Prije petnaestak dana, javile su razne novine – njemačka ministarka zdravlja Ula Šmit našla se u nevolji: u Španiji je ukraden njen službeni automobil. Tako je njemačka javnost saznala da je ministarka na ljetovanje u špansko ljetovalište Alikante otputovala avionom, dok je njen vozač prešao 2.400 kilometara da bi joj se ,,našao pri ruci”. Izbio je skandal, ankete su pokazale da gotovo 70 odsto Njemaca smatra da ministarka treba da podnese ostavku zbog neracionalnog trošenja novca poreskih obveznika. Reagujući na kritike javnosti Ministarstvo zdravlja je objavilo da je ministarka koristila vozilo i privatno i službeno i da će biti ,,obračunato sve što je bilo privatno”. U Parlamentarnom odboru za budžetska pitanja rekli su kako moraju znati da li je ministarka racionalno koristila službeni automobil. Iz Udruženja poreskih obveznika pitali su da li je njemačka ambasada u Španiji mogla da gospođi Šmit obezbijedi vozilo i da li bi poreske obveznike manje koštalo da je iznajmila automobil sa vozačem. Baš cjepidlače ti Njemci. Drugo smo mi. Naša široka demokratija obuhvata neprikosnoveno pravo državnih činovnika da sve što je službeno čuvaju i paze, kao svoje. I koriste, dabome. Aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava već nekoliko mjeseci snimaju i objavljuju fotografije službenih automobila u raznim neslužbenim akcijama. Počelo je objavljivanjem fotografija snimljenih tokom maja – nedjeljom u popodnevnim satima – na parkinzima tržnog centra Delta City. Onda je prigrijalo pa su službena auta poslužila da se trkne do Bečića, Jaza ili Žabljaka.
Inicijativa je 2. juna podnijela prvu krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv više N.N. lica zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno korišćenja državnih vozila u privatne svrhe. Pozvali su se na član 421. Krivičnog zakonika Crne Gore kojim je definisano krivično djelo ,,posluga”: ,,Ko se neovlašćeno posluži novcem, hartijom od vrijednosti ili drugim pokretnim stvarima koje su mu povjerene u službi ili na radu u državnom organu, privrednom društvu, ustanovi ili drugom subjektu ili radnji ili ove stvari drugom neovlašćeno da na poslugu, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina”. Nema glasa od državnog tužioca.
Korištenje državnih automobila za privatne poslove nije samo kažnjivo po zakonu, već se ne uklapa ni u vladine mjere štednje zbog ekonomske krize. ,,Treba smanjiti troškove reprezentacija, ili čak ukinuti sva nepotrebna putovanja, korišćenje službenih vozila svesti na najmanju mjeru”, objasnio je potpredsjednik Svetozar Marović. Nije ostao dužan ni potpredsjednik i ministar finansija Igor Lukšić – objasnio je da vladini funkcioneri mogu ići na službena putovanja samo nakon što dobiju posebno odobrenje Vlade, te da se troškovi reprezentacije, korišćenja telefona i goriva svode na minimum. Kud ćeš minimalnije nego skoknuti do Bečića, stvarno.
Izvršni direktor Inicijative mladih za ljudska prava Boris Raonić za Monitor kaže da je riječ o ,,enormnim rashodima, kojih ljudi nijesu svjesni”. Prema podacima objavljenim u vrijeme kad su uvedene nove registarske tablice, državne institucije u Crnoj Gori koriste
1. 210 motornih vozila pod oznakama „CG” i „MN”. Da se zna ko se borio za Crnu Goru. U organima lokalne samouprave registrovana su 392 službena vozila. Po jedno u Plužinama i Šavniku, u Glavnom gradu ih se vozika – 97.
Iako je na sajtu Inicijative objavljeno blizu 60 fotografija, prema Raonićevim riječima, dosad se samo jedna osoba javila da u poluprivatnom razgovoru razjasni pod kojim okolnostima je na neobičnom mjestu snimljen automobil koji službeno koristi. Jasna je vladajuća logika – ko vas slika dok na kupanje idete službenim autom, nije zabilježio vaše nepočinstvo, nego se drznuo da ugrozi vaše pravo na privatnost. Kupače u državnim limuzinama ovdašnja javnost ne osuđuje, nego im se divi ili im zavidi. I kraj.
Ovdje nezamislivo
Britansku Vladu ovoga ljeta ozbiljno je uzdrmao skandal oko troškova članova Vlade i poslanika koji su uzimali novac poreskih obveznika da bi platili troškove održavanja svojih domova, bazena, automobila i sličnog. Naslovi o članovima parlamenta koji traže da im se pokriju troškovi za najrazličitije potrebe – od stanarina i kredita koje su već otplatili, do bizarnih troškova kao što su računi za kupovinu keksa, nabavku hrane za pse, zamjenu sijalica – izazvali su pravi bijes građana. Pljuštale su ostavke. Britanska ministarka unutrašnjih poslova Džeki Smit izvinila se naciji nakon što je „zabunom” u zahtjevu ministarstvu za refundiranje troškova podnijela i račun za porno filmove koje je gledao njen suprug. „Žao mi je što sam prilikom potraživanja troškova za Internet navela i televizijski paket koji su činili takvi filmovi. Čim sam saznala da sam to uradila, preduzela sam hitne korake da obavijestim nadležne institucije”, izjavila je. Ona je takođe naglasila da će sav novac biti vraćen. Dva sporna filma koštala su deset funti. Na kraju je ministarka objavila da se povlači ,,zbog porodice”. Ostavke je podnijelo pet ministara i više nižih činovnika. Objašnjenja je davao i britanski premijer Gordon Braun. Prema pisanju medija, on je rođenom bratu tokom dvije godine platio oko 7.300 eura za čišćenje stana. Braunov potparol je izjavio da su premijer i njegov brat dijelili čistačicu. Endrju je plaćao čistačicu, a Gordon je njemu davao naknadu za svoj dio troškova, tako da Endrju Braun nije imao nikakve finansijske dobiti. Svaka sličnost sa nekom drugom braćom je isključena. Prije nekoliko godina švedska ministarka trgovine Marija Borelijus podnijela je ostavku nakon što su je mediji optužili da je izbjegla da plati puni porez za ljetnjikovac koji je kupila na jugu Švedske. Ministarka je, takođe, optužena da je zaposlila ženu za čuvanje djece, za koju nije platila socijalna davanja. Dva dana kasnije ostavku je ponijela i ministarka kulture Sesilija Steg Čilo zato što je štampa otkrila da ministarka 16 godina nije plaćala TV pretplatu, a poreskoj službi nije prijavila da je zaposlila dadilje koje su joj čuvale djecu.
Kosara K. BEGOVIĆ