Pitaju me neki ljudi zašto ne reagujem na kritike koje u većini crnogorskih medija pljušte po meni i druga dva člana Ekspertske grupe za standardizaciju crnogorskog jezika. Ništa od tih „kritika” ne smatram naučnom kritikom. Zato ne priznajem kritičarsko pravo njihovim autorima. Opšte pravo na javnu riječ mora biti poduprto odgovarajućim znanjem da bi bilo priznato kao kritičarsko pravo. Ovdje toga nema, jer niko od „kritičara” nije pokazao meritornost u brojnim pitanjima standardizacije crnogorskog jezika. Za sticanje tog prava potrebno je pokazati mnogo više znanja i karaktera nego što ga imaju ti živijalni „kritičari”. Kakvog onda smisla ima polemisati s onima koji u stvarima crnogorske lingvistike pokazuju neznanje koje ne bi smjeli pokazivati ni njihovi studenti? Čemu polemika s kolumnistima koji o stvarima jezika ne znaju ništa? Ko bi trošio vrijeme na izvještače i one koji su ih poslali da izvještavaju s dvije konferencije na kojima je obznanjen Pravopis crnogorskog jezika koji je sačinila Ekspertska grupa kad nijesu umjeli, mogli, htjeli ili smjeli da prenesu ono što su tamo čuli i „dobili na papiru”? Za novinare, kolumniste i intelektualce opšte prakse manje-više nije ni bitno što se petljaju u ono što ne znaju, jer oni ni ne smjeraju na neko ozbiljnije kritičarsko pravo. Nažalost, kritičarsko pravo nijesu zaslužili ni oni koji su u lingvističkom smislu formalno najobrazovaniji. Mislim na grupu profesora s nikšićkog Filozofskog fakulteta koje su bile članice bivšega Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika. Da se nijesu glaskale u javnosti istrajao bih u stavu da, zbog viših interesa utemeljenja crnogorske lingvistike, nikako ne treba javno kritički analizirati njihove verzije pravopisa i gramatike crnogorskog jezika. Tako se ne bi šire ni saznalo kako su slabašne njihove profesure, nego bi se diskretno doškolovale uz rad s Ekspertskom grupom. Istina, ni poslije ono malo treska koje su proizvele u medijima nemam posebnu želju da nad njihovim lingvističkim neznanjem izvodim čas anatomije. Izvešću ovdje samo početni rez razotkrivanja. Nikšićke profesorese crnogorske lingvistike ne znaju koliko potencijalnih, a koliko realizovanih glasova ima štokavski sistem, pa onda ni crnogorski jezik kao pripadan tom sistemu?! Neznanje nikšićkih profesoresa o jeziku koji su namjerile da normiraju, da se poslužimo nečuvenom analogijom, uporedivo je s neznanjem univerzitetskog profesora astronomije koji ne zna koliko planeta ima Sunčev sistem, ali je odlučan da ima stav o statusu Plutona! Ko ne vjeruje da one to ne znaju predočiću mu verziju pravopisa koju su sačinile. Još bi bolje bilo da profesorese ne čekaju na mene ni na djelovanje rešeta vremena, nego da same objave svoj „uradak” od pravopisa i gramatike. Imala bi se čemu Crna Gora grohotom smijati!
Za poduku profesoresama i crnogorskoj javnosti evo mišljenja Ekspertske komisije o tom pitanju: „Štokavski sistem, naprimjer, ima 36 potencijalnih fonema. Toliko ih imaju i bošnjački (bosanski) i hrvatski i srpski, pa onda i crnogorski. Razlika je između crnogorskoga i ostalih (spomenutih) jezika u tome što je on realizovao 33, a ostali, spomenuti, 31 potencijalni fonem. Za sve su njih ostali potencijalni (nerealizovani) zvučni fonemi (prema nezvučnima c, f i h). Crnogorski jezik dakle nema ni više ni manje potencijalnih fomena od bošnjačkog (bosanskog), hrvatskog i srpskog. Razlika između njega i ostalih (spomenutih) u tome je što je on realizovao i meke foneme ś i ź (prema tvrdima š i ž)”.
Uzdam se u razum profesoresa. Dobro bi bilo da i sebe i mene poštede od nevolje objavljivanja gomile „naučnih” gafova koje su načinile u svom pokušaju da sačine pravopis, pravopisni rječnik i gramatiku crnogorskog jezika. Iz njihovog vlastitog „serviza” (sic!) može im se natočiti nepodnošljivo puno čaša pelina.

Milenko A. PEROVIĆ