Postoji više klinika na brdovitom Balkanu. Jedna od njih je jako specifična. To nije klinika u kojoj bolesnici leže u krevetima. U ovoj klinici bolesnici su rasuti od sjevera do juga, od istoka do zapada. Ovi bolesnici ne nose bolničke pidžame. Sramota ih je da se tako pokazuju. A i nisu oni obični bolesnici. Ovo je mala korporativna klinika. Klinikom upravlja direktor, ali ga svi zaposleni od milošti nazivaju šefom. Konzilijum čine načelnici odjeljenja. Skoro dvadesetak načelnika, na čelu sa direktorom, održavaju redovne sjednice četvrtkom. Vanredne po potrebi, a u zavisnosti od hitnosti. Vizite su redovne. Uglavnom ih sačinjavaju tripartitne komisije. Javnost se revnosno obavještava od strane portparola klinike o svim posjetama, dijagnozama i prepisanim tretmanima. Dijagnoze i tretmani su godinama isti, pa bolest kod nekih prelazi iz akutne u hroničnu.
Kažu da je najveći problem ovih dana kako se sačuvati od epidemije koja uzima danak po cijelom svijetu. Svakodnevno se svjetski eksperti nadmudruju o uzrocima i posljedicama ove opake bolesti. Svi se slažu u tome da je nekontrolisan apetit doprinio rapidno brzom širenju epidemije. Posljedice mogu biti opasne po život. Ali pacijenti naše male klinike se ne daju tako lako. Doduše, neki već imaju opasne simptome, neki malo kašljucaju, ali ih direktor i konzilijum stalno hrabre i bodre, pa se kako-tako uglavnom održavaju na nogama.
Kod tri pacijenta bolest je već ozbiljno uzela maha. Nedostaje novca za bolnički račun, a dodatni problem sa prvom pacijentkinjom je što ima bliske rođačke veze sa direktorom klinike. S druge strane, njen oporavak bi mnogo značio za sve pacijente ove klinike. Svima bi bilo lakše. Direktor nema dilema, pa će pomoći svim raspoloživim sredstvima. Hipokratova zakletva je na prvom mjestu.
Mišljenja su podijeljena po pitanju tretmana drugog bitnog pacijenta. On je hranilac i staratelj velike porodice, ali i opasan zagađivač komšijskog dvorišta. Prije par godina je direktor klinike ipak presjekao i donio odluku da za liječenje angažuje doktora van kliničkog konzilijuma. Računalo se da će dodjela pacijenta novom bogatom mentoru riješiti probleme, ali su se stvari zakomplikovale. Doduše, sumnjalo se u pređašnje dijagoze. Istočnjačke metode liječenja se nisu pokazale toliko efikasne, pa je novi doktor tužio kliniku da mu nisu dali tačne laboratorijske nalaze bolesnika. Bolnički konzilijum na mukama, jer su svi izgledi da je i ovog doktora zakačila epidemija. Trenutno se pregovara o novoj vrsti tretmana. Stanje pacijenta im je na prvom mjestu. Kao i uvijek.
Treći važan bolesnik je godinama liječen. Međutim, uvijek se bolest pogoršavala. I njega je u jednom periodu liječio doktor sa istoka. Iznenada je nestao. Ostavio je gomilu neplaćenih računa iza sebe. Portparol klinike je dao neka nemušta saopštenja. Sadašnji doktori, valjda su i oni stranci, okupljeni oko ovog bolesnika su se nedavno verbalno sukobili sa prvom pacijentkinjom. Stresna situacije je učinila svoje, pa su oboje bučno reagovali. Nesporazum je brzo izglađen na dobrobit cijele klinike. Postoji neka hemija među njima.
Ostali pacijenti se održavaju novim antibiotikom nazvanim „Aplikacin EU+”. Lijek je još u fazi ispitivanja, a već daje rezultate. Terapija: popiti šaku tableta svakog radnog dana na prazan stomak. Ako koja tableta zapne u grlu pogurati je većom količinom ruskog čaja ili kamiljeg mlijeka. Moguće kontraindikacije: povremena glavobolja i mučnina. Međutim, postoje neke sumnje da postiže samo placebo efekat. Ne šteti sigurno, a još ne znamo da li koristi.
Mladen BOJANIĆ