Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek i pas

Objavljeno prije

na

,,Na suđenu sam pokušavala da prikrijem osjećanja, ali sam se, zbog gomile laži, osjećala jako loše”, kaže Marijana Mugoša nakon prvog dana u sudnici gdje se, po njenoj tužbi, sudi Glavnom gradu. Pošto joj je od decembra 2008. godine zabranjeno da na svoje radno mjesto u Službi Skupštine Glavnog grada, dolazi u pratnji psa vodiča, Marijana Mugoša je podnijela tužbu zbog diskriminacije, kršenja Zakona o kretanju slijepih lica uz pomoć psa vodiča, kao i zbog nanošenja ličnih uvreda i duševnih bolova. U Osnovnom sudu u Podgorici sutkinja Snežana Vukčević dosad je saslušala četvoro zaposlenih u Skupštini grada i Marijanu Mugošu, slijepu pravnicu. „Moja šefica je izjavila da ne zaslužujem koeficijent koji imam, rekla je da su mi iz milosrđa dali zvanje samostalnog savjetnika i da ja samo mogu da prekucavam tekstove. Rapravljalo se da li mom psu vodiču treba toalet i treba li ga izvoditi napolje svakih dva sata”, objašnjava Marijana Mugoša. Kaže da joj je bilo loše kad su koleginice sa kojima je dijelila kancelariju posvjedočile da o tome da im pas smeta nijesu sa njom otvoreno razgovarale „kako je ne bi povrijedile”. Na pitanje u kakvim je odnosima ranije bila sa koleginicama, Mugoša kaže: „Desetak dana prije nego mi je zabranjen pristup radnom mjestu bile su kod mene kući, slavili smo naše useljenje. Milovale su Ksenu, davale joj jabuku, ostali smo do kasno u noć”.

Portir u zgradi Glavnoga grada na sudu je opisao kako je sve počelo: „Marijana je izašla na pauzu sa psom Ksenom, kada je gradonačelnik primijetio da ona sa psom boravi u kancelariji, pa mi je naredio da joj to više ne dozvolim. Kada se ona vratila sa pauze prenio sam joj naredbu i u dogovoru sa njenom koleginicom dozvolio joj da ode po svoje stvari”.

Pucalo je od humanosti. Gradonačelnik dr Miomir Mugoša je objašnjavao kako je Marijana zaposlena zahvaljujući tome što je on sam uticao da u sistematizaciji radnih mjesta bude i mjesto za osobu sa hendikepom. ,,Mi smo sponzorisali kupovinu tog psa, mi smo Marijani omogućili školovanje plaćeno u Zagrebu “, rekao je Mugoša. Naglasio je i da se Glavni grad već nekoliko godina odriče dočeka Nove godine kako bi „pojačao” pomoć organizacijama ljudi sa hendikepom.

Nije kraj:„Dobra volja Glavnog grada je da za Marijanu adaptira prostorije u zgradi Vodovoda, ona bi tamo mogla normalno da obavlja svoje poslove prekucavanja skupštinskog materijala”, objasnila je na sudu sekretarka Skupštine glavnog grada Slavka Maraš. Glavni grad je bio zamislio da Marijana Mugoša sjedi sama u kancelariji u bivšoj zgradi Vodovoda. Njene kolege bile bi na bezbjednoj udaljenosti od oko kilometar i po. Takvu „ponudu” Marijana je odbila kao novu diskriminaciju; svođenje njenog posla na „prekucavanje” smatra dodatnim ponižavanjem.

Marijana Mugoša ne vjeruje da njen pas Ksena, zaista smeta njenim kolegama. Smatra da je riječ o strahu i dodvoravanju. ,,Ne samo kod mojih kolega koji su obični službenici, nego i kod ljudi koji su na bitnim pozicijama tokom ovih mjeseci vidjela sam toliko straha da mi je to urušilo sliku o crnogorskom čojstvu i junaštvu”. Gradonačelnik je, zna se, zvjerka.

Kad se kod nas hoće reći da neko zna biti i veoma dobar i istinski loš, kaže se da je – i pas i čovjek. Računa se da je pas zvijer, a da čovjek ima potencijal i za zlo i za dobro; ljudima je data mogućnost da pobijede zvijer u sebi. Nepravilno. Ksena je razvila sve najbolje potencijale pseće prirode. Personifikacije Glavnoga grada, mjesecima dokazuju, kako se do beskraja mogu razvijajti najgori potencijali ljudske prirode. Zato, čovječe, kad sretneš Ksena i Marijanu postidi se. Ako nijesi izgubio i taj dar.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo