Povežite se sa nama

FOKUS

Ko plaća srbovanje

Objavljeno prije

15 godina

na

Uoči transformacije Srpske narodne stranke (SNS) u Novu srpsku demokratiju, Andrija Mandić je, u podgoričkom kafiću Baron, imao sastanke sa izvjesnim Bracom Baturanom, „čovjekom iz prvog štiha Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)”.  „Zapravo, Mandić je razgovarao, po ko zna koji put, sa jednim od najboljih operativaca i prvim čovjekom jedne od uprava ove tajne službe”, izvještava 23. jula na svom blogu Dobrilo Dedeić, bivši poslanik i funkcioner SNS-a. Iz konteksta dvije decenije duge istorije političkog organizovanja Srba u Crnoj Gori, Dedeićeva polemika je nastavak dokumentovanja raspada izvorne Narodne stranke, osnovane maja 1990. uz potporu tadašnje Službe državne bezbjednosti. Sve je više dokaza kako je partijsko srbovanje u Crnoj Gori često objekat navigacije državnih organa pod kontrolom Demokratske partije socijalista. Svjedočanstva o tome je objavio dr Novak Kilibarda, kasnije potpredsjednik Vlade i diplomatski predstavnik u Sarajevu. Najbliži Kilibardin stranački saradnik iz 1990-ih, Predrag Drecun, sada je član Odbora direktora Prve banke CG.

Prvobitna Kilibardina Narodna stranka se raspadala, godinama, najprije na niz epizodnih partija, dok Božidar Bojović nije 1997. oformio SNS, koja je ucijelo ostala do 2003. godine. Uslijedio je novi dramatični raskol. Nazvani mladi lavovi, Mandić, Dedeić i Goran Danilović, iz stranke su izbacili Bojovića a njegov sljedbenik, Ranko Kadić, na jednom raskolničkom skupu je pretučen, dok je nekoliko drugih aktivista zatražilo medicinsku pomoć. Tokom raskola razmijenjivane su optužbe o „saradnji s režimom”.

DEZODORANS SRBI: Opisivanje veza vrha Mandićeve stranke sa strukturama vlasti su dio Dedeićevog insajderskog štiva pod naslovom Kako je crnogorska ANB likvidirala SNS (na internet adresi: http://dobrilodedeic.wordpress.com/)
Kao član Odbora za bezbjednost i odbranu u prethodnom skupštinskom sazivu, za pretpostaviti je da Dedeić ima izoštreniju predstavu o funkcionisanju ANB-a, koju kvalifikuje kao „neformalnu političku instituciju prvog reda”. Dedeić nema pouzdane podatke „da li je gospodin Baturan iz ANB-a jedna od veza Mandića koja mu je obezbijedila kvalitet informacija za nesmetano razbijanje SNS-a”, ali pretpostavlja kako njih dvojica u Baronu nijesu pričali o „dobrim ribama u gradu” ili „cijeni ograde oko sjedišta ANB-a”.
I Dedeić je sklon istorijskim paralelama, pa upoređuje Kilibardu i Mandića („dezodorans Srbi”) i tvrdi kako postoji „identičan razvojni politički put”, s tom razlikom što je „Kilibarda to radio dok je 1990-ih još uvijek bila žilava zajednička država, a Mandić perfidno dokusuruje Srbe u nezavisnoj Crnoj Gori”.
Priča o „dokusurivanju Srba”, piše Dedeić, počinje novembra 2008, kada je Mandić došao na sljedeću ideju: „Moramo da poćeramo sve avetinje i alkoholičare iz stranke, one što cuclaju lozu po opštinskim odborima”.
Mandić, užim krugovima poznat kao Rajo, telefonski je „oko Aranđelovdana” pozvao Dedeića, alijas Dola „povodom ideje o tansformaciji SNS-a”, izlažući mu prednosti života u Evropskoj uniji. Dedeić priznaje da je Mandiću tada kazao kako je „generalno saglasan, ali vidjećemo detalje”. Đavo je bio u tim „detaljima”, jer je Dedeić skeptičan „da ja i Mandić, koji smo koliko juče sazuli opanke iz Vaškova i Krnje Jele, ubijedimo, iznenada, prvo sebe, pa druge, da smo evropski integristi”.
„Dvadesetak dana” od okončanja svog „štrajka glađu” u Skupštini Crne Gore zbog priznanja nezavisnosti Kosova, Mandić se na ideju o transformaciji SNS-a „sjetio odjednom, iz malog mozga”. I Dedeić se pita: „Ne znam samo kako se ne sjeti tri mjeseca ranije, kada smo (na mitingu u Beogradu) gutali suzavac ‘braneći’ Radovana Karadžića. Mandić je tada, zajedno sa Vjericom Radetom, duetski šinuo po Borisu Evropskom Tadiću i proglasio ga izdajnikom Pive, Crne Gore, Srbije i Vaskolikog Srpstva”.

PIRAMIDA I CITROENI: Uslijedio je sastanak, Mandića i Dedeića, na kojem su pretresena pitanja o „transformaciji SNS-a”.
Dedeić je pokrenuo dilemu zbog čega je Danilović, predsjednik Izvršnog odbora SNS-a, 2007. u emisiji Piramida na Televiziji Atlas „spiskao” 27.000 eura stranačkog novca za vaučere da bi osigurao svoju pobjedu u telefonskom glasanju: „Mandić mi je na to odgovorio da ne zna stvarno zašto je trebalo Goranu da pukne 27.000 eura za Piramidu, u kojoj pobjeda ne znači ništa, sem što Atlas i Duško Knežević zgrću pare”. Navodno, Mandić je Dedeiću kazao kako „znamo Goranove slabosti, o njima smo pričali stotinu puta” i „poentirao saopštivši da je stranka vazda brinula o svojim funkcionerima, na primjer za potpredsjednika Slavena Radunovića, kome je omogućeno da SNS-u prodaje citroene i zarađuje novac za svoju firmu”.
Radunović je, skupa sa jednim „čovjekom iz DPS-a”, vlasnik firme Ofis centar, koja se bavi prodajom kancelarijskog namještaja i automobila citroen. SNS je, odlukom Danilovića, početkom 2007. stranačkim novcem, na lizing kupila čitav vozni park citroena od Ofis centra. Danilović je kasnije objasnio da su vozila „registrovana na SNS”. Prema imovinskim kartonima, supruge Mandića i Danilovića takođe voze citroene.
Dedeić navodi Radunovića kao jednog od inspiratora „transformacije
SNS-a” i citira Mandićeve riječi kako mu je žao „što Slaven sa nama nije trgovao po nekoj povlašćenijoj cijeni”, uz primjedbu da Dedeić mora „pod hitno položiti vozački, uzećemo ti odmah jedan citroen kod Slavena”.

PLJEVLJAK KRVNIK I SEOSKI POP: Prvi talas „transformacije”, tvrdi Dedeić, zahvatio bi uklanjanje ili disciplinovanje poslanika Novaka Radulovića i Novice Stanića, „iako Novica nije jučerašnji, to je Pljevljak krvnik, što bi rekli u mom kraju”.
„I meni, kao i Goranu, više je pun k…. priče šta je Novica doživio na auto-putu od Pljevalja do Podgorice i prepričavanja toga u okviru svake tačke dnevnog reda Skupštine”, požalio se Mandić.
Plan je, tvrdi Dedeić, opisao Mandić sljedećim riječima: „Goran će tražiti da se napravi nezvanični, povjerljivi spisak nepodobnih aktivista kojima ne treba dozvoliti da blamiraju novu stranku na terenu i da se u njega uvrste obojica, i Novica i Novak. Za cijelu operaciju Goran je obezbijedio pare. Nećemo štedjeti na pouzdane ljude. Treba organizovati ručkove i sastanke na kojima ćemo nas petorica i još desetak izabranih ljudi, koji će raditi samo ono što im se kaže, objašnjavati onim aktivistima, koje treba zadržati, prednosti transformacije. Otvorićemo račune u nekim kafanama i restoranima u Nikšiću i Podgorici, ili ćemo povjerenicima i predsjednicima odbora dati dio para”. Zbog takvih aktivnosti, izvještava Dedeić, Mandić mu je kazao kako je navodno „ovih dana Goran na ruke uzeo 200.000 eura”, ali nije navedeno od koga je Danilović dobio novac „na ruke”.
Procjena Mandića je da „postajemo velika firma, nemamo više vremena za ‘sitna crevca’, spletke”, što uključuje distanciranje od „seljoberskog ponašanja” i paroha Velibora Džomića, jer „bataljujemo svađe sa seoskim popovima”. Mandić je godinama u izvjesnom sukobu s Džomićem i daje instrukciju: „Kada vidite, ti i Budimir Aleksić, da vas zove Džomić, ne javljajte se, što dalje, što dalje…”.
Iako je svake godine gost kod Novaka Radulovića na krsnoj slavi, Mandić je navodno objasnio Dedeiću „kako je ovo politika, kome je do slava i crkve, neka uzme kandilo, dimi i mlatara njime”.

SRBOVANJE KOD DPS-a: Nakon što raščisti situaciju „na terenu”, Mandić je, svjedoči Dedeić, planirao da „počisti Socijalističku narodnu partiju” jer „slijedi igra živaca sa DPS-om”.
„Ja ću tražiti od ljudi iz DPS-a da ne prime Peca (Popovića) u predizbornu koaliciju, da ga odbiju zbog ‘nerealnih zahtjeva’, jer sve drugo bi nam dugoročno rušilo koncept. Ako se jedni Srbi uvale kod Mila (Đukanovića), neće biti mjesta za nas druge. Neka pobijedi DPS, samo neka se pogase male stranke. To je naša logika i najveći dobitak na sljedećim izborima”, kazao je Mandić a Dedeić navodi i njegove riječi kako su „pomagali i naši prijatelji iz Srbije, da nas DPS ispoštuje, a da mi ne talasamo mnogo i da ih ne diramo u kampanji”.
Prema Mandićevoj procjeni, „takva faza nas očekuje, dogovorena je na mnogo višem nivou”. I zbog svega toga, Mandić je, tvrdi Dedeić, kazao: „Gledajmo sebe, svoje porodice, DPS će vladati još deceniju. Hoćemo li da neko drugi uleti sa DPS-om, a mi da srbujemo sa strane”.
Dedeić je odlučio da ostane da srbuje „sa strane”. Nakon što je zimus napustio stranku, osnovao je novu i sa ostatkom nekadašnje Srpske liste nije uspio da pređe cenzus na izborima.
SNS, pod „evropskim” imenom Nova srpska demokratija (NSD), dobila je 29.000 glasova manje nego na prošlim izborima. U stranci je ostao Novica Stanić, ali ne i Novak Radulović.
Vrh NSD je, nakon četiri godine, konačno prijavio svoju imovinu, ali ne u potpunosti. Mandić nije prijavio porodične firme Paneli golda (proizvodnja boja i lakova) i Merlin Da-Kar (trgovina staklarijom i bojama), a Radunović, potpredsjednik stranke, nije prijavio vlasništvo u firmi Akvamarine (posredovanje u prodaji mašina, brodova i aviona).
Danilović je proljetos najavio tužbu protiv „nekih članova rukovodstva bivše SNS”, a na specijalnoj konferenciji za štampu je objasnio svoju imovinu kroz podizanje dva kredita -od ukupno 50.000 eura. Nakon toga, u maju, Danilović je podigao još jedan porodični kredit od 11.500 eura, sada ne više za citroen, već za kupovinu mazde – taj kredit nije prijavio.
Dedeićeva ispovijest nije okončana; najavljen je nastavak.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

NAŠ EVROPSKI PUT: Reformska agenda nereformska praksa

Objavljeno prije

3 dana

na

25 Oktobra, 2024

Objavio:

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je naša vlast obećala  kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka članstvu u Evropskoj uniji. I  da se prisjetimo i ko bi to trebalo da uradi, kada i kako

Evropska komisija (EK) odobrila je Reformsku agendu Crne Gore 2024 -2027. Crna Gora  se kvalifikovala za pristup novcu EU koji je predviđen „za reformu i rast“ zemalja kandidata u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. Riječ je o oko 385 miliona podrške podijeljene u bespovratna sredstva (110 miliona) i povoljne kredite (273,5 miliona). Ozbiljan novac. Tim prije što bi Crna Gora dio tog novca, oko 29 miliona eura, trebala dobiti do kraja godine, kao svojevrstan avans za obećane reformske korake.

Drugo je pitanje znaju li u EK za ovdašnje pravilo da majstorima pare nikada ne treba davati unaprijed, jer je najčešći ishod takve saradnje – nezavršen posao. Premijer Milojko Spajić djeluje kao da nema ni trunku bojazni da bi obećano moglo ostati neurađeno.  „Evropska komisija  odobrila je danas Reformsku agendu Crne Gore, čime je državi zvanično obezbijeđeno 383,5 miliona eura podrške“, saopštio je Spajić koristeći svoj uobičajen kanal komunikacije sa crnogorskom javnošću – društvenu mrežu X. “Što će, siguran sam, uz reforme koje ćemo sprovesti Crnu Goru učiniti spremnom za članstvo 2028. godine”.

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je to naša vlast obećala kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka glavnom cilju – članstvu u Evropskoj uniji.

„Radni tim je u nekoliko koraka definisanih metodologijom EU dostavljao unaprijeđene radne verzije predloga osnovnih reformskih mjera i koraka za njihovo sprovođenje EK“, navodi se u finalnoj verziji Agende s kojom su se u Briselu upoznali prije nego zainteresovana javnost u Podgorici. „Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu je na tehničkom nivou usaglašen 19. juna 2024. godine, nakon čega je razmotren i usvojen od strane Vlade 20. juna 2024. godine. Finalni Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu za Instrument EU za reforme i rast sadrži 32 indikativne prioritetne reformske mjere u okviru četiri oblasti politika, 14 podoblasti politika (sektora) i korake definisane kao neophodne za ispunjavanje reformi. Definisani koraci ujedno sadrže i pokazatelje uspjeha (indikatore), koji će biti osnov za praćenje napretka u sprovođenju reformskih mjera i procjenu EU o ispunjenosti uslova za dodjelu sredstava.“

Samo da se ne pokaže da bi ti indikatori (pokazatelji uspjeha) u bliskoj budućnosti mogli postati problem. Neke od preuzetih obaveza iz Reformske agende djeluju gotovo banalno. Odnosno, podrazumijevajuće.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REZULTATI POPISA: Svih nas ima

Objavljeno prije

1 sedmica

na

18 Oktobra, 2024

Objavio:

Svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se političari nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim (ne)skrivenim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori

 

 

Monstat nam je, u utorak, prezentovao prve pakete konačnih rezultata prošlogodišnjeg popisa, uključujući i statistički obrađene odgovore na tzv. identitetska pitanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti popisanih, i jeziku kojim se služe. Igra brojevima je počela.

Ovo su manje ili više precizno utvrđeni fakti.

U Crnoj Gori živi nešto manje od 624 hiljade stanovnika.  U odnosu na prethodni popis iz 2011, u plusu smo za nepune četiri hiljade stanovnika.

Prije nego zaključimo da li je to malo ili dovoljno, još jedan značajan podatak: prema popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori živjelo je 576 hiljada njenih državljana (4,5 hljada sa dvojnim državljanstvom). A tu je bilo i preko 50 hiljada stanovnika koji su imali državljanstvo neke druge države (28 hiljada), lica bez državljanstva (4,3 hiljade), stanovnika koji su bili u proceduri sticanja crnogorskog državljanstva (nepunih 13 hiljada) i više od 3,6 hiljada onih koji nijesu odgovorili na pitanju o državljanstvi.

Prošlogodinjim popisom registrovano je da u Crnoj Gori živi, opet, 576 hiljada njenih državljana (nepunih 11 hiljada sa dvojnim državljanstvom). A popisano je još 44 hiljade naših državljana „sa uobičajenim mjestom prebivališta u Crnoj Gori“ koji su se u vrijeme popisa nalazili na radu, boravku ili školovanju u inostranstvu. Možda se neko od njih i vrati kući.

Prema tim podacima, u Crnoj Gori je u decembru prošle godine živjelo nepunih 60 hiljada stranaca sa uredno prijavljenim, privremenim ili stalnim, boravkom u našoj državi. Međutim, prema podacima MUP-a s kraja prošle godine prijavljenih stranaca bilo je oko 90 hiljada. To, možda, znači da dobar dio njih nije obuhvaćen decembarskim popisom. Kao što, javna je tajna, postoji i jedan dio građana/državljana Crne Gore koji žive ovdje ali su ostali nepopisani. Svojom voljom ili neažurnošću popisivača.

Monstat još nije izašao sa približnim brojem ili procjenom nepopisanih građana i stranaca sa pravnim statusom stanovnika Crne Gore. „Ne znamo da li je baza MUP-a bila osnova da onaj ko se nije popisao bude uključen, a neko ko se popisao a nema osnova za to, kroz registar, bude brisan iz popisnih rezultata“, kazala je nekadašnja direktorka Monstata, dr Gordana Radojević.“Vjerujem da će to Monstat objaviti”. Nešto slično optimisti su očekivali i od skupštinskog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva. Ali nijesu dočekali.

Gordana Radojević napominje da je ključni nalaz prošlogodišnjeg popisa da raste broj stranaca, a smanjuje se broj domicilnog stanovništva/državljana. „Važno je da na strance računamo kao na dio demografskog potencijala. Ne samo ekonomski, kroz prilive od trgovine i PDV-a: oni koriste našu infrastrukturu, puteve, stanove, bolnice i škole… Bitno je tako posmatrati stvarnost bez obzira na državljanstvo”, kaže Radojević.

Prezentovane činjenice govore da su, danas, Rusi (13 hiljada ili više od dva odsto ukupnog stanovništva) sa prijavljenim mjestom boravka, peta po veličini nacionalna zajednica u Crnoj Gori. Iza Crnogoraca, Srba, Bošnjaka i Albanaca, a ispred Muslimana, Hrvata, Roma… Dok su i Ukrajinci i Turci na putu da postanu sastavni dio ovdašnje demografske statistike i svakodnevne realnosti.  I, za razliku od većine domaćih nacionalnih zajednica, njihov broj bi u budućnosti mogao značajno rasti. Što, uz očigledne ekonomske i društvene povoljnosti, donosi i potencijalno ozbiljna politička pitanja. Prije svega u odnosu na prava i obaveze koje se crpe na osnovu identitetskih određenja i političkih prava manje brojnih naroda u državi.

Uz one koji su stigli iz Rusije, najviše popisanih stranaca sa urednim prebivalištem u Crnoj Gori dolazi iz Srbije – 13 hiljada, Bosne i Hercegovine – pet hiljada, Ukrajine i Kosova – po tri hiljade, Turske – 1,8 hiljada (ovdje su odstupanja između MUP-ovih i Monstatovih podataka najveći)…

Dodatno, aktuelni podaci pokazuju kako Crna Gora ima manje punoljetnih stanovnika sa državljanstvom, nego trenutno upisanih u birački spisak. I to za 60 do 80 hiljada. I ako pridodamo „privremeno odsutne“ državljane, od kojih neki već decenijama žive u inostranstvu, u biračkom spisku ima nas 40-tak hiljada više nego u stvarnosti. A baza MUP-a u kojoj je Monstat provjeravao svoje podatke, prema nezvaničnim informacijama Monitora, sadrži blizu 800.000 imena i ostalih identifikacionih podataka navodnih državljana i registrovanih stanovnika (bez državljanstva) Crne Gore. Đe su i ko su ti ljudi, ne znamo.

Kad se već prebrojavamo: prema rezultatima prošlogodišnjeg popisa, u Crnoj Gori ima 256.436 osoba koje su se izjasnile kao Crnogorci/Crnogorke  (41,12 odsto), 205.370 stanovnika su Srbi (32,93 odsto), Bošnjaka je bilo 58.956 (9,45 odsto), Albanaca/Albanki 30.978 ili 4,97 odsto. Slijede Rusi, pa svi ostali. Srpskim jezikom govori 43,18 odsto, crnogorskim 34,52, bosanskim  6,97, a albanskim 5,25 odsto stanovnika Crne Gore.

Izlazeći u suret mnogobrojnim zahtjevima sa strane, Monstat je iste ove podatke objavio i kada su u pitanju samo državljani Crne Gore. Na toj tabeli stvari izgledaju nešto drugačije: Crnogoraca je 44,6 odsto, Srba 33,1; Bošnjaka 9,8 a Albanaca pet odsto. Slijede Muslimani – 1,7 odsto, Hrvati – 0,7 odsto, Romi – 0,6 odsto, pa Jugosloveni 0,3 odsto popisanih državljana. Slično je i sa maternjim, odnosno, jezikom u svakodnevnoj upotrebi. Srpski govori 44,1 odsto popisanih državljana, crnogorski – 37,3; bosanski – 7,2; albanski – 5,1; srpskohrvatski – 2,1; romski – 0,5 a hrvatski – 0,3 odsto građana.

To je bilo to što je interesovalo političare. I svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se makar nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim političkim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da Srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori.

Objavljene brojeve možemo iščitavati i na drugačiji način. I to čitanje najavljuju ozbiljne izazove pred kojima će se Crna Gora naći u bliskoj budućnosti.

Jedva svaki peti popisani stanovnik mlađi je od 20 godina, dok je prosječni stanovnik države na pragu 40. Devet ovdašnjih opština /Plužine, Pljevlja, Žabljak, Šavnik, Mojkovac, Kolašin, Andrijevica, Gusinje i Prijestonica Cetinje) nalazi se u najdubljoj demografskoj starosti (prosječna starost veća od 43 godine), spram samo jedne (Plužine) sa popisa iz 2011. Još osam opština je u dubokoj starosti (40 – 43 godine u prosjeku): Ulcinj, Tivat, Kotor, Herceg Novi, Nikšić, Danilovgrad, Barane, Petnjica i Bijelo Polje. Preostalih osam su, u demografskom smislu, samo – stare (35 – 39 godina). Mladih nemamo.

U odnosu na popis iz 2011. godine, broj stanovnika porastao je samo u devet opština. Prednjači Budva, uglavnom zahvaljujući prilivu stranih državljana koji su krajem protekle godine činili trećinu popisanih stanovnika turističke prijestonice. Najveći pad broja stanovnika zabilježen je u Plužinama, koje su između dva popisa ostala bez trećine stanovništva. Zanimljivo, među gradovima u kojima je smanjen broj stanovnika nalazi se i Kotor – opština sa najmanjom stopom nezapošljenosti u Crnoj Gori. Dakle, nije sve ni u mogućnosti da se nađe posao i zaradi neki novac. To što je i Cetinje na tom popisu manje je iznenađenje.

U četiri crnogorske opštine: Podgorici, Nikšiću, Baru i Bijelom Polju živi više od polovine svih stanovnika Crne Gore (skoro 53 odsto).

Za razliku od jedva primjetnog rasta broja stanovnika, i nešto osjetnijeg rasta broja domaćinstava (nepunih 20 hiljada), između dva popisa osjetno je porastao broj postojećih stanova – za približno 80 hiljada ili 26 odsto. Znači, svaki četvrti stan/kuća u Crnoj Gori je novogradnja, izgrađena nakon 2011. godine.

Popisni podaci koje Monstat tek treba da objavi, uz prateće analize, reći će nam nešto više o ovom fenomenu. Do tada, samo kao ilustracija: Na Žabljaku se između dva popisa broj stanovnika smanjio za približno 15 odsto, a broj stanova porastao za trećinu. Pa sada pod Durmitorom imamo za trećinu više stanova (4750) nego stanovnika (3569), dok je odnos stanovi – domaćinstva veći od 4:1!

Još jedan izazov za javne politike koje će, najavljuju, političari osmišljavati na osnovu prezentovanih popisnih rezultata.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UZ PROTIVLJENJE CBCG, BEZ SAGLASNOSTI EK, PONOVO USVOJEN ZAKON O RAZVOJNOJ BANCI: Vladina igračka

Objavljeno prije

2 sedmice

na

11 Oktobra, 2024

Objavio:

Teško je naći stručnjaka koji se protivi ideji formiranja razvojne banke.  Još teže onoga ko bez primjedbi podržava model za koji su se opredijelili Vlada i vladajuća većina, skrivajući potencijalne rizike svog nauma

 

 

Glasovima 42 poslanika vladajuće većine u Skupštini je i drugi put usvojen Zakon o razvojnoj banci, nakon što ga je predsjednik države, krajem avgusta, vratio parlamentu na ponovno izglasavanje. Jakov Milatović  sada je dužan da potpiše novi Zakon.

Prema usvojenom zakonu, osnivač razvojne banke biće Vlada, a banka će  preuzeti sve poslove, imovinu i zaposlene sadašnjeg Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Fond će biti ugašen čim se banka upiše u Centralni registar privrednih subjekata, a njegova imovina, 90 miliona eura, postaće osnivački kapital nove banke.

Transformacijom IRF u razvojnu banku planira se primjena dodatnih podsticaja konkurentnosti crnogorske privrede kroz intenziviranje pristupa grantovima dostupnim kroz EU fondove, najavljivali su predlagači ovog Zakona iz poslaničkog kluba pokreta Evropa sad. “Jedna od ključnih prednosti transformacije IRF u razvojnu banku odnosi se na unapređenje modela finansiranja na bazi pristupa EU fondovima, s posebnim fokusom na kombinovane modele koji uključuju i značajne grant komponente”, navedeno je u obrazloženju prijedloga zakona uz očekivanje da će buduća državna banka više pomagati izvoznicima, proizvođačima i poljoprivrednicima.

Najavljuje se i, takođe izdašnija, podrška razvojnim regionalnim projektima. Prema usvojenom Zakonu, Vlada će izdavati garancije na cjelokupan iznos kredita plasiranog iz razvojne banke za projekte koji, prema ocjeni izvršne vlasti, budu doprinosili razvoju određenih područja i djelatnosti, ili će banci nadoknađivati eventualne gubitke. Po slovu novog Zakona, za razliku od komercijalnih banaka, razvojna banka ne posluje sa primarnim ciljem ostvarenja dobiti, a očekivani profit od poslovanja neće ići akcionaru (Vladi) već će se ulagati u dalji razvoj.

Ideja o osnivanju razvojne banke nije nova. Prethodni predlagači su se najčešće fokusirali na sada prihvaćeni model transfromacije IRF u razvojnu banku ali izvršne vlasti ni jednom nijesu zagrizle da uđu u realizaciju te ideje. Zanimljivo je da je prethodnu, nesupješnu, inicijativu za formiranje razvojne banke pokrenuo tadašnji poslanik Branko Radulović a da je ona odbijena od strane Vlade Zdravka Krivokapića.

“Ministarstvo finansija i socijalnog staranja smatra da treba nastaviti sa jačanjem regulatornih i institucionalnih kapaciteta IRF-a i reformom kreditne politike IRF-a, a ideju o transformaciji IRF-a i stvaranju nove institucije na tržištu razmotriti u nekom od narednih ciklusa kreiranja ekonomske politike”, piše u tadašnjem mišljenju Vlade. Ministar finansija u toj vladi bio je aktuelni premijer Milojko Spajić.

Evo je, izgleda,  došlo vrijeme za razvojnu banku. Tim prije što je proistekla iz partije kojoj je Spajić na čelu.

Tri su osnovne razlike između buduće razvojne banke i sadašnjeg Investiciono razvojnog fonda. Dok jedni u tome vide njenu šansu i pogodnost za buduće korisnike kredita a, tako, i  razvoj crnogorske privrede, drugi se plaše mogućih zloupotreba. Prisjećajući se, uz ostale zamjerke, i neslavnog završetka prethodnih banaka kojima su većinski vlasnici  bili država i državna preduzeća.

Među skeptične možemo ubrojati i Savjet Centralne banke Crne Gore kao i Delegaciju EU u Podgorici. Od njih smo početkom septembra saznali da, iako je to bilo očekivano i vjerovatno neophodno, izvršne i zakonodavne vlasti u Podgorici nijesu konsultovale Evropsku komisiju prilikom pripreme i usvajanja Zakona o razvojnoj banci.

Iz Delegacije EU uvijeno, a iz Savjeta CBCG eksplicitno, stigao je stav da pojedine odredbe tog Zakona nijesu usaglašenje sa pravnim tekovinama EU. U Skupštini smo čuli  mišljenja predstavnika opozicije po kojima je Zakon o razvojnoj banci u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore. Na sve te primjedbe iz vladajuće većine su odgovorili kako će se zakon popravljati i dotjerivati  “u hodu”. Uglavnom podzakonskim aktima koje treba usvojiti da bi cijela priča o razvojnoj banci prestala biti priča a postala finansijska realnost u Crnoj Gori.

Vratimo se spornim mjestima. Za razliku od Fonda, banka će moći da sakuplja depozite fizičkih i pravnih lica. Za početak, to znači da bi Vlada državne depozite mogla premjestiti iz komercijalnih u buduću razvojnu banku. Isto bi moglo biti sugerisano/naređeno i državnim preduzećima. Tako bi se raspoloživa sredstva u razvojnoj banci mogla dramatično uvećati dok bi mogla biti umanjena profitabilnost ili čak ugrožena likvidnost makar nekih komercijalnih banaka koje posluju u Crnoj Gori. Zaživi li u punoj mjeri, novi zakon bi omogućio i građanima da svoja sredstva deponuju u razvojnu banku. Vjerujući da će ona tamo biti sigurnija nego bilo gdje drugo. A nije tako.

Usvojeni zakon predviđa (član 4) da država garantuje za obaveze razvojne banke osim za depozite! Za deponente ne važe ni garancije koje imaju u “običnim”, komercijalnim bankama gdje im, na primjer, sigurnost ušteđevine garantuje Zakon o zaštiti depozita i istoimeni Fond. Iz njega su, sjetimo se, sa približno 100 miliona eura najvećim dijelom obeštećeni klijenti banaka u vlasništvu Duška Kneževića nakon njihovog posrnuća.

“Postavlja se i pitanje da li će deponenti koji nijesu dovoljno informisani biti u mogućnosti da razlikuju Razvojnu banku od ostalih kreditnih institucija, u koju će plasirati sredstva motivisani očekivano većim kamatnim stopama, rukovodeći se time da je riječ o državnoj kreditnoj instituciji gdje su im depoziti garantovani, ne znajući da nemaju pravo zaštite depozita, u skladu sa Zakonom o zaštiti depozita, odnosno da za njihove depozite neće garantovati Fond za zaštitu depozita”, navodi se u Mišljenju Savjeta CBCG koje su u Vladi imali prije nego je Zakon prvi put usvojen. Ali,  taj dokument nijesu predočili poslanicima.

Dodatno, iz CBCG upozoravaju da bi se pravom razvojne banke na prijem depozita moglo “ugroziti jedno od osnovnih principa funkcionisanja razvojnih državnih finansijskih institucija” -,načela nekonkurencije sa bankarskim sektorom.

“Ova institucija (razvojna banka – prim. Monitora) bi se stavila u privilegovani položaj u odnosu na banke koje su dužne da ispunjavaju sve regulatorne zahtjeve koji se odnose na njih i da pritom uplaćuju naknade po osnovu doprinosa za Fond za zaštitu depozita i Sanacioni fond u skladu sa zakonom. Stavljanjem u privilegovani položaj instituciju koja podliježe manjim prudencijalnim zahtjevima u odnosu na ostale učesnike na finansijskom tržištu moglo bi da dovede do narušavanja stabilnosti finansijskog sistema, posebno uzimajući u obzir njenu veličinu…”, naveli su iz CBCG a Vlada i parlament – prećutali.

Sjećanja na staru deviznu štednju a potom i na mrežu paradržavnih štedionica koje su opljačkale građane Crne Gore (Jezda, Dafina, Inos banka…) bude nespokoj. I morale su biti dovoljan razlog da se ovim zakonskim odredbama pristupi sa mnogo više pažnje, ozbiljnosti i znanja.

Slične dileme vezane su i za pravo razvojne banke da obavlja platni promet. Takvu mogućnost – pravo da otvaraju račune klijentima preko kojih se vrše naplate potraživanja, isplate računa, plata, poreza… – nemaju razvojne banke koje su mogle poslužiti kao primjer predlagačima novog zakona. Uz to, opominju iz CBCG, važećim EU direktivama “nije data mogućnost da pružaoci platnih usluga, odnosno platnog prometa budu i subjekti kao što je predložena Razvojna banka”.

Da li bi to nesaglasje sa EU standardima i direktivama moglo uticati i na očekivani priliv sredstava iz EU fondova na koja promoteri razvojne banke bezrezervno računaju? I šta ako tog novca ne bude? Tim prije što smo već čuli naum izvršnih vlasti da se neki najavljeni projekti (naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice…), čiji gabariti prelaze realne mogućnosti Crne Gore, značajnim dijelom finansiraju preko razvojne banke. Ne bi bilo prvi put da stvarni novac državnih preduzeća, po naređenju odozgo deponovan na računima kod određenih (uglavnom državnih) banaka,  pojedu tuđi megalomanski projekti.

Treća, jednako važna razlika između IRF-a i buduće razvojne banke jeste pitanje imenovanje upravljačkog kadra i kontrola poslovanja. Iz tog procesa će, kada je buduća banka u pitanju, biti isključeni ne samo CBCG već i parlament. Za imenovanje Nadzornog i Upravnog odbora, koji će upravljati bankom i račune polagati isključivo vladi, predviđena je jedna teško prevodiva šema čija je suština da oni samo određuju kriterijume i međusobno se biraju na funkcije. CBCG, kao  monetarna vlast, u tom procesu nema nikakvo učešće. Dok, recimo, ima pravo veta na imenovanje članova top menadžmenta svake od komercijalnih banaka koje posluju u Crnoj Gori.

Zapravo, iz CBCG ne moraju znati ni kome razvojna banka daje kredite, ni koliki su iznosi u pitanju. Pošto, ako se nešto ne izmijeni tzv. podzakonskim aktima,  razvojna banka nema obavezu dostavljanja podataka za Registar kreditnih zaduženja koje vodi CBCG. Umjesto toga, navodi se u mišljenju Savjeta CBCG, Zakon predviđa da se javnost rada razvojne banke “ostvaruje dostavljanjem izvještaja o radu i godišnjih finansijskih iskaza sa mišljenjem revizora Vladi na upoznavanje, kao i objelodanjivanjem uslova za korišćenje sredstava Razvojne banke”.

Mogu li najavljene niže kamate i duži rokovi otplate (sve su to za sada samo obećanja) za finansiranje razvojnih projekata države, privrednike i poljoprivrednike nadomjestiti moguće rizike. Podsjetimo, razvojna banka će, samo sa imovinom IRF-a, biti veća od značajnog broja postojećih komercijalnih banaka, od kojih su neke i sistemske, što znači da mogu da utiču na kretanja u ukupnom finansijskom i privrednom sistemu Crne Gore.

Dok to ne saznamo, ostaje da se divimo vlastima koje su još jednom pokazale sposobnost da i najbolje, već sasvim razrađene ideje, pretvore u rizičnu praksu. Uz bojazan da bi nas nova igračka u vladinim rukama mogla (pre)skupo koštati.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo