Povežite se sa nama

FOKUS

Nasljednik 160 miliona eura?

Objavljeno prije

na

Za dvije i po godine koliko nije bio na javnim funkcijama, do nedavnog imenovanja za potpredsjednika Vlade Crne Gore, Svetozar Marović je uvećao svoju imovinu u nekretninama, kreditu i kešu. Slično premijeru Milu Đukanoviću, on je intermeco od državničkih obaveza iskoristio da zaradi ,,silne milione”. Ali, transakcije naših starih-novih državnika sada čekaju na vjerodostojna objašnjenja. U imovinskom kartonu za 2009. Marović navodi kako je, skupa sa svojim bratom, Draganom Marovićem, po osnovu nasljeđa u Budvi postao vlasnik 816.928 metara kvadratnih u Mrčevom polju i 1.602 kvadrata na obližnjem Jazu.  Na lokaciji Jaz i Mrčevo polje od 2007. se organizuju koncerti svjetskih muzičkih zvijezda. Marović se zahvaljivao vlasnicima što su bez naknade ustupali zemljište za održavanje koncerata. Početkom 2008. za lokaciju su se interesovali investitori (,,Arapi”) spremni da ulože u izgradnju turističkog kompleksa sa golf terenima. NEKRETNINE, KREDIT, KEŠ: Međutim, u katastru, sa posljednjim promjenama od 25. maja, Marović, ni njegov brat, nijesu upisani kao vlasnici ogromnog zemljišta na Mrčevom polju. Ni nakon medijskih izvještaja o sadržaju njegove prijave imovine Komisiji za konflikt interesa javnih funkcionera Marović se nije oglasio demantijem da je po srijedi greška.

Slične kontradiktornosti bile su i 2006. kada je Marović prijavljivao svoju imovinu. On je tada naveo vlasništvo nad 20.500 kvadrata zemljišta u Grblju (selo Krimovica), iako prema katastru Uprave za nekretnine u Grblju nije imao toliko zemljište. Istovremeno, nije naveo ono što njegova kćerka, Milena Marović, zaista posjeduje – u zgradi u kojoj Marović ima prijavljen stan (Ulica Dositejeva, Budva), na gospođicu Marović (nezaposlena) je upisano vlasništvo nad dodatna tri stana (od 90, 98, 100 kvadrata) i poslovnim prostorom od 18 kvadrata. Ni tada Marović nije ništa demantovao.
Sadašnji podaci, dostupni iz katastra, govore kako Marović u imovinskom kartonu nije prijavio ni svoj kredit kod Prve banke CG čiji je akcionar jedno vrijeme bio. U oktobru 2007. Marović je, preko svoje firme Moninvest, u ,,zatvorenoj dokapitalizaciji ” za pola miliona eura kupio 2,2 odsto akcija Prve banke po nominalnoj cijeni od 127 eura, iako su one tada vrijedile oko 900 eura. Čista zarada Moninvesta u toj transakciji je bila oko tri miliona eura.
Nakon medijskih izvještaja koji su u proljeće 2008. razotkrili njegov poslovni interes oko izgradnje kompleksa na Zavali, Marović je 17. juna prošle godine objavio kako je svoj udio prodao partneru u Moninvestu za milion eura (200.000 u kešu, ostatak s rokom isplate do 2013. godine) iz razloga da ,,moje ime ne bi pravilo probleme velikim investitorima”.
Međutim, već 26. juna prošle godine Marović je po Ugovoru br. 24029/2008 kao hipoteku založio svoju kuću u grbljanskoj Krimovici od 96 kvadrata i dvorište od 590 kvadrata (koji se nalaze u brdovitoj oblasti oko dva kilometra od mora) za kredit od čak 578.000 eura kod Prve banke; u katastru nema podataka o kamati i roku otplate toga kredita. Pa i toliki Marovićev kredit kod Prve banke, u odnosu na njegove cifre oko Mrčevog polja, nalik je kusuru.

SUVLASNIK NA JAZU: Za razliku od ogromnog zemljišta u Mrčevom polju, Marović je, kako i tvrdi, s bratom zbilja vlasnik dvije manje parcele na Jazu, u budvanskoj katastarskoj opštini Prijevor 1 po osnovu prava nasljeđa. Na manjoj parceli od (od 589 kvadrata) u katastru je upisan kao suvlasnik s Draganom Marovićem, dok je na drugoj parceli od 1.013 kvadrata suvlasnik s bratom (manjim dijelom, s obimom prava 156/1013), ali i sa Opštinom Budva (većim dijelom, obim prava 350/1013). Suvlasničko partnerstvo sa Opštinom Budva Marović ne navodi u svom imovinskom kartonu.
Ta prećutana činjenica, poput kredita od pola miliona kod Prve banke, gotovo da je zanemarljiva u odnosu na dilemu o porijeklu Marovićevog vlasništva nad ogromnim zemljištem u Mrčevom polju čija je vrijednost astronomska. Primjera radi, na jednom tenderu Vlade Crne Gore iz februara 2007. kvadrat državne zemlje na Mrčevom polju se prodavao za približno oko 80 eura. Prošle godine cijena se kretala i do 200 eura i prema toj cijeni kvadrata, koja je podložna kalkulacijama tržišta, Marovići bi mogli dobiti oko 160 milona eura.
Da ima izvjesnu đedovinu, ne samo u rodnoj grbaljskoj Krimovici, već i na Jazu i Mrčevom polju, Marović je tvrdio još februara 2001. kao ondašnji predsjednik Skupštine Crne Gore. On je tada – iako po zakonu nije morao – velikodušno napravio pismeni izvještaj o svojoj imovini. Kao porodično nasljedstvo naveo je 2001. Marović ,,više desetina hiljada metara zemlje na području Jaza, Mrčeva polja i Krimovice”. Ali, ,,više desetina hiljada metara”, tek je manji dio od ukupno 816.928 koliko tvrdi da sada ima samo na Mrčevom polju.

draganmarovicMISTERIJA MRČEVOG POLJA: Katastarska situacija na Mrčevom polju liči na mutnu baru u kojoj stotine bivših vlasnika ni poslije navodnog vraćanja imovine ne zna tačno na čemu je. ,,Mi smo od 1992. upisani kao vlasnici, ali s obimom prava nula kroz nula, za koji nijesmo sigurni što uistinu znači. Nastavićemo pravnu borbu da na zakonit način budemo upisani kao vlasnici jedan kroz jedan”, kaže za Monitor Branko Strahinja, predsjednik NVO Jaz-Mrčevo polje.
Dosad nije bilo poznato da su dva Marovića bili, po osnovu nasljeđa, vlasnici oduzete zemlje na Mrčevom polju. Njihov porodični imovinski pedigre nije ni približan sadašnjoj tvrdnji da na Mrčevom polju, koje je u prošlosti bilo ,,žitnica Boke”, imaju ogromno zemljište.
Zapisnici o povraćaju zemlje i poravnanju između PTP Boka i bivših vlasnika zemlje na Mrčevom polju su potpisani još 13. novembra 1992. godine. Ni u imovinskom kartonu za 2006. Marović ne navodi svoje ,,nasljeđe” na Mrčevom polju.
Oko 2,2 miliona kvadrata na Mrčevom polju je predmet spora između 620 vlasnika zemljišta i Opštine Budva koji je privremeno (s rokom od godinu dana) skinut s dnevnog reda na način što je tokom maja s vlasnicima dogovorena isplata 120.000 eura po osnovu zakupa ,,za potrebe održavanja sportskih i estradnih aktivnosti”. Vlasnici zemljišta su se glasnije pobunili upravo nakon što je na Jazu opštinska vlast organizovala koncerte a zatim počela izgradnju sportskih objekata i prateće infrastrukture.
Dodatnih oko 1,3 miliona kvadrata zemljišta, oduzetog od vlasnika 1963. godine radi izgradnje u međuvremenu propalog poljoprivrednog dobra (poslovalo kao organizaciona jedinica Serva Mihalja iz Zrenjanina), izuzeto je 1992. iz povraćaja jer je proglašeno gradskim građevinskim zemljištem. Zakon o gradskom građevinskom zemljištu je nedavno ukinut, pa sada postoje uslovi da se bivšim vlasnicima vrati i to zemljište ili da se obeštete na drugi način.
Lokacija obuhvata tri katastarske opštine, dvije u budvanskoj (Prijevor 1 i Prijevor 2) i jednu u kotorskoj opštini (Višnjevo). Bivši vlasnici, okupljeni oko NVO Jaz-Mrčevo polje, sumnjaju da su izvjesne firme, državni fondovi i pojedinci možda nezakonito upisani kao nasljednici PTP Boke jer ,,nijesu dobili vlasnički status u katastarskoj opštini Višnjevo, odnosno nijesu uknjiženi u kotorski katastar, već se vode kao vlasnici zemlje samo u budvanskim katastarskim opštinama Prijevor 1 i 2″.
Tvrde da ,,igrom papira, nekolicina interesno povezanih ljudi, formiraju firme nasljednice koje hoće da nam otmu zemlju”.

JAVNO-PRIVATNI KLAN: Marović nije član NVO Jaz-Mrčevo polje, niti se u katastarskim dokumentima bilo kada pojavljivao kao vlasnik na Mrčevom polju. Ali, u kombinacijama sa zemljištem i unosnom preprodajom Marović i njegov interesni, javno-privatni klan, nije bez iskustva kreativnih zahvata. Primjer rta Zavala je tipičan. Marović je bio osnivač Moninvesta (firma postoji od 2002, Marović se pridružio kao osnivač u maju 2007). Sa ruskim Miraksom (kćerkom firmom Slav-in), Marovićev Moninvest je bio osnivač Zavala investa, vlasnika zemlje i investitora. Prošle godine MANS je, u kontekstu malverzacija oko Zavale, publikovao jasne dokaze kako Marović, direktno i preko rodbinskih i političkih veza i povezanih lica, ostvaruje uticaj na sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji Opštine Budva od kojih čak šest s nadležnostima za prostorno planiranje, izgradnju objekata i nekretnine.
U periodu kada je Marovićev Moninvest od sitnih vlasnika kupovao parcele na Zavali, nije postojala ni najava urbnističkog projekta izgradnje turističkog kompleksa Astra Montenegro, što je bitno umanjilo cijenu. Sada i na drugom kraju budvanske obale, na Jazu i Mrčevom polju, postoji slična situacija. “Nije mi poznato da za Jaz i Mrčevo polje sada postoji urbanistički projekat”, kaže Strahinja iz NVO Jaz-Mrčevo polje.
Dimenziju Marovićevog rodbinskog uticaja na kreiranje biznisa sa nekretninama i građevinskim investicijama u Budvi upotpunjuju činjenice da je načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine u Budvi (još od 1990) Marovićeva strina, Mirjana Marović, u čijoj nadležnosti je upis prava na objektima i zemljištem, izdavanje lista nepokretnosti i katastarski premjer; Marovićev brat, Dragan, opštinski je sekretar za investicije sa nadležnostima obračuna i zaključivanja ugovora o komunalijama, premjera objekata i formiranja urbanističkih parcela.

Vladimir JOVANOVIC

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo