Đukanović može da slavi koliko hoće, ali država I familija su bankrotirali. Nema te izborne pobjede, ni apsolutne vladavine, koja to može preduprijediti. Svi su u nevolji – od vođinih tajkuna do sirotinje što ga je glasala. Dan nakon trijumfa, saopšteno je da radnike KAP-a šalju na odmor. Fabrika koja je hranila polovinu crnogorskeprivrede je pred zatvaranjem. Građevinarstvo je pred slomom, a turistička sezona neizvjesna. Sve je teže popuniti budžet. Kasne plate administraciji i javnim preduzećima, zdravstvu, obrazovanju. Finansijski system je pred kolapsom.
Cinizam je vrhunski: Đukanović slavi a upravlja Titanikom, pitanje je vremena kad će potonuti što je stvarano decenijama.
Otkud onda ova pobjeda? Suština svih izbornih pobjeda je u kontroli izbornog procesa i novčanih tokova. Ključ uspjeha DPSDP-a je kupovina ljudi. Endemska korupcija o kojoj govore izvještaji Evropske unije donijela je trijumf vladajućem savezu.
O tome najslikovitije svjedoči Budva. Tri četvrtine je glasalo Đukanovića, pored kriminalnih poslova na Zavali i Avali i totalne devastacije tog jedinstvenog prostora. Ali, nijesu se tamo okoristili samo oni s vrha. U Budvi su dopustili i običnim ljudima da mimo plana dograde sprat, dva…
Pored korupcije, vlastima je u jedra duvala i Evropska unija, direktno se umiješala u izborni proces. U finišu kampanje dvojica premijera zemalja članica posjetili su Crnu Goru. A i Solana je govorio o svijetlom primjeru.
Na opoziciju ne treba trošiti riječi. Usitnjena i posvađana više je radila za Đukanovića, a manje za promjene i drugačiju Crnu Goru. Opozicioni lideri su nastojali da jedni drugima, a ne DPS-u, oduzmu glasove. Na kraju, petnaest odsto opozicionih glasova prosulo se po ledini i prelilo vlasti.
Đukanović, dakle, vlada zahvaljujući kontroli novca, potkupljivoj naciji, slaboj opoziciji i Evropi. Naravno, vođi je najvažniji novac. Uostalom, Miloševića je preživio zahvaljujući tranzitnom prilivu. A kasnije se hranio državnim resursima i novcem od privatizacija, kojim je pumpao braću i kumove, isplaćivao penzije, dijelio plate.
Naš tehnolog vlasti tako je dvije decenije održavao socijalni mir i kupovao lojalnost, a preko velike korupcije uništio SDP i dio antiratnih aktivista koji su se nekad zalagali za društvo socijalne pravde. Sada su oninajvjerniji čuvari monopola.
Kako održati vladavinu kada je sve manje porodičnog srebra za prodaju? Prema informacijama Monitora, oko Elektroprivrede stvari ne idu najbolje. Par stotina miliona trebalo je makar na kratko da odgodi bankrot države. Kompanija je prema procjenama Zapada precijenjena i teško se mogu dobiti toliki milioni.
Đukanović, kao Neron, u nevrijeme u bescjenje rasprodaje sve što je preostalo. Raspisao je tender i za Veliku plažu i faktički je u doba recesije nudi u bescjenje. Da li unaprijed odabranom kupcu?
Đukanovićevi poslovi neće pomoći društvu, jer su protiv javnog interesa. Uostalom, ova vlast dvije decenije sve radi da prevari, a ne da spasi društvo. Dan uoči izbora objavljeni su podaci UNDP-a da je u posljednjih nekoliko godina ovdje još više povećan jaz između bogatih i siromašnih, ionako najveći u regionu.
Sa krizom taj će trend samo rasti. Ako se neko čudo ne desi, u narednih nekoliko mjeseci hiljade ljudi ostaće bez posla ili bez redovnih primanja. Što bude manje novca veći će biti pritisci da se uguši pobuna. Meta su svi koje ne kontrolišu. Direktori velikih institucija, sindikalni lideri, mediji, nezavisni pojedinci… Mandat je dobijen, sječa može da počne.
Što represija bude veća mogao bi da jača i otpor. Kada se malo razgrnu rezultati izbora, i pored osvojene apsolutne većine, nije sve baš sigurno Đukanoviću i njegovima. Uz pritiske i strah – trećina je glasala vlast, trećina opoziciju, a trećina apstinirala. Društvo, dakle, nije potpuno ubijeno. Postoji potencijal za promjene, ali ovakva opozicija nema snage da pokrene energiju. Vrijeme je za nove ljude.
Milka TADIĆ MIJOVIĆ