Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Gušenje slobode

Objavljeno prije

na

Crna Gora je uknjižila još jedan minus u međunarodnim izvještajima. Uticajna američka organizacija Fridom haus ocijenila je, u redovnoj godišnjoj publikaciji Države u tranziciji, da je pravosuđe u Crnoj Gori nazadovalo i zbog toga što sudije izriču visoke kazne medijima. Analizirane su bivše zemlje SSSR-a, deset novih članica EU i zemlje Balkana. Ta organizacija podsjeća da je u prošloj godini ostalo nekoliko neriješenih slučajeva nasilja nad novinarima, a da su sudovi protiv medija izricali visoke novčane kazne po tužbama za klevetu. Bez promjene zvaničnih stavova prema nasilju nad novinarima ili kleveti, uz opasnost da bi zakonodavne promjene mogle omogućiti vraćanje kontrole vlasti nad medijima, rejting Crne Gore za nezavisne medije ostaje na prošlogodišnjem 3,75 – zaključuje Fridom haus. Istraživači Fridom hausa registrovali su i da je ,,nezavisna agencija za radio-difuziju pripojena novoj agenciji koju kontroliše vlast, ugrožavajući izglede za nezavisnu raspodjelu frekvencija”.

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica ocijenila je da je Fridom haus koristio netačne podatke za svoj izvještaj i da ne može komentarisati sudske odluke o visokim kaznama protiv novinara.

Stanje na terenu potvrđuje – teško nezavisnim medijima kad dopanu u ruke sudske vlasti.

Jedan od dokaza: ukoliko sudovi usvoje sve tužbe, nedjeljnik Monitor i dnevnici Vijesti i Dan platiće oko 13 miliona eura kazni za klevete i duševne bolove. Ne računajući već isplaćene kazne, Monitor je, na primjer, za duševne bolove trenutno ,,dužan” oko 300 hiljada eura, dnevnik Vijesti oko 12 miliona, a Dan između 200 i 300 hiljada eura. I to sve – U ime naroda.

Indikativno je da su većinu tužbi protiv navedenih medija podnijeli ljudi bliski premijeru Milu Đukanoviću, koji je svojevremeno tužio dnevnik Vijesti i tražio odštetu od milion eura. Taj iznos postao je reper mnogim sudijama prilikom odmjeravanja astronomskih kazni po kasnije podnesenim tužbama protiv nezavisnih medija.

Cilj visokih kazni je jasan – ekonomski uništiti i ugasiti nezavisne medije i zastrašiti novinare da slučajno i ne pomisle da objave nešto što nije po volji političkih moćnika. Ako im nešto nije jasno – neka se ugledaju na Pobjedu i Javni servis. Oni su zaduženi za proizvodnju ljepše stvarnosti.

Zbog toga je sudbina crnogorskih medija najgora u regionu. Nema nikakvih šansi da naša vlada učini oni što je učinjeno u Srbiji – da i nezavisnim medijima pruži finansijsku podršku. Ideal ovdašnjih vlasti je da u javnosti odliježe samo eho njihovog vlastitog glasa.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo