske kompanije.

Iz državne kompanije Luka Bar još nijesu saopštili da li su i njihovi radnici testirani i da li su kod njih otikrivene povišene vrijednosti olova u krvi. Što je za očekivati budući da se radi o istom poslu na istom prostoru.

Izjava direktora Agencije Gazdića da je tokom protekle godine u okruženju Luke Bar koncentracija arsena čak 10 puta veća u odnosu na propisanu vrijednost, izaziva dodatnu zabrinutost. Otvara pitanje da li su se radnici testirali i na prisustvo arsena, koji je dosta opasniji od olova. Arsen je opasan po život, vezuje za probleme rada srca, disanja, organa za varenje, jetre, nerava i bubrega. Kancerogen je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo